SPOR, SPORI I ŠPORET

 

Preovladava mišljenje da nazivi ŠPORET ili ŠPO-RAT potiču od novonjemačke složenice SPAR-HERD koje je složeno SPAR (ŠTEDJETI) i HERD (OGNJIŠTE) te bukvalno značenje tome je ŠTE-DNO OGNJIŠTE ili ŠTEDNJAK. Njemačko SPAR-HERD je osmišljena kovanica u periodu industrija-lizacije 19. vijeka [1], dok slavenske riječi ŠPARATI (štediti) i ŠPARTATI (kretanje tamo-amo, povlačiti linije tamo-amo) postoje mnogo prije 19. vijeka. Tu je još jedna veoma bita jezička činjenica: novonje-mačko SPAR u SPARHERD i srbsko SPOR u ŠPO-RET i ŠPORAT nisu istog oblika, SPAR nije isto ob-liku SPOR koje je keltska riječ:

a) SPOR = OGNJILO, KRESIVO, OCILO; PODSTI-CAJ; POKRETAČ; INICIJATOR; KANDŽA [2];

b) SPOR = KREMEN [3];

c) SPORADAIR = MAJSTOR za PRIBOR za POT-PALU VATRE: KREMENA i OGNJILA, OCILA ili KRESIVA [4].

Keltsko SPOR smislom je vezano za VATRU i gle:

SPOR > SPORET > ŠPORET, ŠPORAT.

Gaelik SPOR ima i sljedeća značenja: IZAZIVANJE, PODSTICANJE, NAPREDOVANJE [5]; SPORACH znači KAO KREMEN, ČVRST, JAK, TVRD [6]. U starocrkvenoslovenskom takođe postoji riječ SPOR sa značenjem IZDAŠAN, OBILAN, BERIĆETAN [7].

Galsko SPOR i SPORA su nazivi za MAMUZA [8]. MAMUZA je okrugla i NAZUBLJENA sa puno OŠ-TRIH ŠILJAKA, baš kao SUNCE sa ZRAKAMA, dakle je nekad u davna vremena Sunce nazivano SPOR jer je VATRA baš kao prepirke i svađe među ljudima kad izbije neki SPOR i to je keltska riječ [9].

Galsko POR u SPOR ima isto značenje kao i PAR, PER, PIR, PUR sa značenjem BAL, BEL, SUNCE [10].

Da se SPOR, od kojeg je preko oblika SPORET postalo ŠPORET i ŠPORAT, odnosilo na SUNCE, do-kaz su srbske riječi SPOREDNO (sa strane, od-vojeno) i SPORADIČNO (povremeno): ZRAKE su sa strane Sunca, odvajaju se od Sunca kao SPORE sjemena, a SPORADIČNO je vrijeme vezano za Sunce.

SUNCE je SPOR, OGNJILO, OCILO ili KRESIVO, INICIJALNA VATRA; ZRAKA je SPOREDNA SPO-RA, tj. SJEME SUNCA koje oplođuje zemlju; SPO-RADIČNO je VRIJEME. Od SPOR je izvedeno ŠPORET ili ŠPORAT u kojem se loži i gori VATRA.

Prokopije Cezarijski (6. vijek) kaže da su se Slaveni i Anti u stara vremena zvali SPOR [11]. SPORI (grčki: Σπόρους) je naziv po SUNCU. SPOR je SUNCE, SPORI su SUNČEVI, SUNČANI, SJAJNI, SLAVNI. Simbol SPORA je OGNJILO, OCILO ili KRESIVO.

............................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 409.

[2] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III; Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., 1902-, p. 886.

[3] Ib.

[4] Ib.

[5] Ib.

[6] Ib.

[7] Petar Skok, Ib. str. 313.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 372.

[9] Edward Dwelly, Ib.

[10] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 271.

[11] H. B. Dewing, Procopius, History of the Wars, Book VII, Ch. 14, 29-30; Cambridge, Massachu-setts: Harvard University Press; London: William Heinemann ltd., 1962, p. 273.

GRB ILIRIJE

 

 

 

 

Laičko je tumačenje da je na grbu Ilirije polumjesec sa zvijezdom. Nisu to polumjesec i zvijezda, nego vrijeme ljetnog sucostaja, dan ljetnog solsticija vi-dovdanske dugodnevice prvog dana ljeta, dana kad Sunce najranije izlazi, a najkasnije zalazi; dan u ko-jem se Sunce penje na svoj prestol u najvišoj ne-beskoj tački godine.

