UPOZORAVAJUĆI REZULTATI EGZAKTNE I OKULTNE MATEMATIKE

 

Sjeverni nebeski pol je u centru sazviježđa Zmaja (Draco). Na priloženoim mapama sa -10.000 godina obilježena je nebeska tačka prema kojoj je u počet-ku ciklusa našeg svijeta bio usmjeren pravac Zem-ljine ose.

Od početka ciklusa našeg svijeta do 2000. godine (tačka +2000 AD) proteklo je 12.000 godina. Zem-ljina osa je usmjerena veoma blizu zvijezde Sjever-njače (Polarisa). Godine 2000. osa je bila 0,735888888 stepeni udaljena od Sjevernjače i sa godišnjim pomijeraanjem 0,0139694 stepeni opšte precesije za tačno poklapanje sa Sjevernjačom tre-ba 52,67863244 godina i to će biti sredinom 2053. godine.

Postoje dva astronomska mjerenja Zemljinog kalen-dara, a vremenska razlika između njih zove se pre-cesija ekvinocija (Vernal equinox):

a) proljeće počinje kad se u danu ravnodnevice za-vrši godišnji krug Zemljine orbite u odnosu na Sun-ce i to je sunčani ili tropski kalendar (gregorijanski kalendar),

b) proljeće počinje kad se u danu ravnodnevice za-vrši godišnji krug Zemljine orbite u odnosu na zvi-jezde (julijanski kalendar).

Zemlja se prvo poravna sa Suncem pa prođe još 11 minuta i 14 sekundi (11,2333333 minuta) da se poravna sa zvijezdama. I tako svake godine po 11,2333333 minuta i za 128,189911 godina nakupi se a 1440 minuta, tj. 24 sata ili 1 dan. Tada se po-navlja isti mjesec, isti datum, isti dan i svi praznici zvjezdanog julijanskog kalendara pomijeraju se na sljedeći veći datum sunčanog kalendara.

Za 12.000 godina od početka ciklusa našeg svijeta do 2026. godine našeg vremena po 11,23333333 minuta je 135.092,0666 minuta ili 2251,534444 sati = 93,81393516 dana (94. dan). U naše vrijeme pro-ljeće nastaje 21. marta, a prije 12.026 godina nasta-jalo je 94. dan kasnije: 10. juna julijanskog ili 23. juna gregorijanskog kalendara.

Po majanskom kalendaru nakon 2012. na Zemlji nema ništa osim vatre. Po vedskim spisima na kraju ciklusa Kali juge biće crno ognjevito vrijeme najgorih bijesnih ljudi, vrijeme razdora i svađa, vrijeme ne-kakvih zamjenika, vrijeme smrti i svijet će biti uni-šten [1]. Po biblijskim kodovima Isak Njutn je pro-računao da će kraj biti oko 2060. dok arhitekta Velike piramide po jednom kodu izvještava o kraju ciklusa našeg svijeta između 2035-2070.

A sad obratimo pažnju na sljedeće: početkom avgu-sta 2053. godine pravac Zemljine ose stajaće pravo prema zvijezdi Sjevernjači. Hajde da vidimo da li to išta znači?

Po drugom kodu Velike piramide vrijeme može da se kodira u mjerama dužine tako što je 1 dan = 2,466586509 cm. Dužina jedne strane Piramidine baze ima 231,92867 m, stoti dio toga je 231,92867 cm:

a) 231,92867 : 2,466586509 = 94,02819206 dana,

b) 94,02819206 dana = 2256,676609 sati,

c) 2256,676609 sati = 135.400,5966 minuta.

U zbivanju precesije ekvinocija od poravnanja Zem-lje sa Suncem do poravnanja sa zvijezdama svake godine prođe 11,23333333 minuta. Koliko treba go-dina da se nakupi 135.400,5966 minuta? Evo:

135.400,5966 : 11,23333333 = 12.053,46557 godi-na = 18. jun 2054. godine, 2,5 dana pred pred prvi dan ljeta, pred Vidovdan (po Velikoj piramidi kraj ciklusa našeg svijeta je između 2035-2070. godine).

