BOG PATAR I SRBI PATARENI

 

Stećci nisu baština nemanjićkih grkoortodoksnih Sr-ba, nisu ni Bošnjaka muslimana niti rimokatoličkih Hrvata! Stećci su naslijedje srpskih starovjernih jazi-čnika i dvovjernih pravoslavnih krestjana, u Zako-niku cara Dušana tkz. "poluverci" (Član 9), od Save Nemanjića nazvanih "babuni" i "bogumili". Rimoka-tolička crkva naziva ih "patareni," po Apolonu, bogu Sunca iz likijske Patare u Maloj Aziji:

“PĂTĂRA (-orum) grad u Likiji, na istočnoj strani ušće Ksantosa sa prostranom lukom, hramom i pro-ročištem Apolona PATAREUSA.” [1]

"Patara, grad u Likiji, gdje se nalazilo slavno pro-ročište Apolona, izgleda da je svoje ime izveo iz istog korijena 'Patar'. (Herod. Knj. i, gl. 182.). Sam bog je ponekad nazivan 'Patareus, Hor. Od. Knj. iii, od. iv. stih 64.), što je riječ koja je potpuno jednaka njegovom drugom nazivu 'Thircus'.“ (Macrob. Sat-urn. Knj. i, gl. 9.)" [2]

Po bogu THIREUSU (Thyrèus) Grci i Rimljani pro-zvali su Rasene (Etrurce) TIRCIMA (grčki: Τυρσηνοί Tyrsēnoi, Τυρρηνοί, Tyrrhēnoi; latinski: Tyrrhēnī, Tyrr-hēnia).

"Monasi, nezadovoljni ovim preobražajem Baal-Moloha, ili boga Patara, u sveca, bogohulno su predstavili Patrika tvrdeći da je vatra koja je iz njega izlazila vjera u Sveto Trojstvo." [3]

Iznad citirani autor BOGA PATARA poistovjećuje sa biblijskim BAAL-MOLOHOM, feničanskim BALOM ili BELOM, BOGOM SUNCA.

"Kolosalna Memnonova statua u Tebi je Patora, ili proročki lik. Bila je Patara u Likiji; Petra u Ahaji slič-nog je značenja. Pethor i Pethorw bijaše mjesto gdje je lažni prorok Balam boravio. Čini se da je to mjesto u Arabiji, kasnije poznato svetilište Alilat, od Rimljana nazvano Petra.

Πατηρ, Pater, kada se koristi u religijskim obraća-njima Grka i Rimljanja, ne znači Otac, Roditelj, već se odnosi na božanski uticaj božanstva zvanog Pa-tor. Ne samo bogovi, već hijerofanti u mnogim hra-movima, posebno sveštenici koji su u obavljali pro-slave misterija, bili su Patari: dakle je to nesumljivo religijski termin uvezen iz Egipta." [4]

"PAT. Vrsta egipatskog žezla korištenog od starješi na ili glava porodica." [5]

BOG PATAR je držalac PATA, tj, ŽEZLA, BOG ljet-nog solsticija, bog dugodnevice, vog Vidovdana:

PAT > BAT > BATINA.

PATERICA je episkopsko žezlo (štap) na vrhu ima simbol Sunca u obliku spirale ili je sa dvije zmije ko-je su simboli sunca istoka i sunca zapada, proljeća i ljeta, a krst između njih simbol je prvog dana ljeta, simbol Vidovdana (krst je Svetovidov znak).

Sanskritsko PAṬARÁ je SVJETLOSNA ZRAKA, RE-HA, REA, REJA, RESA [6], englesko PATH je PUT, kanariskI PATA [7]; sanskritski PAṬ znači IĆI, KRE-TATI [8].

PAT + AR + REA > PATAREA = KREĆUĆEG SUNCA REJA.

PAT > PATLICA > PATLJICA = DRŽAČ, NOSAČ.

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [9]

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [10]

PAT + AR > PATAR = KREĆUĆE SUNCE.

PAT + AR - EN > PATAREN = SUNCOKREĆUĆI = SJAJNI.

