VEDIZAM I ZNAČENJE ISPLAŽENIH JEZIKA NA STEĆCIMA

"U ime Boga. Hvalim i prizivam stvoritelja Ormazda, blistavog, slavnog, sveznajućeg, stvoritelja, gospo-dara gospodāra, cara nad svim carevima, budnog, stvoritelja univerzuma, davaoca hljeba nasušnog, moćnog, snažnog, vječnog, opraštajućeg, milosrd-nog, punog ljubavi, moćnog, mudrog i svetog hra-nitelja. Vječno neka (njegovo) pravedno carstvo bu-de. Neka se veličanstvo i slava Ormazda, dobroči-niteljskog gospodara, veliča. (Ovdje) može doći be-smrtno, blistavo, brzokonjo Sunce. Od svih grijeha... kajem se." (Zend-avesta, Khorda-Avesta, Niyayesh-es ili Sunčeve litanije)

Gornji citat je stih iz "Sunčeve litije" vedske mazda-jasna religije, poznatije kao zoroastranizam. U Zen-d-avesti, svetoj knjizi zoroastranizma, pominju se i slave nekakvI JAZIDI ili JAZATE, naziv oblikom vrlo slična nazivu JAZIK što je stari oblik srpske riječi JEZIK.

Srpsko JEZIK ruski je ЯЗЫК, beloruski ЯЗЫК, slo-vački JAZYK, ukrajinski ЯЗИК, češki JAZYK, make-donski ЈАЗИК, poljski JĘZYK, bugarski ЕЗИК.

U slovenskim nazivima za JEZIK je su dvije ko-rijenske osnove; AS i ES. Prvo o osnovi: AS > JAS > JASIK > JAZIK.

Bretonsko i armorićansko YAS znači JEST, a piše se i IA (čitaj: JA) [1]. Korijen u YAS je AS, što je u staroslovenskom AZ, u bugarskom i makednoskom JAS, u srpskom JA, sa značenjem JESAM, BIVAM, POSTOJIM.

Sanskritski YAS (izgovara se JAS) znači GRIJATI [2], YAZAS je SJAJ, KRASOTA, DIVOTA, SLAVA [3].

“...Grčki Yas, Sunce, kao Orb života”. [4]

“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζ-ιζος.” [5]

Grčka boginja zdravlja je Ἰᾱσώ (Jāsó) [6], a grčko ἴᾱσις (jasis) OZDRAVLJENJE, LIJEČENJE [7]. Ara-psko JAṢṢ znači VOSAK [8], JAṢṚ je VELIK, JAK [9], JAṢAD je ŠAFRAN; KRV ili bilo šta crveno [10], JAṢṚAB znači DUG, DUGAČAK [11], Perzijsko JAS je UŽITAK [12]. Arapsko JĀSIR je PONOS, TVR-DOĆA [13].

Od AS izvedeno je JAS koje znaci SJAJ, SVJE-TLOST, BLJESAK, JASNOST [14] i od JAS i prelas-kom bezvučnog S u zvučno Z postaje JAZ u ruskom ЯЗЫК, u beloruskom ЯЗЫК, u slovačkom JAZYK, ukrajinskom ЯЗИК, češkom JAZYK i u makedon-skom ЈАЗИК.

Sada o osnovi: ES > ESIK> JEZIK.

Galsko ES znači TOK, KRETANJE [15] i sinonim je galskom AS sa značenjem SUNCE [16]. Velško ES kao prefix daje riječima smisao KRETANJE; OD-VAJANJE, IZRASTANJE, ISPALJIVANJE [17]. ES je u srpskom i egipatskom BES koje znači VATRA, OGANJ. Od ES postaje bugarsko ЕЗИК, srpsko JE-ZIK i poljsko JĘZYK.

Osim po sličnosti oblika, riječi JAZAD, JAZAT, JA-ZATA i JAZIK svojim značenjem povezuju se sa simbolom ISPLAŽENIH JEZIKA antropomorfnih liko-va Sunca i božanstava sunca na idolima, amajli-jama i nadgrobnim spomenicima od najstarijih post-potopsko-praistorijskih vremena pa sve kroz mile-nije i vijekove do srpskih stećaka 19. vijeka. Gle:

"Prinosimo besmrtnom, blistavom, brzom Suncu. Kada Sunce grije svojom svjetlošću, kada sunčeva svjetlost daje toplinu, tu stoje duhovni Jazadi, sto-tinu i hiljadu. Oni okupljaju ovu slavu, oni dijele ovu Slavu, oni daruju ovu Slavu zemlji koju je stvorio Ahura sa napretkom svijeta Aše, sa napretkom ma-terijalnog postojanja Aše, sa napretkom Sunca koje je besmrtno, blistavo, brzokonjo. (Zend-avesta, Khorda-Avesta. Niyayeshes ili Sunca litanije 11)

Prinosimo besmrtnom, sjajnom, brzom Suncu. Kada svjetlost sunca postane toplija, kada sjaj sunca po-stane topliji, tada se uzdižu nebeski Jazate, sto-tinama i hiljadama: oni skupljaju njegovu Slavu, čine da se njegova slava spusti, izlijevaju njegovu slavu na zemlju koju je stvorio Ahura, za povećanje svijetu svetosti, za uvećanje stvorenja svetosti, za uve-ćanje besmrtnog, sjajnog, konjobrzog Sunca." (Ze-nd-Avesta, Khorda-Avesta, Khwarshed Yasht ili Himna Suncu 1)

Ovi JAZADI ili JAZATE su U SUNČEVOJ SVJET-LOSTI koja pada na zemlju, oni su dio svjetlosti, oni drže i dijele svjetlost, oni su u službi životvorne en-ergije Sunčeve svjetlosti. To se u prenesenom smi-slu odnosi i materijalne, zemaljske JAZADE u koje spadaju i ljudi koji pripadaju SVJETLOSTI, koji ZRAČE SVJETLOŠĆU I DIJELE SVJETLOST:

"Da Sunce zaista ne izađe, onda bi božanstva po-bila sve što se nalazi u sedam regiona i duhovni Jazadi opšte ne bi pronašli podršku i stabilnost u materijalnom svijetu." (Zend-avesta, Khorda-Avesta, Niyayeshes ili Litanije 13)

Duhovni JAZADI ovise o Suncu i da nema Sunca sve bi bilo pobijeno. Vatra je jedan od JAZATA:

"O Vatro, sveti ratniče, o Jazata puni sreće, o Jaza-ta pun iscjeljenja; Vatro, sine Ahura Mazde, sa svim vatrama; ..." (Zend-avesta, Namaz-i Chahar nemag ili Molitvenik 17)

"Da, obožavamo tebe, Ognju, Ahura Mazdinog sina, ja, sveti gospodar ritualnog Reda; i obožavamo sva-ki Oganj, i planinu Zrakodarnu (koja drži svjetlost) koju je Mazda stvorio i blistavu svetošću svetu pla-ninu Jazad. I obožavamo svakog svetog duhovnog Jazada; i svakog svetog zemaljskog Jazada (koji postoji)." (Zend-Avesta, Yasna 25, 7-8)

Sva nebeska svjetila spadaju u CRKVU JAZATA, a sve je stvorio AHURA MAZDA:

"AHURA MAZDI, sjajnom i slavnom, neka bude po-mirenje, sa žrtvom, molitvom, pomirenjem i slavlje-njem." (Zend-avesta, Ohrmazd Yash ili Himna Ahura Mazdi)

Jedan od JAZATA je RAŠNU, jedan od trojice bo-gova PRAVDE:

"Mi obožavamo vrlog pravednog Rašnu!" (Zend-avesta, Khorda avesta, Ushahin Gah 7)

RA > RAS > RASA > RASANI > RAŠANI.

Sanskritsko RA i RAS ili RAṠ znače IMANJE, DA-VANJE; VATRA, VRUĆINA, LJUBAV; BRZINA; ZLA-TO [18], RAS je HVALITI, SLAVITI [19], dakle se iza imena RAŠNU krije SUNCE, sanskritsko RAJANA je ZRAK, ZRAKA [20], a RASĀ, RASANĀ i RASIKĀ znače JEZIK [21]:

"Prinosimo svakom pravednom Jazdu duhovnog svijeta, Prinosimo svakom pravednom Jazadu ma-terijalnog svijeta, prinosimo svojoj vlastitoj duši." (Zend-avesta, Khorda avesta, Niyayeshes 9)

"Prinosimo besmrtnom, blistavom, brzom Suncu. Kada Sunce grije svojom svjetlošću, kada sunčeva svjetlost daje toplinu, tu stoje duhovni Jazadi, sto-tinu i hiljadu. Oni skupljaju ovu slavu, oni dijele ovu slavu, oni daju ovu slavu zemlji koju je stvorio Ahura sa napretkom svijeta Aše, uz napredak materijalnog postojanja Aše, uz napredak Sunca koje je bes-mrtno, blistavo, brzokonjo." (Zend-avesta, Khor-da avesta, Niyayeshes 11)

"A kada Sunce izađe, tada zemlja, koju je stvorio Ahura, postaje čista; tekuće vode postaju čiste, vo-de bunara postaju čiste, vode mora postaju čiste, stajaće vode postaju čiste; sva sveta stvorenja, stvorenja Dobrog Duha, postaju čista." (Zend-avesta, Khorda avesta, Khwarshed Yasht 2)

"Hvala tom Velikom Arhitekti koji je svojom nenad-mašnom snagom i mudrošću stvorio uzvišeni svijet, šest Amahraspanda višeg ranga, mnoge divne Ja-zade, svijetli raj Garothman, kretanje neba, sjajno Sunce, briljantni Mjesec, zvijezde različitog sjeme-nja, vjetar, atmosferu, vodu, vatru, zemlju, drveće, blagotvornu stoku, metale i čovječanstvo." (Zend-avesta, Khorda avesta, Nam Stayishn 2)

Sva nebeska svjetila spadaju u sabor Jazata, a prvi među svima je Ahura Mazda, Stvoritelj svijeta:

"Tvoj otac je Ahura Mazda, najveći od Jazata, naj-bolji od Jazata." [22]

Postanjem je od JAZ nazivi JAZAD ili JAZAT znače VATRA, OGANJ, SJAJ, SLAVA, SUNCE, BOG. JA-ZATE su sva duhovna i materijalna nebeska i ze-maljska SVJETILA i JAZIK na idolima amajlijama i stećcima znak je njihovog postojanja.

Svi likovi sa isplaženim jezicima su JAZATE i već su nekoliko godina u vojnom pohodu DA NA ZEMLJI ČAST, SLAVUI I VLAST otmu od LAŽI i vrate ISTINITOM ŽIVOTVORNOM BOGU STVORITE-LJU. Širom Zemlje od SVETLOSNIH JAZATA slijedi LAŽI veliki i grdni JAZUK.

Srodna tema:

https://stecciibogumili.blogspot.com/2022/06/ra-bog-sunca-unistava-covjecanstvo.html

...................................

[1] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 384, 224.

[2] Monier Monier Williams, A Sanskrit English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1899, pg. 849.

[3] Ib. pg. 848.

[4] F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 18.

[5] William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. 55.

[6] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 691.

[7] Ib.

[8] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English, Vol. I; London, 1806, pg. 335.

[9] Ib. pg. 340.

[10] Ib.

[11] Ib.

[12] Ib.

[13] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London, 1852, pg. 412.

[14] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474.

[15] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 551.

