UDALJENOST ZEMLJE OD SUNCA KODIRANA U VISINI PIRAMIDE

Srednja udaljenost Zemlje od Sunca je 149,597,870 km (1 astronomska jedinica ili 1 AU) = 5,889,679,921,259.843 inči.

Da bi za 24 sata (1 dan) bilo pređeno 5,889,679,921,259.843 inči, potrebna je brzina 68,167,591.68124817 inči/s. Krug poluprečnika 149,597,870 km ima obim 939,950,344.8266 km i ovo je srednji obim Zemljine orbite oko Sunca. Da bi Zemlja za svojih 365,242 dana tropske godine prešla 939,950,344.8266 km oko Sunca, mora da se kreće brzinom 29.7858814621 km/s = 1,172,672.4985078739 inči/s. I gle: 68,167,591.68124817 : 1,172,672.4985078739 = 58.1301188251 inči = 147.6505018158 cm = 1⁄100 Piramidine visine.

P.S. Sve što pišem o Velikoj piramidi moja su vlastita otkrića i moja autorska prava.

EGIPATSKI BOG SERBES

“SERBES ili TSESHORTSA.

Drugi kralj III egipatske dinastije. Bio je autor mno-gih medicinskih knjiga, bavio se obradom kamena. U kasnijem periodu bio je obožavan pod imenom boga Aiemapt ili Imouthes, ili Imhotep, sin Pthaha. On je bio Tosorthrus kod Grka.” [1]

Ime SERBES je složenica od SER + BES. Egipat-sko SER ima sljedeća značenja:

- SER = PRINC, RASAN, PRVOKLASAN [2];

- SER = RED, POREDAK [3];

- SER = IZVLAČITI LINIJE, PISATI, GRAVIRATI [4];

- SER = VUNA [5];

- SER = STRIJELA [6];

- SER = PLANIRATI, KOMANDOVATI [7];

- SER = ZRNO [8];

- SER = SIR, PUTER [9];

- SERSER = BITKA [10];

- SERSER = VATRA; VRELINA [11];

- SER = VATRA, PLAMEN, ŽIVOTNA TOPLINA [12];

- SERT = TRN, SERTANJE [13].

Sva nabrojana značenja spadaju u opise Sunca.

Riječ BES je i srbsko BES sa značenjem SRDNJA, LJUTINA, VATRA:

- BES = PLAMTJETI, VRELINA [14];

- BES = VATRA, BUKTINJA [15];

- BES = UČITELJ [16];

- BES = LIK, OBLIK, VIDLJIVI LIK BOGA [17].

Dakle: SER + BES > SERBES.

SERBES je jedno od drevnih imena SRBA:

“Serbes, narod iz Srbije.” [18]

..............................

[1] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictionary: Biographical, Historical, and Mythological, from the Egyptian, Assyrian and Etruscan monuments and papyri; London: Samuel Bagster and Sons, 1876, p. 504.

[2-13] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hierogly-phic Dictionary, Vol. II; London, John Murray, 1920, p. 610-611.

[12 -13] Ib. Vol. I. p. 680.

[14-17] Ib. Vol. I. p. 221-222.

[18] Louis Julien Larcher, Petit dictionnaire histori-que, géographique et mythologiue; Paris: Larousse et Boyer, Libraires-éditeurs, 1863, p. 134.

ISPLAŽENI JEZIK VILENDORFSKE VENERE

Isplaženog jezika Venera iz Willendorfa je iz perioda mlađeg od perioda vinčanske kulture (kip od kreč-njaka, 11,1 cm visine, Naturhistorisches Museum Wien, Austria). Isplaženi jezik je solarni simbol ar-janske, tj. tračke vedske duhovnosti.

ZAŠTO ĆUTANJE O MOTIVU ISPLAŽENOG JEZIKA

Motiv isplaženog jezika traje od Karahan Tepe kulture do stećaka 19. vijeka.

