U SLAVU BOGA STVORITELJA

 

 

 

 

Isplaženi jezik boginje Svani, Bijele Pčele (lijevo). 

Srednjovijekovni stećak, Radimlja kod Stoca, BiH.

Stećak 19. vijeka, okolina Ljiga, Srbija.

I pitao sam se zašto svi ćute o isplaženim jezicima na antropomorfnim likovima Sunca i solarnih božan-stava na stećcima? I odgovori mi istorija i gorko če-merno ljudsko iskustvo: ćute zato što su im razum, svijest i duša kroz njihove religije zarobljeni duho-vima Tame, zarobljene zlim silama koje mrze Svje-tlost, mrze Sunce, mrze istinu i mrze Istinitog Boga Roditelja.

Ja pokazah i dokazah istinu jedinoga Boga Stvo-ritelja, pokazah i dokazah istorijsku i vjersku istinu svojih predaka i odužih se njima, služiteljima Boga Sunca i ratnicima Svjetlosti. U ratu sa služiteljima Tame ja njih izdao nisam i časno, u slavu Božu, sljedbenike Tame! ☀️ ✋

STEĆCI SA SUNCEM ISPLAŽENOG JEZIKA

Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre national de la recherche scientifique, Paris, 1960, p. 7.

Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, p. 58.

William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914.

 

Kimerijska Jamna kultura, oko 2300. st. ere (Archaeological and Historical museum,Kerch, Crimea, Russia).

Okolina Ljiga, Sebija.

Skoro svi antropomorfni prikazi Sunca i solarnih bo-žanstava na stećcima su otvorenih usta isplaženog jezika. Šta to znači i čega je to simbol?

Ljudska glava sa isplaženim jezikom je hetski hije-roglif PÁR [1]. Sumerski PAR znači GOSPODAR, GOSPOD [2]. Od osnove PAR izvedeno je engles-ko PARCH sa značenjem OPEĆI, SPRŽITI. Od PAR je srpski PARNICA. Parnica je LINIJA, a linija je ZRAKA i zato galsko PAR ima isto značenje kao i PER koje znači SUNCE [3]. U velškom PAR je UZROK STVARANJA, SRŽ, SUŠTINA, SJEME [4].

I sta znači ispla eni jezik sa značenjem PAR? Znači VATRA, SVJETLOST, ZRAKA, SUNCE, GOSPO-DAR, GOSPOD, BOG. Od PAR su hetsko PÁR-TÁ-S sa značenjem OTAC [5] i latinsko PĂRENS sa značenjem RODITELJ [6].

Evo značenje ljudske glave sa izplaženim jezikom na astečkom kamenom kalendaru:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom "Sunčev kamen", koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [7]

Da dopunimo opis Sunčevog lica sa astečkog ka-lendara:

"Lice je isklesano po hronoloskim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplazenim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [8]

Nikad ni jedan istraživač stećaka, bilo strani ili do-maći, davni ili savremeni, nikad ni jedan nije po-menuo motiv isplaženog jezika na antropomorfnim likovima stećaka. Zašto su to prećutali?

Iako sam prikazima isplaženih jezika na stećcima svima pokazao desetine jasnih fotografije i pišem o tome preko deset godina, još ni jedan srpski pra-voslavac, ni edan bošnjački musliman, ni jedan hr-vatski rimokatolik, pa ni jedan balkanski judejin, jer i oni pišu o istorijsko-kulturnoj baštini Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ni jedan pripadnik pomenutih vjera nije se oglasio da kaže nešto o tome!? Bože, kako to može biti!? I svi vide, i svi gledaju, i svi ćute!? Zašto?

I pitao sam se zašto svi ćute o isplaženim jezicima na antropomorfnim likovima Sunca i solarnih bo-žanstava na stećcima? I dade mi odgovor istorija i gorko čemerno ljudsko iskustvo: ćute zato što su im ljudski razum, svijest i duša kroz njihove vjere zarobljeni duhovima Tame, zarobljene zlim silama koje mrze Svjetlost, mrze Sunce i mrze istinu i mrze Istinitog Boga Roditelja.

Ljudski rod je zabludama i prevarnim lažima zave-den i odveden u tamu Tame i odveden od istine prezire istinu i Istinitog Boga, te će uskoro kroz oganj biti prosijan.

..............................
[1] Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre na-tional de la recherche scientifique, Paris, 1960, p. 7.
[2] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, p. 4.
[3] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 234.
[4] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 396.
[5] Emmanuel Laroche, Ib.
[6] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language, London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 319.
[7] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.
[8] Ib.

STEĆAK IZ 7-5. V. ST. ERE

Iznad čela je romboidni simbol ◊ , simbol nebeskog šara, simbol kosmosa.

Boginja Svani (Sveni) na Zlatnoj pločici iz Lidije, 7. v. st. ere (Arthur Bernard Cook, Zeus : A Study in Ancient Religion, Vol. II, Part I, Cambridge: The University Press, 1925, p. 639).

Boginja Svani (Sveni) u liku Bijele Pčele.