[16] Ib.

[17] William Owen Pughe, A Dictionary Of The Welsh Language, Vol. II; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1832, pg. 33.

[18] Monier Monier Williams, pg. 859, 879.

[19] Ib. pg. 869.

[20] Ib. pg. 863.

[21] Ib. pg. 870, 871.

[22] Albert Pike, Irano-Aryan Faith and Doctrine as Contained in the Zenda-Avesta; The Standard Printing Co., Louisville, 1924, pg. 425.

YU-BALKANCIMA SVE TRI VJERE I NEVJERE

 

Kad im pričam o srpskim dvovjercima, dokaze im po-stavljam, pisane izvore navodim i fotografije ste-ćaka sa idolima pred oči im na uvid postavljam, a oni svojim lažima služeći svjesno i namjerno to odbijaju. I recite vi meni jesu li oni normalni? Nisu! Jesu li oni vjernici Boga istine? Nisu! Jestu li oni ljudi od časti i obraza? Ni to nisu! Pa šta se onda, recite?

Katolici i muslimani bjesne kad im kažem da su stećci srpski, a na stećcima imena srpska, prezime-na srpska, natpisi srpski i još na sve to motiv is-plaženih jezika na atropomorfnim likovima Sunca i sunčanih božanstava koji kod Srba traje sve do kraja 19. vijeka. I katolici i muslimani srpskoga jezi-ka postali su Hrvati i Bošnjaci kroz ideologiju svojih vjera i to ih jedino čini različitim od ostalih Srba. Ima i toliko zaglupljenih nepismenjaka koji tvrde da Srba prije srednjeg vijeka nije bilo i nepismenjaci ne zna-ju da su Srbi, Sloveni, Sarmati, Heti, Geti Dačani, Tračani ili Kimeri spominju kao Zimri u Bibliji Sta-roga zavjeta, jer tako su Hebreji zvali Kimere. Kad ih uputis na izvore tih tvrdnje, oni samo hendike-pirano zinu i keze se. Eto im njihovi stručnjaci pa neka oni protumače simboliku isplaženih jezika.

Pravoslavci me pljuju kad im kažem da su skoro svi prenemanjićki balkanski Srbi bili starovjerci i dvo-vjerci krstjani, a ne grkoortodoksni hrišćani, ne Sve-toga Save istinski krstjani i da stećke nisu podizali svetosavski pravoslavci, nego starovjerci i krstjani.

I ja im dokaze pred oči na uvid poststavljam i oni svjesno i namjerno sve odbijaju jer oni svoje zab-lude, greške i laži vole više od istine, jer i njihove vlastite vjere nisu od Boga istine, nego od laži, mrž-nje, rata i ubijanja.

NA STEĆKU JE MAČ IZ ILIRSKOG DOBA

Mataruge-Molika, Pljevlja, foto: Zavičajni muzej Pljevlja.

Na sačuvanoj polovini stećka ploče je prikaz mača iz ilirskog doba. Nažalost, polovina stećka nedosta-je, možda je i namjerno sklonjen te se vidi samo dr-ška sa dijelom sječiva, ali i to je dovoljno da se po obliku drške stećak datira u vrijeme ilirskog rimskog ili predrimskog doba. I ovaj mač svjedoči da je prav-ljenje stečaka starije od srednjeg doba.

Pleme Mataruge su potomci ilirskih Kelta:

a) keltski (gaelik) MATA = VELIK, DUG, MRGO-DAN, MRAČAN [1]

b) keltski (gaelik) RUG, RUGA = SPLETEN, PLE-TENICA; STAR, GRUB [2]

MATA + RUG > MATARUG = MRGODNI, MRAČNI, STROGI, LJUTI DUGIH PERČINA.

..............................

[1] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II, Her-ne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 635.

[2] Ib., Vol. III, p. 776.

BOG JE OGANJ, SUNCE I ŠTIT

Govore nam da srpska riječ BOG potiče od san-skritskog BHAGA, ali ne ulaze u etimološko-seman-tičku analizu riječi BHAGA, nego nam kazuju neka od značenja te riječi i ta značenja pripisuju značenju srpske riječi BOG i to je da BOG znači ZE-MALJSKO DOBRO I SREĆA [1]. Ili oni ne znaju ili lažu, bilo kako bilo, to što tvrde nije tačno.

Sanskritsko BHAGA izvedeno je od korijenske os-nove BHA koja u sanskritskom daje riječi značenje VENERA; SJAJ, RASKOŠ [2]. BHAGA znači MILO-STIVI GOSPODAR (misli se na bogove), SUNCE; MJESEC; DOBROTA, IMANJE; BLAGOSTANJE, SREĆA; NAPREDAK; ČAST; UGLED; LJEPOTA; MILINA; LJUBAV; SEKSUALNA STRAST; LJUB-LJENJE; PIČKA (pudendum muliebre, vulva) [3|.

Srpsko BOG je od osnove OG. Galsko OG je OKO, u latinskom OCULUS, talijansko OCCHIO, špansko OJO sa izgovorom OHO [4]. Šta je OG u riječi OKO? OG je VID, SVJETLO kojeg nema bez VAT-RE, bez OGNJA. Šta je najstarija vatra na svijetu? SUNCE je najstarija vatra, OGNJENO SUNCE je najstarijI OGNJ i to je postalo od srpskog OG:

a) OG > OK = latinsko OC koje se izgovara OK;

b) OG > OGO > OKO.

Sve tvrdnje da srpsko BOG potiče od sanskritskog BHAGA su netačne i lažne. Srpsko OG je SUŠTI-NA, SRŽ u riječi OGANJ. OGANJ je VATRA. Čovjek u mladosti je ŽIVA VATRA jer je ZDRAV, OKRETAN, HITAR, SNAŽAN, MOĆAN, MUŽEVAN i zbog tih odlika galsko OGAN znači MLAD, MLADIĆ [5], jer je mladost OGANJEVITA.

