ALANI SU KAVKASKI ALBANCI I ONI NISU ŠIPTARI

Neki srbski istoričari autohtonisti tvrde da su Šiptari porijeklom sa kavkaske Albanije samo zbog toga sto se oblast naziva ALBANIA, pa neznalice lingvistike misle da je to šiptarska riječ. Naziv ALBANIA je kelt-ska, tj. tračanska, a ne šiptarska riječ. ALBION je stariji naziv Škotske i evo šta znači naziv ALBANIA (ALBAN + IA):

"Fratar William preuzima definiciju Albanije od Isi-dora (Etimolog., 14, 501). Tamo kaže: 'Albanija je dobila ime po boji kože svog stanovništva, jer se rađaju sa bijelom kosom. Izdižući se na istoku ispod Kaspijskog mora, proteže se duž obale Sjevernog okeana sve do Meotidskih močvara kroz pustinje i neobrađena zemljišta. Psi ove zemlje su ogromni i takve su žestine da satiru bikove i uništavaju lavo-ve.' Sir John Maundevile (143) spominje 'Albane' i njihove 'velike pse toliko snažne da napadaju la-vove i ubijaju ih.' Strabon (XI, 4, 431) je već govorio o izvrsnosti lovačkih pasa u Albaniji, ali Albanija je za njega sjeveroistočna padina Kavkaza, zemlja Ala-na našeg putnika (380, 381) sjeverozapadno od Derbenda.“ Međutim, Isidor je prepisivao od Solina (93) koji je pak svoje informacije preuzeo od Plinija (VIII, 51, 343)." [1]

ALBAN znači SVIJETAL, BIJEL. Kavkaska Albanija je naseljena Alanima (Ἀλανοί, Alanoi) koje još od Rimljana neki svrtavaju u Sarmate, drugi u Skite [2], što nije ni bitno jer je to isto Getima, Gotima, Tra-čanima i Slovenima:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti." [3]

Alani su živjeli u kavkaskoj Albaniji koju su Rimljani u vrijeme Pompeja i Trećeg mitraditskog rata 66–63. g. p.n.e. nazvali ALBANIA, a Grci ALANIA [4].

Šiptari su potomci Arapa iz Levanta i Arapa iz sje-verne Afrke koji su zauzeli u 9-10. vijeku zauzeli Siciliju pa su od Normana u prvoj polovini 11. vijeka napadani, protjerivani i satjerani u oblast grada Lu-cere u južnoj Italiji.

Arapi su u dva navrata naseljavani u Albaniju. Prvo je romejski car Justinijan II (vladao 685–695, zatim od 705–711) naselio među tračkim Albancima dio li-banskih Saracena, tj Arapa Mirdita (Mιρδȋται) [5]. Ovdje ćemo navesti jedan Justijanov problem sa libanskim Mardaitima ("buntovnicima") negdje oko 687- 688. godine.

Mardaiti su boravili u sjevernom dijelu Libana i činili su nerede u Saracenskim planinama Libana te je svo područje sjevernog Libana do ondašnje Jerme-nije postalo opasno i nenastanjivo. Mardaiti su bili monotelisti proizašli od monofizita i kao jeretici nisu imali naklonost ortodoksnih Romeja, iako su im Mardaiti pomagali u slabljenju i slamanju zajednič-kih im neprijatelja. Opirali su se Romejima i pustošli sjevernim Libanom. Mnogi robovi i romejski dezer-teri (među njima i Sloveni) pridruživali su se Mar-daitima.

Justinijan riješi da taj "drski zid" Mardaita zauvijek sruši tako što će ih iseliti sa njihovog područja. Oko dvanaest hiljada Mardaita Justijan preseljava u Ro-meju. Neki od njih naseljeni su negdje u Trakiji, dru-gi u Malu Aziju, a neke je mobilisao u vojsku:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u Kibiraiot temi. Vidi Teofan, 6178, 6179 posle Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [6]

Potomci Arapa MIRDITA su albanski GEGI, a njihov jezik je srodan berberskom arapskom jeziku. Od 11. Normanin i romejski general Đorđe Manijak (grč. Γε-ώργιος Μανιάκης; ?–1043) napada Siciliju i neke Berbere Normani preseljavalju na svoje posjede u današnjoj Albaniji. Krajem 13. i početkom 14. vijeka hrišćanska vojska napada, pljačka u ubija arapske Berbere u oblasti Lucere u južnoj Italiji i tada mnogi Berberi bježe u današnju Abaniju:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zemlja-ma u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [7]

Muslimani Lucere su poznati kao Arvaniti (Αρβα-νίτες) i od njih i domorodačkih Tračana potiču Ši-ptari TOSKE koji su u Italiji poznati pod imenom ARBÊRESHÊ.