 

U selu Šatorovići kod Rogatice nalazi se stećak sa likom lidijsko-brigijske boginje Svani (Sveni ili Bijela Pčela) isplaženog jezika i hetskim hijeroglifom H, sa značenjem "kapija". Lik ove boginje datira stećak na 7-5. vijek stare ere. Stil i motivi na marami boginje Svani isti su motivima na maramama narodne no-šnje Srpkinja iz okoline Peći (iznad čela je rom-boidni simbol ◊ , simbol nebeskog šara, simbol kos-mosa).

JOŠ JEDAN STEĆAK SA ANTROPOMORFNIM LIKOM ISPLAŽENOG JEZIKA

 

 

  

Boginja Svani (Sveni) na Zlatnoj pločici iz Lidije, 7. v. st. ere (Arthur Bernard Cook, Zeus : A Study in Ancient Religion, Vol. II, Part I, Cambridge: The University Press, 1925, p. 639).  

Boginja Svani (Sveni) u liku Bijele Pčele.

Ovaj stećak sa likom lidijsko-brigijske boginje Svani (Bijela Pčela) i hetskim hijeroglifom H (kapija) nalazi se u selu Šatorovići kod Rogatice. Prikaz boginje Svani datira stećak na 7-5. vijek stare ere.

Hijeroglif H i motiv isplaženog jezika nalazimo u svetilištu Gobekli Tepe (br. 5 i 10), u Tiwanaku hra-mu u Boliviji (br. 7) i kod sjevernoameričkih Indija-naca (br. 8, The Grapevine Canyon Petroglyphs, Nevada) i kod Kelta (br. 9).

SMIJAVICE OD SRBIJE DO IRSKE

  

 

 

 

 

 

 

 

Smijavica je na statui keltskog boga Kroma (gvozdenog doba, Caldragh, Boa Island, Northern Irland).

Kod nekh osoba, kao na fotografiji kod pjevačice Cheryl Cole, pri osmjehu se pojave rupice na ob-razima Ta dva udubljenja narod naziva smijavicama. Tako se obilježavaju smijavice na nekim srednjo-vijekovnim stećcima pa sve do druge polovine 19. vijeka.

Najstariji prikaz smijavica je na statui keltskog boga Kroma iz gvozdenog doba u Sjevernoj Irskoj (Cal-dragh, Boa Island, Northern Irland). I to je dokaz da su Kelti, tj. Kimeri, drevni Srbi, onda zvani Tračani i Kimeri, na Balkanu poznati i kao Iliri.

Zašto kažem da su Srbi, a nisu Bošnjaci ni Hrvati? Zato što su oni mnogo mlađi narodi proizašli u specifičnim društveno-istorijskim prilikama proizašli iz srpskog korpusa i kad god pomenem Srbe, tu se podrazumijevaju i Bošnjaci i Hrvati.

Ni današnji Srbi nisu duhom oni stari krstjanski ni prehrišćanski Srbi. Današnji Srbi, Bošnjaci i Hrvati duhovno su kao posebna narodna cjelina formirani kroz okupatorske religije i samo vjerovanja i vjerski običaji njih razdvajaju, ali i dalje govore istim je-zikom i to je u osnovi bio:

“Jednosložni prajezik > aglutinativni: turanski > miješani: jefetski ili iranski ili indoevropski > keltski: tračanski ili ilirski ..." [1]

Dakle je drevni ilirski jezik bio isto što i keltski i tračanski, jer:

“Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i mogli bi biti grupa Karna. Osim Latobića i Var-cijana, čija su imena keltska, stanovnici Kolapijani, Jasi, Breuci, Amantini i Skordići bili su Iliri.” [2]

“Identitet Tračana i Ilira dokazuje od starih pisaca upućujući, neki ranije, neki kasnije, na jedan isti narod." [3]

“Istina da Dalmati, Mizi, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo drugačiji, tako da se međusobno razmiju bez teškoća. " [4]

I svjesni ste sljedećeg: da su na našim balkanskim terenima opstali starovjerci i krstjani, oni bi danas bili posebni narodi, a ne pravoslavni Srbi, ne ri-mokatolički Hrvati, ne Bošnjaci muslimani i u ratu 1991-1995. ratovali bi protiv i jednih i drugih i trećih, a i ovi protiv njih. I to vam je to!
..............................
[1] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae By-zantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Tur-cicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 530.
[2] ohn Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, p. 218.
[3] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, p. 135.
[4] B. G. Niebuhr, Ib. Laonicus Chalcocondylas, p. 530.

KRST GOTSKOG STILA

 

Otkupljen u Nirmbergu (Nünberg), na području bivše Velike Moravije, bronzani krst gotskog stila dimenzija oko 9 x 5 cm, ukrašen je solarnim simbolima u šematskom prikazu godišnjih doba (današnja Njemačka, 4-8. vijek).

Godina sa godišnjim dobima, dva solsticija i dva ekvinocija.

Druga strana krsta sa natpisom.

 

Natpis iznag glave antropomorfnog lika sa isplaženim jezikom.