HRAM KRALJA SOLOMONA

Jedno razmišljanje o Solomonu i njegovom hramu:

"U masonskom obredu hram kralja Solomona uzet je kao simbol. Zgrada i obnova hrama u Jerusalimu scenski su predstavljeni u radu lože i u ceremoniji inicijacije, predstavom na riječima ujednačenih sa radnjom primjenjenom nad kandidatom sa opome-nom, upozorenjem ili ohrabrenjem tokom odvijanja ceremonije. Mjere i proporcije hrama postoje kako bi se unijela nauka o brojevima, formi i proporciji onako kako se ispoljavaju u arhitekturu povezujući ih sa ‘duhovnim hramom’ s kojim svi imaju iste, iako manje vidljive veze. Simbolizam je uklopljen u ide-alne odnose više nego na stvarna postojanja ili is-torijske događaje. SOL-OM-ON predstavlja ime bo-žanstva na tri jezika, a biblijska istorija bez sumnje je alegorija ili mit o bogu Suncu. Ne postoji vjero-dostojna istorija izgradnje bilo kojeg takvog hrama u Jerusalemu, a nedavna istraživanja i mjerenja uve-liko su promijenili ranije date okvire. Hiram Abif dra-matično je predstavljen kako je izgubio život kad je hram bio skoro završen, ali je ipak zabilježeno da je nakon završetka hrama godinama gradio i ukraša-vao palatu za Kralja. Dodajmo ovim dokazima i činjenicu da je hram bio sagrađen bez lupe čekića ili bilo kakvog željeznog alata, pa je tako sličan onome drugom 'duhovnom hramu’, ne pravljenog rukama, vječitom na nebesima, i bukvalni i istorijski prikazi nestaju i simbolizam stoji istaknut u jasnom reljefu." [1]

Iz citata izdvajamo dio o smislu mjera Solomonovog hrama:

"Mjere i proporcije hrama postoje se kako bi se uni-jela nauka o brojevima, formi i proporciji onako kako se ispoljavaju u arhitekturu povezujući ih sa ‘duhov-nim hramom’ s kojim svi imaju iste, iako manje vid-ljive veze."

Kosmos je Božja arhitektura, nebeska tijela su Bo-žja arhitektura, Zemlja je Božja arhitektura, Velika piramida je Božja arhitektura, Solomonov hram je Božja arhitektura, sve stvoreno je Božja arhitektura u kojoj su nauka o brojevima, forme i proporcije povezane sa "duhovnim hramom". Ovo su brojevi mjera Solomonovog hrama:

• visina portala: 120
• dužina hrama: 60
• visina hrama: 30
• širina hrama: 20

120 x 60 x 30 x 20 = 4.320.000

Šta označava broj 4.320.000? Dan ima 24 sata, sat ima 60 minuta, svaka minuta ima 60 sekundi pa je u 24 sata jednog dana ukupno 86.400 sekundi. I šta sad? Sad mjere Velike piramide, fizika i njene mjere prostora, brzine i vremena:

a) dužina jedne strane Piramidine baze: 231,92867 m,
b) dužina dviju strana Piramidine baze: 463,85734 m.
c) visina Piramide: 147,6505019 m.

A. Značenje dužine Pitamidine baze: ako bi se nešto kretalo brzinom 463,85734 m/s, za 86.400 sekundi prešlo bi 40.077,27418 km = dužina Zemlji-nog ekvatora.

B. Značenje Piramidine visine: ako bi se nešto kretalo brzinom 147,6505019 m/s, za 86.400 se-kundi prešlo bi 12.757,00336 km = dužina Zem-ljinog ekvatorskog prečnika.

Jedan dan ima 86.400 sekundi, u pedeset dana je 4,320.000 sekundi i nije slučajno što se u Bibliji če-tiri puta naglasava značaj tih pedeset dana (Brojevi 23,15-16; Izlazak 23,16; Izlazak 34,22; Djela apos-tolska 2-4). Evo brojeva Solomonovog hrama kao broj sekundi:

120 x 60 x 30 x 20 = 4,320.000 sekundi = 50 dana.