U srpskom BOG korijenska osnova je OG od kojeg je izvedeno OGANJ (OG + AN). OG je u keltskom OGMIOS i on je bio keltski bog HERKULES [6], ali za razliku od grčkog Herkulesa, Kelti su svog OG-MIJA predstavljali kao ćelavog starca, mudrog i učenog starca koji je Keltima dao znanje i druidsko OGMA ili OGAM pismo [7].

OG je OGANJ, galsko MA znači DOBAR, OBILAN, RODAN; MATOR, tj. STAR [8]. Po galskom OG u OGMI znači SNAGA, ŽIVAHNOST i to je osobina VATRE. Galsko MI znači USTA, JEZIK [9], te OGMI znači MOĆNA USTA, UVJERLJIVA USTA, UVJER-LJIVI JEZIK i simbol toga na idolima, amajlijama i stećcima je ISPLAŽENI JEZIK, JEZIK VATRE, JE-ZIK OGA, JEZIK OGNJA, JEZIK SUNCA, BOŽJI JEZIK. Znanje iz Sunca dolazi!

Smisao osnove OG je u imenu sprskog prehriš-ćanskog boga SVAROGA:

SVAR + OG > SVAROG

Srpsko VAR, SVAR, SVARITI ne može bez TOP-LOTE OGNJA. Sanskritsko SVAR je NEBESKI SJAJ, SUNCE [10] i SVAROG je NEBESKI OGANJ.

Srpsko KRUG postanjem je od starijeg KROG. Šta je OG? OG je u galskom BOG sa značenjem VI-SINA, BAL, SUNCE [11]. Velško BOG je BUJANJE, TALASANJE, PODIZANJE [12], BOGWN je MOĆ, SILA, SNAGA [13], velško BOGAIL, BOGEL je PU-PAK; CENTAR TOČKA, GLAVNJA KOLA [14]. GLAVNJA je VATRA, OGANJ; TOČAK je KOLO, KOLO je KRUG i to je od drevnih vremena znak za SUNCE: ☉.

Rekosmo da je današnje srpsko KRUG postanjem od starosrpskog KROG. Slovenci i danas za KRUG kažu KROG. Galsko CROG (čita se i izgovara KROG) znači NAŠ BOŽANSKI RASPETI SPASI-TELJ [15]. Ovo galsko CROG (KROG) značenjem je isto galskom CRUG, tj. KRUG sa značenjem BAL, SUNCE [16] (englesko BALL je LOPTA i ona je OKRUGLA, a BALVAN je OBAL).

OG je SJAJNI OGANJ, OG je BOG OGNJEVITI i zbog toga je i u Bibliju zapisano da je BOG OGANJ, SUNCE I ŠTIT (Ponovljeni zakon 4, 24; Psalm 84,11).

........................................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 178.

[2] Monier Monier Williams, A Sanskrit English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1899, pg. 742

[3] Ib.

[4] M. Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, To-me iII; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 214.

[5] Ib.

[6] Ib.

[7] Ib.

[8] Ib. pg. 119. 214.

[9] Ib. pg. 162, 214.

[10] Monier Monier Williams, Ib. pg. 1281.

[11] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 185

[12] William Oven Pughe, A National Dictionary oF the Welsh Language, Vol. I; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1866, pg. 263.

[13] Ib.

[14] Ib.

[15] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome II, pg. 386.

[16] Ib, 386, 389.

DOKLE SEŽE SRBSKA "KITA"

 

KASI ili KASITI su narod koji je vladao Sumerom (Vavilonom) od 16-12. vijeka st. ere. Srbsko KAZ, KAZATI porijeklom od kasitskog KAS:

a) KAS > KAZ > KAZATI = SLOVITI,

b) KAS > KASALKA > KAZALJKA

Galsko CAS je SUNCE, AS [1], u skitskom CAS je BIJELO [2]. Od KAS je vlastito ime KAZIMIR, sred-njovijekovno KAZANAC je KNEZ.

Kasiti su narod iz arjanske Medije [3], Heti iz Medije čije stanovnike neki nazivaju MEDI. MED je ŽUTO-SJAJAN, srpsko MEDENICA je zvono od BRONZE, BRONZA je MED, kod Vuka pretvoreno u ijekavski oblik MJED. Kasitsko KIT je SUNCE [4] i hetsko KIT je SUNCE [5]:

"Na barjaku od zlata jabuka,

Iz jabuke od zlata krstovi,

Od krstova zlatne kite vise,

Te kucaju Boška po plećima"

(Iz epske nar. pjesme Car Lazar i carica Milica)

Hetitsko KIT je SUNCE. KIT je MOĆ, SILA, SNAGA i po tome su Srbi nazvali najvećeg sisara na svijetu: KIT. Srpsko KITA je PENIS, OPLOĐ VAČ; ali KITA cvijeća je ukras, znak pažnje, poštovanja ili ljubavi. Zastave su ukrašene zlatnim KITAMA, strofa je KI-TICA, KIČICA je četkica, KITNJAK je vrsta hrasta, svatovi se OKITE i budu KIĆENI svatovi.

KIT je SUNCE, KITA je ZRAKA:

a) KIT > KITA > KITULJA,

b) KIT > KITA > KITANKA > KIĆANKA.

c) KIT > KITA > KITANKA > ČITANKA (umno pros-vjetljenje)

d) KIT > KITO > KIĆO > KIĆO

e) KIT > KITA > KITAJ = KINA

Jedno hetsko pleme protjerano iz Indije zvalo se RABAKITA. Hetsko RAB je SLUŽITELJ, SLUGA, POSLUŠNIK [5]; RABA, RABI znači SLUŽITI [6], te ime plemena RABAKITA znači SLUŽITELJI SUN-CA. Pošto su stari Srbi Sunce poistovjećivali s Bo-gom, ono uobičajeno na natpisima srpskh nadgrob-nika RAB BOŽJI znači SLUŽITELJ BOŽJI, a ne ROB BOŽJI, jer RABOTA je svaki posao U SLO-BODI, a ROBIJA nije SLOBODA.

