CAR DUŠAN BIO OŽENJEN OD NEMANJIĆA

Car Dušan šalje pismo vijeću dubrovačkom i traži da mu po čovjeku koji donosi pismo pošalju tamo od nekoga založeni pojas kneza Vratka. Kasnije kne-ginja Milica, žena kneza Lazara, u ime svog sina Stefana takođe piše vijeću dubrovačkom i traži onaj isti pojas [1].

Car Dušan Nemanjić bio oženjen Jelenom od roda Vukana Nemanjića, kćerkom Vratka Nemanjića [2]:

N E M A NJ A

Vratislav ili Vratko

(1280-1351)

Đurđ I, (✞1368), Joann

Elena, Teodora, Mara, Šain

(Mihailo)

Stracimir, Đurđ II,

Balša I.

(od 1368-1386)

Đurđ III piše:

(1386-1405)

'praroditelji' Nemanja i.t.d.

Balša II

[1405-1422)" [3]

"U našim spomenicima nazivlje se 1333. godine 'Župan Vratko'; u povelji cara Dušana od 1351. god. zove se 'knez Vratko'. U dubrov. spomenicima na-zivlje se 'comes', tj. knez Vratko. Nema sumnje, da je on pre ovoga vremena, tj. pre 1333. god. imao manji čin, naime, bio je 'čelnik'.

Dušan je vladao Zetom, tamo se oženio po povratku, posle slavne bitke kof Velblužda, - i nema sumnje da se oženio protivu volje svoga oca, koji je, verovatno tražio za sina devojku na strani, od vla-dalačke kuće, pa je ova ženidba i bila poglaviti povod, te se zavadili otac i sin. Ovda je i bio Vratko samo čelnik. Zato je i zapisano, pa se očuvalo i predanje, da njegova žena nije od nekakve carske porodice, a narod peva, da je Dušan uzeo za ženu sestru. Dečanski i dvorska partija to su u narodu i rastrubili da ga omrznu u svetu. Ovaj pak Vratko čelnik, imao je po pšinskome pomeniku decu: Đuru, Jovana, Jelenu, Teodoru, Maru i Saina.

Đura ili Đurđ je otac Stracimira, Đurđa i Balše. Jovan je car bugarski Aleksandr, kao što se u svojim aktima i potpisuje: 'Joann Aleksander'; Jelena je srpska prva carica; o sudbini Teodore ovde nećemo da govorimo, a Mara je kalendarsko ime 'carice' Milice. I eto zašto ona traži pojas od 'Marina'. Knez Lazar i Dušan, to su pašenozi. Eto za što u na-rodnoj pjesmi veli Dušan za Juga:

'Neće dati za slugu devojku'.

Vratko je potomak Nemanjine, tj. svete i kraljevske loze, a Lazar nije.

I tako mladi kralj Dušan (1331) prepraunuk Nemanjin, uzeo je za zenu Nemanjinu prapraunuku

'Da se carsko lice ne razlazi'." [4]

"Da se carsko lice ne razlaz

Da se carsko ne rastura blago." [5]

"Brak Dušanov sa Jelenom ćerkom Vratkovom, u devetom stepenu srodstva, potpuno je dozvoljen po kanonima, ali se u našem narodu to srodstvo tako jako poštovalo i poštuje, ... ." [6]

Po Bračnim pravilima SPC ne dozvoljava se brak krvnog srodstva do IV koljena (Bračna pravila SPC, II dio, Postanak braka, Bračne smetnje, §12, 3).

Bračna pravila SPC i pravila srbskoga naroda velika su razlika.

......................................

[1] Panta Srećković, Avgusta Jelena i prva srpska carica; Glasnik Srpskog učenog društva, Knjiga 57, Štamparija Kraljevine Srbije, Beograd, 1884., str. 109.

[2] Ib. str. 107-112.

[3] Ib. str. 108.

[4] Ib. str. 110-111.

[5] Ib. 112.

[6] Ib. str. 111.

VELIKA PIRAMIDA, DUŽINA, BRZINA I VRIJEME

Velika piramida je geometrijska maketa Zemlje, jer mjere njene baze i visine pokazuju mjere Zemlje.

