DVOVJERJE SRBA I ISUS ISPLAŽENOG JEZIKA

Neobičan srednjovekovni bakarni novčić prečnika 2 cm i težine 2,59 grama sa vizantijskim i franačkim stilskim karakteristikama i natpisom na latinskom. Pojavio se 2017. u londonskoj aukcijskoj kući "Ro-ma Numismatics" (izvor: Raško Ramadanski, Novac Vladimira i novi pogled na srpsko srednjovekovno novčarstvo, Casopis “Hereticus”).

Na aversu kovanice je lik vladara isplaženog jezika koji u lijevoj ruci drži žezlo vlasti, u desnoj uzdignuti krst. Na vrhu žezla je romboidni sumerski ideogram ◇ sa značenjem SVE, VASIONA, BOG i na žezlima zemaljskih vladara, ma koliko bili silni, to nećete naći.

Na reversu je keltski ravnokraki O-krst okružen nat-pisom “BLADIMIRUC” (VLADIMIRUS) kao latinska verzija pisanja imena VLADIMIR. Natpis je latinski, ali sa azbučnim B (V) na početku i azbučnim C (S) na kraju imena. Rimljani su koristili slovo V i kao znak glasa V, npr. DIVI NERVA, pa su tako mogli i latinski autori srednjeg vijeka, a zbog čega nisu, to je pitanje).

U simbologiji likovi zemaljskih vladara nikad se ne prikazuju sa isplaženim jezikom, dakle lik na ovom novcu nije lik zemaljskog vladara, nego lik Isusa, tj. antropomorfni lik Sunca. Ako se natpis i odnosi na nekog zemaljskog vladara, lik isplaženog jezika nije lik svjetovnog vladara, nego lik ISUSA SUNCA, os-im ako se zemaljski vladar poistovijećuje sa nebe-skim Isusom, tj. Suncem, ali i tako se misli na SUNCE.

A sad o porijeklu i značenju imena BLADIMIRUS odnosno VLADIMIRUS.

Ime BLADIMIRUS, tj. VLADIMIRUS, je složenica od VLAD-I + MIRUS:

BLAD = VLAD = DRŽAČ, ČUVAR, VLADAR (u latinskom kao sufiks -ULA, -ULAE = -VLA, -VLAE, - VLVS) [1], u perzijskom ULĀHAT (ULĀH-AT) znači SLUŽITELJ, SUNCE, BOŽANSTVO [2]).

Osnova u VLAD je LA i to je jedno od drevnih imena Sunca. Kod naroda Centralne Afrike riječ LA znači VATRA [3], a riječ LATAA znači SUNCE [4]. Su-mersko LA-A znači MNOŠTVO, IZOBILJE PUNOĆA [5]. Polinezijsko ime za Sunce je RA i LA [6].

Od LA su postale srpske riječi LASKATI, LASNO, LASTA, LATICA, LAŠTILO, LADA, itd. LA je VAT-RA, SVJETLOST, IZOBILJE i sve to dolazi od SUNCA i ono je VLADAR planeta i vladar života na Zemlji:

a) V-LA-H > VLAH,
b) V-LA > VLA > VLAD > VLADAR.

Druga riječ u imenu BLADIMIRUS je latinsko MI-RUS:

MIRUS = SJAJAN, VELIČANSTVEN, PLEMENITI, DIVAN, BOŽANSKI [8].

VLADIMIRUS = VLADAR SJAJNI, VLADAR VELI-ČANSTVENI, VLADAR PLEMENITI, VLADAR DI-VNI, VLADAR BOŽANSKI = ISUS = SUNCE.

ISPLAŽENI JEZIK na prikazima ISUSA označava SUNCE ISUSA VLADIMIRUSA, VLADIMIRA, VLA-DARA MIRA.

Sudeći po stilu izrade i ukrasima novca ruskog princa Vladimira Velikog (vlada od 980-1015. god.) opisivana kovanica je slična njegovom novcu.

Ono što možemo sa sigurnošću zaključiti jeste da su prikazi Isusa sa isplaženim jezikom iz vremena dvovjerja, jer u ikonografiji zvanične Crkve ni pri-je1054. godine ni nakon raskola takvih prikaza ne-ma jer je to prehrišćanski znak Sunca, bogova i božanstava Sunca (pogledajte i ostale fotografije).

...................................
[1] Oxford Latin Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1968, pg. 2083.
[2] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic and English, London: W. H. Allen and Co., 1852, pg. 152.
[3] Arthur James Johnes, Philological proofs of the originnnnal unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.
[4] Ib.
[5] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization, London, Luzak & Co., 1930, p. 215.
[6] Robert W. Willimson, Religious and Cosmic Beliefs of Central Polynesia,Volume I, Cambridge, At The University Press, 1933, pg. 96.
[8] Oxford Latin Dictionary; Ib. pg. 1116.

