DAJBOG ISPLAŽENOG JEZIKA

Vuka jaše Dajbog (Dažbog) isplaženog jezika (srednji vijek).

TRAČANSKI BES I SRPSKA BESEDA

Idol božanstva isplaženog jezika kojeg neki amateri pripisuju japodskim Daunima. Ma gdje bio nađen i ma kome pripisivan, ovo je tračanski bog Bes.

Kod Srba i kod bivših Srba postoji riječ BESEDA (BESJEDA, BISIDA) sa današnjim značenjem GO-VOR. Odakle potiče i kako je nastala riječ BESE-DA?

Sanskritsko VEDA znači ZNANJE, DOBROBIT, DO-BITAK. Korijen riječi VEDA nije VED-, nego ED koje se nalazi u sanskritskom EDH ( एध् ) što znači ŠI-RENJE, RAST, NAPREDAK, JAČANJE, BLAGOS-LOV, ŽELJA ZA DOBROBIT I SREĆU. Korijenska osnova u riječi EDH je sanskritsko ED ( एद् i ) i znači imperativno GLE, VIDI:

• BES-ED > BESEDA

• BES-ED-NIK > BESEDNIK

BES je VID, BOG SVJETLOSTI; BES je i SVJE-TLOST UMA, UMNI VID, tj. RIJEČ.

Keltski (korniški) BESADOW je MOLITVA [1].

Sanskritsko EDHATE ( एधते ) je duži oblik riječi EDH i takođe znači ŠIRENJE, RAST, NAPREDAK, JA-ČANJE, BLAGOSLOV, ŽELJA ZA DOBROBIT I SREĆU:

BES-EDATHE > BESEDATHI > BESEDATI > BESEDITI

Sanskritsko IḌᾹ ( इडा ) znači BOGOSLUŽBENO PRINOŠENJE DARA i ime je boginje govora [2]: BES-IDDA > BESIDA (ikavski), ekavsko BESEDA (Skandinavsko EDA je PRIČA).

A šta u riječi BESEDA znači BES? Daničić kaže da je u riječi BESJEDA korijen BHAS sa značenjem ZUJATI [3], ali nije tako! Tačno je da sanskritsko BHᾹS ( भास् ) znači GOVOR, ali znači još i SVJET-LOST, SJAJ, SLAVA. Vrlo je teško da ono dugo Ᾱ u riječi BHᾹS pređe u kratko E u riječi BES. Ima li nešto približnije? Ima! To je BES iz srbskog jezika: BES je emotivna VATRA koja obuzima čovjeka u ljutnji ili govoru. Tako je BESEDA (BES-EDA, BISI-DA) VATRENA PRIČA. VATRA je SJAJ, SVJET-LOST, SLAVA i to je značenje sanskritskog BHᾹS na koje se poziva Daničić. Značenje imena egi-patskog boga BESA je VATRA.

Trački BESI (Βησσοὶ, Βέσσοι) [4] bili su sveštenici u Dionisijevom hramu u Rodopskim planinama. Evo šta o njima kaže Herodot u svojoj Istoriji:

"Satre pak, koliko je meni poznato, nisu nikad pri-znavali ničiju vlast, nego su jedini od Tračana koji i danas žive slobodno. Žive, naime, na visokim pla-ninama, koje su obrasle gustim šumama i pokrivene su snijegom, i odlični su ratnici. To su oni isti koji su osnovali Dionisijevo proročište. To proročište nalazi se na najvišim planinama i u njemu sveštenicku službu vrši satrejski rod Besi, a vrhovni sveštenici obavljaju dvosmislena proročanstva, kao i ona u Delfima, i ni u čemu se ne razlikuje od ovoga." [5]

BESI su obavljali prvosvešteničku i svešteničku službu u Dionisijevom hramu i dio te službe bila su njihova proročanstva. Nebeska tijela su VATRA, SJAJ, SLAVA. BESI su bili i astrolozi te su pratili položaje zvijezda i znakove zvijezda. Tako su čitali VATRENI GOVOR zvijezda, čitali su BESEDE zvi-jezda i kao takvi smatrani su NAMJESNICIMA ZVIJEZDA.

…………………………

[1] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: A Dictionary of the ancient Celtic language of Corn-wall, Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 24.

[2]Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 164.

[3] Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, obradio Đura Daničić, JAZU, Zagreb, 1880-1882. str. 240.

[4] Herodotus, History, VII, 111; Strabo, Geography, VII, V

[5] Herodot, VII, 111.

SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Otkrivena je velika vjerska i istorijska, arheološka i kulturološka zavjera u nauci, zavjera prećutkivanja postojanja prikaza isplaženih jezika na antropomor-fnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Jamna kultu-re, Butmira i Starčeva pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogova i likova stećaka sve do sredine 19. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije to pomenuo ni riječ progovorio o tome, sve su zavjetnom tajnom ćutanja sakrivali. Još je interesantnije da to kriju bal-kanski muslimani, pravoslavci i katolici jer motiv is-plaženih jezika neoborivo svjedoči da su stećke gra-dili Srbi starovjerci i krstjani dvovjerci kao vedsko duhovno i genealoško naslijeđe Srba Balkana, Ev-rope i širom svijeta:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom 'Sunčev kamen', koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [1]

Da dopunimo opis Sunčevog lica sa astečkog ka-lendara:

"Lice je isklesano po hronološkim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplaženim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [2]

Ima li sad išta nejasno

..............................

[1] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.

2] Ib.

KO JE IZMISLIO METRIČKI SISTEM?

Astečki solarni kalendar, poznat kao Sunčev kamen, isklesan je 1479. godine. Nadjen 1798. u mjestu Zo-calo, Meksiko Siti. Danas je u Nacionalnom muzeju arheologije u Meksiko Sitiju. Težak oko 25 tona, prečnika 12 stopa i debljine 3 stope. Posvećen je božanstvu sunca i spaja mitološke koncepte sa as-tronomskim promatranjima. Sunčani je kalendar sa 365 dana i proricateljskim ciklusom od 260 dana poznatim kao Sveti krug.

Rekosmo da je prečnik kruga ovog kalendara 12 stopa (feet). Solarna godina ima 365,242 dana:

365,242 cm = 143,796063 inči = 11,98300525 stopa.

Debljina ploče je 3 stope = 36 inči = 91,44 cm = 1 jard (yard).

I šta kažu, ko je izmislio metrički sistem?

NA KALUPIMA IZ PALAIKASTRA JE ASTRONOMSKA MAPA

Na kalupima iz Palaikastro je astronomska mapa u vidu labrisa, ne 100% tačna, ali je potpuno razum-ljiva. Glavne tačke mape su:

a) ljetni solsticij i izlazak Sunca na sjeveroistoku (23.5° = Tropik Raka, Slika 3),
b) ljetni solsticij i zalazak Sunca na sjeverozapadu (23.5°),
c) zimcki solsticij i izlazak Sunca na jugoistoku (-23.5° = Tropik Jarca),
d) zimski solsticij i zalazak Sunca na jugozapadu (-23.5°),
e) u tački presjeka navedenih pravaca su dani pro-ljetnog i jesenjeg ekvinocija (Slika 4),
f) šest podioka iznad dana proljetnog ekvinocija je sest mjeseci proljeca i ljeta,
g) šest podioka ispod dana jesenjeg ekvinocija su sest mjesec jeseni i zime.

Ovo ni po čemu ne pripada Grcima, tj. antičkim He-lenima, jer u to vrijeme istorija ne zna za postojanje Grka, tj. Helena . Ovo su ili lidijski ili likijski kalupi.

ANTROPOMORFNO SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Predstava Sunca isplaženog jezika na stećku svjedoči solarnu simboliku isplaženih jezika na idolima, amaj-lijama i nadgrobnim spomenicima (stećak, srednji vijek, Riblje jezero, Žabljak, Crna Gora). Ovdje se isključuju sve druge pretpostavke o značenju isplaženih jezika:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sunce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom kalendarskom kame-nu (Calendario Azteco), takođe nazvanom "Sunčev ka-men", koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vi-jeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [1]

Da dopunimo opis Sunčevog lica sa astečkog kalen-dara:

"Lice je isklesano po hronoloskim i astronomskim zna-cima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa ispla-ženim ezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zra-ke." [2]

Ima li sad išta nejasno?

..............................

[1] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Col-lection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knicker-bocker Press, London, 1914, pg. 297.

[2] Ib.

NA STEĆKU JE PERUN ISPLAŽENOG JEZIKA

 

Brkati ljuti Perun isplaženog jezika (stećak, Bogutovo Selo, Ugljevik, Tuzla, BiH).

STEĆCI U SELU BOGUTOVO, UGLJEVIK, TUZLA

 Nagledajte se ljepote prećutanih stećaka srednjeg vijeka i modernog modernog doba!

