KRSTJANI I NEKRSTJANI

Krstjanska prirodna sloga krsta i polumjeseca.

 

Nekrstjanski islamski polumjesec i ortodoksno-rimokatolicki nekrstjanski krst.

 

“Luna i krst, dva strašna simvola –
njihovo je na grobnice carstvo.”
                                   (P. P. Njegoš)

RAZJAŠNJENJE

Sanskritsko SVA ( स्व ) = ROD, ROĐAK, RODICA, PRIJATELJ
Sanskritsko STHIKA ( स्थिक ) = STRAŽNJICA

SVA-STHIKA > SVASTIKA = ŽENINA SESTRA = ROD, RODICA
Sanskrit SVASTIKA ( स्वस्तिक ) = PIJETAO, MISTIČNI KRST (krst u obliku simbola svastike).

BESEDA

         Kod Srba i kod bivših Srba postoji riječ BESEDA (BESJEDA, BISIDA) sa današnjim značenjem GOVOR. Odakle potiče i kako je nastala riječ BESEDA?

 

         Sanskritsko VEDA znači ZNANJE, DOBROBIT, DOBITAK. Korijen riječi VEDA nije VED-, nego ED koje se nalazi u sanskritskom EDH ( एध् ) što znači ŠIRENJE, RAST, NAPREDAK, JAČANJE, BLAGOSLOV, ŽELJA ZA DOBROBIT I SREĆU. Osnovni korijen u riječi EDH je ED

( एद्i ) i znači imperativno GLE, VIDI:

 

• BES-ED > BESEDA
• BES-ED-NIK > BESEDNIK

 

Sanskritsko EDHATE ( एधते ) je duži oblik riječi EDH i takođe znači ŠIRENJE, RAST, NAPREDAK, JAČANJE, BLAGOSLOV, ŽELJA ZA DOBROBIT I SREĆU.

 

BES-EDATHE > BESEDATHI > BESEDATI > BESEDITI

 

Sanskritsko IDDᾹ ( इडा ) = GOVOR i ime boginje govora: BES-IDDA > BESIDA (ikavski).

 

A šta u riječi BESEDA znači BES? Daničić kaže da je u riječi BESJEDA korijen BHAS sa značenjem ZUJATI (1), ali nije tako! Tačno je da sanskritsko BHᾹS ( भास् ) znači GOVOR, ali znači još i SVJETLOST, SJAJ, SLAVA.

 

Da li je srbsko BES u riječi BESEDA postala od sanskritskog BHAS? Pogledajmo:

 

BHᾹS-EDA > BHᾹS-EDA

 

Vrlo je teško da ono dugo Ᾱ u riječi BHᾹS pređe u kratko E u riječi BES. Ima li nešto približnije? Ima! To je BEŠEDA iz narodnog govora i sanskritsko BHEṤA ( भेश ) što znači NAMJESNIK ZVIJEZDA:

 

BHEṤ-EDA > BHEṤEDA > BEŠEDA

 

Tako bi BEṤEDA značilo: NAMJESNIK ZVIJEZDA GOVORI

 

         Ko je mogao biti NAMJESNIK ZVIJEZDA? To je bio kralj i bio je car, jer su oni u drevna vremena ujedno bili i prvosveštenici, dakle predstavnici neba, Boga i bogova. Kasnije se to proširilo na sve vladare, sveštenike i uglednike, te su oni imali pravo pred narodom da BEṤJEDE.

 

         Sanskritsko भेश jedni čitaju BHEṤA, drugi BHEZA. Ovo BEZHA istog je značenja ime tračkih BESA: ΒΗΣΣOI = BESSOI (Βησσοὶ, Βέσσοι) (2).

 

         Zašto su BESI dobili ime NAMJESNICI ZVIJEZDA? Odgovor daje Herodot u svojoj Istoriji:

 

         "Satre pak, koliko je meni poznato, nisu nikad priznavali ničiju vlast, nego su jedini od Tračana koji i danas žive slobodno. Žive, naime, na visokim planinama, koje su obrasle gustim šumama i pokrivene su snijegom, i odlični su ratnici. To su oni isti koji su osnovali Dionisijevo proročište. To proročište nalazi se na najvišim planinama i u njemu sveštenicku službu vrši satrejski rod Besi, a vrhovni sveštenici obavljaju dvosmislena proročanstva, kao i ona u Delfima, i ni u čemu se ne razlikuje od ovoga." (3)

 

BESI su obavljali prvosvešteničku i svešteničku službu u Dionisijevom hramu i zato su bili NAMJESNICI ZVIJEZDA.