Pomoću brojeva i proporcija Solomonovog hrama mjere Zemlje povezuju se i sa mjerama Kraljeve odaje u Piramidi.

Sve ovo što vam ovdje pokazujem, ovo ne postoji ni u jednoj od svih u svijetu postojećih knjiga o Velikoj Piramidi, to su moja vlastita otkrića. Jbga, da nisam ovo što jesam i ovakav kakav jesam, to bi od nekog poznatog izdavača davno bilo štampano i dostupno po knjižarama prvo među Srbima pa onda na mno-gim jezicima širom svijeta, ali, eto, ne može, nikome nije podobno ni vjerski ni politički.

..............................
[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity [Supplemental Harmonic Series, Vol. V], Chicago: Indo-American Book Company, 1911, p. 81-83.

BAGRA, BAGREM I BAGRENICA

Riječ BAGRA znači CRVEN, kod Domentijana i Sa-ve BAGRЬ sa značenjem PURPURA, svijetloljubi-časta [1]. Sinonim nazivu BAGRA Je TANGA [2]. Polazno značenje je ŽARITI potvrđeno u ruskom. BAGATH sa smislom VATRA KOJA TINJA [3]. Ime cara Konstantina Porfirogeneta prevode neki naši istoričari kao BAGRENOROĐENI.

U staroperzijskom, u Zend Avesti riječ BAGA znači BOG ili BOŽANSTVO, sanskrit BHAGA [4]. Hindski BĀGĀ je ČASNA ODORA [5]. Deminutivi od BĀG na hindskom glasi BĀGIYĀ, na perzijskm BĀGIĆA i znače CVJETIĆ [6].

Galski BAG je SREĆA, BLAGOSLOV [7], BAGAD je MNOŠTVO [8], BAGWN znači SILA, MOĆ [9]:

BAG > BAK > BAKUS: sumerski BAKUŚ je BOG VINA, grčki BAKKHOS (Βάκχος), latinski BACCHUS [10].

Sumersko BAG, BAK ili PAG je SOKO, ptica Velikog boga Ukua [11], egipatski BAG je bog datula, bog vina i žita poznat i pod imenima BASA i BESA [12], sanskritsko BHAGA, bog davalac, bog blagostanja, sreće i napretka; sanskritsko BAGHA je bog sud-bine [13], trački (frigijski) BAGAIOS, grčki ZEVS [14], gotski i starobritonski BŌGVI, džin poljopriv-rede i pašnjaka [15], latvijski BOGU [16], srbski BOG.

Bakar je po svojoj boji dobio ime: BAG > BAGAR > BAKAR. Evo i ovo: BAG > BAGLA > BAKLA = BAKLJA = LUČA = VATRA.

BAG je sinonim imenu BOG i BAG je korijenska osnova u riječima BAGREM, BAGRA i BAGRENICA sa značenjem CRVEN, PURPURA i tome je sinonim TANGA jer keltsko TAN znači VATRA [17] i osnova je u srbskim ličnim imenima TANASIJA, TANASKO, TANKOSA, TANA, a tu je i puška TANDŽARA. U nazivu BAG osnova je sumersko AG sa značenjem PLAMEN, VATRA [18]. Od AG izvedeno je sanskrit-skog AGNI što je isto srbskom OG u OGANJ i zbog toga je BAG = ŽAR = VATRA = CRVEN = OGANJ = BOG.

Pošto BAG znači BOG, svilene i zlatnom žicom ve-zene haljine srednjovijekovnih vladara nazivane su BAGRENICE. BAG je BOG, dakle su BAGRENICE od srednjovijekovne aristokratije smatrane kao BO-ŽANSKE HALJINE za BOŽANSKE VLADARE, iako je u prostom narodu riječ BAGRA poprimila pežo-rativno značenje: ŠLJAM, OLOŠ.