Judeo-hrišćanska ideologija sakriva albanske ARA-PE iz južne Italije u imenu ARVANITI, a hristijani-zirani ostaci ovih Arapa u Italiji ostali su pod tali-janskim imenom ARBÊRESHÊ. Njihovo ime na grč-kom pišu Αρβανίτες, tj. ARVANITES, isti trik koji primjenjuju kod sa grčkog prevoda ime SERBI. Tada grčko Σέρβλοι, tj. SERBLOI, Latini prevode u SER-VOI. Kad se o Srbima radi, Latini starogrčko β je B (βήτα = bē̂ta) prevode kao V (víta) i tako grčko Σέρβλοι (SERBLOI) postaje latinsko SERVOI, SE-RVI, tj. SLUGE i ROBOVI. Sa drugim grčkim rije-čima ne rade tako pa starogrčko βιβλία (ΒIBΛΙA) Latini prevode po starogrčkoj fonetici i ortografiji pi-šući BIBLIA, a ne VIVLIA kao kad prevodeći pišu SERVOI kao ime SRBA; starogrčko Βαβυλῶνος (BABILONOS) prevode BABILON, ali starogrčko Σέρβλοι (ΣÉΡΒΛOΙ) prevode sa SERVOI, SERVI; SLUGE ROBOVI. Tako grčko β (beta) prevode u V u nazivu ARVANITES, grčkim pisano Αρβανίτες.

Korijenska osnova u grčkom Αρβανίτες, je ARB, a ne ARV, dakle nije ARVANITES, nisu ARVANITI, ne-go ARBANITES, odnosno ARBANITI jer osnova ARB potiče iz arapskog jezika:

"Riječ ARAB, koja se prvi put pojavljuje nakon vre-mena Solomona, također se primjenjuje samo na mali dio zemlje. Poput imena Moab, Edom i drugih, koristi se i kao naziv zemlje i kao kolektivni naziv naroda, koji se pojedinačno nazivao ARABI, a u kasnijem hebrejskom ARBHI, mn. ARBIM i ARBIIM." [8]

"ARBA, Balova snaga." [9]

Bal je glavni feničanski i kananski bog Sunca:

"ARBITE, porijeklom Arap." [10]

ARB je arapska riječ sa značenjem ARAP [11].

Arapko ARBAB znači GOSPODAR, VLASNIK [12], ARBAGH znači MNOŠTVO [13], ARBAH je naziv za CRNU KAMILU, ARBAD je OTROVNA ZMIJA [14]. Kad su ARAPI u osvojili francusku NARBONU, naz-vali su je ARBUNA.

Iza grčim pisano Αρβανίτες, prevarom Latina pisa-no ARVANITES kriju se ARBANITI, tj. ARAPI koje Normani počev od Đorđa Manijaka krajem prve polovine 11. vijeka pa do kraja 13. i početka 14. vi-jeka sa Sicilije i Lucere u južnoj Italiji naseljavaju i progone u južnu Albaniju. Potomci ARBANITA su današnji Šiptari TOSKE.

Pred vama su podaci koje argumentima ne mogu pobiti ni jedan istoričar ni lingvista, ali kao i motiv isplaženih jezika na srpskim idolima ni ovo neće promijeniti zvanične tvrdnje o Šiptarima Ilirima. Kroz judeo-hrišćansko-islamsku ideologiju laži Arapi su promovisani u Ilire jer svaki narodi koji vjeruje u la-žnoga Boga ispunjen je duhom laži, voli laži, a mrzi i odbija istinu. U takve narode danas, nažalost, spa-da i većina pravoslavnih Srba pred kojima pred-njača svetosavski masoni koji odbijaju svaku istinu koja je protiv laži lažnoga duha grkoortodoksne srb-ske Crkve. Njihov zadatak formulisali su Iluminati:

“Ako je pisac objavio nešto što privlači pažnju, i sa-mo po sebi je pravedno, ali nije u skladu s našim planom, moramo ga nastojati pridobiti ili osuditi.” [15]

Tako bojkotom i cenzurom osuđuju sve što ja na-pišem, ma koliko dokaza naveo. Zbog toga se ćuti o motivu isplaženog jezika na srbskim odolima, zbog toga se ćuti o spominjanju Srba u Bibliji, ćuti se o svim objavama srbske istine, a laži neprekidno šire.