…………………………..
         (1) Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, obradio Đura Daničić, JAZU, Zagreb, 1880-1882. str. 240.
         (2) Herodotus, History, VII, 111; Strabo, Geography, VII, V
         (3) Herodot, VII, 111.

SRETENJE

 

         Danas 15. (2) februara SPC obilježava praznik Sretenje Gospodnje, a narod kaže jednostavno: Sretenje. Ovaj dan crkva je ustanovila na četrdeseti dan od pravoslavnog Božića kao uspomenu na donošenje malog Isusa u jerusalimski hram, gdje stari sveštenik Simeon prepoznaje Isusa kao Mesiju. U običnom narodu je drugačija priča, jer i dan-danas vjeruje se da je Sretenje dan kad se susreću zima i ljeto, a Isusa i hram niko od naroda prije nije spominjao. Otkud između crkve i naroda ovolika razlika u shvatanju smisla Sretenja?

 

         Sad i ovdje pokazaćemo očigledni primjer kako je crkva izmišljala praznike i kao duhovni virus kroz praznike vršila svoj prozelitizam u narodu zatirući tako stara vjerovanja i običaje naturajući svoje.

 

         Praznik Sretenje Gospodnje zvanično je ustanovljen i unesen u kalendar crkve oko 550. god. u vrijeme vizantijskog cara Justinijana Velikog.

 

         U prirodnom astronomskom kalendaru postoji tkz. precesija ekvinocija: to je kad se u danu proljetne ravnodnevnice jedna tačka na Zemljinom ekvatoru pravolinijski poravna sa pravcem Sunca. Tada Sunce iz južnog zimskog neba prelazi na sjeverno proljetno nebo: zima prestaje, a nastaje proljeće. To je po sunčanom (tropskom) kalendaru.

 

         Ali, da bi se ona tačka na Zemljinom ekvatoru poravnala i za zvijezdama prema kojima je bila prije godinu dana na ovaj dan i ovaj momenat, potrebno je da prođe još 11 minuta i 14 sekundi (11,23333333'). To je po zvjezdanom (sideralnom) kalendaru. Ovih 11,23333333 minuta je razlika između početka proljeća po sunčanom i početka proljeća po zvjezdanom kalendaru.

 

         Prvi dan zime u vrijeme Isusovog rođenja bio je 25. decembra julijanskog (zvezdanog kalendara), a crkva je ustanovila svoj praznik Sretenje Gospodnje 550 godina kasnije. Koliko se prvi dan zime pomjerio za to vrijeme? Evo: 550 godina po 11,23333333 minuta je 6178,333332 minuta = 102,9722222 časova = 4,290509258 dana = 5. dan od 25. decembra = 20. januar. julijanskog kalendara. Tog dana je u vrijeme 550. godine bio prvi dan zime.

 

         Kad je u vrijeme Isusovog rođenja bio prvi dan proljeća? Crkva je prvi dan proljeća u to vrijeme obilježila praznikom Blagovijesti: 23. aprila julijanskog kalendara. Pošto se za 550 godina prvi dan zime pomjerio na 5. dan nižeg datuma, isto tako je pomjeren i prvi dan proljeća: sa 23. aprila na 18. april.

 

         Hajde sad da nađemo sredinu između 20. januara na prvi dan zime 550. god. i 18. aprila na prvi dan proljeća 550. godine. Sredina je tačno na 45. danu sa obe strane: Sretenje je 45. dan od početka zime i 45. dan od početka proljeća. Zato je u narodu ostalo vjerovanje da se na Sretenje susreću zima i ljeto, a crkvi je trebalo 550 godina da čeka to prirodno zbivanje da bi taj pokretni prehrišćanski praznik ukinula i zamijenila svojim nepokretnim praznikom Sretenje Gospodnje.

 

 

         Pošto su današnji Srbi većinski porijeklom Kelti, trebalo bi da i današnji potomci Kelta na hrišćanskom Zapadu imaju svoj praznik Sretenje kao sredinu između zime i proljeća. I imaju ga: taj praznik Kelti su zvali Imbolc ili Imbolg day i u naše vrijeme pada na 1-2. februar gregorijanskog kalendra, a to je baš vrijeme sredine između prvog dana zime i prvog dana proljeća u naše vrijeme (zapadna crkva je to poklopila sa nekom njihovom sveticom Brigitom). Tog dana je i ono vremensko gatanje sa ježom i mrmotom (Hedgehog and Groundhog Day). U Beogradu su počeli da gataju sa medvjedom u Zoo-vrtu!