Što se BAGREMA tiče, masoni smatraju bagrem svetim drvetom od kojeg je i biblijski Kovčeg zavjeta bio napravljen:

BAG + REM > BAGREM = BOŽANSKI ili još pre-ciznije: BAG znači BOG, a galsko REM je BAL, BEL, tj. SUNCE [19] i bukvalno BAGREM je drvo BOGA SUNCA.

...............................
[1] P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srp-skoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 90.

[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Dhanjibhai Framji, On the Origin and Authenticity of the Arian Family of Languages, the Zand Avesta and the Huzvarash; Bombay, The Union Press, 1861, p. 121-122.
[5] John Thompson Platts, A Dictionary of Urdū, Classical Hindi, and English; A Dictionary, Hindū-stānī and English; London, Sampson Low, Marston & Company, 1884, p. 123.
[6] Ib.
[7] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 115.
[8] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 146.
[9] Ib. p. 147.
[10] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory; London, Luzak & Co., 1927, p. 26.
[11] Ib. p. 25.
[12] Ib. p. 26.
[13] Ib.
[14] Ib.
[15] Ib.
[16] Ib.
[17] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, pg. 400.

[18] Laurence Austine Waddell, Ib. p. 6.
[19] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 302.

SPOR, SPORI I ŠPORET

 

Preovladava mišljenje da nazivi ŠPORET ili ŠPO-RAT potiču od novonjemačke složenice SPAR-HERD koje je složeno SPAR (ŠTEDJETI) i HERD (OGNJIŠTE) te bukvalno značenje tome je ŠTE-DNO OGNJIŠTE ili ŠTEDNJAK. Njemačko SPAR-HERD je osmišljena kovanica u periodu industrija-lizacije 19. vijeka [1], dok slavenske riječi ŠPARATI (štediti) i ŠPARTATI (kretanje tamo-amo, povlačiti linije tamo-amo) postoje mnogo prije 19. vijeka. Tu je još jedna veoma bita jezička činjenica: novonje-mačko SPAR u SPARHERD i srbsko SPOR u ŠPO-RET i ŠPORAT nisu istog oblika, SPAR nije isto ob-liku SPOR koje je keltska riječ:

a) SPOR = OGNJILO, KRESIVO, OCILO; PODSTI-CAJ; POKRETAČ; INICIJATOR; KANDŽA [2];

b) SPOR = KREMEN [3];

c) SPORADAIR = MAJSTOR za PRIBOR za POT-PALU VATRE: KREMENA i OGNJILA, OCILA ili KRESIVA [4].

Keltsko SPOR smislom je vezano za VATRU i gle:

SPOR > SPORET > ŠPORET, ŠPORAT.

Gaelik SPOR ima i sljedeća značenja: IZAZIVANJE, PODSTICANJE, NAPREDOVANJE [5]; SPORACH znači KAO KREMEN, ČVRST, JAK, TVRD [6]. U starocrkvenoslovenskom takođe postoji riječ SPOR sa značenjem IZDAŠAN, OBILAN, BERIĆETAN [7].

Galsko SPOR i SPORA su nazivi za MAMUZA [8]. MAMUZA je okrugla i NAZUBLJENA sa puno OŠ-TRIH ŠILJAKA, baš kao SUNCE sa ZRAKAMA, dakle je nekad u davna vremena Sunce nazivano SPOR jer je VATRA baš kao prepirke i svađe među ljudima kad izbije neki SPOR i to je keltska riječ [9].

Galsko POR u SPOR ima isto značenje kao i PAR, PER, PIR, PUR sa značenjem BAL, BEL, SUNCE [10].

