AŠLAR (ASHLAR)

“Ašlar. ‘Kameni blok kakav dolazi iz kamenoloma.’ — Bailey. U spekulativnom masonstvu usvajamo klesan u dva različita stanja, kao simbole u stepenu šegrta. Grubi ašlar, ili kamen u svom neuglađenom i nebrušenom stanju, simbol je čovjeka u njegovom prirodnom stanju - neukom, nevaspitanom i zlobnom. Ali kada je obrazovanje izvršilo svoj koristan uticaj u proširenju njegovog intelekta, obuzdavanju njegovih strasti i pročišćavanju njegovog života, on je tada predstavljen Savršenim ašlarom, koji je, pod vještim rukama radnika, poliran, ukockan i postavljen na svoje mjesto u zgradi.” [1]

AŠ + LAR > AŠLAR

a) hebrejsko AŠ ili ASH (אש) bukvalno znači VATRA [2] (ovo AŠ je u srpskom MAŠA, lopatica za vatru);

b) SUNCE = BEL = LAR = POGLAVAR, GOSPODAR [3]

AŠLAR = VATRE GOSPODAR = SUNCE = BOG SUNCA = BOG.

………………………….

[1] Albert Mackey, An Encyclopedia of Freemasonry, Vol. I; Toronto, New York and London: The Masonic History Company, 1929, p. 81.

[2] Isaac E. Mozeson, The Word, The Dictionary That Reveals The Hebrew Source of English; SPI Books, New York, 2000, p. 22.

[23 C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites And Their Language; Edinburgh and London: William Blackwood and Sons, 1898, p. 124

 

BOG SVAROG I SIN MU BOŽIĆ SVAROŽIĆ

 

Svarog Bog svega. On drži nebesa i on je otac bogova Sunca i stvaralac života. U hinduizma to je Brahma, u judaizmu to je Jahva, u hrišćanstvu to je Bog Otac, u islamu i kod Arapa hrišćana to je Allah.

Svarog je nevidljivi Bog Rod i on je sa Boginjom Rodom, Velikom materom svijeta, rodio Svjetlost, Sunce, Sveti Vid, Beli Vid, Svetovid, bog vremena cijele godine.

Pošto godišnje vrijeme ima četiri godišnja doba, svako godišnje doba ima svog boga sunca (ne boga Sunca, nego sunca, Sunčeve svjetlosti): Mali Božić Svarožić ili Mladi Koledo je bog zimskog sunca, Juraj ili Jarilo je bog proljetnog sunca, Perun je bog ljetnog Sunca Dajbog ili Stari koledo je bog sunca jeseni. Četiri godišnja doba sa svoja četiri boga i Suncem Svetovidom u centru ćine kolo godine, kolovrt ili kolovrat godine.

Kad se poberu i zadnji jesenji plodovi i kad prođe polovina jeseni, Stari Koledo Dajbog umire. Njegovo umiranje drevni su Srbi obilježavali Pokladama, četrdeset dana pred prvi dan zime, tj. četrdeset dana pred rođenje Malog Boga Božića Svarožića.

Naziv "Poklade" označava vrijeme klada, vrijeme padanja i umiranja. Srpsko "klada" je stablo oborenog drveta, galsko "clad" (čitaj: klad) je "kanal, rov" [1]; gaellik "cladach" znači 'kopanje; rušenje, uništenje; glina, blato; grčeviti bol" [2]. Velško "cladd" (čitaj: kladd) znači "rupa, grobno mjesto, grob; pokop; sahrana [3]. Tako i velško "claddu" (čitaj: kladdu) znaci "kopati, pokopati; sahraniti [4].

Kolo godina počinje na zimski solsticij, zimski suncostaj prvoga dana zime i to je dan rođenja Malog Boga Božića Svarožića. Svjetlost tek rođenog zimskog sunca je nejaka, ali iz dana u dan ona sve više jača i raste i Sunce iz nizine južnog neba penje se ka sjeveru. Deseti dio godine od Božića 25. decembra julijanskog kalendara s kraja stare i početka nove ere padao je na 30. januar, 36. dan od Božića, i tu je Crkva ustanovila Sveta Tri Jerarha:

36 x 10 = 360 dana (krug ima 360 stepeni).

Stari Srbi dijelili su mjesec na pet dana i njihova "sedmica" zvala se "petka":

    “Slovenska hrišćanska 'sedmica' potisnula je stariju 'peticu', jer se sreda nalazila između drugog i četvrtog dana tog vremenskog perioda. Od Strabona znamo da je Pitagorina 'petica', a svakako i 'τετραηύς' preuzeta od tračkih plemena...." [5]

1 mjesec = 6 petki = 6 x 5 dana = 30 dana = 1 mjesec.

Krug sa 360 dana od 25. decembra i Božića od početka godine navršavao se pet dana prije novog Roždenstva Božića Svarožića 25. decembra na kraju godine i taj 360. dan nazivan je "Pretpraznik Roždenstva". Taj dan i danas postoji u dzepnom kalendaru Pravoslavne crkve, a Crkva je tu postavila i svoj ezoterijski smisao u liku Sv. Ignjatija Bogonosca.