 

         Dakle je sve su izmišljanja i prekrajanja. Ako bismo ovoj priči dadali i drugu priču o onome da su mudraci sa istoka zatekli novorođenog Isusa u vitlejemskoj pećini, a potom kralj Irod šalje vojsku da pobiju svu djecu u Vitlejemu i oko Vitlejema, te je Josif sa Marijom i malim Isusom morao je da bježi u Egipat, sad je pitanje otkud Isus u jerusalimskom hramu na četrdeseti dan od rođenja?

Ne kaže nas narod zaludu: "U laži su kratke noge, a duga brada!"

BASNA

“Bhāṣā
Pa. Pk. Bhāsā- f. ‘speech, language’ ; Wg. bāṣ ‘word’…” (1)

“Bhāṣā
Pa. Pk. Bhāsā- f. ‘govor, jezik’ ; Wg. bāṣ ‘riječ’…”

Javanski BASA = JEZIK
Thelugu BHĀṢA ( భాష ) = JEZIK
Sinhala BHᾹṢᾹVA ( භාෂාව ) = JEZIK
Pendžabski BHᾹṤᾹ ( ਭਾਸ਼ਾ ) = JEZIK
Nepalski BHĀṢᾹ ( भाषा ) = JEZIK
Malajamski BHĀṢA ( ഭാഷ ) = JEZIK
Malajski BAHASA = JEZIK
Kanariski (Kannada) BHᾹṢE ( ಭಾಷೆ ) = JEZIK
Indonezijski BAHASA = JEZIK
Hindu BHᾹṢA ( भाषा ) = JEZIK
Gujurati BHĀṢᾹ ( ભાષા ) = JEZIK
Sanskritsko BHᾹSSᾹ ( भाषा ) znači GOVOR

Neko ce reći: “Kakve to ima veze sa Srbima?” Evo kakve:

        “basan, gen. basni f (Antun Dalmatin, 15. v., možda prema stcslav. basnb) = basna f (Kavanjin, Obradovíć, 17. v.) = basma f (Vuk, Milićević, Srbija, s asimilacijom b — n > b — m, upor. pjesma) ‘1° prvobitno: riječ, govor; 2° čarobna izreka, magija; 3° fabula, bajka’.” (2)

BASAN je BASNA, riječ sa tri značenja:

1. RIJEČ, GOVOR (najstarije znacenje)
2. ČAROBNA IZREKA, MAGIJA
3. FABULA, BAJKA

Srbsko BASNA izvedeno je od korijena BAS- kojeg vidimo u riječima svih na početku nabrojanih naroda.

…………………………….
         (1) R. L. Turner, A Comparative Dictionary of the Indo-Aryan Languages, Text, Volume I, Motilal Banarsidass Publisher, Delhi, 1999, pg. 540.
ISBN: 978-81-208-1661-9
         (2) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, st. 115.

MOTANJE I OKRETANJE

ČUNJAK, MOTOVILO i MOSUR istog su znacenja. Otkud riječ ČUNJAK?

A) Keltsko (gaelik):

• CUM = DRŽATI, DRZAČ (1)
• CUMA (pravilnije CUNNA) = OBLIK, OKVIR (2)
• CUMAIL = DRŽANJE (3)
• CUNN = OKVIR, OBLIK (čun je i držač na vodi: čamac) (4)
• CUNNA = NAPRAVA,SPRAVA, ALATKA (5)

 

B) MOTOVILO: MOTOVILO < MOTATI + VITI

 

• MOT = KRUŽNI OKRET (UKRUG)
• VITI = NAVIJATI, NAVITI

 

C) MOSUR: MOT > MOT-UR

 

• MOT = OKRET UKRUG
• UR = NOV, TAZE (6)
• AS-ÙR = OPET, PONOVO (7)

 

        U gaeliku nema riječi MOT, ali postoji riječ MODH (8) sa značenjem RAD, POKRET. Da li je MODH nastalo od MOT ili je MOTH nastalo od MOT, to je ovdje nebitno. Sa korijenom MOT- je srbsko MOTIKA i to upućuje na RAD. U velškom postoji riječ MOD sa zanačenjem OKRET, KRUG, a velško MODUR je VLADAR, KRALJ, ali je i MOTOR (9).

 

         Etimolozi tvrde da je to sve izvedeno od latinskog MOTIO, što znači POKRET, KRETNJA. Keltsko-trački je mnogo stariji od latinskog. Srbsko MOTRITI znači neprekidnu radnju kretanja glavom i očima. MOT imamo i u srbskom KOMOTAN, SAMOTAN i obe riječi upućuju na KRETANJE.