Da se SPOR, od kojeg je preko oblika SPORET postalo ŠPORET i ŠPORAT, odnosilo na SUNCE, do-kaz su srbske riječi SPOREDNO (sa strane, od-vojeno) i SPORADIČNO (povremeno): ZRAKE su sa strane Sunca, odvajaju se od Sunca kao SPORE sjemena, a SPORADIČNO je vrijeme vezano za Sunce.

SUNCE je SPOR, OGNJILO, OCILO ili KRESIVO, INICIJALNA VATRA; ZRAKA je SPOREDNA SPO-RA, tj. SJEME SUNCA koje oplođuje zemlju; SPO-RADIČNO je VRIJEME. Od SPOR je izvedeno ŠPORET ili ŠPORAT u kojem se loži i gori VATRA.

Prokopije Cezarijski (6. vijek) kaže da su se Slaveni i Anti u stara vremena zvali SPOR [11]. SPORI (grčki: Σπόρους) je naziv po SUNCU. SPOR je SUNCE, SPORI su SUNČEVI, SUNČANI, SJAJNI, SLAVNI. Simbol SPORA je OGNJILO, OCILO ili KRESIVO.

............................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 409.

[2] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III; Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., 1902-, p. 886.

[3] Ib.

[4] Ib.

[5] Ib.

[6] Ib.

[7] Petar Skok, Ib. str. 313.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 372.

[9] Edward Dwelly, Ib.

[10] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 271.

[11] H. B. Dewing, Procopius, History of the Wars, Book VII, Ch. 14, 29-30; Cambridge, Massachu-setts: Harvard University Press; London: William Heinemann ltd., 1962, p. 273.

GRB ILIRIJE

 

 

 

 

Laičko je tumačenje da je na grbu Ilirije polumjesec sa zvijezdom. Nisu to polumjesec i zvijezda, nego vrijeme ljetnog sucostaja, dan ljetnog solsticija vi-dovdanske dugodnevice prvog dana ljeta, dana kad Sunce najranije izlazi, a najkasnije zalazi; dan u ko-jem se Sunce penje na svoj prestol u najvišoj ne-beskoj tački godine.

Zvijezda je Sunce kao jedina dnevna zvijezda, "po-lumjesec" je SERTA ili VIJENAC SLAVE, KRUNA i spada u najstarije solarne simbole.

Sunce iznad sazviježđa Sjeverna kruna (Corona Borealis) u danu ljetnog solsticija vidovdanske du-godnevice 8632. g. p.n.e (BC). Rozeta je Sunce na prestolu vijenca nebeske slave u najvišoj tački ze-nita sjeverne hemisfere.

VIJENAC SLAVE na latinskom je SERTA. Osnova SER u SERTA ima isto značenje kao SER u SE-RAFIM sa značenjeM VATRENI, PLAMENI, SJAJNI, BLJEŠTEĆI [2].

Od najstarijih vremena mnoge religije, mnogi narodi i tajna društva baštine simbol sa grba Ilirije jer je to simbol nevidljivog Boga Stvoritelja oličenog u Suncu na nebeskom prestolu.

..............................

[1] Charles Anthon, A Dictionary of Greek and Ro-man antiquities; New York: Published by Harper & Brothers, 1843, p. 877.

[2] Hastings, James with Selbie, John Alexander, A dictionary of the Bible, Vol. 4, Edinburgh: T. & T. Clark, 1909, pg. 458.

JEZIK, PISMO I NAROD SREDNJOVIJEKOVNE BOSNE

Stjepan II Kotromanić (Srebrenik 1292. - 28. sep-tembar 1353.) bio je bosanski ban od 1322. godine. Bio je sin bosanskog bana Stjepana I Kotromanića i srpske princeze Izabele .

