Za tračku, ilirsku, "grčku" i danas albansku bijelu ka-pu KEČE tvrde da je naziv po turskom KEÇI, en-gleski prevod KECHI, izgovarano KEĆI, što bukval-no znači JARAC [1]. Od kozje dlake pravi se grubo platno KOSTRIJET, što je u turskom KEÇE, i to je nije samo naziv za kapu KEÇE, nego za sve stvari od valjane i presovane dlake i vune pa i jeftine po-njave i prostirke [2].
Turska riječ za "jarac" nije KEČE, nego KEČI, tur-skim pisano KEÇI, engleskim prevodom KECHI, te je KOZA u turskom DIŞI-KEÇI [3]. Tvrdnja da je ime kape KEČE od turskog KEĆI nije etimološki doka-zana:
"KECHI: tursko ime jarca. odatle Keče što najvjero-vatnije znači tepih od kozje dlake." [4]
Gle, gle: neki nisu sigurni da KEČE potiče od tur-skog naziva za "jarac". Pogledajmo šta sve tursko KEČI (KEÇI, engleski prevod KECHI) može da zna-či:
1. jarac, Hircus aegragus;
2. kozji rog;
3. rogač, Ceratonia siliqua;
4. dlakava kozja koža kao podmetač na sjedalu;
5. biljka "kozja brada", Cistus creticus;
6. ptica zvana "goat sucker", European nightjar, Ca-primulgus europaeus;
7. domaća velika bijela gljiva rudnjača, Agaricus campestris;
8. bobice, borovnica, Vaccinium;
9. malo, sitno. [5]
Jedna riječ, a toliko značenja, dakle ima nešto što je smislom zajedničko u korijenima svih Iznad nevede-nih pojmovima i to nešto je i u značenju naziva kape KEČE Ii sve te riječi su homonimi.
Ni u turskom nazivi KEÇE (KEČE kapa) i KEÇI (KE-ČI, jarac), nisu istog značenja, ali su postanjem od jednog korijena KEÇ (KEČ).
Pazimo sad ovo: da bi u se turskom kapa KEČE tačno imenovala i smislom izdvojila od ostalih ho-monima KEČE, uz riječ KEČE dodaje se riječ KÜ-LÂH, te u turskom KEÇE-KÜLÂH znači KAPA KEČE [6], bukvalno KEČE KULA. Čija je riječ KULA, tur-ska ili srpska?
Tursko KÜLÂH znači ŠILJATA KAPA, KUPASTA KA-PA, KAPULJAČA [7]. Izvorno KULA je hetska, get-ska, tračanska, tj. srpska riječ sa značenjem KUĆA, VISOKA KUĆA, TVRĐAVA [8].
Kao prvo: kapa KEČE ne pravi se od kozje dlake, ne pravi se od grube kostrijeti, nego od fine ovčje vune. Sličan oblik i srodno značenje dviju riječi ne mora značiti da je jedna od njih nastala od druge, jer mogu pripadati istoj porodici riječi nastalih od istog korijena.
Korijenska osnova u riječima KEČE (kapa) i KEÇI (KEČI, jarac) je srpsko KEČ i tursko KEÇ (KEĆ). Šta bi moglo da znači KEČ (KEĆ) Ii iz kojeg jezika potiče? Pogledajmo srpske riiječi izvedene od KEČ:
a) KÉČA = gunj od kostrijeti i vune, nose je naročito čobani planinci [9],
b) KÉČA = KEČAV, šaljiv naziv za onog koji ima ru-daste ili kovrčaste kose [10], KEČAV;
c) KEČE = KEČA, kao maljem da je zbijeno, što vi-še majstor udara, tvrđe dođe, KEČETA [11],
d) KEČIĆ = prezime [12],
e) KEČKA = spletena kosa, pletenica [13],
g) KEČIGA, KEČIKA, KEČA = riba sa nazubljenim izraslinama vrhom duž cijele kičme (lat. Acipenser ruthenus) [14].