Dužina jedne strane kvadratne Piramidine baze je 231,92867 m, zbir dviju strana 463,85734 m. Duži-na, brzina i vrijeme su osnovne fizičke veličine pro-stora i evo glavnog smisla dužina Piramidine baze: ako se nešto kreće brzinom 463,85734 m/s (metara u sekundi), za 24 sata, tj. za jedan dan, preći će 40 077,27418 km i ovo je dužina Zemljinog ekvatora.

Originalna visina piramide je 147,6505019 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 147,6505019 m/s, za 24 sata, tj. za jedan dan, prešlo bi 12 757,00336 km i ovo je ekvatorski prečnik Zemlje.

Sve ovo što vam ovdje pokazujem o značenju mjera Piramide, to nema ni kod jednog drugog autora, ovo su uz Božiju pomoć moja vlastita otkrića. Da nisam Srbin, zbog otkrića o značenju mjera Piramide u od-nosu na moj rad Robert Bauval bi postao drugo-razredni autor. Jedino novo što je on otkrio je da su piramide Gize postavljene u znaku pojasa Oriona. Robert Bauval nije Srbin, garant je i član masonerije pa ima izdavačku podršku vođa zvanične ideologije, dok iz pakosti mene čak i Srbi i srbski masoni ome-taju i blokiraju širom Interneta i javnog djelovanja. U postupanju prema meni Srbi su zlobniji od pripa-dnika bilo kog drugog naroda!

MOTIV ISPLAŽENOG JEZIKA

Motiv isplaženog jezika na idolima antropomorfnog Sunca, bogova sunca i sunčanih božanstava svje-doči postojanje Srba od praistorije postpotopskog doba do naših dana.

ARON PRAOTCEM = SLAVNIM PRAOCIMA (sa rimskog nadgrobnika, 1-3. v.n.e.)

Spomenik iz rimskog vremena (1-3. v. n. e.) nađen je na obali rijeke Bistrice kod Prizrena i čuvan je u prizrenskom Muzeju odakle je sklonjen ili je, najvje-rovatnije, od neprijatelja istine i Srba uništen. Prvi put spomenik se spominje u članku Radomira Miloj-kovića u časopisu “Galaksija” (decembar 1991, str. 79).

Na jednoj od četiri strane spomenika napisana je riječ srpskog jezika: PRAOTCEM. Ranka Kujić tvrdi da u natpisima na tom spomeniku postoje još la-tinske, keltske i hebrejske riječi, iako tu nema heb-rejskih slova, a znamo da i oblikom i značenjem ima istih i sličnih riječi u svim jezicima svijeta, dakle glasovna sličnost neke tu zapisane riječi ne mora značiti da je to hebrejska riječ i zaista nema tu he-brejskih riječi.

Tako je na tom spomeniku iznad srbske riječi PRA-OTCEM napisana riječ ARON što su automatski proglasili hebrejskom riječju po imenu Mojsijevog brata Arona, iako niko od naučnika sa sigurnošću ne zna šta ta hebrejska riječ znači.

Ovdje ćemo pokazati da to ARON nije hebrejsko ime, nego je to riječ Tračana koje su zvali imenom ARJA narod:

“U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ... .” [1]

Ranka Kuić kaže ovako:

“U tekstu ima, na više mesta, uspravnih crta koje popunjavaju praznine, tako da bi celokupan tekst izgledao skladnije. (Npr. IARONI). Upravo to hebrej-sko ime ukrašeno je sa takve dve uspravne crte.” [2]

Sad i ovdje uvjerićemo se da to nije biblijski ARON.

Talijansko ARO znači isto kao i špansko YARO, la-tinsko AROS, ARON, ARUM (latinski: Arum mac-ulatum), grčki ARON [3]. To je biljka KOZLAC. KO-ZLAC je JARAC, dakle je od naroda ova biljka sim-bolično nazvana JARAC, a jarac je JARA, Sunce je JARKO, ŽARKO, SVIJETLO, SJAJNO. Od osnove AR (sa značenjem SUNCE) izvedeno je ARIA, je-dno od drevnih imena Tračana.