U 12.053,46557 godina je 4,402.431,872 dana, a stoti dio Piramidine baze je 231,92867 cm u kojima je kodirano 94,02819206 dana:

4,402.431,872 : 94,02819206 = 46.820,33947 dana = 128,189911 godina = Sunčev ciklus u kojem se ponavlja isti mjesec, isti datum isti dan i svi praznici julijanskog zvjezdanog kalendara pomijeraju se na sljedeći veći datum sunčanog kalendara.

............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 262.

MALE TAJNE VRHA CRKVENE MASONERIJE

"Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvje-doči u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjaj-na zvijezda Danica." (Otkrivenje 22,16)

Crkveni masoni su služitelji Sunca Lucifera, novoza-vjetnog Isusa Danice.

ZAŠTO JE JARAC POSTAO SIMBOL LUCIFERA DANICE, TJ. SUNCA?

 

"Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvje-doči u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjaj-na zvijezda Danica." (Otkrivenje 22, 16)

Ova zvijezda Danica nije Venera, jer ona je i Večer-njača, nego je to zvijeda koja danom sja, dnevna zvijezda, Sunce (slike će vam sve objasniti).

NI JEDAN OD NJIH NIJE ISTINTI BOG

GRB KOTROMANICA: NISU LJILJANI, TO SU PERUNIKE

 

Izgubivši zdrav razum pod navalom laži svoje reli-gijsko-nacionalističke propagande sebi i drugima la-žu da su to ljiljani, svejedno što vide perunike, sab-ljice ili božike.

Ime PERUNIKA je po slavenskom BOGU PERUNU, SABLJICA je po tračanskom BOGU SABI (SAVI) DIOSU ili SABAZIOSU (DIOS znači BOG), BOŽIKA je po BOGU. Latinsko IRIS je duga, perunika, grčko Ἶρις je boginja glasnica bogova, duga, perunika. Sanskritskog IR (ईर्) znači RAST, NAPREDAK; ar-apsko IRA je VATRA.

Kao i mnoge laži tako i laž da je to ljiljan, a ne pe-runika, potekla je iz Crkve jer u Bibliji nema peru-nike, pominju se samo ljiljani i nisu mogli peruniku proglasiti cvijetom Bogorodice pa su slagali da su to ljiljani. To je svjesna i namjerna crkvena laž. Iako vide jasnu razliku u poprečnom presjeku ljiljana i pe-runike, i danas većina tvrdi da su to ljiljani jer se crkvena laž ukorijenila i u knjigama i mozgovima njenih zombija.

Laž je toliko ojačala da danas neki muškarci za se-be tvrde da su žene, a neke žene tvrde da su muš-ko i države im te laži svjedoče zakonom. Tako mnogi tvrde da je ljiljan koji gledaju na grbovima zapravo perunika i za perunuku tvrde da je ljiljan, jer i njima država to svjedoči zakonom. Bolest ljudskog uma i bolest sistema!

SAKRIVENA ISTINA BIBLIJSKE KNJIGE STVARANJA

Biblija počinje pričom o postanku našeg svijeta: " U početku stvori Bog nebo i zemlju." (Postanak 1,1)

Evo ovako da pojasnimo smisao izraza "u početku": bez prethodnog postojanja flaše ili boce ne možeš u flaši napraviti brodić jer je flaša MJESTO u kojem treba NAPRAVITI brodić i sve dok nisi počeo grad-nju, ta flaša je već postojala. Tako je u već postoje-ćem POČETKU ("flaši") stvoren naš svijet.

Srpsko POČETAK izvedeno je od PO + KET - AK. Galsko PO znači MJESTO, hebrejski POH, grčki POI (ποῖ) sa značenjem GDJE, NA KOJEM MJE-STU, PITANJE KRETANJA [1], latinski QUI.

Od KET je srpsko KETITI sa značenjem ČEKATI, ČAMITI, MIROVATI, NE RADITI. To je stanje u ko-jem neko ili nešto pasivno boravi, mirno KETI: "Cije-li dan on keti u kući." Ovome je srodno srednjovi-jekovno englesko POKET, današnje POCKET (džep), francusko POCHETE, POCHE [2]. Zar fran-cuske riječi svojim oblikom nisu slične srpskom PO-ČETI, POČE?