................................

[1] William Woodville Rockhill, ‎The Journey of William of Rubruck to the Eastern Parts of the World, 1253-55; London, The Hakluyt Society, 1900, pg. 120.Hakluyt Society · 1900pg. 120.

[2] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. I; London: John Murray, 1873, pg. 83.

[3] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Auth-ors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Os-borne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[4] William Smith, Ib.

[5] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.

[6] Ib.

[7] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam; New York, Fordham University Press, 2015.

ISBN 9780823263878

[8] William Smith, Ib. pg. 174.

[9] Robert Young, Young's Analytical Concordance to the Bible; New York, Funk & Wagnalls Company, 1910, pg. 47.

[10} Ib. pg. 48.

[11] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London, W ᴹ. H Allen & CO., 1852, pg. 33.

[12] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English, Vol. I; London: Printed by William Bul-mer and Co., 1806, pg. 53.

[13] Ib.

[14] Ib.

[15] John Robison, Proofs of a Conspiracy against all the Religions and Governments of Europe, carried on in the secret meetings of Free Masons, Illuminati, and Reading Societies; Edinburgh, 1797, pg. 194.

PRVI DAN LETA JE VIDOVDAN, DAN BELOG VIDA, KUPALA ILI RODA

Nemačko DER ERSTE znači PRVI, GLAVNI [1], a simbol je KUPA SA VERTIKALOM. To je put Sunca od dna na jugu u zimskom solsticiju prvog dana zime ka vrhu na sjeveru i letnjim solsticijem prvog dana leta, DANU VIDA, VIDOVDANU, DANU BE-LOG VIDA, DANU SVETOVIDA, KUPALA ili DANU BOGA RODA.

..............................

[1] Herman Wirth, Was heißt Deutsch, 2. Auflage; Eugen Diederichs Verlag in Jena, 1934, p. 30.

ISTINA BIBLIJE

Hoće li hrišćanin na svoj zid prema istoku postaviti islamsku zvijezdu sa polumjesecom na zelenoj pod-lozi? Neće, jer to nije simbol njegove vjere. Hoće li musliman staviti krst na svoj zid prema Meki? Ma jok, neće jer to nije simbol njegove vjere!

Hoće li hrišćanin i musliman staviti komunistički srp i čekić na crvenoj zastavi na svoj zid? Neće ni jedan, jer je to simbol koji negira postojanje njihovog Boga.

Ima u Bibliji istorije, ima filozofije i poezije, ima ezo-terijskih tajnih kodova i magijskih šifri, ima sataniz-ma i laži, svega u Bibliji ima, samo istine o Istinitom Bogu Stvoritelju u Bibliji nema. Svrha pisanja Biblije, osnivanja judaizma, hrišćantva i moderne masone-rije je osvajanje globalne vlasti na Zemlji, a to znači učiniti planetu Zemlju privatnim posjedom elite koja rukovodi judaizmom i hrišćantvom.

Sve što je u vjerskom smislu za Bibliju rečeno, to važi i za Kur'an koji ima isti cilj kao i Biblija: "I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mog-ne." (El-Bekara 193)

Sve nepravde, sve laži, sva zla i nevolje današnjeg svijeta na svijet su iz Biblije izašla i svijetom hoće da gospodare i namjeravaju da budu Bog i bogovi svojih u blokirani razum žigosanih robova. Ko vje-rom sa sljedbenicima Biblije i Kur'ana neće, njemu među njima života nema i svi znate da je tako!

SRBI I OGNJILO, OCILO ILI KRESIVO

“SARMATIJA (Σαρμάτια: Et. Σαρμάται), ime zemlje u Evropi i Aziji. Za ranije i grčke oblike riječi vidi SA-UROMATAE. Ovo S-rm je isti korijen kao S-rb, tako da Sarmati i Srbi, Servi, Sorabi, Srb, itd., možda nije samo ime za istu populaciju, kao što je pretposta-vljano i to ne na nerazumnim osnovama, već je ta-kođe i zajedničko ime. " [1]

"„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti." [2]

..............................

[1] William Smith, A dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II, London: John Murray, 1873, p. 914.