Ime "Ignjatije" je po latinskom 'ignis" što znači 'vatra", a Ignjatije je "Bogonosac" isto kao što je "Bogonosac" Sv. Hristofor "Bogonosac", koji "prenosi" Isusa preko velike rijeke, što je prelaz Sunca preko u Mliječnog puta u vremenu ulaska Sunca u sazviježđe Oriona u vremenu prelaska proljeća u ljeto. Tako je "Ignjatije Bogonosac" simbol prelaska Sunca preko Mliječnog puta u vrijeme prelaska jeseni u zimu. Keltsko "ig" i latinskom "ignis" znači "vis, vrh, šiljak" [6], isto kao "ig" u srpskom "igla" i toponim "Igalo" Bretonsko "ig" je "udica" [7]. Dvije sastavljene "udice" čine crkveni simbol "sidro", simbol Isusa. Dva "visa" ili dva "šiljka" godine su zimski i ljetni solsticij, prvi dan zime i prvi dan ljeta.

Na Lokaciji Bisažine u selu Donje Vrbno kod Trebinja postoji srednjovijekovni stećak sa reljefnim prikazom Svaroga sa Svarožićem. To su prećutali svi istrazivaci stećaka, pa cak i danasnji k'obajagi "staroverci" ili "rodoverci" to prećutkuju, jer sve njih vode judeo-hrišćanski masoni Tame, koji su otvoreni neprijatelji Sunca i evo danas njihov vrh pokušava zaprašivanjem iz aviona da što više sakriju Sunce od svega na zemlji.

..............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 323.

[2] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 201.

[3] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 220.

[4] Ib.

{6] Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam: Milan Budimir i problem Protoslovenskih

Protoindoevropljana, Catena Mundi, Knjiga II, drugo izdanje, Catena mundi дoo, Beograd, 2014, str. 842.

[6] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 42.

[7] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 225.

DR MORON RAVNOZEMLJAŠ

JUDEJSKA MASONERIJA I ZNAK "OKO"

 

 Masonsko oko u grčkom slovu D: Δ = DEUS = BOG. 

Hebrejsko slovo i riječ AYIN znači OKO. 

 

Znak hebrejskog slova AYIN u holivudskoj TV-seriji "Zvjezdane staze". 

 

 

Judejska masonerija i znak za "oko": razmaknuti kažiprst i srednji prst grade V koje se od zgloba podlanice pridužuje u I koje sa V daje Y (ayin = oko). 

Razmaknuti kažiprst i srednji prst desne ruke sa podlanicom grade Y (hebrejsko slovo  AYIN"= OKO).

 

Razmaknuti kažiprst i srednji prst lijeve ruke sa podlanicom grade Y (hebrejsko slovo "ayin" = "oko" (znak prtima desne ruke mislim da vam je poznat).

 

Znak prstima pokazuje Nemanjino porijeklo.

 

 

Kriptojevreji sa svojim znakom drevne vavilonske masonerije.

 

 

 

Ruka sa prstima u znaku Y tajni je znak prepoznavanja vavilonskih vavilonske masonerije, Velikih magova, danas poznatih kao Cionisti (jevrejski Iluminati).

ZNAK MASONSKE LOŽE NA IKONI SVETE TROJICE A. RUBLJOVA

 Trojstvo (Андрей Рублёв 1360-1430).

□ = LOŽA, Γ = G. Pravougaonik je masonski hijeroglif sa značenjem “Loža” (Albert Mackey, An Encyclopedia of Freemasonry, Vol. I; New York and London; The Masonic History Company, 1914, str. 432).

PLAVO = VODA,
ZELENO = ZEMLJA,
BIJELO = VAZDUH,
CRVENO = VATRA

ČETIRI ELEMENTA ZEMALJSKOG SVIJETA.

ŽUTA PREKO CRVENE = SUNCE

 

 

Detalj ikone "Trojstvo (15. v. A. Rubljov): □ = LOŽA, Γ = G. Pravougaonik je masonski hijeroglif sa značenjem “Loža” (Albert Mackey, An Encyclopedia of Freemasonry, Vol. I; New York and London; The Masonic History Company, 1914, str. 432).

U znaku Lože je azbučno slovo Γ, masonskom simbolikom isto latiničnom G (detalj ikone “Trojstvo”.

 

 Vrata života (Albert Mackey, An Encyclopedia of Freemasonry, Vol. I; Chicago, New York, London; The Masonic History Company, 1924, p. 193).

Hebrejsko slovo ד (D = DALET) u PRAVOUGAONI-KU, tj. u LOŽI, je GLAVA OD UGLA i skupa sa PRA-VOUGAONIKOM kao LOZOM znači VRATA ŽIVO-TA. Istog značenja je i TROUGAO grckog Δ (D = DEL-TA):

"Ja sam vrata; ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći." (Jovan, 10, 7)

SEMARGL KOD SRBA I RUSA

Studenica: Semargl u luku iznad ulaza u hram Presvete Bogorodice.  