Srpskom KET osnova je ET postanjem od starijeg oblika ED od kojeg je naziv MED:

a) ED > ET = SUŠTINA, SRŽ, JEZGRO;
b) ED > ET > ETER,
c) ED > KED > KET > KETI > KETAK,
d) PO + KETAK > POKETAK > POČETAK = ČEKANJE, MJESTO MIROVANJA.

Da se podsjetino na prva dva stiha Postanka:

"U početku stvori Bog nebo i zemlju.
A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom." (Po-stanak 1, 1-2)

U POČETKU postoje samo DUH BOŽIJI i VODA. Nigdje u Bibliji nije rečeno da je Bog stvorio vodu, ali sveštenici, teolozi i vjeroucitelji avramskih mono-teističkih religija prećutkuju tu činjenicu. BOG je mu-ški, VODA ženski stvaralačni princip. To su BOG i BOGINJA kao JEDAN BOG i zbog toga pred stva-ranje čovjeka BOG govori u množini:

"Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, ..." (Postanak 1,26)

Bog reče "da načinimo", Bog govori u množini jer U POČETKU su DUH I VODA i oni su JEDAN BOG, BOG OTAC I MAJKA BOGINJA, VATRA I VODA, dva stvaralačka principa su JEDAN BOG.

Srpsko "U početku" u Septuaginti je grčko ΕΝ ἀρχῇ, EN znači U, UNUTRA [3]. Grčko EN ἀρχῇ ne znači NA POČETKU, nego U POČETKU, U KETENJI, U ČEKANJU, U STANJU MIROVANJA. To svjedoče sljedeći stihovi Novog Zavjeta:

"Jer namjerno neće da znaju, da su nebesa bila već odavna, i da je zemlja iz vode i po vodi postala rije-čju Božjom." (2. Petrova 3,5)

Da su NEBESA BILA VEĆ ODAVNA na grčkom je οὐρανοὶ ἦσαν ἔκπαλαι i bukvalno znači NEBESA BIJAHU DUGO, OD DAVNINA [4], tj. ODUVIJEK, jer ἦσαν je imperfekat, NESVRŠENO VRIJEME i to je ono KETENJE, POSTOJANJE U JEDNOM MJE-STU, ČEKANJE.

BOG DUH i BOGINJA NEBESKA VODA postoje oduvijek kao muški i ženski principi stvaranja. BOG je OGANJ (Ponovljeni zakoni 4,24) i BOGINJA je nebeska VODA. Oni su JIN I JANG, ALFA I OME-GA.

Jedinstvo BOGA I BOGINJE preslikava se na čov-jeka i ženu:

" ... i biće dvoje jedno tijelo." (Postanak 2,24)

BOG OTAC je ALFA, BOGINJA MAJKA je OMEGA. Korijenska osnova u ALFA je AL sa značenjem VATRA, SUNCE:

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [5]

“El, Al, HΛ, Eli bilo je ime istinitog Boga; …” [6]

OM u OMEGA znači VLAGA, VODA [7], u egipat-skom znači MORE [8]. Kod Igbo naroda u Nigeriji OMA je BOGINJA MAJKA [9]. Simbol BOGINJE je Ω (omega), zadnje 22. slovo grčkog alfabeta (slika u prilogu).

Poenta svega je da su BOG VATRA i BOGINJA VO-DA kreativno jedinstvo suprotnosti, VATRA i VODA, PLUS (+) i MINUS (-) su JEDNO, JEDAN BOG STVARALAC.