Zvijezda je Sunce kao jedina dnevna zvijezda, "po-lumjesec" je SERTA ili VIJENAC SLAVE, KRUNA i spada u najstarije solarne simbole.

Sunce iznad sazviježđa Sjeverna kruna (Corona Borealis) u danu ljetnog solsticija vidovdanske du-godnevice 8632. g. p.n.e (BC). Rozeta je Sunce na prestolu vijenca nebeske slave u najvišoj tački ze-nita sjeverne hemisfere.

VIJENAC SLAVE na latinskom je SERTA. Osnova SER u SERTA ima isto značenje kao SER u SE-RAFIM sa značenjeM VATRENI, PLAMENI, SJAJNI, BLJEŠTEĆI [2].

Od najstarijih vremena mnoge religije, mnogi narodi i tajna društva baštine simbol sa grba Ilirije jer je to simbol nevidljivog Boga Stvoritelja oličenog u Suncu na nebeskom prestolu.

..............................

[1] Charles Anthon, A Dictionary of Greek and Ro-man antiquities; New York: Published by Harper & Brothers, 1843, p. 877.

[2] Hastings, James with Selbie, John Alexander, A dictionary of the Bible, Vol. 4, Edinburgh: T. & T. Clark, 1909, pg. 458.

JEZIK, PISMO I NAROD SREDNJOVIJEKOVNE BOSNE

Stjepan II Kotromanić (Srebrenik 1292. - 28. sep-tembar 1353.) bio je bosanski ban od 1322. godine. Bio je sin bosanskog bana Stjepana I Kotromanića i srpske princeze Izabele .

Marta 15. 1333. g. Stjepan II piše povelju Dubrov-čanima i pri kraju povelje navodi:

“I zato stavljam ja (gospodin) ban Stefan svoj zlatni pečat, da je vjerovano, svaki da zna i vidi istinu. Tomu su četiri povelje ..a.. dvije latinske i dvije srb-ske i sve su pečatane zlatnim pečatima. Dvije su povelje u gospodina bana Stefana, a dvije povelje su u Dubrovniku. A to je pisano pod gradom pod Srebrnikom.” [1]

I kojim su jezikom govorili i pisali stanovnici Bosne? Govorili su srbskim jezikom i pisali srbskim pismom (azbukom), dok je kod Dubrovčana (Vlaha) jezik administracije bio latinski sa latinskim pismom.

Matej Ninoslav je bio bosanski ban u periodu od 1232. do 1250. godine. U jednoj od njegovih povelja Dubrovčanima piše:

"Az rab Božji Matej, a odmjelom Ninoslav, Ban Bo-s'nski Veliki, kle se Knezu Dubrov'ckomu Zan Dan-dolu i vsej opcine Dubrov'ckoj. Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je Ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u Bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kakore sam sebje, i nauk dati od vse zledi. A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos'n-skoga, tako vjerno kakore u prvih. A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred Knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred Banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Božere ti daj zdravije." [2]

U povelji od 22. marta 1240. godine [3] i marta 1249. skoro isto piše [4].

Dakle je jasno da bosanski ban Matej pravi ugovor sa Dubrovčanima koje on naziva Vlasima koji pišu latinskim, dok su stanovnic Matejine Bosne Srbi i pišu srbskim. Falsifikati? Sve dok se naučno ne do-kaže da su ove povelje falsifikati (ako su falsifikati), ovo su naučni istorijski izvori i naučni se ne mogu negirati.

..............................

[1] Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, LXXXIX.

[2] Ib. XXX.

[3] Ib. XXXV

[4] Ib. XXXIX

PEČAT ISTINE NA POTPIS ISPOD SVIH MOJIH OTKRIĆA

Tragati za istinom, pronalaziti istinu i objavljivati isti-nu da li je to grijeh i je li to protiv Boga i čovječnosti?

Istina je ponekad opora i gorka, ponekad blaga i mi-la, ponekad uznemirujuća i strašna, ponekad rados-na, ponekad plačevna, ali treba da znamo, ma kak-va bila, istina nikad nije naš neprijatelj jer svaka is-tina je od istinitog Boga.

Bog je istinom toliko blješteći da je nemoguće gle-dati ga tjelesnim očima i ostati živ pa se u Boga i u svaku istinu gleda duhovnim očima i po duhovnom sagledavanju istine treba da sudimo i postupamo. A šta mi često radimo?