Marta 15. 1333. g. Stjepan II piše povelju Dubrov-čanima i pri kraju povelje navodi:

“I zato stavljam ja (gospodin) ban Stefan svoj zlatni pečat, da je vjerovano, svaki da zna i vidi istinu. Tomu su četiri povelje ..a.. dvije latinske i dvije srb-ske i sve su pečatane zlatnim pečatima. Dvije su povelje u gospodina bana Stefana, a dvije povelje su u Dubrovniku. A to je pisano pod gradom pod Srebrnikom.” [1]

I kojim su jezikom govorili i pisali stanovnici Bosne? Govorili su srbskim jezikom i pisali srbskim pismom (azbukom), dok je kod Dubrovčana (Vlaha) jezik administracije bio latinski sa latinskim pismom.

Matej Ninoslav je bio bosanski ban u periodu od 1232. do 1250. godine. U jednoj od njegovih povelja Dubrovčanima piše:

"Az rab Božji Matej, a odmjelom Ninoslav, Ban Bo-s'nski Veliki, kle se Knezu Dubrov'ckomu Zan Dan-dolu i vsej opcine Dubrov'ckoj. Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je Ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u Bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kakore sam sebje, i nauk dati od vse zledi. A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos'n-skoga, tako vjerno kakore u prvih. A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred Knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred Banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Božere ti daj zdravije." [2]

U povelji od 22. marta 1240. godine [3] i marta 1249. skoro isto piše [4].

Dakle je jasno da bosanski ban Matej pravi ugovor sa Dubrovčanima koje on naziva Vlasima koji pišu latinskim, dok su stanovnic Matejine Bosne Srbi i pišu srbskim. Falsifikati? Sve dok se naučno ne do-kaže da su ove povelje falsifikati (ako su falsifikati), ovo su naučni istorijski izvori i naučni se ne mogu negirati.

..............................

[1] Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, LXXXIX.

[2] Ib. XXX.

[3] Ib. XXXV

[4] Ib. XXXIX

VID, VIDAS ILI VIDASUS ISPLAŽENOG JEZIKA

Keltsko VID znači SUNCE [1], a THANA je DANA, DANICA.

I dođe balkanska nepismena budaletina, ražvalji sli-nave žvalje, zakevće svoje "ha-ha-ha" i hinjski šmu-gne kao i svaka druga smrdljiva hijena. Bez pameti, bez znanja, bez ljudskog reda i kulture budaletina ne zna istoriju izvan svoje avlije, on ne zna da su Kelti i Tračani isti kimerijski narod bili, on ne zna da su Tračani isto što i Geti, Goti, Slaveni, Veneti ili Iliri:

https://stecciibogumili.blogspot.com/2026/05/istinita-istoria.html

Služitelji lažnih bogova i demona, u koje spada i 90% današnjih srbskih pravoslavaca, mrze Sunce i ne mogu priznati postojanje isplaženih jezika ant-ropomorfnog Sunca i sunčanih božanstava. To i je-ste razlog da moje objave od služitelja lažnih bo-gova i demona nemaju javnu medijsku podršku, prećutkuju ih, ne lajkuju, ne dijele i sakrivaju.

Svi vide isplažene jezike, vide da je to istina, ali od-bijaju istinu. Da je Jahve istiniti Bog, podržali bi me balkanski Jevreji; da je Isus Krist istiniti Bog, podr-žali bi me rimokatolici i protestanti; da je Isus Hri-stos istiniti Bog, podržali bi me pravoslavci; da je Allah istiniti Bog, podržali bi me muslimani; da su neopaganski bogovi istinski Bogovi, podržali bi me neopagani, ali jok, evo dvanaesta godina da svi pre-ćutkuju, kriju i odbijaju istinu.

P.S. Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji srbskim govore, ma kako ga oni danas iz vjer-skih i političkih pobuda nazivali. Sva prehrišćanska i srednjovijekovna kulturna baština Srba ujedno je baština svih Arjana i Slavena, dakle i današnjih Boš-njaka, Hrvata, Bugara i Makedonaca jer su svi u starini bili Tračani. Srbe stavljam na prvo mjesto jer su najstariji i prvi se pominju u istoriografiji.

............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 470.