[2] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

VELIKA PIRAMIDA KAO MAKETA ZEMLJINOG VREMENA

Jedna strana Piramidine baze duga je 9131,05 inči (231,92867 metara). Stoti dio broja 9131,05 je 91,3105 i ovo je dužina trajanja jednog godišnjeg doba. Stoti dio obima kvadrata Piramidine baze daje 4 x 91,3205 = 365,242 dana = četiri godišnja doba = 1 godina.

Visina Piramide je 5813,011886 inči (147,6505019 metara). Stoti dio broja 5813,011886 je 58,13011886 i ovo su dani od Dana planete Zemlje 22. aprila do ljetnog solsticija u svitanju Vidovdana 21. juna (visina H, Slika 2).

Jedno godišnje doba ima 91,3105 dana, božanska proporcija, zlatni presjek, zlatni broj ili beskonačni kreativni broj Fi (φ) iznosi 1,618033988... . I gle:

91,3105 x 1,618033988 = 147,7434925 dana.

Piramida se uspinje pod uglom od 51,85399754 ste-peni (β), a broj 1,273249621 je tangens ovog ugla (Slika 2):

147,7434925 x 1,273240621 = 188,1130161 dana (pravac podne linije Piramidine Velike galerije dug je 1881,130161 inči):

a) 188,1130161 : 1,618033988 = 116,2602377 dana,
b) 116,2602377 x 3,14159 = 365,242 dana = 1 godina.

Dužina Kraljeve oodaje u Piramidi je 20 kraljevskih lakata ili 412,1316378 inčii. Ako se ovaj broj uzme kao broj dana, onda imamo sljedeće:

365,242 : 412,1316378 = 0,886226551 dana = du-žina svake stranice kvadrata KLMNK (Slika 3):

a) površina kvadrata KLMNK = 0,7873975 kvadratnih jedinica = površina kruga T,
b) d = prečnik kruga Z = 1 dan,
c) obim kruga T = 3,14159 dana = beskonačni krea-tivni broj Pi (π):

412,1316378 : 365,242 = 1,273240621 = tangents ugla Piramidinog uspona.

Vrijeme Zemlje je razmjereno po njenim mjerama, a Velika piramida svojim mjerama geometrijska je ma-keta i mjera Zemlje i mjera Zemljinog vremena.

Stoti dio Piramidine visine označava je broj dana proljeća od Dana planete Zemlje 22. aprila do ranog svitanja Vidovdana 21. juna i to je tačno iznad naj-više tačke u vrhu Piramide.

Gospod Bog Stvoritelj u odnosu na Sunce razmjerio je mjere Zemlje proporcionalno prema mjerama Ze-mljinog vremena. Piramida je istovremeno srazmjer-na maketa i Zemlje i njenog vremena.

Nauka je jedina prava vjeronauka, dok je religijska vjeronauka samo ideološko-nacionalistička indoktri-nacija vladajućeg sistema radi narodu blokade ra-zuma.

KUP, KUPA, KUPALO, KUPELA, SVETOVID I ROD

Naziv KUPA je od galskog CUP (čita se: KUP) sa značenjem DRŽAČ, NOSAČ, ČUVAR; BAL, GLAVA, SUNCE [1]. Sanskritsko KUP znači LJUTNJA, BI-JES i osnova je riječi sa značenjem SJATI [2]. San-skritsko KUPA je PREČKA KOJA DRŽI RAVNOTE-ŽU VAGE [3] (podne prvog dana ljeta je ravnoteža dviju polovina godine). KUPOLA je NEBO, KROV. Od KUP je perzijsko KUBĀS sa smislom SUNCE [4], perzijsko KUBBA je LÛK, SVOD, KUPOLA [5].

Od galskog CUP (KUP) je galsko CUPA (KUPA) sa značenjem VAZA, POSUDA ili SUD, ČASA, ŠOLJA, MJERA ZA ŽITO, MJERA ZA ULJE, URNA, GRO-BNICA, BAČVA, KADA ZA KUPANJE, čak i BROD [6].

Od keltskog CUP je latinsko CUPE, anglosakson-sko CUPPE i srbsko KUPA. Od CUP (KUP) je latin-sko CUPĒDO, CUPĪDO sa značenjem VELIKI UŽI-TAK. Srpsko KUPUS i KUFER je od od galskog, tj. tračanskog CUP (KUP).

a) CUP = KUP > KUPA > KUPALO = SUNCE LJE-TA,

b) CUP > KUP > KUPELA > KUBELA

Ime tračanske boginje Velike Matere KUBELE (grč-ki: KΥΒΗΛΗ ili Κυβέλη) izvedeno je od osnove KUP. Od tračanskog KUP je grčko KΥΒΗ (Κυβέ) sa značenjem GLAVA [7] baš kao i srbsko KUPUS.