ISPLAŽENI JEZIK JE VEDSKI SIMBOL SUNCA I BOŽANSTAVA SUNCA

Ovo što znači isplaženi jezik na čovjekolikoj glavi Sunca na kalendaru Asteka, isto to isplaženi jezik znači kod Srba na njihovim idolima, amajlijama i stećcima:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom "Sunčev kamen", koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [1]

Dopuna opisa astečkog kalendara:

"Lice je isklesano po hronološkim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplaženim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [2]

Dakle su i prikazi isplaženih jezika na stećcima ta-kođe solarnog značenja, značenja Sunca, solarnih bogova i božanstava. Svaki lik obilježen isplaženim jezikom je znak za SUNCE, BOG SUNCA ili BO-ŽANSTVO SUNCA. To se da objasniti etimologijom riječi "jezik" u više starih jezika pa i u srpskom.

...............................

[1] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.

[2] Ib.

CRKVENI ISUS JE LAŽNI BOG I NJEGOVI SRBI NAROD LAŽI

Odem na Fejsbuk grupu "Stećci" koju vodi Kemal Čolak, gledam ima li šta novo i usput ispod jednog stećka iz Radimlje sa veoma naglašenim isplaženim jezikom upitam zašto mu je jezik isplažen? I? Kemal mi sakrije komentar i onemogući nove komentare. A ja skoro petnaest godina tvrdo vjerovao da je barem on među njima čovjek od istine i poštenja, zabo-ravljajući da je on musliman!

Ne iznenađuju me ni balkanski katolici ni muslimani, srpska istorija svjedoči o njima, nego su me izne-nadili Srbi pravoslavci kao Goran Komar iz Herceg Novog. Da nisam saznao o isplaženim jezicima drevnih srpskih bogova i božanstava Sunca, ne bih znao koliko su današnji Srbi mrzitelji istine i pravde, a ljubitelji laži. Svi obožavatelji lažnog Boga mrze mir, istinu i pravdu, a vole nemir, nepravdu i rat, vole laži i mnogo lažu! I nema sumnje da je crkveni Isus lažni Bog i zbog toga današnji Srbi mrze istinu i mnogo lažu. Da je crkveni Isus istiniti Isus i Srbi bi bili narod istine!

Kakvog je duha Bog nekog naroda, takvog je duha narod koji obožava svog Boga. Ako je Bog miro-tvorac, istinit i pravedan, takav je duhom i djelima njegov narod; ratoboran i nepravedan Bog, rato-boran i nepravedan narod; laživi Bog, laživi narod! Kako gore, tako dole!

BOG SHARDAN ISPLAŽENOG JEZIKA

Četiri oka, četiri sunca u četiri godišnja doba.

Negdje između 1400-1200. st. ere, najvjerovatnije nakon pada Troje, u vrijeme Ramzesa II Egipat je napadnut od saveza plemena sa sjevera, koje su Egipćani nazvali “narodi s mora”. Među njima su bili Sherdani ili Shardani:

“Taj Sardus, sin Herkulesa, vodio je sjajnog do-maćina iz Libije u Sardiniju, zauzima ostrvo i naziva ga svojim imenu, tvrdi i Isidor (Origines, xiv, 6. 39). Cp. Silius Italicus, xii, 359 sq.; Solinus, iv, 1. Glava Sardusa sa natpisom SARAD PATER (‘Otac Sar-dus’) javlja se na sardinijskom novcu. Vidi Perrot et Chipez, Histoire de l‘art dans l’antiquité, 4. p. 20. sq., Maltzan, Reise auf der Insel Sardinien, p. 114. Tamo je mjesto zvano Svetilište Oca Sardusa na obali Sardinije (Ptolemy, Geogr. iii, 3. p. 375 ed. Müller). Egipatski spomenici izvještavaju nas da su od vremena Ramzesa II kasniji egipatski kraljevi zadržali platu velikom broju stranih plaćenika zvanih Shardana. Za njih se kaže da su prvobitno bili za-robljenici Ramzesa II, a u natpisima ih često ozna-čavaju kao ‘ljudi s mora’. Kao što su prikazani na spomenicima, lako se prepoznaju po svojim oso-binama i po stilu njihove opreme: nose okrugle šti-tove, dugačke šiljaste mačeve i posebnu kacigu uk-rašenu polumjesecom i kuglom." [1]

SARAD ili SARDUS je SARDON, SERDON, SER-DAN. Njegovi prikazi u liku Herkulesa su na novcu iz tračanske SARDIKE ili SERDIKE (Sofije). On je BOG SUNCA tračanskih SERDA ili SARDA, tj. SR-BA, koji su po svom BOGU dobili ime. Poznat je i likijski grad SARD, SARDIS ili SARDES u Maloj Aziji.