...................................
[1]Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 283.
[2] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites And Their Language; William Blackwood and Sons, Edinburgh and London, 1898, pg. 11.
[3] Ib. pg. 19.
[4] Ib. pg. 196.
[5] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites and their Language, New York: Dodd, Mead, and Co.; Edinburgh and London: William Blacwood and Sons, 1898, pg. 300.
[6] Ib.

EVO ZBOG ČEGA ĆUTANJE O ISPLAŽENIM JEZICIMA SUNCA

Predstave isplaženih jezika na čovjekolikim likovima Sunca i sunčanih božanstava na idolim, amajlijama i nadgrobnicima kod Arjana traje od prvih praistorij-skih kultura pa kroz hiljade godina do 20. vijeka kod Srba Balkana.

Zašto evropski naučnici, pripadnici avramskihih reli-gija i ateisti ćute o isplaženm jezicima antropomor-fnih likova Sunca i sunčanih božanstava, zašto im je to odvratno i zbog čega se plaše tog znaka? Zašto se današnji Srbi plaše tog znaka kad su se njihovi preci kroz hiljade godina ukrašavali i po njihovom vjerovanju štitili tim znakom i na onaj svijet ispraćani sa tim znakom?

Pogledajmo: ukrajinski: язик, ruski: язык, slovački: jazyk, češki: jazyk, bjeloruski: язык, makedonski: јазик, poljski: język, slovenački: jezik, srpski: jezik (čakavski: jazik), bugarski: език! U većini je osnova JAZ, a u nekima JEZ. Otkud razlike?

JAZ je postanjem od osnove JAS koja je dala riječi JASAN, JASNA, JASNO; od osnove JES postale su riječi JEZA i JEŽ. Srodno ovome je galsko IES sa značenjem STAZA, PUT, PRAVAC, TRASA, TRAG [1] što upućuje na SUNČEV ZRAK, ZRAKU.

Od osnove JES je srpsko JEZIK:

JES > JESIK > JEZIK.

Od osnove JES je ime ribe JESETRA (lat. Acipen-ser) i to je dunavska KEČIGA. Naziv KEČIGA je od KEC sto JEDAN:

KEC > KECA > KEČA > KEČIGA.

Broj JEDAN je KEC = 1, Oblik broja 1 je po jednom OŠTROM uglu u vrhu i primitivni oblik broja JEDAN je ovakav: Λ. Duž kičme KEČIGA ima ŠILJATE iz-rasline, ovako: ΛΛΛΛΛΛ i zbog ovih šiljaka kao u broja KEC, KEČIGA je KEČAVA, a čovjek KEČAVE kose je KEČAVI KEČO.

Riječ JEZA postala je od osnove JES:

JES > JESA > JEZA.

Kad nekoga uhvati JEZA, on se NAJEŽI. JEZ ima izdužene OŠTRE bodlje. Ime JEŽA je od osnove JES kao i JESETRA. JESETRA je KEČIGA sa ŠI-LJATIM izraslinama, dakle izvorno JES znači ŠI-LJAK kao i KEC (Λ). KEC je muski gramatički rod, KECA ili KEČA je ženski, a kapa KEČE je srednji rod.

Tako dolazimo do zaključka da JAS daje JASNO, tj. daje VID, dakle JAS je SUNCE:

JAS > JASIK > JAZIK = nalik na sunce, tj, na ZRA-KU.

JES je izduženo ŠILJATO:

JES > JESI > JESIK > JEZIK = ZRAKA.

Osnova JAS, preko oblika JASIK u nazivu JAZIK, i JES, preko oblika JESIK u nazivu JEZIK, daju tim nazivima metaforične slike Sunčevih ZRAKA (ne zaboravimo da srpski jezik razlikuje Sunce i sunce.

Dok JEZDI nebom JAS daje JASNI DAN i svemu hranu daje za JESTI, jer BOG u Sunce odjeven JEST.

Srpsko JEST znači TAČNO, ISTINITO i tu je odgo-vor na pitanje zašto je pripadnicima avramskih re-ligija i ateistima neprijatno gledati isplažene jezike na čovjekolikim likovima Sunca i sunčanih božan-stava i zbog čega se plaše tog znaka i ne priznaju ga:

a) JAS > JASNO I RAZUMLJIVO,

b) JES > JEST = TAČNO i ISTINITO

AS u JAS i ES u JES znače VATRA, ESENCIJA, SUŠTINA, SRŽ, PRVO NAČELO POSTOJANJA, jer BOG E OGANJ (ponovljeni zakoni, EVO ZBOG ČEGA ĆUTANJE O ISPLAŽENIM JEZICIMA SUN-CA

Predstave isplaženih jezika na čovjekolikim likovima Sunca i sunčanih božanstava na idolim, amajlijama i nadgrobnicima kod Arjana traje od prvih praistorij-skih kultura pa kroz hiljade godina do 20. vijeka kod Srba Balkana.

Zašto evropski naučnici, pripadnici avramskihih reli-gija i ateisti ćute o isplaženm jezicima antropo-morfnih likova Sunca i sunčanih božanstava, zašto im je to odvratno i zbog čega se plaše tog znaka? Zašto se današnji Srbi plaše tog znaka kad su se njihovi preci kroz hiljade godina ukrašavali i po njihovom vjerovanju štitili tim znakom i na onaj svijet ispraćani sa tim znakom?