Otkupljen u Nirmbergu (Nünberg) bronzani krst got-skog stila dimenzija oko 9 x 5 cm, ukrašen je so-larnim simbolima u šematskom prikazu godišnjih doba (današnja Njemačka, 4-8. vijek).

Na drugoj strani krsta je antropomorfni lik sa bra-dom i isplaženim jezikom, a iznad je kratki natpis.

"U početku stvori Bog nebo i zemlju." (Postanak 1,1)

U Septuaginti POČETAK je ARHI (grčki: ἀρχῇ) i ka-ko počinje Petoknjižje Starog zavjeta, tako počinje i Jovanovo jevanđelje Novog zavjeta:

“U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jovan, 1, 1-5)

I kod Jovana POČETAK je ἀρχῇ, ali to izvorno ne znači POČETAK, jer grčko ἀρχῇ (ἀρχὴ) prevode još kao ORIGINAL, KRAJNJI, NAJDALJI; PRVI; NA-ČELO; UZROK; GLAVA; VLAST; OBLAST; MOĆ; KOMANDA; CARSTVO; POGLAVARSTVO; OD VJEČNOSTI [1].

Natpis počinje slovom H koje je ovdje skraćenica za nordijsko HELIG, anglosaksonsko HĀLIG, gotsko HEILAG, njemačko HEILIG sa značenjem SJAJAN, ČIST, SVET [2]. Galsko HEIL je SUNCE, DAVALAC [3]. Nakon slova H je tačka koja skraćenicu SVETI odvaja od riječi ARHI, ARH(E)S ili ARHO (?) (grčki: ἀρχῇ) sa značenjem VOĐA, ČELNIK, VLADAR.

Bradati lik sa oreolom je u molitvenom položaju podignutih ruku. Ruke u tom položaju označavaju podne ljetnog solsticija, ravnotežu između proljeća i ljeta, balans između šest mjeseci istočnog i šest mjeseci zapadnog neba, najvišu centralnu tačku u kojoj je Bog, oličen u Suncu, na svom svjetlosnom prestolu u najvišoj tački zenita. Pored ruku na prečki krsta su po četiri koncentrična kruga kao simbolima četiri nebeska vremana, četiri godišnja doba sa dr-vetom života.

Da se ne radi o hrišćanskom svecu dokaz su njegova otvorena usta sa isplaženim jezikom, dakle je ovo antropomorfni prikaz ljetnog solarnog bo-žanstva isplaženog jezika. Po stilu krsta i solarnim simbolima ovo je ili paganski ili arijanski krst.

Fotografije: Goran Cekić
..............................
[1] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 92.
[2] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press, 1879-188, p. 257.
[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 12.

BABYLON IS FALLEN

"I drugi anđeo za njim ide govoreći: pade, pade Va-vilon grad veliki: jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode." (Otkrivenje,14,8)

"And there followed another angel, saying, Babylon is fallen, is fallen, that great city, because she made all nations drink of the wine of the wrath of her fornication." (Revelation 14:8)

ISPLAŽENI JEZICI

 Na antropomorfnom liku muškarca na steli Usa-tovske kulture u regionu Donjeg Dnjestera (3000-2800. g. st. ere) je prikaz isplaženog jezika. Ovaj ki-merski solarni motiv prenosi se u Irsku i preko tkz. "keltskih glava" javlja se na antropomorfnim liko-vima stećaka kroz srednji vijek do kraja 19. vijeka.

Dvije zagonetne statue sa isplaženim jezikom su na greblju Caldragh, Boa Island, County Fermanagh, Sjeverna Irska. Greblje je iz irskog ranohrišćanskog razdoblja između 400– 800. godine.

 

 

Viša dvostrana figura otoka Boa visoka je 73 cm, široka 45 cm na svoje dvije šire površine i 30 cm na svoje dvije uske površine. Svaka strana figure ima lice i torzo. Na stranama kamena gdje su dvije is-klesane figure spojene nalazi se isprepleteni dizajn koji može predstavljati kosu. Lica su krupnog i ši-ljatog ovalnog oblika, s velikim očima, ravnim no-sem i poluotvorenim ustima s isplaženim jezicima iznad šiljate brade.

Druga, manja statua je idol Lustymore otkriven je na ranohrišćanskom greblju na ostrvu Lustymore, koje se nalazi južno od ostrva Boa u Lower Lough Erneu. Donesena je na greblje Caldragh na ostrvu Boa 1939. Postavljena je leđima okrenuta domo-rodačkoj dvostranoj figuri. Bez detalja o crtama lica, vizuelno je manje impresivna, visine oko 70 cm.

 

Motiv isplaženog jezika na antropomorfnim likovima stećaka prećutan je od svih istraživača stećaka. Krije se i danas kako u zvaničnoj nauci, tako i u samom narodu. Ljudima smeta istina i neće priznati ni ono što vlastitim očima gledaju, a istina je da je isplaženi jezik simbol Sunčeve vatre i Boga Sunca kojem su naši preci služili kroz praistoriju pa sve do kraja 19. vijeka.