Glava godine je prvi dan ljeta, u narodu zvani KU-PALO, SVETOVD ili ROD.

SUNCE je ČISTO i ČISTI. Radnja očišćenja tijela je KUPANJE, a KADA za kupanje u galskom je CUPA (KUPA). Po VRIJEDNOSTI se KUPUJE jer KUP znači VISINA.

KUPA je VIS, VISINA pa je visoravan sjeverozapa-dno od Bugojna prema Livnu u Bosni nazvana KU-PRES.

Srbsko KUPA je stog ili plast sijena, izvorno KUPA je ŠILJATI VIS SUNCA DRŽAČA, ČUVARA, BOGA KUPALA, SVETOVIDA ili RODA.

“Rusko ime Kupalo, koji neki objašnjavaju kao boga žetve, Kupalo: mladići i djevojke ukrašeni cvijećem i opasani svetim biljem, skupljaju se 24. juna pale va-tru, preskaču i provode svoja stada preko toga dok oni pjevaju himne u čast tog boga.” [8]

“Već smo vidjeli da u Rusiji uoči Ivanjdana mladići i djevojke u parovima preskaču vatru sa noseći slam-natu figuru Kupala. U nekim krajevima Rusije figuru Kupala spale ili bacaju u potok na Ivanjdan uveče.” [9]

U gornjem citatu J. G. Frazer misli na katolički Ivanjdan jer je u vrijeme pisanja "Zlatne grane" ka-tolički Ivanjdan padao na 23. jun gregorijanskog kalendara, baš u početak ljeta.

“U Rusiji, kao što smo vidjeli, slamnata Kupalova figura nije spaljivana u vatri dugodnevnice, već je pro-lazila kroz vatru naprijed pa nazad. Ali, zbog već datog razloga, potrebno je da bog umre; tako slje-dećeg dana Kupalo je lišen svojih ukrasa i bačen u potok.” [10]

Na afričkom kaffir jeziku KUPELA je KRAJ, ZAVR-ŠETAK NEČEGA, PUNOĆA [11] i što se vremena tiče, to je završetak penjanja Sunca od zimskog ju-ga ka sjeveru ljeta, završetak duljanja dana i pu-noća Sunčeve godišnje snage: PRVI DAN LJETA, VIDOVDAN, KUPALO ili ROD.

SUNCE je KUPALO, majka Zemlja je KUPALA, tj. KUBELA, SUNCE je BOG VID, majka Zemlja je VIDA, SUNCE je ROD, Zemlja je majka RODA, Rusi je zovu RODINA (РОДИНА).

P.S. kad se o bogovima Sunca priča, treba znati da narod ne zna da oni nisu bogovi u bukvalnom smi-slu, nego su to kalendarske energije Sunca i sunca kroz dane, mjeseca i godišnja doba. Istiniti Bog Stvoritelj djeluje kroz Sunce, stvara, rađa, održava i čuva život koji rađa majka Zemlja. Ovo je živa istina koju ne može negirati ni jedan pripadnik bilo koje religije, osim ako nije od fanatizma poludio.

..............................

[1] pg. 398.

[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 291.

[3] Ib.

[4] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co., 1852, pg. 946.

[5] Ibid. pg. 948.

[6] galski Ib.

[7] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 854.

[8] Jacobb Grimm, Teutonic mythology, Vol. II, London: George Bell & Sons, 1883, pg. 624.

[9] James George Frazer, The Golden Bough, Lon

don, Macmillan & Co Ltd, 1954, p. 317-318. p. 626-627.

[10] Ib. p. 652.

[11] William J. Davis, A Dictionary of the Kaffir Language: including the Hosa and Zuli Dialects, Part I; London: The Wesleyan Mission House, 1872, pg. 103.

VIDOVDAN JE PRVI DAN LJETA

Stari su Srbi prvi dan ljeta zvali VIDOV DAN ili VI-DOVDAN jer je to najduži dan godine, dan u kojem Sunce najranije izlazi, a najkasnije zalazi i zbog to-ga je nazvan DAN VIDA, tj. VIDOVDAN. Da se ne bi pominjao DAN VIDA, Crkva je kroz državu izmislila naziv DUGODNEVICA, iako astronomi koriste izraz LJETNI SOLSTICIJ. Pošto BELI znači isto što i SVETI, taj dan je posvećen BOGU BELOM VIDU, tj. SVETOM VIDU, SVETOVIDU ili SVANTOVITU.