JAZ je postanjem od osnove JAS koja je dala riječi JASAN, JASNA, JASNO; od osnove JES postale su riječi JEZA i JEŽ. Srodno ovome je galsko IES sa značenjem STAZA, PUT, PRAVAC, TRASA, TRAG [1] što upućuje na SUNČEV ZRAK, ZRAKU.

Od osnove JES je srpsko JEZIK:

JES > JESIK > JEZIK.

Od osnove JES je ime ribe JESETRA (lat. Acipen-ser) i to je dunavska KEČIGA. Naziv KEČIGA je od KEC sto JEDAN: KEC > KECA > KEČA > KEČIGA.

Broj JEDAN je KEC = 1, Oblik broja 1 je po jednom OŠTROM uglu u vrhu i primitivni oblik broja JEDAN je obakav: Λ. Duž kičme KEČIGA ima ŠILJATE iz-rasline, ovako: ΛΛΛΛΛΛ i zbog ovih šiljaka kao u broja KEC, KEČIGA je KEČAVA, a čovjek KEČAVE kose je KEČAVI KEČO.

Sa korijenom ES u JES u srpskom JESETRA srod-no je galsko ES u HES, HESGEN sa značenjem TE-STERA, ŽAGA, PILA [2] jer i ona nazubljena: ΛΛΛΛΛΛ. Ovo galsko ES ima isto značenje kao galsko IS i OS [3] u srpskom ISTOK i OS ili OSA. Keltsko ES bukvalno znači IZ, OD, IZDANAK, IZ-RASLINA; HITAC STRIJELOM [4]. Pogledate li JE-SETRU, tj. KEČIGU, razumjećete zašto je tako na-zvana.

Riječ JEZA postala je od osnove JES: JES > JESA > JEZA. Kad nekoga uhvati JEZA, on se NAJEŽI. JEŽ ima izdužene OŠTRE bodlje. Ime JEŽA je od osnove JES kao i JESETRA. JESETRA je KEČIGA sa ŠILJATIM izraslinama, dakle izvorno JES znači ŠILJAK kao i KEC (Λ). KEC je muski gramatički rod, KECA ili KEČA je ženski, a kapa KEČE je srednji rod.

Osnova JAS, preko oblika JASIK u nazivu JAZIK, i JES, preko oblika JESIK u nazivu JEZIK, daju tim nazivima metaforične slike Sunčevih ZRAKA (ne zaboravimo da srpski jezik razlikuje Sunce i sunce.

Dok JEZDI nebom JAS daje JASNI DAN i svemu hranu daje za JESTI, jer BOG u Sunce odjeven JEST.

Srpsko JEST znači TAČNO, ISTINITO i tu je odgo-vor na pitanje zašto je pripadnicima avramskih reli-gija i ateistima neprijatno gledati isplažene jezike na čovjekolikim likovima Sunca i sunčanih božan-stava, zbog čega se plaše tog znaka i ne priznaju ga:

a) JAS > JASNO I RAZUMLJIVO,

b) JES > JEST = TAČNO i ISTINITO

AS u JAS i ES u JES znače VATRA, ESENCIJA, SUŠTINA, SRŽ, PRVO NAČELO POSTOJANJA, jer BOG JE OGANJ (Ponovljeni zakon 4,24) i BOG JE SUNCE I ŠTIT (Psalm 84,11).

Eto zašto lažovi ne mogu priznati postojanje ispla-ženih jezika na srpskim idolima, amajlijama i nad-grobnicima, jer ova istina ruši sve njihove vjerske, istorijske i nacionalističke zablude, greške l aži.

..............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 42.

[2] Ib. Tome II, pg. 551.

[3} Ib.

[4] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II, London: Printed for E. Williams, 1803.

BOG ESUS ISPLAŽENOG JEZIKA

Keltski bog Esus isplaženog jezika, preteča Isusa (8 cm visoki bronzani ukras s keltskog drvenog vrča, 5. vijek stare ere). Keltsko ES je TOK, PROTOK = DO-BA, VRIJEME i istog je značenja kao AS, IS, OS [1], a US je VISINA = NEBO [2]. IS je ISTICANJE, IS-TOK:

ESUS = TOK VISINE = VRIJEME VISINE = NE-BESKO VRIJEME = ISUS (u izvornom smislu SUN-CE).

..............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 551.

[2] Ib. pg. 557.

JAHVE JE PORIJEKLOM IZ ARJANSKIH VEDA

Vavilonski Veliki magovi ukrali su Jahvu iz srbskog vedizma: JAHVA = nemiran, brz, aktivan (Oganj, In-dra, Soma); neprestano ide, tok, neprekidno teče (voda). [1]

Drvo JEHA (lat. Alnus) raste uz potoke i rijeke. JE-HOVA daska je CRVENA, boja OGNJA (vatra-vo-da).

...............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 849.

SUNČEVA ANALEMA I EGIPATSKI ANKH (ŽIVOT)

Kad Sunce penjući se od prvog dana zime (zimski solsticij) stigne u proljetnu tačku+9° iznad nebeskog ekvatora (u naše vrijeme 15. aprila), pa nastavi ka ljetu i kroz ljeto sve dok se ponovo ne spusti na +9° (u naše vrijeme 15. avgusta), to je vrijeme koje su Egipćani obilježili svojim simbolom zvanim "ankh", što znači "život" (simboliku svega masoni su preni-jeli na kravatu). Tu je sva misterija. Kod srpskog an-kha u vrhu je Sunce ili antropomorfne glave u obliku gornjeg dijele analeme.

KEC I KAPA KEČE

 

 

 

 

 

 

 

Za tračku, ilirsku, "grčku" i danas albansku bijelu ka-pu KEČE tvrde da je naziv po turskom KEÇI, en-gleski prevod KECHI, izgovarano KEĆI, što bukval-no znači JARAC [1]. Od kozje dlake pravi se grubo platno KOSTRIJET, što je u turskom KEÇE, i to je nije samo naziv za kapu KEÇE, nego za sve stvari od valjane i presovane dlake i vune pa i jeftine po-njave i prostirke [2].