Narodna poslovica kaže:

"Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju."

Mi mrzimo, osuđujemo i napadamo onoga ko nam govori istinu jer nas istina uznemirava i povređuje i zbog toga većina ćuti o istini. Tako slobodoumni tragači za istinom postaju samotnjaci izvan sistema, izvan dogmi i hramova, sa bratom bez brata, sa rođakom bez rođaka, sa prijateljem bez prijatelja, sa plemenom bez plemena, sa narodom bez naroda, nikoga do Boga!

Ima li svrhe narodu kazivati istinu? Ne, nema svrhe jer narod mrzi znanje, mrzi istinu i mrzi onoga ko mu govori istinu!

VID, VIDAS ILI VIDASUS ISPLAŽENOG JEZIKA

Keltsko VID znači SUNCE [1], a THANA je DANA, DANICA.

I dođe balkanska nepismena budaletina, ražvalji sli-nave žvalje, zakevće svoje "ha-ha-ha" i hinjski šmu-gne kao i svaka druga smrdljiva hijena. Bez pameti, bez znanja, bez ljudskog reda i kulture budaletina ne zna istoriju izvan svoje avlije, on ne zna da su Kelti i Tračani isti kimerijski narod bili, on ne zna da su Tračani isto što i Geti, Goti, Slaveni, Veneti ili Iliri:

https://stecciibogumili.blogspot.com/2026/05/istinita-istoria.html

Služitelji lažnih bogova i demona, u koje spada i 90% današnjih srbskih pravoslavaca, mrze Sunce i ne mogu priznati postojanje isplaženih jezika ant-ropomorfnog Sunca i sunčanih božanstava. To i je-ste razlog da moje objave od služitelja lažnih bo-gova i demona nemaju javnu medijsku podršku, prećutkuju ih, ne lajkuju, ne dijele i sakrivaju.

Svi vide isplažene jezike, vide da je to istina, ali od-bijaju istinu. Da je Jahve istiniti Bog, podržali bi me balkanski Jevreji; da je Isus Krist istiniti Bog, podr-žali bi me rimokatolici i protestanti; da je Isus Hri-stos istiniti Bog, podržali bi me pravoslavci; da je Allah istiniti Bog, podržali bi me muslimani; da su neopaganski bogovi istinski Bogovi, podržali bi me neopagani, ali jok, evo dvanaesta godina da svi pre-ćutkuju, kriju i odbijaju istinu.

P.S. Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji srbskim govore, ma kako ga oni danas iz vjer-skih i političkih pobuda nazivali. Sva prehrišćanska i srednjovijekovna kulturna baština Srba ujedno je baština svih Arjana i Slavena, dakle i današnjih Boš-njaka, Hrvata, Bugara i Makedonaca jer su svi u starini bili Tračani. Srbe stavljam na prvo mjesto jer su najstariji i prvi se pominju u istoriografiji.

............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 470.

SVETO TROJSTVO NOVOG SVJETSKOG PORETKA

KO KOGA U BRAKU MUZE

Ovdje ćemo objasniti porijeklo i izvorno značenje srbskih riječi MUŽ i MUSTI. Pošto se radi o jeziku drevnih Akađana, prvo da objasnimo ko su i kako su nastali Sumeri, od Sumera Akađani, a od Akađana postaju Asirci, a sve polazi od Arjana koji su Tra-čani, Aria narod:

“U drevna vremena Tračani su zvani Perke ili Aria, ...” [1]

"… od Trakije zemlje, ili Perke zvane i Arija, naroda Tračana ili Traksa.” [2]

Arjane, najraniji postpotopski narod Mesopotamije asirolozi su preimenovali u 'Sumerci":

"Naziv 'Sumerci', koji asirolozi sada primjenjuju na ovaj najraniji civilizirani nesemitski narod Mesopo-tamije, nikada nije pronađen da ga je koristio sam narod. Asirolozi su ga skovali od naziva 'Sumer', koji su kasniji Babilonci i Asirci primjenjivali na Donju Mesopotamiju." [3]

Asirolozi su zastupnici bibijske ideologije bečko-ber-linske školeu društvenim naukama, naučnici koji bi-blijsku mitologiju tumače kao istinitu nauku.