U danu VIDOVDANA Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjeverne hemisfere. To je PRVI DAN LJETA i astronomi ga zovu LJETNI SOLSTICIJ, što u bukvalnom prevodu znači LJETNI SUNCOSTAJ, jer Sunce prestaje da se penje iznad podnevne ta-čke u tom danu i od tog dana uz kraćanje dana po-činje da se spušta ka jugu i prvom danu zime. VI-DOVDAN je od pamtivijeka NAJSVETIJI DAN GO-DINE POSVEĆEN BOGU STVORITELJU ODJE-VENOM U SUNCE.

Na prvi dan ljeta 15. juna julijanskog kalendara VI-DOVDAN je padao od sredine 11. do 12. vijeka u vremenu razaranja slovenske Arkone 1168. (1169.) godine. Bilo je to više od 220 godina prije Kosovske bitke 1389 godine Te 1389. prvi dan ljeta sa VI-DOVDANOM bio je 13. jula julijanskog kalendara i tačno se zna da je tog dana bila nedjelja, a bitka je bila utorkom 15. juna.

Šta je razlog pa se od pada Arkone sa 15. juna ju-lijanskog kalendara 1168 (1169/?) za 220 godina do Kosovske bitke 1389. prvi dan ljeta pomjerio na 13. jun i od tog 13. juna pomjerio se na današnji 8. jun julijanskog ili 21. jun gregorijanskog kalendara?

Julijanski kalendar mjeri vrijeme punog kruga Ze-mlje oko Sunca u odnosu na nepokretne zvijezde, tj. puni krug je kad se Zemlja izravna sa određenim zvijezdama prema kojima je bila poravnata u isto vrijeme godinu ranije i zbog toga se julijanski zove zvjezdani ili sideralni kalendar.

Gregorijanski kalendar, ovaj svakodnevni, mjeri vri-jeme punog kruga kad se Zemlja izravna sa Sun-cem i zato se zove sunčani ili tropski. Astronomi koriste julijanski kalendar zbog njegove astronom-ske tačnosti, a gregorijanski je za svakodnevni život običnog naroda

Razlika u dužini između zvjezdanog (julijanskog) i sunčanog (gregorijanskog) je 11 minuta i 14 sekundi zbog tkz. "precesije ekvinocija". Kad se u danu pro-ljetne ravnodnevnice jedna tačka na Zemljinom ek-vatoru pravolinijski poravna sa Suncem, u toj tački prestaje zima i nastaje proljeće. To je po sunča-anom ili tropskom gregorijanskom kalendaru. Da bi se ta Zemljina tačka poravnala i sa zvijezdama po-red Sunca, prođe još 11 minuta i 14. sekundi (vidi prvu sliku: 11' i 14") i to je po zvjezdanom ili side-ralnom julijanskom kalendaru.

I tako svake godine po 11 minuta i 14 sekundi za 128,189911 godina nakupi se a 1440 minuta, tj 24 sata ili 1 dan. Kad se napuni taj jedan dan, po juli-janskom (astronomskom) kalendaru prvi dan ljeta (i ostalih godišnjih doba) pada na niži datum. Za to vrijeme i Suncu se svojoj ekliptici pomjerilo se 1,8 stepeni.

Pošto crkveni kalendari sa svojim praznicima ne prate astronomska zbivanja vezana za Sunce i po-mijeranje prvog dana ljeta u julijanskom kalendaru, katolički gregorijanski kalendar sve pravoslavne praznike pomijeri za jedan dan naprijed, pa je 1900. godine pravoslavni Božić sa 6. januara pomjeren na 7. januar.

Nakon 128,189911 godina od 1900. godine ponovo se nakupilo 1440 minuta, tj 24 sata ili jedan dan i počeci godišnjih doba opet padaju na niži datum u julijanskom, pa pravoslavni Božic 2029. godine tre-ba da bude 8. januara gregorijanskog, ali iz nekih samo vrhu Crkve poznatih razloga, to se odgađa sve do 2100. godine (ako je bude).