Osim KEČIGE smisao svih riječi odnose se na DLAKE, VLASI, VUNU, dakle je KEČA sinonim rije-čima DLAKA, VLAS, KOSA, VUNA.ovim nazivima srodno je sanskritsko KEṠA sa značenjem KOSA, VLASI; UVOJAK, KOVRDŽA, PRAMEN, REP [15].
Svaka VLAS je tanka i duga LINIJA i to je KEČA. Koze, ovce i ljudi imaju DLAKU, ali otkud u toj grupi riječi i riba KEČIGA, KEČIKA ili KEČA?
KEČIGA, KEČIKA, KEČA je riba sa nazubljenim iz-raslinama duž cijele kičme i te izrasline izgledaju kao ZRAKE SUNCA, ovako: ΛΛΛΛΛΛ . Gledajući te nazubljene izrasline biolozi su KEČIGI dali latinsko ime ACIPENSER RUTHENUS. ACIPENSER je op-šti naziv za sve vrste kečiga, a RUTHENUS poka-zuje kao da je RUTAVA, DLAKAVA, VLASATA. Na-ravno da nije, nego je to isto što i ime naroda RU-TENI, stari naziv RASENA, RAŠANA, RUSA, RU-TENA, RUSINA u davnini poznatih pod imenom TRAČANI, kasnije kao SLAVENI i VLASI. Jedna vr-sta KEČIGE je pod latinskim imenom ACIPENSER STELLATUS i ovo STELLATUS znači ZVJEZDA-STA, TRAČNA (pogledaj sliku kape KEČE uz zvi-jezde).
Izvorno KEČA je ZRAKA. Kapa KEČE jeste od VU-NE, a DLAKE, VUNA i KOSA su prirodna imitacija SUNČANIH ZRAKA, kao što i latice oko centra cvi-jeta imitiraju ZRAKE.
Svojim oblikom od glave prema vrhu kapa KEČE se konusno sužava u KUPU simbolišući ZRAKU, jer je GLAVA Sunce ljudskog tijela. Riječ GLAVA je od keltskog, tj starosrpskog GOLOW (čitaj: GOLOV) sa značenjem SJATI, a GOLOWA (GOLOVA) znači PROSVJETLJAVATI [16].
Osnova KEČ postalnjem je od KEC. U kartama za igranje postoji karta AS, francuski ASE, latinski AS, grčki "εις" i znači JEDAN, Ta karta kod Srba je KEC [17]. Za ocjenu JEDAN đaci kažu KEC, KEČINA. KEC je JEDAN i to je JEDNO SUNCE, JEDAN BOG. Karta KEC je najjača karta i njen znak je slo-vo A i to je oblik SUNČEVE ZRAKE pretočen u oblik kape KEČE.
U srednjoj Bosni još je živa opisna riječ OKECAN, OKECANA, OKECANO i odnosi se na otrcano pla-tno sa kojeg VISE KONCI, VLAKNA ili DIJELOVI. OKECAN je postalo je od O-KEC-AN. Tako su konci i iscijepani dijelovi kao KECE, tj. ZRAKE: ☼.
Drevna sirijska boginja zore KES (KES <> KEC) predstavljana je da stoji na lavu, ali su njeno ime potpuno potisnuli istoznačnim imenom boginje Ištar [18].
Iznad citirani autor kaže da bi po jermensko SOVRB rasensko KLEN značilo ČISTO, SVETO, a jermen-sko SOVRB jzvedeno je od SRBE [23]. Tako bi, ka-že, KLEN KECHA moglo značiti SVETO OSVE-ĆENO i ovo odgovara jermenskom SOVRB SRBE, tj. KLEN znači SVET, KECHA znači OSVEĆEN, SVET [24]:
"Onaj koji osvećuje, KECHA, treba da bude svet, KLEN." [25]
Jermensko OSVEĆEN i SVET glasi SOVRB SRBE. Jermeni su porijeklom od tračanskih Friga i rođaci su Srba. Ime SORB, SERB takođe znači SJAJAN, SVET.