"Proizvoljnost ove upotrebe dokazuje činjenica da su asirolozi ranije ovu oznaku pripisivali navodno dijametralno različitoj rasi koju sada nazivaju 'Aka-đani' i koju također proizvoljno nazivaju 'zapadnim Semitima', rasi koju su ranije nazivali 'Sumercima' ili 'Sumerjanima'. Kasnije su proizvoljno preokrenuli nazive što je rezultiralo još većom zbrkom, budući da je 'Akad' sinonim za sumersko 'Ari' (ili Arijan'), naziv i za Amoreje koji su, doduše, nesemitski; a ovi 'Akadi' od Sargona nadalje, kako sam pokazao, identični su s vodećim ranim arijanskim kraljevima na službenim popisima kraljeva zabilježenim u in-dijskim epovima." [4]

Dakle su asirolozi prvo Arjane proglasili Sumercima, zatim Sumerce proglašavaju semitskim Akađanima, a poslije Akađane proglašavaju semitskim Asircima. A sad se vraćamo srbskim riječima MUŽ i MUSTI!

Petar Skok kaže da je imenica MUŽ (suprug) sve-slavenska i praslavenska riječ pretpostavljajući da je nastala od korijena *MOS i od istog hipotetičkog ko-rijena izvodi riječ MUŠKO povezujci sve sa latinskim MAS [5]. I sve od Skoka rečeno postaje zvanična srbska etimologija, jer, zaboga, "to je iz pera jednog doktora lingvistike i akademika", iako su ove Sko-kove tvrdnje za školsku ocjenu 2-.Tačno je da MUŽ to sveslavenska i praslavenska riječ porijeklom i po-stanjem srodna Skokovom pretpostavljenom *MOS i latinskom MAS.

Treba znati da i danas neke žive riječi srbskog ili bilo kojeg jezika mogu da traju od prvog prajezika ili od nekog od najstarijih jezika. Tako je i sa srbskom imenicom MUŽ od koje je, vjerovali ili ne, izvedena riječ MUŽENJE ili MUŽA.

Pošto Skok pretpostavlja da je praslavensko MUZ od postanjem od hipotetičkog korijena *MOS, da vi-dimo šta već postojeće MOS znači u nekim jezici-ma:

- galski: MOSS = MOČVAR(A) [6],

- engleski: MOSSE = MAHOVINA (raste samo gdje ima vlage) [7];

- austrijski njemački: MOS = MOČVAR [8],

- flamanski: MOS = MULJ, VLAŽNI TEREN [9];

- starodanski i staronjemački: MOSE = MOČVAR [10],

- njemački MOS = MOČVAR [11],

- mađarski: MOCZAR = MOČVAR [12],

- koptski: MOSO = MOČVAR [13],

- sirijski: MOSO = MOCVAR [14].

Jasno je da MOS u najstarijem smislu znači VLA-GA, VODA, ali Skok to nije povezao sa smislom i postanjem riječi MUŽ iako su od MOS izvedeno i hebrejsko MOSES i srpsko MOST, MOŠT (šira), MOŠNJE (muda), MOZAK.

Za MOST Skok đe tvrdi da je praslavensko, ali po-stanjem on MOST povezuje sa glagolom "posta-vljati" i "skup balvana" [15]. Nemoguće je da Skok nije znao da srbsko MOST potiče od MOS, nego je on po cenzorskom protokolu bečko-berlinske škole falsifikovao etimologiju srbskog jezika.

A sad istina o porijeklu srbske, sveslavenske i praslavenske riječi MUŽ, rijec koja potiče iz jezika Arjana koje su semitski istoriografi bečko-berlinske škole nazvali Sumerci, a malo kasnije preimenovali u Akađane i na kraju u Asirce. Akadsko MU, tj. ar-jansko MÛ znači VODA, TOK, TEČNOST [16], a MŪṢU znači IZLUČIVANJE, PRAŽNJENJE IZ PE-NISA [17] (Ṣ = Ś = "meko" Š).

Akadsko, tj. arjansko MŪṢŪ, MŪṢĀ znači IZLAZAK, PRAŽNJENJE [18], a arjansko, tj. "sumersko" MUŠ znači MUŠKO [19]. Akadsko MŪṢA piše se i MUŠA što je u srbskom postalo glagolska imenica MUŽA. Radnje MUŽE je MUSTI. I ko koga u braku MUZE? 😁

...................................