SVIJEĆNJAK-KUMIR IZ NOVOG BRDA

"Svećnjak je napravljen u obliku zdepaste i po-gurene ljudske figure nerazvijenih udova. Crte lica i kosa predstavljeni su svedeno, a oči su veoma na-glašene. Na glavi ove figurine je trn na koji sa pos-tavlje sveća, načinjen u obliku mača. Figurini je si-gurno bio pridodat neki deo na koji se ona pos-tavljala, jer sada ona nema oslonac i ne može da stoji. Ovaj element nije bio sastavni deo svećnjaka jer na njemu ne postoje oštećenja koja bi govorila da nešto nedostaje.

Jedinstven primer svećnjaka, čiji nalazi u Srbiji ni-su ni česti ni obimni. Poznata su i tri viseća livena bronzana svećnjaka, fragmentovana figurina sa ra-širenim rukama, nekoliko čašica za sveću, ili drugi delovi složenih svećnjaka, sve proizvodi, kako se misli, flamanskih ili južnonemačkih radionica XV i XVI veka.

Ovoj figurini sa mačem na glavi gotovo je iden-tičan jedan svećnjak iz Bugarske." [1]

Figurina je uobičajeni prikaz Boga Sunca na ne-beskom prestolu (prestol neddostaje) nu podnevu ljetnog solsticija. Lijeva ruka je spuštena i simbol je minulog proljeća, a desna otvornog dlana podignu-ta je u znak mira i blagoslova. Grudi su ukrašene simbolima Sunca, a crveni isplaženi jezik simbol je plamenih jezika ljetne sunčeve žege.

Sumnjam da je ovo XV-XVI vijek, jer je još jedan takav u Bugarskoj je od Srba starovjeraca ili dvo-vjernih krstjana, dakle mnogo stariji od 15-16. v., iz ranog srednjeg, ili iz rimskog ili predrimskog vre-mena. Da li slušajno naglašene kose oči podsjećaju na oči vinčanskih figurina?

.............................

[1] Branka Ivanić, Svećnjak u obliku ljudske figure sa mačem na glavi: Srpsko umetničko nasleđe na Kosovu i Metohiji, Srpska akademija nauka i umet-nosti, Beograd, 2017. str. 274-275.

JE LI OVO ISUS ISPLAŽENOG JEZIKA?

ZAVJERA PROTIV SRPSKE ISTINE I SRPSKI AUTOŠOVINIZAM

Arheološka lokacija ispred Kapetanove kule u Gradskom parku u Bihaću, BiH.

Nađoh ove fotografije bez ikakvog opisa, osim da se to nalazi ispred Kapetanove kule u Gradskom parku u Bihaću. Među razbacanim manjim kamenim blo-kovima ističu se monolitni stećak sandučar, jedan stećak u oblika zasvođene ploče, kamena druidska stolica i donji dio nekad većeg kamenog stuba kao svjedok davnog prehrišćanskog ili ranohrišćanskog hrama. Motivi na stećcima svjedoče doba nekršte-nih Slovena i rimsko-vizantisko doba s kraja antič-kog perioda i početka srednjeg vijeka.

Na stećku sandučaru prikazani su antropomorfni li-kovi slavenskog boga Peruna i sestre mu Perunike, Perperuše, poznate i kao Ognjena Marija. Perun ko-pljem ubija Velesa u liku divljeg vepra, proljetnog boga rađanja, množenje i bujanja prirode, a tri psa su tri Perunova mjeseca ljeta. Dakle je to vrijeme ljetnog solsticija u danu dugodnevice. Oba lika ima-ju isplažene jezike što je na kumirima, amajlijama i nadgrobnicima nezaobilazni motiv na prikazima srp-skih bogova Sunca i sunčanih božanstava od ranih postpotopskih vremena pa do kraja 19. vijeka sav-remenog doba.

Na jednoj od čelnih strana stećka sandučara je re-ljefni prikaz kapije Sunca u nebeskom svijetu i cvje-tovi života ili "Perunov znakovi."

Između stubova je neki natpis latinskim pismom, što bi moglo da bude da su likovi Peruna i Perunike naknadno ulklesani i da je ovaj monolit bio rimsko-ilirski oltar.

I pored tolikih kamera na pametnim telefonima ovo su na Internetu jedine fotografije ove lokacije. Niko neće da fotografise bihaćke stećke jer to duhu naroda strano i odvratno, nešto š to nema veze sa duhom srpskog pravoslavlja, hrvatskog katolicizma i bošnjačkog islama. Hrvate i Bošnjake razumijem jer su prozapadnim duhom u zavjeri protiv Srba, dok su današnji Srbi svojim duhom autošovinisti i protiv su srpske istorijsko-duhovne istine. I današnjim Srbi-ma ogavno je sve što nije nemanjićko-grkoortodok-snog duha, iako je taj duh suštinom antisrpski i Antihristov duh.