Turska riječ za "jarac" nije KEČE, nego KEČI, tur-skim pisano KEÇI, engleskim prevodom KECHI, te je KOZA u turskom DIŞI-KEÇI [3]. Tvrdnja da je ime kape KEČE od turskog KEĆI nije etimološki doka-zana:

"KECHI: tursko ime jarca. odatle Keče što najvjero-vatnije znači tepih od kozje dlake." [4]

Gle, gle: neki nisu sigurni da KEČE potiče od tur-skog naziva za "jarac". Pogledajmo šta sve tursko KEČI (KEÇI, engleski prevod KECHI) može da zna-či:

1. jarac, Hircus aegragus;
2. kozji rog;
3. rogač, Ceratonia siliqua;
4. dlakava kozja koža kao podmetač na sjedalu;
5. biljka "kozja brada", Cistus creticus;
6. ptica zvana "goat sucker", European nightjar, Ca-primulgus europaeus;
7. domaća velika bijela gljiva rudnjača, Agaricus campestris;
8. bobice, borovnica, Vaccinium;
9. malo, sitno. [5]

Jedna riječ, a toliko značenja, dakle ima nešto što je smislom zajedničko u korijenima svih Iznad nevede-nih pojmovima i to nešto je i u značenju naziva kape KEČE Ii sve te riječi su homonimi.

Ni u turskom nazivi KEÇE (KEČE kapa) i KEÇI (KE-ČI, jarac), nisu istog značenja, ali su postanjem od jednog korijena KEÇ (KEČ).

Pazimo sad ovo: da bi u se turskom kapa KEČE tačno imenovala i smislom izdvojila od ostalih ho-monima KEČE, uz riječ KEČE dodaje se riječ KÜ-LÂH, te u turskom KEÇE-KÜLÂH znači KAPA KEČE [6], bukvalno KEČE KULA. Čija je riječ KULA, tur-ska ili srpska?

Tursko KÜLÂH znači ŠILJATA KAPA, KUPASTA KA-PA, KAPULJAČA [7]. Izvorno KULA je hetska, get-ska, tračanska, tj. srpska riječ sa značenjem KUĆA, VISOKA KUĆA, TVRĐAVA [8].

Kao prvo: kapa KEČE ne pravi se od kozje dlake, ne pravi se od grube kostrijeti, nego od fine ovčje vune. Sličan oblik i srodno značenje dviju riječi ne mora značiti da je jedna od njih nastala od druge, jer mogu pripadati istoj porodici riječi nastalih od istog korijena.

Korijenska osnova u riječima KEČE (kapa) i KEÇI (KEČI, jarac) je srpsko KEČ i tursko KEÇ (KEĆ). Šta bi moglo da znači KEČ (KEĆ) Ii iz kojeg jezika potiče? Pogledajmo srpske riiječi izvedene od KEČ:

a) KÉČA = gunj od kostrijeti i vune, nose je naročito čobani planinci [9],
b) KÉČA = KEČAV, šaljiv naziv za onog koji ima ru-daste ili kovrčaste kose [10], KEČAV;
c) KEČE = KEČA, kao maljem da je zbijeno, što vi-še majstor udara, tvrđe dođe, KEČETA [11],
d) KEČIĆ = prezime [12],
e) KEČKA = spletena kosa, pletenica [13],
g) KEČIGA, KEČIKA, KEČA = riba sa nazubljenim izraslinama vrhom duž cijele kičme (lat. Acipenser ruthenus) [14].

Osim KEČIGE smisao svih riječi odnose se na DLAKE, VLASI, VUNU, dakle je KEČA sinonim rije-čima DLAKA, VLAS, KOSA, VUNA.ovim nazivima srodno je sanskritsko KEṠA sa značenjem KOSA, VLASI; UVOJAK, KOVRDŽA, PRAMEN, REP [15].

Svaka VLAS je tanka i duga LINIJA i to je KEČA. Koze, ovce i ljudi imaju DLAKU, ali otkud u toj grupi riječi i riba KEČIGA, KEČIKA ili KEČA?

KEČIGA, KEČIKA, KEČA je riba sa nazubljenim iz-raslinama duž cijele kičme i te izrasline izgledaju kao ZRAKE SUNCA, ovako: ΛΛΛΛΛΛ . Gledajući te nazubljene izrasline biolozi su KEČIGI dali latinsko ime ACIPENSER RUTHENUS. ACIPENSER je op-šti naziv za sve vrste kečiga, a RUTHENUS poka-zuje kao da je RUTAVA, DLAKAVA, VLASATA. Na-ravno da nije, nego je to isto što i ime naroda RU-TENI, stari naziv RASENA, RAŠANA, RUSA, RU-TENA, RUSINA u davnini poznatih pod imenom TRAČANI, kasnije kao SLAVENI i VLASI. Jedna vr-sta KEČIGE je pod latinskim imenom ACIPENSER STELLATUS i ovo STELLATUS znači ZVJEZDA-STA, TRAČNA (pogledaj sliku kape KEČE uz zvi-jezde).

Izvorno KEČA je ZRAKA. Kapa KEČE jeste od VU-NE, a DLAKE, VUNA i KOSA su prirodna imitacija SUNČANIH ZRAKA, kao što i latice oko centra cvi-jeta imitiraju ZRAKE.

Svojim oblikom od glave prema vrhu kapa KEČE se konusno sužava u KUPU simbolišući ZRAKU, jer je GLAVA Sunce ljudskog tijela. Riječ GLAVA je od keltskog, tj starosrpskog GOLOW (čitaj: GOLOV) sa značenjem SJATI, a GOLOWA (GOLOVA) znači PROSVJETLJAVATI [16].