[1] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe; London: Burns and Oates, 1879, p. 212.

[2] Avgvsti Meinekii, Stephani Byzantii Ethnicorvm Quae Svpersvnt, Tomus Prior, Berolini, Impensis G. Reimeri, 1849, p. 316.

[3] L. A. Waddell (Laurence Austine Waddell), A Su-mer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory XV; Lon-don, Luzak & Co., 1927.

[4] Ib.

[5] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 493.

[6-14] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Lan-gue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Da-clin, 1759, p. 178.

[15] Skok, Ib. str. 459.

[16] Jeremy Black, Andrew George and Nicholas Postgate, A Consice Dictionary of Akkadian, 2 nd (corrected) printing; Harrassowitz Verlag, Wiesba-den, 2000, p. 213.

[17] Ib. p. 220.

[18] Ib.

[19] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p 230.

AUTOHTONE SVINJE LETE U NEBO

Pod nazivom "farmer" podrazumijeva se seljak, po-ljoprivrednik, zemljoradnik i stočar. Ovdje je riječ o Franklinu Ruzveltu (Franklin Delano Roosevelt, 32. predsjednik SAD-a od 1933. do njegove smrti 1945.)

"Farmeri moraju biti uništeni, kaže Franklin

Franklinov stav prema zemljoposedniku i farmeru je u velikoj meri isti kao onaj koji su imali komunisti Rusije nakon svrgavanja cara, ako se ozbiljno uz-me u obzir ono što on ima da kaže u svojoj knjizi For What We are About to Receive. Pročitajte šta ovaj New Dealer ima za reći:

'Seljak je sebi pripisao sve vrline i sve znanje. Gla-sao je protiv napretka i civilizacije, protiv grada, protiv nauke, protiv umjetnosti. On je načinio i raš-činio predsjednika na slici Main Strit-a. On je iscrpio naš trezor, ako mu se pruži bilo kakva prilika. On je velika prepreka ljudskom napretku, velika prijetnja političkoj stabilnosti. Prije ili kasnije otkrićemo, kao što je otkrila Rimska crkva, kao što je otkrila Eng-leska, kao što je otkrila Sovjetska Rusija, da je se-ljak, zemljoposjednik, kulak, jednostavno prevelika kaljuža na putevima napretka i mora biti pometen u stranu ako društvo želi da napreduje.

Ovo su teške riječi, ali su opravdane. Američki far-mer kao politička institucija je opasnost za našu civilizaciju.

Jednog će dana neki vođa neke stranke biti prisiljen dignuti narod protiv farmera i slomiti ga kao prep-reku nacionalnom blagostanju, kao što je bio zgnje-čen u svakoj naciji i dobu koje je iskusilo njegovu prevlast. Činjenica da sada dobra politika poma-ganja farmeru ide u smijeru gradnje politike koja će u budućnosti da ga ozlijedi.

Šteta što se on ne može promijeniti manje dras-tičnim metodama, ali on je krenuo u politiku i pro-blem rasterećenja farme postaće ne 'kako ćemo mi rasteretiti farmera', nego 'ko će nas rasteretiti od farmera'." (Murray William Henry; Adam and Cain; Boston, Massachusetts, The Meador Press, 1952, p. 148-149)

Vakcine protiv svinjske kuge bile su poznate još u drugoj polovini 60-tih godina 20. vijeka. Zaražene su stradale, zdrave su vakcinisane i spasene. Tada nije bilo ubijanja svinja niti je vojska krstarila selima! Ovo je namjerni globalistički kovidaški svinjocid, is-trebljenje svih autohtonih sorti kako biste kupovali njihove genetski, možda i sa ljudskim genima modi-fikovane svinje.

ASTRONOMSKA MAPA KARAHAN TEPE KULTURE

 

Astronomska mapa Karahan Tepe kulture pokazuje atropomorfno Sunce isplaženog jezika u danu ljet-nog solsticija između sazviježđa Mali Lav (Leo Mi-nor) i sazviježđa Ris (Lynx). Ova mapa datuje Ka-rahan Tepe kulturu na vrijeme između 2626 - 1500 g. p.n.e. Zvanično datiranje na 10.000 - 9500 g. p.n.e. samo je jedna od velikih laži evolucionističke cionisti-čko-iluminatske škole u nauci.

 

 

 

Po obliku Dagonove mitre austrougarski vojni dizajneri skrojili su vojnu kapu šajkaču za šajkaše, srbske riječ-ne graničare na Dunavu.