Za razliku od višebožačkog Boga Oca i Boginje Majke osnivači ratničko-patrijarhalno-poligamijskog jednobožačkog judaizma i pisci biblijske Knjige pos-tanja izbacili su Boginju kao ženski kosmički princip stvaranja i svog Boga Jahvea, oca Isusa Hrista, os-mislili su kao dvopolnog:

“Eda li ja, koji otvaram matericu, ne mogu roditi? veli Gospod: eda li ću ja, koji dajem da se rađa, biti bez poroda? veli Bog tvoj.” (Isaija 66,9)

Pošto su judejski ezoteristi takođe osnivači Crkve, i crkveni Bogočovjek Isus Hristos dvopolan:

“A i Ω u Otkrivenju označavaju dvojedno biće, ili hermafroditsko božanstvo, koje je opisano kao mu-škarac sa ženskim sisama, a po prirodi se ne ra-zlikuje od dvopolnog Bahusa, ili etrurskog Priapusa, s muškim organom i ženskim grudima. Dakle, ‘Isus Hrist kao Sveta Sofija’ je muško-žensko, identično sa Venera-bradonjom. Bahus, dvojedno biće, nazi-van je ‘la’ kao jednom od njegovih titula; to je IE na jonskom, isto kao lU (kasnije IE) na egipatskom, dvojni. Tako bi lasus, drugi oblik njegove titule, bio lesus ili Isus, lu-su (egipatski), dolazeće dijete dvoj-ne prirode. Gnostički lao, sjedi na lotosu, je muško-žensko. Har-Iu je nađen sa ženskim grudima. U So-anovom muzeju nalazi se grčko-egipatska figura Dijete Horus ženske prirode, koja je potpuno žen-ska, umjesto da bude ženstvena ili dječja.” [10]

Sveta Sofija je muško-ženski crkveni Isus, u zoo-morfnom liku prikazan u liku iluminatske SOVE.

I šta se dešava? Dešava se to da su stvarajući mo-noteizam pisci Biblije falsifikovali prirodni poredak postanja našeg svijeta, a moderna elita judaizma i hrišćanstva čovjekovu prirodnu suštinu muška i žen-ska pretvoriše u ideologiju transrodnosti i pokušava-ju prirodno muško pretvoriti u žensko i žensko pret-voriti u muško. To je potpuna suprotnost prirodnom poretku i suštini čovjekove božanske prirode, to je njihova suluda buna protiv Božije suštine čovjeka i kosmosa:

"Jer navalice neće da znaju da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi.
Zato tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe.
A sadašnja nebesa i zemlja tom istom riječi zadr-žana su i čuvaju se za oganj na dan suda i propasti bezbožnih ljudi." (2. Petrova 3,5-7)

Misteriozni arhitekta Velike piramide kaže da se kroz vatru očišćenja krug ciklusa našeg svijeta zavr-šava između 12.035-12.070. godine, odnosno izme-đu 2035-2070. godine.
...............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 266.

[2] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford, The Clarendon Press, 1888 pg. 453.
[3] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 468.
[4] Ib. pg. 440.
[5] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.
[6] Jacob Bryant and William Holwell, A Mytho logical, Etymological, and Historical Dictionary, Lon don, 1793, pg. 179.
[7] Elder L. B. Wilkes and Rev. Jacob Ditzler, The Louisville Debate: A Discussion of the Question, What is Christian Baptism; Lexington, KY.: J. D. Trapp, Of the "Apostolic Times," Publisher, 1871, pg. 550.
[8] Ib.
[9] Catherine Obianuju Acholonu, Eden in Sumer on the Niger; A Carc Publication Carc, Abuja, 2013, pg. 97.
ISBN: 978-978-910-259-4
[10] Gerald Massey, The Natural Genesis, Vol. I; London: Williams and Norgate, 1883, pg. 516.

PRVI DAN LJETA JE VIDOVDAN

 

U odnosu na danom nevidljive zvijezde ovo je po-zicija Sunca na prvi dan ljeta. Tog dana Sunce naj-ranije izlazi, a najkasnije zalazi i to je Suncem naj-duže obasjani dan godine, Dan Sunca, Dan vida, Vidovdan.

10 000 BC Vernal equinox = 10 000 godina prije hrišćanske ere = Vernal equinix (proljetna ravno-dnevica) prvog dana proljeća.

C = pozicija Sunca na Vernal ekvinocij (proljetna ravnodnevica) 4443. godine prije hrišćanske ere.

Legenda:

C = pozicija Sunca na Vernal ekvinocij (proljetna ravnodnev-ca) 4443. godine prije hrišćanske ere.