Pogledajmo osnovu u imenu biljke ARO, YARO, AROS, ARON, ARUM: osnova je AR što je jedno od imena SUNCA, dakle je biljka dobila ime po nečemu čime podsjeća na Sunce. Evo šta neki naučnici mi-sle o porijeklu i značenju riječi ARON kao grčkom nazivu biljke KOZLAC:

“...grčka riječ možda dolazi od hebrejskog ŌR u smislu VATRA ili PLAMEN u smislu što biljka ŽA-RI....” [4]

Ne, grčko ARON ne dolazi od hebrejskog ŌR, nego dolazi od tračkog AR sa istim značenjima koja su navedena u gornjem citatu: VATRA, PLAMEN, ŽAR. Osnova u riječi ARON je AR što je isto kao AS i ON: to su imena Sunca [5]:

“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ... .” [6]

Sanskritsko ĀR je HVALITI, SLAVITI [7].

AR je SUNCE, SUNCE je VATRA, PLAMEN, ŽAR i to sve jeste SVJETLOST. Riječ ARON dobijena je od osnovne riječi AR i sufiksa -ON istim načinom tvorbe kao i keltsko BATON (keltski: bat = batina) ili englesko BARON (gaelik: bar = znan, čuven čov-jek).

AR je SUNCE, SVJETLOST, ARON znači SJAJNI, HVALJENI, SVIJETLI, SLAVNI. Galsko ARON sino-nim je galskom ARAN i to je BAL, SVJETLOST, SUNCE [8]:

Tako izraz ARON PRAOTCEM znači SLAVNIM PRAOCIMA (ili SJAJNIH PRAOTACA).

Hebrejsko ARON je tračanska, tj. kimerska, odnos-no starosrbska riječ kao i MOJSIJE izvedeno od keltskog MOI sa značenjem VLAGA, VODA [9], a galsko MOISO je MJERA, ZAKON [11]. Sunce je centar Sunčevog sistema, a ne Hebreji o kojima kod antičkih istoriografa do sredine 4. vijeka stare ere nikakvog traga nema.

..............................

[1] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

[2] Ranka Kuić, Srodnost srpskog i keltskog jezika (Srpsko-keltske paralele; Crveno i belo), Glas srp-ski, Banjaluka, 2000.

[3] Robert Hunter, The American Encyclopaedic Dictionary, Vol. I, Chicago and New York, Published by R. S. Peale and J. A. Hill, 1897, pg. 281.

[4] Ib.

[5] The Christian Examiner and Religious Mis-cellany, , Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., new York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 94.

[6] Ib. pg. 95.

[7] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dict-ionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 149.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 87, 84.

[9] Ib. Tome III, pg. 38.

[10] Ib. pg. 171.

[11] Ib. pg. 172. 

HETSKA BOGINJA NANA (BABA) ISPLAŽENOG JEZIKA

Isplaženog jezika hetska boginja Velika Mater Han-nahannah (figurina, 1800-1100 g.s.e., Britanski mu-zej). Tri Sunca oko glave znak je podneva ljetne dugodnevice kad se Sunce nadje na vertikali vre-menske linije između proljeća i ljeta (kasnije Tribal, Trojstvo, Triglav, Troglav).

ISPLAŽENOG JEZIKA IDOLI IZ SUMERA

U sjevernoj Siriji i Mesopotamiji nađeno je mnogo kamenih i keramičkih idola ranog postpotopskog Sumera nazvani "Spektakl idoli" većinom oko 10-15 cm visine. Pripadaju vremenu oko 2500 godina stare ere. Karakerističnog oblika i naglašenih očiju imaju ucrtane isplažene jezike i pripadaju klasi ar-tefakata koji su poznati iz različitih regija drevnog Bliskog istoka – Sirije, Mesopotamije i Elama. Naj-veći skup ovakvih idola otkriven je na lokaciji Tell Brak, na starijem kulturnom nivou unutar sektora Hrama Oka.

Posebno je interesantna predstava boginje isplaže-nog jezika i lijeve ruke na desnoj dojki. Mislim da je negativ fotografije bio naopako okrenut, jer na mno-gim idolima tog i mlađeg doba u tom položaju je desna ruka kao znak 23,5 stepeni sjeveroistočno od pravca istoka, mjesta na kojem izlazi Sunce na dan ljetnog solsticija, znak vidovdanske dugodnevice pr-vog dana ljeta.

U postpotopskim migracijama iz Sumera zajedno sa narodom migrirali su i solarni simboli pa i znak is-plaženog jezika, prvo ka Karahan Tepe u Maloj Aziji, pa preko Male Azije na Balkan, Rumuniju i Ukrajina, a odatle širom Evrope i šire u obe Amerike.