Što se riječi KLEN tiče, ona u srpskom ima dva zna-čenje: 1. drvo KLEN (Acer campestre); 2. riba KLEN (Squalius cephalus). Latinski naziv drveta KLEN je ACER CAMPESTRE. ACER je SJAJNO, JASNO, BLISTAVO, ŽIVOTNO [26], dakle je BIJELO, ČIS-TO, SVETO. Zašto je riba KLEN prozvana svetom? To je zbog romboidnog oblika njenih sjajnih krljušti, evo ovako: ♢. Još od najstarijih sumerskih vremena znak ♢ je znak NEBA, SUNCA I BOGA.
Da je kapa KEČE u davnini smatrana SVETOM ZRAKOM kao SUNČEVIM ROGOM, dokaz tome su njeni prikazi na antičkim kovanicama gdje je KEČE između ili pored zvijezda Kastora i Poluksa i to su Dioskuri (Blizanci). Krajem stare i početkom nove ere u danu dugodnevice ljetnog solsitcija Sunce se nalazilo tik iznad Dioskura.
Srbi su i kroz srednji vijek nosili KEČE i to svjedoče neke freske u Dečanima i u crkvi Svetih Apostola u Pećkoj patrijaršiji, a vidimo to i na fotografijama po-znatih Srba druge polovine 19. i prve polovine 20. vijeka.
Današnji Albanci KEČE nazivaju QELESHE po al-banskom LESH sa značenjem VUNA. LESH je is-krivljeni oblik slavenskog LES u LESKA i LES, LE-SNINA i BLESAK, što buvkavlno znači ZRAKA. Albanci su naslijedili tu kapu od Tračana, jer veliki broj Albanaca potiče od Tračana, tj. od Srba, dio od Arapa preseljenih sa Bliskog istoka u vrijeme rim-skog cara Justinijana II (vladao 685–695, zatim od 705–711) [27] i od Arapa Berbere naseljenih sa Si-cilije i južne Italije od kraja 11. do prvih decenija 14. vijeka [28]. Prvi pisani trag albanskog jezika je sre-dina 15. vijeka.
....................................
[1] A. Vahid Moran, Türkçe-İngilizce Sözlük - A Tur-kish-English Dictionary; Istambul, 1845, pg. 639.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Geo. W. and Dan'l P. Bible, Pocket Dictionary of Dry-Goods, Etc.; The Trade Printing and Publishing Co., New York, 1896, pg. 147.
[5] James W. Redhouse, A Turkish and English Lex-icon, Constantinople, 1890, pg 1529.
[6] A. Vahid Moran, Ib.
[7] Ib. pg. 730.
[8] John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume I; Toronto: Williamson & Co., 1890, pg. 60, 386.
[9] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; JAZU, Zagreb, 1892-1897, str. 931.
[10] Ib.
[11] Ib.
[12] Ib. str. 932.
[13] Ib. str. 931.
[14] Ib.
[15] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 310.
[16] Frederick Jago, English-Cornish Dic-tionary, London: Simpkin, & Marshall and Co., Plymouth: W. H. Luke, 1887, pg. 93.
[17] Vuk Stefanović, Srpski rječnik istolkovan njmačkim i latinskim riječima, Beč, Jermenska štam-parija, 1818, st. 303.
[18] Archibald H. Sayce, The Hittites: The Story of a Forgotten Empire, The Religious Tract Society, Lon-don, 1890, pg. 112.
[19] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 150.
[20] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Ply-mouth: W. H. Luke, 1887, p. 58.
[21] Alexander Crawford Lindsay, Etruscan inscriptions; London: John Murray, 1872, pg. 125.
[22] Robert Ellis, The Armenian origin of the Et-ruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 122.
[23] Ib.
[24] Ib.
[25] Ib.
[26] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Cla-rendon Press, 1968, pg. 24.
[27] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.
[28] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015.
ISBN 9780823263878