 

         MOT jeste RAD, jeste KRETANJE, jeste OKRETANJE, ali je po zakonu fizike za svaki RAD, KRETANJE i OKRETANJE potrebna energija, sila, snaga, tj. MOĆ. Riječ MOĆ postala je od protosrbskog MOTJ, gdje je TJ meki dvoglas od kojeg je postalo Ć.

 

        Tako vidimo da je riječi MOT najstarije značenje SNAGA, SILA, MOĆ i to je u fizici ENERGIJA koju je stvorio i održava duboki nezemaljski Božji glas što na keltskom glasi MOTHAR (10). Glas je treperenje, vibracija, frekvencija. Duboki nezemaljski Božji glas je niska frekvencija. FREKVENCIJA je MOĆ KOJA POKREĆE SVE, a izvor FREKVENCIJE jeste BOG.

…………………………….
         (1) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 95.
         (2) Ib.
         (3) Ib. p. 96.
         (4) Ib.
         (5) Ib.
         (6) Ib. p. 279.
         (7) Ib.
         (8) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 1017.
         (9) William Spurrell, A Gramar Of The Welsh Language, Charmarten - London, 1848, pg. 283.
         (10) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 185.

KOVITLAC VITLA

VITLATI znači nešto okretati u krug, VRTITI ga.
Svakom čovjeku na glavi je SVRTAK.

Na rijeci je SVRTAK opasni KOVITLAC, jer se tu voda kružno VRTI.

 

SVETOVID (Sveto-VID) je i SVANTOVIT (Svanto-VIT). LJUDEVIT znači "vladar ljudi" (1), jer on okreće, tj. VITLA ljude po svojoj volji: ljude-VIT.

 

 

VITLO je MOTOVILO na bunaru (čekrk).

 

 

Latinsko VITA je ŽIVOT što znači da su VITLANJE i KOVITLAC VRTLOG (vrt-loga) ŽIVOTA.

.........................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 599.

VINTANJE

         Od korijena VIN- nastalo je englesko WIND što znači VJETAR:

 

         -VIJENAC, gen. -nса m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) епьсь, »στέφανος (upor. lično ime Stjepan), corona«. Deminutiv na -ič vjenčić. Izvedenica je na -ьс > -ас od primitivuma věn-, koji je očuvan u polj. wian, rus. ven = věnec, venók. (1)

VIJENAC = VENAC = VINAC = KRUNA = CORONA = SVJETLOST = SLAVA

 

         "Druga je SLAVA Suncu, a druga SLAVA Mjesecu, i druga je SLAVA zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u SLAVI.” (1.Kor.15,41)

 

1. Ijekavski: VIJENAC
2. ikavski: VINAC
3. ekavski: VENAC

 

 

         U engleskom WEND (IĆI, KRETATI S) i anglosaksonskom WENDAN (OKRETATI) osnova je VEN- kao i u srbskom VENAC.

 

         Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VEN-: VENETI, VENDI, VENDILI, VENELLI, VENAMI, VENNONENSES.

 

         U engleskom WIND (OKRETATI, MOTATI, VRTITI) sa znacenjem VJETAR osnova je WIN- kao i u srbskom VINAC, VINTATI.

 

         Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VIN-: VINEDELIĆI, VINDILI, VINDINATES.

 

VIJENAC = VINAC = VENAC = KRUNA = KORONA = SVJETLOST = SVITLOST = SVETLOST = SLAVA
..................................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 591.

MOTAČ (vjeronauka)

MOT
MOTA 
MOTOR
MOTOVILO

 

MOT (srp.)
MOTIV (en.)
MOTUS (lat.)

 

 

OKO SEBE ZEMLJA MOTA
OKO SUNCA ZEMLJA MOTA
VJETAR MOTA OKO PLOTA

 

MOT
MOTA
MOTAČ

 

Pošto keltsko (gaelik) MOTHAR (1) znači DUBOKI, NEZEMALJSKI GLAS, jasno je ko je MOTHAR ili MOTAČ: BOG!

.........................

        (1) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 185.

OD SVANUĆA DO VENCA SLAVE

Slak, ladole, slava.

SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT

SVANTOVIT = SVENTOVIT = SVETI VID = BELI VID

Kanarisko VANTU = OKRET, VRIJEME (1)
Kanarisko VANDU = JEDAN (2)
Kanarisko VANDYA = DIVAN, OBOŽAVAN, POŠTOVAN (3)
Kanarisko VANDITA = OBOŽAVAN, POŠTOVAN, SLAVAN (4)

Sanskritsko VANDA ( वन्द ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VĀNDRU ( वन्दारु ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VINDA ( विन्द ) = ODREĐENO VRIJEME DANA

        “Tudi prilika z a k o n s k o g a b l a g o s l o v a je r o č k a in ker je zemska boginja pod imenom Lada, Prija, Vana itd. Bila boginja ljubezni, toraj tudi zakona.” (5)

 

Boginja LADA je VANA. LADA je boginja ljubavi. Svaka ljubav GRLI, a boginja koja GRLI je GRLICA (boginja GRLICA javlja se od vinčanske kulture do Bogorodice koju ortodoksni hrišćani u njenom akatistu nazivaju GRLICOM).

LĀDDANA (sanskrit) = LIJEPA, ZGODNA, PRIJATNA
LĀDDANA (sanskrit) = KOJA MILUJE, PAZI, NJEGUJE, KOJA GAJI

LADA = boginja M-LADO-STI = LĀDDANA = DANA = DANICA = VIDA. Ona VOLI i sve BENDA, tj. POŠTUJE (tračka boginja BENDIS).

 

SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT

SVAN - VANA

Izlazi VAN! Idi VANKA!

 

Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) sa korijenom VAN-: VANDI, VANDILI, VANGIONI, VANIENSEN, VANDALI.

 

VIJENAC, VINAC ili VENAC:

 

        - VIJENAC, gen. -пса m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) епьсь, »στέφανος (upor. lično ime Stjepan), corona«. Deminutiv na -ič vjenčić. Izvedenica je na -ьс > -ас od primitivuma věn-, koji je očuvan u polj. wian, rus. ven = věnec, venók. (6)

 

1. Ijekavski: VIJENAC
2. ikavski: VINAC
3. ekavski: VENAC

 

Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VIN-: VINEDELIĆI, VINDILI, VINDINATES.

 

Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VEN-: VENETI, VENDI, VENDILI, VENELLI, VENAMI, VENNONENSES.

 

VIJENAC = VINAC = VENAC = KRUNA = KORONA = SVJETLOST = SVITLOST = SVETLOST = SLAVA

 

         "Druga je SLAVA Suncu, a druga SLAVA Mjesecu, i druga je SLAVA zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u SLAVI.” (1.Kor.15,41)

 

Slak

        -SLAK m (Dubrovnik, ŽK) »convolvulus arvensis«. Na -ovina slakovina. Na -ika slačika (Pounje, Bosna) »vrsta trave«. Na -ьс slačac, gen. -čca (Popović) »biljka Ackerwinde«. Pridjev na -ьп samo u toponomastici Slačno brdo (Stonsko primorje), poimeničen пг -ica slačnica (Ivanic-Kloštar) »gusjenica sphinx atropos«. Na -bka slaška (Smokvica, Korčula) »vrst žutinice«. Odatle je možda izvedenica slačkovina »vrsta trave« (Crna Gora, poslovica: gleda ka slačkovina uz plot}. Početno si- je nastalo zacijelo od svi- kao u slačilo (Grobnik, Kačje), slacina = slak (Daruvar) «= slakotina (Prnjavor, Bosna), od svlak, »exuvia serpentis«. To znači da je u grupi od tri suglasnika srednji, kao obično, ispao. To potvrđuje slovka f (Lika) »convolvulus arvensis«, na -ovina slavkovina (Bosna, Otok, Slavonija) »poponac«, gdje je v metatezom uklonjen iz iste grupe. Odatle potječu zacijelo s promjenom sufiksa slavac, gen. -vca m »convolvulus arvensis« i slavak, gen. -vka (Poljica) »biljka hieracium pilosella«, također slava (jedna potvrda u Petranovićevoj narodnoj pjesmi). (7)

 

LADOLEŽ = SLAK = SLATAK = SLASKA = SLATKOVINA = SLAKOTINA = SLAČKOVINA = SLAČICA = SLOVKA = SLAVAC = SLAVAK = SLAVA = SVJETLOST

...........................
         (1) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 853.
         (2) Ib.
         (3) Ib.
         (4) Ib.
         (5) Novice gospodarske, obertnijske in národske, Sedemnajsti tečaj, V Ljubljani, Natisnil in založil Jozef Blažnik, 1859. str. 107.
         (6) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 591.
         (7) Ib. st. 278.