IZ ISTORIJE PRIJE CIONISTIČKO-ILUMINATSKOG SISTEMA

"Što je ono posestrimo vilo,
Što u suhom grkče pod oblačim?
II divjih grobulja gusaka
Ili ždrali noćevanja traže?
Nit su guske nit visoki ždrali,
Već Heneti, Dardani, Trojanci
Naši stari pradjed i, ujaci
Iz svog doma prognani od Grka
Do najdaljnih sele rodijaka.
Antenor je jednog jata glava,
S njime pade kod rieke Timave,
Krajnom laktu adrijanskog mora.
Tud Ilirske zatekoše Trake;
Medj njim nješto primješanih Kelta,
Tu s' vitežko koljeno nastani.
Svi narodi Keltički i Trački,
Koji krune u tom laktu more.
Od Trijesta do Adrije grada
I gdje Padus upada u more,
Prigrliše Henete s Trojancim,
Pod njihov se barjak sakupiše
Svjetlog roda vojevodu glasna,
Posvojiše i ime Heneta
Gdje padoše grad posta Padua,
Antenor ga Trojanac sagradi.
Traci, Kelti, Heneti s Trojancim
U jedan su narod se stopili,
To j' početak Veneta, Mletčana
Od Rimljana jezik su latinski
Zauzeli, pa sad talijanski,
Jezik tudji a krv je slavjanska
U većemu dielu Veneta,
Ko sjevernih naših Pomoranca.
Njeki Kelti onog starog vieka,
Hodali su goli ogoljeni,
Gali su se od naših prozvali,
Pa to ime u sve Kelte predje.
Ki na boju dobri boje i biše,
I drugima bojaz zadavaše
Od Veneta Boji se nazvaše.
Od keltičke ovi jesu vjere:
Vendi, Vindi, Veneti, Venedes,
Vindelici, Norici i Kami,
Svi s’ od starih iztekli Heneta,
A i drugih tračkih sumiesica
Spojili se s Istrim i Liburnim;
K'o ogranci od jednoga stupa
Pružali su svoje loze plodne
Pram zapadu do Athesis rieke,
Pram sjeverom jezero Bridjansko
Dunavo mejaši su bili.
Od zapada Helveti i Reti,
Viš Dunava narodi germanski;
A u nutra sve, što Dunav ciepa,
Poluotok što se zove trački,
Posvojiše tirački ogranci,
Svaki noseć svoje ime vlastno:
Jedn’ Iliri, Dalmate, Liburni,
Drugi Istri, Vindelici, Vendi,
Kami s dielom Japoda Norika.
(Jedni od tih Kelti jesu bili)
I Panovi nazvani Panoni.
Treći Muži, Tribali, Dardani,
Po Tracgi Obriži, Odriši,
Treći Muži, Tribali, Dardani,
Po Traciji Obriži, Odriši,
0grijani, s Astim, Nadbi-
žavcim,
I Gorali zlo Korali zvani."
(Ivan Frano Jukić, Rodoslovna slovjenkinja vila, Pjesma 6, odlomak; Časopis Bosanski prijatelj, Svezak III, Matica ilirska, Zagreb, 1861, str. 31-32) 

CRKVA, MAGIJA I ODSJEČENI PRAMEN KOSE PRI KRŠTENJU

Znamo da sveštenik na kraju krštenja makazama ošiša pramen kose novokrštenom. Zašto on to čini i da li Isus govori o krštenju vodom, duhom kosom? Ne, nije to propisao Isus. Radi o magiji unutar crkve, jer i Samson je izgubio prirodnu snagu onog mo-menta kad su ga Filisteji ošišali i postao je njihov rob (Sudije 16,19). Tako i novokrštena osoba odsi-jecanjem pramena kose postaje rob arhijereja crk-ve.

EZOTERIJA I EGZOTERIJA

Isus je propovijedao u pričama, a kad su ga učenici upitali zašto sve kazuje u pričama, odgovorio je:

"Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumiju." ( Matej,13,13)

Ezoterija je pravi smisao kazanog, istina koju ezo-teristi tajnog društva kriju od naroda, a egzoterija je lažna priča za prosti, neuki, lakovjerni i sujevjerni na-rod. Isus je poznavao narod i zato je odgovorio kazavši:

"Vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva." (Marko 4,11)

Po navedenim riječima poznavanje pravog (ezoterij-skog) znanja je znanje carsta Božijeg.