Bog SHERDANA ili SHARTAN je BOG RATA, kao mnogo kasniji BELI VID i PERUN, dakle SUNCE PROLJEĆA I LJETA, SUNCE VREMENA POHODA U RATOVE.

................................

[1] Pausanias’s Description of the Greece, Vol. V; London: Macmillan and Co., Limited; New York: The Macmillan Company, 1898, pg. 320-321.

MIKENSKE BOGINJE ISPLAŽENOG JEZIKA

Mikenske boginje isplaženog jezika, pečena glina,1700-1100. st. ere, mikenska kultura)

Antropomorfni likovi Sunca, bogova Sunca i božan-stava sunca isplaženog jezika na idolima, amajli-jama i stećcima pripadaju srpskoj vedskoj duhov-nosti koja traje od prvih postpotopskih dana do 20. vijeka hrišćanske ere.

VIRAKOČA ISPLAŽENOG JEZIKA (ILI TRAGOVI SRBA U JUŽNOJ AMERICI)

Heti su geti, Geti su Tračani, Tračani su Srbi.

“Utvrđeno je da istorije Meksika i Perua, kao i pre-danja Trokuoiza i drugih plemena Sjeverne Amerike, ilustruju ranu historiju Hetita. Američki kontinent je prvobitno bio naseljen iz dva različita pravca, jedan je bio sjeveroistočne obale Azije, a drugi Malajski i Polinezij

ski arhipelag.” [1]

“Sasvim je moguće, kako su neki pisci tvrdili, da su stigli u Novi svijet prije početka hrišćanske ere, ponijevši sa sobom svoj čudan sistem konvencio-nalnih hijeroglifa, koji je zbunio mnoge istraživače, a odaje odnos prema kipovima pronađenim na Us-kršnjim ostrvima i prema najstarijim kineskim sim-bolima. Ova plemena su sa sobom donijela i tradi-cije koje se odnose na drevni period hetitske pre-vlasti u Egiptu, Palestini i Kaldeji.” [2]

.....................................

[1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. II; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 340.

[2] Ib.

ORFEJ ISPLAŽENOG JEZIKA

(Orfej isplaženog jezika, reljef na bočnoj strani mer-mernog sarkofaga, sredina 3. vijeka nove ere, Arhe-ološki muzej u Solunu. Inv. br. 1246)

„Orfej, bard iz Trakije, svojim pjesmama mamio je drveće, divlje životinje, pa čak i bezosjećajne stijene da ga slijede.“ [1]

Ko je Orfej? U starijim verzijama mitova otac mu je bio Tračanin. Šta je bio Orfej? Pogledajmo:

Dok je svirao na zlatnoj liri znaga Orfejeve muzike bila je čudotvorna. Jata ptica kružila su iznad njega, ribe iskakale iz voda, rijeke zaustavljale svoje to-kove, stijene podrhtavale i životinje sakupljale oko njega. Melodija Orfejeve lire primamila je i divlje hrastove iz Pijerije u Trakiju, gospodarila je vetrovi-ma i topila je snijeg na visovima planina.

Šta znači ime ORFEJ (Ὀρφεύς) i odakle ime poti-če? Državni etimolozi povezuju Orfejevo ime sa grč-kim ORPHANOS (ὀρφανός)” sa značenjem SIRO-ČE, jer nosa od grčkog i latinskog odvojiti ne mogu i neće. ORFEJ nije grčko, već keltsko ime, tračansko ime i to ćemo ovdje dokazati.

Prvo keltske riječi iz gaelika:

a) OR = USTA, GLAS, ZVUK [2],

b) ÒRAN = PJESMA, POEMA [3],

c) ÒR = ZLATO [4],

d) ÒR-BHANNACH = ZLATNA TRAKA, ZLATNI TRAK [5].

Sad keltske riječi iz galskog:

a) OR = VRIJEME, ČAS; SUNCE [6],

b) ORPEA = BRUJANJE; SLAVA [7],

c) ORPHREUM = BLAGO, BOGATSTVO U ZLATU I SREBRU [8],

d) ORPHEN = SAVRŠEN [9].

I gle:

ORPHEN > ORFEN > ORFEJ

ORFEJ je SAVRŠENO SUNCE, RASPJEVANO SUNCE PROLJEĆA i zato je na reljefu sarkofaga iz Muzeja u Solunu Orfej prikazan sa isplaženim jezi-kom kao simbolom plamene snage Sunca.

Na jednom visu selu Rataje na području Miljevine kod Foče uklesan u živoj stijeni stoji "Orfejev grob", samo što su neki znali za jadac pa su iznad sim-boličnog groba uklesaali ime "monaha" sa imenom RADOSLAV što je smislom potpuno isto imenu ORFEJ.