2626 BC = pozicija Sunca na Vernal ekvinocij (pro-ljetna ravnodnevica) 2626. godine prije hrišćanske ere u godini biblijskog potopa.

148 BC = pozicija Sunca na Vernal ekvinocij (pro-ljetna ravnodnevica) 148. godine prije hrišćanske ere.

A = pozicija Sunca na Vernal ekvinocij (proljetna ravnodnevica) 2000. godine hrišćanske ere.

PAD ARKONE NA VIDOVDAN 15. JUNA 1168. (1169.?) GODINE

 

 

"Na Vidovdan 15. juna 1168. ili 1169. godine Danci predvođeni biskupom Absalomom i kraljem Valdemarom (koji je, zanimljivosti radi, po rođenju dobio ime Vladimir, po Vladimiru Monomahu od Ki-jeva, dedi njegove majke Ingeborg) uništili su glavni centar slovenske religije, grad, tvrđavu i svetilište Arkonu na severu ostrva Rujan. Istorijska slika Lau-ritsa Tuksena iz 1894. označava ovaj, za Dance ne-obično važan događaj. Utemeljenje danske drža-ve kao da počiva na slomu paganske slovenske reli-gije.

Vidovdan, dan na koji se desila ova pošast po Slovene, izabran je namerno. To je bio praznik Sve-tog Vita Korvejskog, čime su hrišćanski pobednici želeli jednom za svagda da učine kraj kultu vrhovng slovenskig boga Svetovida i da ga zamene prazni-kom hrišćanskog sveca, sličnog imena." [1]

VIT je u imenu SVETOVIT, SVENTOVIT i SVAN-TOVIT. Tako su Polabski Slaveni, ili Vendi, zvali SVETOVIDA.

SVET znači BEL, BELI i to isto znače SVEN i SVAN. Takođe VID i VIT imaju isto značenje, te su SVETOVID, SVETOVIT, SVENTOVIT i SVANTOVIT sinonimi.

VIT nije latinska riječ jer u latinskom ne postoji pu-noznačna prosta riječ VIT, nego je latinsko VITUS sa značenjem ŽIVOT nastalo od slavenskog VIT koje je isto što i VID:

VIT > VITA > VITAMIN

Latinsko ime VITUS je latinizirano slavensko, tj. srbsko VITO ili VIDO.

Gali su Keltki, Kelti su Kimbri, Kimbri su Kimeri, Kimeri su Tračani, Tračani su Geti ili Goti koji su Slaveni, Veneti ili Iliri. Galsko VIT znači BAL, tj. BEL, odnosno SUNCE [2], VIVRES je HRANA [3].

SUNCE je VIT, VID, VITO ili VIDO i SUNCE je ŽIVOT, a SUNČEVA ZRAKA je VITKA VIDA i ove reči i danas postoje kod Srba kao lična imena.

Kao i sva istorijska imena SERBA i SERBSKI JEZIK je nastao iz smisla i aktivnosti SUNCA. Ništa hriš-ćanskog nema u rečima srbskog jezika, jer je hriš-ćanstvo pohlepna sekta zemaljskoog blaga i vlasti pohlepnog judaizma. Borba hrišćana sa sledbeni-cima Sunca je borba kulta judejskog Bogocoveka, iluminatskog Covekoboga, sa univerzalnim kultom Sunca i nevidljivim Bogom olicenog u Suncu.

Kult obožavanja Sunca i nevidljivog Boga oličenog u Suncu propao je zbog iskvarenosti sveštenstva: taj-nim članstvom u rimskim i grčkim misterijama počeli su da prinose krvne žrtve).

.............................

[1] Rastko Kostić, Pad Arkone ili Sumrak slovenskog paganizma; Beograd, Atos, 2009, str. 12.

[2] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 472.

[3] Ib.

MANIPULACIJA NARODOM U IME BOGA

  

Simbol na slikama potiče iz rane sumerske civili-zacije znak je ljetnog solsticija, simbol podneva pr-vog dana ljeta, simbol dugodnevice, simbol prirod-nog Vidovdana.