Katolički Sveti Vit je "po svetom predanju", tj. iz-mišljenoj hagiografiji, "mučenički stradao u vrijeme cara Dioklecijana". Rimokatolička crkva je ubacila Svetog Vita u svoj kalendar na 15. juni kao spomen na VIDOVDAN 15. juna 1168. (1169.?) kad su pa-pini krstaši osvojili srbsku Arkonu, razorili hram SVETOG VIDA, oborili SEVETOVIDOV kumir, plju-vali i pišali po njemu i na kraju ga isjekli i zapalili. Tog 15. juna julijanskog, danas kod katolika 15. jun gregorijanskog, Crkva slavi pobjedu nad SVETIM VIDOM, slavi pobjedu nad sljedbenicima SUNCA i pobjedu nad BOGOM koji je stvorio SUNCE. Treba znati i to da Crkva tvrdi da nije BOG stvorio svijet, nego je svijet stvorio ISUS HRISTOS prije nego je postalo vrijeme.

Da ponovimo: rimokatolici ne slave VIDOVDAN, oni slave svog izmišljenog sveca Svetog Vita. Pravo-slavna crkva nikad nije slavila katoličkog Svetog Vita, a srbski prehrišćanski VIDOVDAN, kao i svi prehrišćanski praznici bio je od Crkve strogo zab-ranjen.

Tako 15. juna julijanskog, ili 28. juna gregorijanskog, SPC slavi Svetog mučenika kneza Lazara, u novije vrijeme dodati i svu mučenika srpski (crveno slovo). Pošto je Crkva srbsku pobjedu na Kosovu 1389. pretvorila u srbski poraz radi kulta mučenika, tog 28. juna (15. jun julijanskog) SPC ujedno slavi lažni poraz Srba i to je za Crkvu pravi crkveni VIDOV-DAN, vođama Crkve se tog dana lažnog poraza Srba dana nešto RAZVIDILO.

I kao zaključak: na dan Kosovske bitke utorkom 15. juna 1389. julijanskog kalendara bio je katolicki SVETI VIT, ali ne i srbski prehriscanski VIDOVDAN koji je te godine padao na nedjelju 13. juna.KUP, KUPA, KUPALO, KUPELA, SVETOVID I ROD.

SRBI U BIBLIJI

U knjizi proroka Miheja spominju se ZAMBRI ili ZAMBREI:

"Sijaćeš, ali nećeš žeti; cijedićeš maslinu, ali se nećeš mazati uljem; i pravićete vino, ali nećete piti vina; i uredbe moga naroda biće posve ukinute. Jer ti si držao zakone Zambrijeve i vršio sva djela kuće Ahabove; a vi ste hodili njihovim putovima da vas predam potpunom uništenju, a one koji žive u gradu podsmijehu i nosićete sramotu naroda." (Mihej, 6,15-16) [1]

U istom stihu Mazore umjesto Septuagintinog ZAM-BRI i ZUMBRI piše ZI-MRI. Takođe u Mazori ZIMRI se pominju u kod proroka Jeremije:

“Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;…” (Jeremija, 25,25)

Jeremijin stih iz Mazore ne možemo uporediti sa sti-hom u Septuaginti, jer u Septuaginti, iz nekog raz-loga, nedostaju svi stihovi od 13. do 35 stiha.

U Jeremijinom stihu Mazore pominju se kraljevi ne-koliko zemalja i prvi su kraljevi Zimrija, kraljevi ze-mlje u kojoj žive Zimri, jer u zemlji Elamu su Elamiti, u Mediji su Medi koji su najstariji Sarmati.

Bibliolozi tvrde da se peti kralj Izraela zvao ZMBRI, ZIMRI ili ZAMBRI. Iako zvanično tvrde da je Sep-tuaginta najstarija Biblija, i pored toga tvrde da je ime ZAMBRI iskrivljeni grčki oblik od OMRI. Kako može biti iskrivljeno ono što je starije od onog što je mlađe, jer Septuaginta je vijekovima starija od svih kasnijih varijanti prevoda Biblije?