....................................

[1] Ovidije, Metamorfoze, knjiga XI.

[2] R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 434.

[3] Ib.

[4] Ib.

[5] Ib.

[6] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 221.

[7] Ib. Tome III, pg. 223.

[8] Ib.

[9] Ib.

VEDSKI BOGOVI I BOGINJE ISPLAŽENOG JEZIKA

Nikad niko iz zvanične nauke nije pomenuo prikaze isplaženih jezika na antropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od Gobekli Tepe kulture, kul-ture Lepenskog Vira, Vinče, Jamna kulture, Butmira i Starčeva pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogova i likova stećaka sve do 20. vijeka na stećcima po Srbiji. To je najstrožija zavjetna tajna zvanične nauke koja se upravlja po judeo-hrišćan-sko-islamskoj ideologiji. Čak i pripadnici tih religija u običnom narodu prezrivo zaziru saznanja i objave o tome i sve bojkotu ćutanjem kao da ništa nije ot-kriveno. Motiv isplaženih jezika je vedsko duhovno i genealoško naslijeđe Srba Balkana, Evrope i šire po svijetu.

Ova zabranjena tema je dokaz da je laž potpuno za-vladala državnim sistemima, zvaničnom naukom, zvaničnim religijama i dušama ljudi. I nemojte se ču-diti zlu oko vas i po svijetu jer, možda, i vi tome do-prinosite svojim lažima.

CRKVA I UBISTVO HIPATIJE

"U Aleksandriji je živjela žena po imenu Hipatija, kćerka filozofa Teona, koja je postigla takva dosti-gnuća u književnosti i nauci da je daleko nadmašila sve filozofe svog vremena. Naslijedivši školu Pla-tona i Plotina, objašnjavala je principe filozofije svo-jim slušaocima, od kojih su mnogi dolazili izdaleka da prime njene upute. Zbog samokontrole i lakoće ponašanja koju je stekla prosvjetljenjem svoga uma, nerijetko se pojavljivala u javnosti pred poglavarima. Nije se ni osjećala posramljeno kada je odlazila na skup ljudi koji su joj se zbog njezinog izvanrednog dostojanstva i vrline, još više divili." (Sokrat iz Ca-rigrada, Crkvena historija)

Hipatija je postala rani primjer fanatičnog ckvenog neprijateljstva prema obrazovanim ženama, znanju, prosvjetiteljstvu i netolerancije prema drugim religi-jama:

"I u one dane pojavila se u Aleksandriji filozofkinja, paganka po imenu Hipatija, i ona je cijelo vrijeme bila odana magiji, astrolabima i muzičkim instru-mentima, i zavela je mnoge ljude svojim sotonskim lukavstvima. I upravitelj grada ju je izuzetno počas-tio; jer ga je zavela svojom magijom u njegovoj ku-ći." (Hronika 84. 87-103 - Jovan, biskup Nikiua)

„Kobnog dana, u vrijeme svetog Velikog posta, Hipa-tija je iščupana iz svojih kočija, skinuta do gole kože, odvučena u crkvu i nečovječno kasapljena rukama Petra čitača i gomile divljih i nemilosrdnih fanatika: njeno meso je ostrugano s kostiju oštrim školjkama kamenica, a njeni drhtavi udovi su pre-dani plamenu.“ (Gibbon, Propast i pad Rimskog car-stva, poglavlje 47, 1776)

„I dok se još slabo trzala, iskopali su joj oči.“ (Život Isidora - Damaskije)

Ubistvo Hipatije bilo je crkveno ubistvo ljudske slo-bode mišljenja i govora, ubistvo nauke i kreativnosti, ubistvo čovječnosti Duh vjere koji stvara mržnju i pokreće na laž, nepravdu i nasilje svjedoči da nije istiniti pravedni i mirotvorni duh Istinitog Boga.

ISPLAŽENOG JEZIKA KELTSKA BOGINJA SIONNA

Sionna, ili češće Sionann (Sinann), je keltska riječ-na boginja u irskoj mitologiji poznata po svojoj pove-zanosti s mudrošću i rijekom Shannon. Također je prikazana kao boginja lisica, poznata po svojoj lje-poti, lukavstvu i sposobnosti mijenjanja oblika.

Keltsko SION znači VRIJEME; VEZA, ČVOR, PET-LJA, [1]; keltsko SIONGC i SIONCRAWYDD je EL-EGANCIJA, ULJUDNOST, TAČNOST, PRAVED-NOST, SLAST, MILOŠTA, UDEŠAVANJE, UKRAS, LJEPOTA [2].

Sa takvim osobinama SIONNA je SJAJNA i DOB-RENA kao pitka voda i njiva SIONICA.

..............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 358.

[2] Ib.