“Patareni zvali su svoju crkvu apostolskom, a to će reći, da je (bar po tradiciji) njen osnivač bio jedan od apostola.” [11]

U ovoj temi nema PATA-KARTI, životvorno Sunce je pobjednik nad avramskim bogovima i zato oni ćute pred prikazima Sunca isplaženog jezika, jer njima to znači sljedeće:

"Hebrejska riječ - פטר, PATAR - ispravno znači RAS-CIJEPITI, OTVORITI, znači širom otvoriti usta, ras-tegnuti usta u podrugljivosti i preziru." [12]

U gornjem dijelu freske iz Arilja je Nemanja, a desno od njega je Grk Jefrem, predstavnik vizantijske Ortodoksne crkve. Ispod lijevo su Ortodoksni svestenici sa svetackim oreolima oko glava, a desno su krstjani dvovjerci, tkz. "bogumili" ili "patareni".

Pored glava arhijereja u desnom gornjem vrhu donje polovine freske jasno piše:
+ПОЛОВѢРNНЦН (u donjem dijelu N i H su napisani kao ligatura). To su poluverci 9. člana Dušanovog zakonika (slika ispod), desno).

Avramske religije su mlade religije, A BOG PATAR je iz vedske religije Arjana, najstarije duhovnosti postpotopskog svijeta:

"Prije pet hiljada godina, ili možda ranije, Arijevci, koji tada nisu govorili ni sanskrt, ni grčki, ni latinski, zvali su ga Dyu Patar, Otac Nebeski." [13]

Sanskritsko DYÚ (DY = DI) za DIV znači VATRA, SJAJ, BLJESAK, SVJETLOST, DAN, NEBESKI; gr-čki ZEVS, latinski JUPITER. [14]

Ima li iko od bivših i današnjih Srba da ne zna šta znači srbsko DIV? Naravno da nema i baš DIVOTA!

…………………….

[1] John Lempriere, Lempriere's Classical Dic-tionnary, abridged by E.H. Barker; London: Long-man, Brown, Green and Longmans, 1843, pg. 439.

[2] George Stanley Faber, A Dissertation on the Mysteries of the Cabiry, Vol. II; Oxford, The University Press, 1803, pg. 152.

[3] Ib. p. 400.

[4] Jacob Bryant, A Mythological, Etymological, and Historical Dictionary, London, 1793, pg. 332.

[5] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictionary: Biographical, Historical, and Mythological, from the Egyptian, Assyrian and Etruscan monuments and papyri, London: Samuel Bagster and Sons, 1876, pg. 415.

[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dict-ionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1956, pg. 579.

[7] William Reeve, A Dictionary Canarese and Eng-lish; Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858, pg. 626.

[8] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 579.

[9] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge,

Metcalf and Company, 1856, p. 7.

[10] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.

[11] Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sveska XXIII, Ze-maljska štamparija, Sarajevo, 1911, str. 369.

[12] Albert Barnes, Notes on the Old Testament: Cri-tical, Illustraive, and Practical, The Book of Psalms, Vol. I; London: Blackie and Son, 1847–1885, pg. 196.

[13] Maks Müller, Lectures on the Origin and Growth of Religion, New York: Charles Scriber's Sons, 1879, pg. 209.

[14] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 478, 499.

MAH, MAŠ, MAŠA I MAŠICE

 

Maša i mašice

ANTROPOMORFNO SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

O Nemanjinom krvavom istrebljenju Srba starove-raca i dvovernih krestjana:

"…I blagdaću datoj ti od Boga prelesni mrak bez-božnih jeretika odagna i jeres njihovu istrijebi, i ka-pišta njihova razruši, i idole njihove skrši, i zloslovnu pamet njihovu zlu istrijebi i slavu njihovu bez ostatka ugasi….” (Domentijan, Život Svetoga Simeuna)

I neopravdano prisvajajući stećke Nemanjini pravo-slavci, muslimani i katolici gube bitku sa istinom. Oni to vide, gledaju, ali i šute o tome i dalje lažući Bogu i narodu.