Kad vide neki simbol u hramu, simbolima neuki ver-nici, čak i oni sa fakultetskim diplomama koji nisu u masoneriji, nikad ne pitaju šta je to, šta znači, zašto je tu i u kakvoj je vezi sa pravoslavnom verom:

"Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide!" (Psalm 135,16)

Zašto vernici nikad ne pitaju svoje arhijereje i sve-štenike za ono što u crkvi vide, a ne znaju šta je to? To je tako zbog toga što sveštenstvo ima vlast i nad dušom, razumom i telom vernika, bukvalno rečeno vernici su duhovni, umni i fizički robovi sveštenstva i kao takvi umno, fizički i metafizički potčinjeni su svojim gospodarima jer nemaju moć slobode volje sami da razmišljaju i govore o bilo čemu vezano za Crkvu.

Otkud ovaj simbol u pravoslavnim hramovima, ko ga unese u crkvu i zašto? To je zbog onoga o čemu neprekidno pričam: Biblija ima dva dva intelektualna smisla:

1. smisao sa bukvalno shvatanje običnih laika poro-bljenih duša, porobljenog uma i porobljenog tela (eg-zoterija),
2. smisao za biblijsku masoneriju (ezoterija).

Vernici porobljenih duša, po-robljenog razuma i porobljenog tela od svojih gospodara su naučeni da sve napisano u Bibliji shvataju bukvalno onako kako je napisano, mada su vernici kao đaci i studenti sva-ko književno delo u školi sa predavačma detaljno analizirali tražeći smisao onoga šta je pisac hteo da kaže. Kad se o Bibliji radi, analize nema, sve se bu-kvalno prihvata.

U Crkvi nema analiziranja Biblije i obični vernik sve bukvalno shvata onako kako je napisano. Tako mu i crkvenosvešteni masoni govore, iako su svesni da lažu, jer su sveštenici članovi crkvenog tajnog druš-tva i moraju da čuvaju tajno znanje. Tako je oduvek bilo u svešteničkom vrgu svih religija sveta, tako je i danas.

Patrijarh je iniciran u stepen "sveti", mitropolit u ste-pen "visokopreosvećeni", vladika u stepen "preos-većeni", pop je "sveštenik", obični vernik je stepen "laik".

Reč “laik” je od grčkog ‘laos” (λαóς), narod. Znanje koje postane dostupno narodu od vođa biva sma-trano uprljanim i nesvetim (grčki: λϊκόω). Zbog toga je Isus svoje učenike upozoravao na čuvanje tajnog znanja govoreći im:

“Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas.” (Matej, 7,6)

Isusove reči ostale su zakon za vrh Crkve. U Apo-stolskim konstitucijama rane Crkve, koje se pripi-suju rimskom biskupu Klimentu Prvom (Clemens, 35– 99. n.e.), piše:

“Ovi propisi nipošto se ne smiju saopštavati svim sortama ljudi, zbog tajnih sadržanih u njima." [1]

Sveti Grigorije Nazijanski, episkop Konstantinopolja, oko 379. kaže:

„Čuli ste onoliko misterije koliko nam je dozvoljeno da otvoreno govorimo na uši svima; ostalo će vam biti saopšteno nasamo; i to morate zadržati u sebi… Naše tajne ne smiju biti obznanjene strancima.“ [2]

Laik nije u Crkvi radi znanja pravog smisla Biblije, nego radi ropskog poslušanja i izdržavanja sveš-tenih masona koji su uvek u saradnji sa masonima u svetovnoj državnoj vlasti.

I na kraju odgovor na pitanje zašto je ovaj znak prirodnog Vidovdana u crkvi? Poznato je da masoni slave svjetlost i Lucifera, Boga Sunca. Vidovdanska dugodnevica je dan svetlosti i dan prehrišćanskog Trojstva, a onaj lažni Vidovdan 28. juna je radi kulta mučenika i crkvene zarade na svojim robovima lai-cima.

Prirodni Vidovdan 1389. godine padao je na 13. jun julijanskog kalendara, a Kosovska bitka se desila 15. juna.
..............................
[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity, Second Edition, Cincinnati, The Robert Clarke Company, 1897, p. 72.
[2] Ib. p. 75.

Plan 2030.