U početku pomenuti "zakoni Zambrijevi" (Septua-ginta: Ζαμβρὶ ili Ζαμβρεὶ, engleski: Zambri, Vul-gata: Omri ili Amri) nisu bili zakoni nekog kralja, ne-go zakoni naroda sa imenom ZAMBRI, ZAMBREJI ili ZIMRI i sve što je u Bibliji jnapisano o tom kralju Izraela za imenom Zimri je umjetnička biblijska knji-ževnost, a ne istorija, ne nauka! Evo ko su ZAMBRI, ZAMBREJI ili ZIMRI:

“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad noseći svoj plijen i stavi teški jaram svog carstva na njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog ratnika Kimerijana ili Zimra, čija je udaljena zemlja u provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu armiju uni-šti mačem.” [2]

“Zimri… problematično ime naroda u Božijem sudu (Jer.25:25) često uzimano kao od Hebreja drugo ime za Kimere.” [3]

“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa poznata je kao Gomir, Kumr, Kimmeri, Cumbri i Kumbri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored ostalih starih naroda izvještava i o Kumrima ili Zimirima, ime, prepostavlja se, koje je označavalo nomadska plemena bez identifikovane rase ili naci-onalnosti, koji po njihovim lutajućim navikama su Kumri ili Zrimiri, koji su izdvojeni od naseljenih se-ljaka u zemlji. Nisu li Zimri, koje je Jeremija (xxv. 25) povezao s Elamitima i Medima, bili dijelovi ovog na-roda?” [4]

“Glavno operativno područje korišteno od Kimera i njihov glavni dom u vrijeme Sargona II i Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključjući Me-diju.” [5]

“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karakteru, ali u kojem nema ni jedne arijske pro-vincije. To ime izvedeno je od Peresiti. Parsi, ili Pa-risi, grana Kelta Zimra ili Kimra." [6]

"Dalje reči: Srb, Srbin, Sirb, Sirbin, Sarb i Surb itd. nije ništa drugo osim brat, rod, narod od jednog i istog roda i plemena: slobodan, nezavisan čovek, gospodin ili čovek zanimajući se u sopstvenom svom rođenom narodu Serba, Sjabra, Semberija, Serbadija, Sarba, Sersa, itd. državnim poslovima." [7]

“U ovom postupku analize važan deo predsta-vlja i utvrđivanje odnosa Aristofanovih Kimberoi pre-ma slovenskom simb(e)ru u kome se skriva potonji sebar. U obliku Kimmerioi ovaj etinom je poznat au-toru Odiseje.” [8]

Sebri su od Nemanje i Nemanjića u robove pretvo-reni autohtoni balkanski Srbi koje spominje 69. član Zakonika cara Dušana, a zvanična laž naziva ih staležom.

Zambri, Zumbri ili Zimri su Kimri, tj. Tračani za koje Herodot kaže da su nakon Indusa najbrojniji narod na šaru zemaljskom, odnosno to su Heti, Geti Goti ili Slaveni, tj. Serbi:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [9]

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rimljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Sla-vena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [10]

P.S. Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji su u starini bili Tračani ili Heti, odnosno Skiti, Pelazgi, Kimeri, Veneti, Slaveni, Arjani, Arijevci, Perke ili Serbi.

..............................

[1] Brenton Lancelot Charles Lee, The Septuagint version of the Old Testament: London: Samuel Bagsters and Sons, 1879, pg. 1101.

[2] John Campbel, The Hittites, Their Inscriptions and Their History, Vol. II; London, 1891, pg. 248-249.

[3] Holman QuickSource Bible Dictionary, by the International Bible Society, 1984, (ISBN 978-0-8054-9446-4)

[4] William Beal, Britain and the Gael: or Notice of old and successive races, Second edition, London, 1860, pg. 26.

[5] Anne Katrine Gade Kristensen, Who were the Cimmerians, and where did they come from? Sargon II, the Cimmerians, and Rusa I; Historisk-filosofiske Meddelelser 57, Det Kongelige Danske Videnskabernes Selskab, The Royal Danish Academy of Sciences and Letter, Commissioner: Munksgaard - Copenhagen, 1988, pg. 103.

[6] John Campbel, Ib. pg. 304.

[7] Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba i srpskih -jugoslavenskih - zemalja u Turskoj i Austriji, Sveska I; Beograd, Državna stamparija, 1872, str. 18.

[8] Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam, Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindoevropljana, Catena Mundi, Knjiga II, Beograd, 2014, str, 841.

[9] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[10] Ib. pg. 14.

NIJE LJILJAN, NEGO PERUNIKA

 

SRBIMA, BOŠNJACIMA I HRVATIMA

Vi koji tvrdite da su stećci vaša predačka kulturno- -istorijska baština, objasnite šta znače isplaženi jezi-ci antropomorfnih likova Sunca i sunčanih božan-stava u duhovnom životu vaših predaka. Bez pri-znanja i objašnjenja te simbolike nemate pravo da tvrdite da ste stećke naslijedili od svojih predaka jer ste neprijatelji graditelja stećaka.