BROJEVI "SPUTNIKA 1" I BROJEVI VELIKE PIRAMIDE

"Sputnik 1" je bio prvi (alfa) vještački Zemljin satelit lansiran od strane Sovjetskog Saveza 4. oktobra 1957. godine:

"1957 Alfa
(Sputnik I)

Težina: 83,461 kg.
Oblik: kugla.
Dimenzije: 22,8 inči u prečniku.
Sastav oklopa: aluminijska legura.
Antene: 4 opružno-punjene bičaste antene 7 stopa 10,5 inči do 9 stopa 6 inči." [1]

Prečnik "Sputnika 1" je 22,8 inči ili 57,912 cm i sad počinje podudaranje brojeva njegovih mjera sa bro-jevima mjera Velike piramide, ne podudaranje mje-ra, nego podudaranje projeva: prečnik dužine 22,88587357 inči je 58,13011886 cm što je za 2,18118867 mm ili 0,085873566 inči duže od zvaničnih 22,8 inči. Ovih ovih 2 mm više uopšte nije važno za obični svijet te se i ne navode (na oba poluprečnika to je malo više od 1 mm). Po mnogim izvorima prečnik je 58 cm ili oko 23 inča, a 58 cm je 22.83464567 inči. Sve u svemu, to je veoma blisko broju 58,13011886, jer je to u inčima broj stotog dijela Piramidine visine (ne zaboravimo da simb-olika igra veliku ulogu u svemu oko nas, naročito u masoneriji).

Sa prečnikom 58,13011886 cm obim Sputnikove kugle je 182,621 cm, u dana to je 6 mjeseci ili pola godine.

Krug prečnika 58,13011886 cm ima površinu 2653,945107 cm² , a obim kruga tolike površina je 206,0658189 cm² i ovo je u inčima broj širine Kra-ljeve odaje u Piramidi.

Evo i ovo: dužina jedne strane Piramidine baze je 231,92867 m, četiri strane daju 927,71468 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 927,71468 cm/s, za 24 sata prešlo bi 8,015454835 km, a Sputnik se kretao brzinom oko 8 km/s.

I na kraju još jedna podudarnost brojeva: "Sputnik 1" je lansiran 4. oktobra 1957. Vertikalna osa Pi-ramidinog ulaza i njenih prolaza udaljena je 286,4690182 inči istočno od Piramidine ose sjever- -jug, a od zimskog solsticija 21. decembra 1956. do 4. oktobra 1957. uklapa se 286,4690182 dana.

Da li je sve slučajnost, ili namjerno, to ne znam!

..............................
[1] Review of the First Eleven Months of the In-ternational Geophysical Year National Science Fo-undation, Hearings before The Subcommittee Com-mittee of The Committee on Appropriations House of Representatives, Eighty-fifth Congress, Second Session; United States Government Printing Office, Washington, 1958. pg. 134.

"VRŠAČKI IDOL" ISPLAŽENOG JEZIKA

Vršački idol

TRAČKI HEROJ ISPLAŽENOG JEZIKA

 

 

Od Karahan Tepe kulture preko Lepenskog Vira i Vinčanske kulture do stećaka sredine 19. vijeka kod Srba traje motiv isplaženog jezika antropomorfnog Sunca i to je sakrivena srpska istorija i mitologija!

EPONA (KOTA) ISPLAŽENOG JEZIKA

 

Boginja Epona

ISPLAŽENI JEZICI IDOLA BUTMIRSKE KULTURE

 

 

Duhovna vedska tradicija prikazivanja isplaženih jezika na idolima od idola Lepenskog Vira, vinčan-ske i butmirske kulture pa preko idola, amajlija kas-nijeg ilirsko-keltskog tračanskog vremena i vijeko-vnog trajanja srpskih stećaka sve do druge polovine 19. vijeka svjedoči postojanje i boravak Srba na prostoru Balkana kroz sva ta vremena, ma kako te Srbe istoriografi nazivali.

SVETOVID ISPLAŽENOG JEZIKA

 

 

Svetovid (kameni idol, Zbruč, Poljska).

Da se zna šta je značenje isplaženih jezika na an-tropomorfnim likovima Sunca i solarnih božanstava na stećcima, idolima, amajlijama i drugim artefak-tima: SVETI VID ili SVETOVID JE BOG SUNCA I SUNCE (mislim da je na svakoj glavi Svetovida je-zik isplažen, ali su fotografije mutne, pa ne mogu sa tačnošću da tvrdim).

DAKO DUNAVSKI

"Glagoljut istini spisatelje jako Liki(ni)ju Srbinu biti rodom, Jelinu mudrovanijem, i vsa Srbska idolu slu-žaše Dagonu, od sudu i Dagoni i Daki imenujut se; od Sera že Srblje'." [1]

..............................
[1] Relja Novaković, Uz probleme porekla Srba, Catena mundi, Ibarske novost, Kraljevo; Matica Srba i iseljenika Srbije, Beograd, 1992, str. 912.