P.S. Svako ima pravo na mišljenje, ali dokaze za opo-vrgavanje ovih tvrdnji nema, osim slijepe vjere u zvani-čni stav evolucionističke cionističko-ilumi-natske škole, vjere u nečiju riječ kao u vjersku dogmu. Nauka se ne temelji na vjeri, nego na dokazima. Tako je i sa dato-vanjem Lepenskog Vira, Vinče i vremenski istih i blis-kih im kultura gdje materijali, tehnike, stilovi, ukrasni motivi i simboli svjedoče jedno, a zvanična, strana i ni-kom poznata tajna komisija aminuje svoje (ne zabo-ravite da i vrh Crkve sa mnoštvom hrišćanskih intelek-tualaca i vjernika zastupa evoluciju).

NA STEĆKU ISUS I BOGORODICA ISPLAŽENOG JEZIKA

Stećak, Vidoštak, Stolac; Đuro Basler, Umjetničko blago BiH, Sarajevo, 1987.

Ovo nisu ni rimokatolički ni grkoortodoksni ikono-grafski likovi Bogorodice i Isusa jer imaju isplažene jezike. Ovo pripada dvovjercima krstjanima koje Ri-mokatolička crkva naziva jereticima patarenima, a grkoortodoksna idolopoklonicima, babunima i bogu-milima. U 9. članu Dušanovog zakonika dvovjerci su definisani kao poluvjerci i tako ih srbski istoričari opisuju:

"9. O poluvercima:
I ako se nađe poluverac, koji je uzeo hrišćanku, ako ushte, da se krsti u hrišćanstvo, a ako se ne krsti, da mu se uzme žena i deca i da im se dade deo kuće, a on da se izagna." (Zakonik cara Dušana, Član 9.)

“Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vršili o neznaboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, mesili česnicu; imali polažajnika i.t.d. što i danas traje. Isto tako zadržato je, i do današnjeg dana održano je, neznaboško verovanje u: vile, veš-tice, zmajeve snove, vradžbine i t. d. što treba is-korenjivati, jer je to neistinitio i štetno.“ [1]

"Nemanja je prvi otpočeo da i ovo zlo tamani u srpskom narodu. Ali je u ovome malo uspeo, i ako je mnoge i za to izbio i proterao iz zemlje; pa čak i vampire palio. Ta nesrećna mana i bolest, koja beše prenesena u narod još iz neznaboštva, beše se tako duboko uko-renila, da ju je bilo čisto nemoguće uništiti. Ona je u narodu vazda trajala, pa čak i danas u XIX prosvećenom veku još u veliko traje.” [2]

“Od tog gonjenja pobegoše mnogi Bogomoli u Bo-snu – banu Kulinu, gde se nastaniše i umnožiše. A u Raškoj ostade sada Pravoslavlje kao jedina narod-na vera; i ako se i tu još dugo posle toga nalazilo pritajenih pristalica bogomolstva i mnogoboštva.” [3]

Prvi hristijanzirani Rusi vijekovima su bili dvovjerci (dvoeverie, двоеверие на Pуси).

Vedski motiv isplaženog jezika na idolima, amajli-jama, stećcima i drugim nadgrobnim spomenicima traje od Karahan Tepe kulture, kulture Lepenskog Vira, Vinče, Jamna kulture, ranog Egipta pa kroz sve vijekove do 20. vijeka na steccima Balkana.

Zbog čega srbski, evropski i svi svjetski antropolozi, arheolozi, istoričari i etnolozi vijekovima ćute o ved-skom motivu isplaženog jezika, zašto kriju, ko im ne da da govore, od koga i od čega strahuju?

Kako ovo tumačite? Otkud u hrišćanskoj ikonografiji is-plaženi jezik i da li ikona pripada Ortodoksnoj, tj. Pra-voslavnoj crkvi?

.....................................
[1] Milan S. Ubavkić, Istorija Srba po domaćim i stranim izvorima i piscima, Knjiga I, Drugo prera-đeno i dopunjeno izdanje; Štampano u Kr. sr. državnoj štampariji u Beogradu, 1886, str. 82.
[2] Nikanor Ružičić, Istorija Srpske Crkve, Knjiga druga, Kraljevska srpska državna štamparija, Beo-grad, 1895, str. 29.
[3] Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 14.