Osnova KEČ postalnjem je od KEC. U kartama za igranje postoji karta AS, francuski ASE, latinski AS, grčki "εις" i znači JEDAN, Ta karta kod Srba je KEC [17]. Za ocjenu JEDAN đaci kažu KEC, KEČINA. KEC je JEDAN i to je JEDNO SUNCE, JEDAN BOG. Karta KEC je najjača karta i njen znak je slo-vo A i to je oblik SUNČEVE ZRAKE pretočen u oblik kape KEČE.

U srednjoj Bosni još je živa opisna riječ OKECAN, OKECANA, OKECANO i odnosi se na otrcano pla-tno sa kojeg VISE KONCI, VLAKNA ili DIJELOVI. OKECAN je postalo je od O-KEC-AN. Tako su konci i iscijepani dijelovi kao KECE, tj. ZRAKE: ☼.

Drevna sirijska boginja zore KES (KES <> KEC) predstavljana je da stoji na lavu, ali su njeno ime potpuno potisnuli istoznačnim imenom boginje Ištar [18].

Iznad citirani autor kaže da bi po jermensko SOVRB rasensko KLEN značilo ČISTO, SVETO, a jermen-sko SOVRB jzvedeno je od SRBE [23]. Tako bi, ka-že, KLEN KECHA moglo značiti SVETO OSVE-ĆENO i ovo odgovara jermenskom SOVRB SRBE, tj. KLEN znači SVET, KECHA znači OSVEĆEN, SVET [24]:

"Onaj koji osvećuje, KECHA, treba da bude svet, KLEN." [25]

Jermensko OSVEĆEN i SVET glasi SOVRB SRBE. Jermeni su porijeklom od tračanskih Friga i rođaci su Srba. Ime SORB, SERB takođe znači SJAJAN, SVET.

Što se riječi KLEN tiče, ona u srpskom ima dva zna-čenje: 1. drvo KLEN (Acer campestre); 2. riba KLEN (Squalius cephalus). Latinski naziv drveta KLEN je ACER CAMPESTRE. ACER je SJAJNO, JASNO, BLISTAVO, ŽIVOTNO [26], dakle je BIJELO, ČIS-TO, SVETO. Zašto je riba KLEN prozvana svetom? To je zbog romboidnog oblika njenih sjajnih krljušti, evo ovako: ♢. Još od najstarijih sumerskih vremena znak ♢ je znak NEBA, SUNCA I BOGA.

Da je kapa KEČE u davnini smatrana SVETOM ZRAKOM kao SUNČEVIM ROGOM, dokaz tome su njeni prikazi na antičkim kovanicama gdje je KEČE između ili pored zvijezda Kastora i Poluksa i to su Dioskuri (Blizanci). Krajem stare i početkom nove ere u danu dugodnevice ljetnog solsitcija Sunce se nalazilo tik iznad Dioskura.

Srbi su i kroz srednji vijek nosili KEČE i to svjedoče neke freske u Dečanima i u crkvi Svetih Apostola u Pećkoj patrijaršiji, a vidimo to i na fotografijama po-znatih Srba druge polovine 19. i prve polovine 20. vijeka.

Današnji Albanci KEČE nazivaju QELESHE po al-banskom LESH sa značenjem VUNA. LESH je is-krivljeni oblik slavenskog LES u LESKA i LES, LE-SNINA i BLESAK, što buvkavlno znači ZRAKA. Albanci su naslijedili tu kapu od Tračana, jer veliki broj Albanaca potiče od Tračana, tj. od Srba, dio od Arapa preseljenih sa Bliskog istoka u vrijeme rim-skog cara Justinijana II (vladao 685–695, zatim od 705–711) [27] i od Arapa Berbere naseljenih sa Si-cilije i južne Italije od kraja 11. do prvih decenija 14. vijeka [28]. Prvi pisani trag albanskog jezika je sre-dina 15. vijeka.

....................................
[1] A. Vahid Moran, Türkçe-İngilizce Sözlük - A Tur-kish-English Dictionary; Istambul, 1845, pg. 639.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Geo. W. and Dan'l P. Bible, Pocket Dictionary of Dry-Goods, Etc.; The Trade Printing and Publishing Co., New York, 1896, pg. 147.
[5] James W. Redhouse, A Turkish and English Lex-icon, Constantinople, 1890, pg 1529.
[6] A. Vahid Moran, Ib.
[7] Ib. pg. 730.
[8] John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume I; Toronto: Williamson & Co., 1890, pg. 60, 386.
[9] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; JAZU, Zagreb, 1892-1897, str. 931.
[10] Ib.
[11] Ib.
[12] Ib. str. 932.
[13] Ib. str. 931.
[14] Ib.
[15] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 310.
[16] Frederick Jago, English-Cornish Dic-tionary, London: Simpkin, & Marshall and Co., Plymouth: W. H. Luke, 1887, pg. 93.
[17] Vuk Stefanović, Srpski rječnik istolkovan njmačkim i latinskim riječima, Beč, Jermenska štam-parija, 1818, st. 303.
[18] Archibald H. Sayce, The Hittites: The Story of a Forgotten Empire, The Religious Tract Society, Lon-don, 1890, pg. 112.
[19] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 150.
[20] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Ply-mouth: W. H. Luke, 1887, p. 58.
[21] Alexander Crawford Lindsay, Etruscan inscriptions; London: John Murray, 1872, pg. 125.
[22] Robert Ellis, The Armenian origin of the Et-ruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 122.
[23] Ib.
[24] Ib.
[25] Ib.
[26] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Cla-rendon Press, 1968, pg. 24.
[27] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.
[28] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015.

ISBN 9780823263878