Kod Homera PELIOS (ἠέλιος = ἥλιος, = ἅλιος) je SUNCE [1] i to je isto što i ILIOS i ALIOS. Evo Homerovih stihova iz Odiseje:
᾿Πέλιος δ᾽ ἀνόρουσε, λιπὼν περικαλλέα λίμνην,
οὐρανὸν ἐς πολύχαλκον, ἵν᾽ ἀθανάτοισι φαείνοι
καὶ θνητοῖσι βροτοῖσιν ἐπὶ ζείδωρον ἄρουραν. [2]
U svim novijim i novim prevodima umjesto PELIOS (᾿Πέλιος ) pišu HELIOS ( (Ηέλιος) jer zvaničnom naukom rukovode cionističko-iluminatski lažovi koji prećutkuju i sakrivaju istinu baš kao i današnji Srbi, Bošnjaci i Hrvati. U prevodu Tome Maretića HELI-OS je HELIJE. Ako Maretićevo HELIJE zamijenimo originalnim Homerovim PELION, prevod ostaje istog smisla:
"U to se Pelije digne i iz krasne iziđe vode
Na nebo mjedeno u vis, da besmrtnim bozima sjaji,
A i na zemlju da sja žitorodnu ljudima smrtnim." [3]
PELIOS je ime SUNCA i po tom su Tračani poznati i pod imenom PELAZGI. Pelazgi nisu posebni narod, oni su Tračani poznati i kao RASENI ili Etrusci.
Osnova PEL je od EL sa značenjem SUNCE [4]. Od osnove PEL u PELIOS je srnski naziv biljku PELIN, latinski ARTEMISA jer i AR je ime Sunca. Osnova PEL je u srbskom PELESIJA, područje na kojem ništa nema, ČISTINA, jer je i Sunce ČISTO, BELO, SJAJNO. Prelaskom P u B osnova PEL postaje BEL i to je takođe jedno od imena Sunca. PELO je BELO, PELION je BELION, BELINA.
Keltski GALI su od tračikih BRIGA. Galsko PEL je BAL = BEL = SUNCE [5]:
a) PEL > PELI > PELIOS = SUNCE,
b) PEL > PELA > PELAZGI
c) PEL > PELTA
Sanskritski korijen PEL u sanskritskom PELATI, PE-LAJATI znači IĆI [6], srodno srbskom KOPELJATI. Sanskritsko PELA znači IDE [7]. Svojom sjajnom toplinom Sunce štiti život na Zemlji, PELIOS život ŠTITI, PELIOS je ŠTIT ŽIVOTA i zbog toga su Tra-čani svoj štit nazvali PELTA. Pisci Biblije i osnivači judaizma su Heti, tj. Geti, odnosno Tračani, KIMERI ili Srbi i znajući da je Sunce PELIOS i da je štit PELTA zapisali su: "Bog je Sunce i štit." (Psalm 84,11)
PELTA je oblikom kao KRESIVO, OCILO ili OG-NJILO i četiri PELTE za četiri godišnja doba oko SUNČEVOG KRSTA su na srbskom grbu (vidi sli-ke). PELTA je ujedno i znak ARESA, tračkog boga rata koji je, po grčkoj legendi, bio otac TRAKSA, pretka Tračana:
"Ares, kojeg se plemena hvale pozlaćenim pelta-ma." [8]
Budući da je ARES smatran zaštitnikom Trakije, njegov zlatni ili pozlaćeni štit čuvao se u njegovom hramu u Bistoniji u Trakiji [9]. I pazimo: sumerski piktograf ▷◁ čita se AR i znači SVJETLOST, SJAJ, PROSVJETLENJE, ZNANJE [10].
Kimersko, tj. tračansko, sarmatsko, keltsko ili ilirsko AR je VATRENI, GOREĆI, PLAMTEĆI, SJAJNI, SLAVNI = CAR, GAR, SAR = SUNCE [11] = ER = AR, IR, OR, UR [12].
Riječ AR je kod Srba na Kosovu sačuvana do naših dana i znači DOSTOJANSTVO, ČAST [13], dakle ima isto značenje kao sumersko i sanskritsko AR, jer ČAST je SLAVA:
“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [14]
"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [15]
ARES je otac TRAKSA koji je predak TRAČANA. ARES je VATRENO SUNCE, ARESOV sin je TRAKS. Šta je TRAKS?
Gle: englesko TRACE je LINIJA, STAZA, PUT [16]. Engleskom TRACE odgovara srpsko TRAKA, muški rod je TRAK. Francuski je TRACE, talijanski TRAC-CIA, TRACE, TRACK [17]. Latinski TRAHO bukval-no znači IZVLAČIM LINIJE, CRTAM LINIJE [18] i to je SUNCE sa TRAKAMA, tj. SUNCE sa ZRAKAMA. I sve je jasno: TRAKA je USKA DUGAČKA LINIJA i to je ZRAKA, SUNČEV ZRAK i taj ZRAK je OTAC TRAČANA i zbog toga su oni TRAČNI, SJAJNI, HETI, GETI, GOTI, VENETI, SLAVNI, SLAVENI.
..............................
[1] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 647.
[2] B. (Bernadotte) Perrin, Homer's Odyssey, Books I-IV; Boston, U.S.A., Published by Ginn & Company, 1891, pg. 83.
[3] Toma Maretić, Homerova Odiseja, Treće (ma-tično drugo) izdanje, Treće pjevanje 1-3; Zagreb, Matica hrvatska, 1915, str. 23.
[4] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 536.
[5] Ib. Tome III, pg. 242.
[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. pg. 648.
[7] Ib.
[8] Herman Wadsworth Hayley, The Alcestis of Eu-ripides; Boston, U.S.A. Ginn & Company, Publish-ers, 1898, pg. 25, verses 497-498,.
[9] Ib. pg. 24.
[10] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 96.
[11] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, pg. 74.
[12] Ib. Tome II, p. 546.
[13] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.
[14] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.
[15] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.
[16] pg. 653.
[17]. Ib.
[18] Samuel Stehman Haldeman, Affixes in Their Origin and Application: Exhibiting the Etymologic Structure of English Words; Philadelphia: E. H. Butler & Company, 1871, pg. 38.
.jpg)
.jpg)