Sitnoj boraniji crkve, tkz. laicima, njima crkveni ma-soni masno lažu pričajući im u pričama koje laici shvataju bukvalno. Za vrh crkvene masonerije Isus je sunce i tačno tako piše u Pismu kad Krstitelj Jo-van za Isusa kaže svojim učenicima:

"On treba da raste, a ja da se umanjujem" (Jovan 3,30)

Znate da je crkva ustanovila da je Isus rođen tačno na kratkodnevicu prvog dana zime 25. decembra starog (julijanskog) kalendara. Znate da od prvog dana zime Sunce s juga počinje da raste uvis ka proljeću i ljetu i dan sve više raste, tj. Isus (sunce, dan) raste sve do prvog dana ljeta. To je sezona sunca Isusa.

Prvi dan ljeta u ono vrijeme bio je 24. juna starog kalendara i to je Rođenje Svetog Jovana Krtsitelja - Ivanjdan. Od tog Ivanovog dana, tj. od Ivanjdana dan počinje da se umanjuje, da kraća u Ivanovoj sezoni. Zašto Isus ima baš dvanaest sljedbenima? Jer i sunce godine ima dvanaest mjeseci.

Sve ovo nije protiv hrišćanske vjere u Isusa, jer čovjek može vjerovati u bilo šta ili nevjerovati ni u šta, ali ako čini dobra djela, pobožan je i zaradiće vječno spasenje, ali ako vjeruje bez činjenja dobrih djela, propašće.

Znamo da sveštenik na kraju krštenja makazama ošiša pramen kose novokrštenom. Zašto on to čini i da li Isus govori o krštenju vodom, duhom kosom? Ne, radi se o magiji unutar crkve, jer i Samson je izgubio prirodnu snagu onog momenta kad su ga Filisteji ošišali i postao je njihov rob (Sudije 16,19), odnosno novokrštena osoba postaje rob arhijereja crkve. 16, 19)

ŠTA CAR DUŠAN NIJE HTIO ILI NIJE SMIO UNIJETI U ZAKONIK (iz prećutane istorije Srba)

Car Dušan Silni donio je svoj Zakonik prvenstveno da bi obuzdao samovolju ondašnje srbske vlastele nad običnim narodom i koliko je Dušan htio i od obi-jesne vlastele i crkve smio, toliko je i vlastelu zako-nom i sudom obuzdao.

U genocidu satravši srbske starovjerce i Crkvu krst-jana Nemanja je ukinuo srbski plemenski sistem i zaveo feudalni sistem romejske Ortodoksne crkve. Jedno od feudalnih vlastelinskih prava bilo je pravo na silovanje djevojčica, djevojaka i žena srbskoga na-roda jer je na feudalčevoj zemlji i narod bio vlas-ništvo feudalca. Evo člana Zakonika koji to svjedoči:

"Ako koji vlastelin uzme vlastelinku silom, da mu se obe ruke otseku i nos sareže; akoli sebar uzme si-lom vlastelinku, da se obesi, akoli svoju drugu uzme silom, da mu se obe ruke odseku i nos sareže." (Dušanov zakonik, Član 53)

U Dušanovom zakoniku ne postoji kazna za vlaste-lina koji siluje djevojčicu, djevojku ili ženu iz srb-skog naroda.

Da bi prikrili zlo nezasluženo slavno opjevane srb-ske srednjovijekovne vlastele, neki moderni etimo-lozi, psi od ljudi, ta silovanja su pripisali nekakvom "narodnom srbskom običaju koji je "poslije nestao". Nije to bio "narodni srbski običaj", nego feudalno pravo hrišćanskih feudalaca srednjeg vijeka o kome je i crkva, radi svoga interesa, ćutala.

Postoje i "teorije zavjere' o pravu feudalaca na prvu bračnu noć, ali pisanih dokaza nema, a ni ovog do-kaza o pravu na silovanja ne bi bilo, da dokaz nije osto u Zakoniku cara Dušana.

PS Po srednjovijekovnom crkvenom pravu "djevoj-ka" je mogla stupiti u zakonski brak sa punih dva-naest godina (danas je punih petnaest godina).