 

 Za crkvene lažove ovo je "stvorenje isplaženog jezika uhvaćeno u zamku Mrakodršca", a to je krilati pas-ptica okružen vinovom,lozom kao simbolima nicanja, rasta i plodnosti. 

 

Na glavi Semargla su spirale, svim simbolozima plameni simboli vatre i svjetlosti.

 

Simbol neba kao dio kruga velikog bakrenog svijećnjaka u Dečanima sa motivima Semargla. 

Dva Semargla oko lozom ispletenog solarnog krsta na svijećnjaku u Dečanima.

 

Semargl u Dečanima 

Jedan od dečanskih Semargla. 

 

Semargl u vrhu loze drveta života plete triskel, simbol Trojstva prvog dana ljeta (iluminacija iz Miroslavljevog jevanđelja).

Krilati Semargl na stećku bosanskog kneza Radoja (Toplik, selo Zabrđe, Tarčin, Bosna).

 

Semargl kod Rusa na stupu Černigivskoga sabornog hrama iz 12. vijeka i sa tverske narukvice 12-13. vijeka (Борис Рыбаков, Язычество древних славян, Академический проект, 2021, стр. 458). 

 

Iznad je Semargl u Dečanima, iznad Semargl sa tverske narukvice 12-13. vijeka (Борис Рыбаков, Язычество древних славян, Академический проект, 2021, стр. 458).

U današnje vrijeme frankeštajn-GMO hrane treba da obnavljamo sjećanje u božanskog Semargla prirode kao simbola čuvanja i zaštite autohtonih vrsta sjemena.

U manastiru Studenica, zvanično od ktitora Stefana Nemanje, i u manastiru Dečani, navodno zadužbina sina Nemanjinog Stefana Prvovenčanog, ostali su sačuvano prikazi Semargla iz prenemanjićkog srpskog starovjerstva i krstjanskog dvovjerstva.

U Studenici Semargl je u prikazan na tri mjesta u kamenoj plastici luka nad ulazom u hram Presvete Bogorodice. Za popovsku laz to je "stvorenje uhvaceno u zamku Mrakodrsca", tj. Đavola. Svako normalan moze da uporedi izgled ovog Semargla sa Semarglima is ruskih hramova 12. vijeka. Luk sa Semarglima i ostalim fantastičnim bićima biljnog svijeta stare srpske vjere svjedoče da Studenicu iz temelja nije podigao Nemanja, nego ju je samo renovirao, možda i dogradio.

U Dečanima Semargl je u bakrenim reljefima velikog kruga manastirskog bakranog svijećnjaka (polijeleja) sa nosačima sa srpskim ocilima sarmatsko-skitskog tipa.

Treći prikaz Semargla je na jednoj slici u Miroslavljevom jevanđelju (Miroslav je bio dvovjerac, krstjanin), četvrti je na stećku bosanskog kneza Radoja na lokaciji Toplik u selu Zabrđe kod Tarčina u Bosni. Za ovog Semargla Š. Bešlagić tvrdi da je vuk, ali prećutkuje krila tog "vuka" [1].

U prilogu su i fotografije Semargla sa nakita ruskih jazičnika i iz crkava ruskih dvovjeraca 12-13. vijeka [2]. Uporedite izgled srpskog Semargla sa ruskim i sve će vam biti jasno, ali neki od vas će se napraviti mutavi kao i srpska naučna i medijska javnost, koji sve to podlo prećutkuju i lukavo kriju "Hrista radi".

..............................

[1] Šefik Bešlagić, Stećci - Kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971. str. 167.

[2] Борис Рыбаков, Язычество древних славян, Академический проект, 2021, стр. 458.

DVA SRPSKA MASONA 19. VIJEKA

Masonsko rukovanje starohercegovačkog vojvode Lazara Sočice (1838- 1910) i brdskog vojvode Marka Miljanova (1833-1901).

Potpuno ispruženi prsti uz čvrsti puni stisak dlanova uobičajeno je rukovanje Srba, a to ovdje nije slučaj, jer je ovo masonsko rukovanje, dakle su i ova dvojica srpskih prvaka bili masoni.

ПОРЕКЛО ДИЗАЈНА СРБСКЕ ШАЈКАЧЕ

 

SARMATI, SEMARGL I SRBI

 

 

 

 

 

 

Semargl 

Srbi sa moraju navikavati da istini gledaju u oči, inače nestaće prije sudnjeg dana, jer kad vidiš istinu, a odbijaš istinu, ti služiš ili sekti, ili kultu ili ideologiji i prekinuo si vezu sa Bogom, jer svaka istina od Boga je, a sekta, kult i ideologija od Oca laži su.

Zar ne vidite da se temelji civilizacije tresu i da se milost, istinitost i dobrota urušavaju, samo laž i zlo rastu? Prestrojavajte se Istini dok je vrijeme i potrebno je da se svako više pozabavi sobom, nego li narodom, jer ako većina sebe istini Istine vrati, spasiće se i većina naroda.

I ne tražite Istinu kod onih i sa onima koji su vas i djecu vašu dvije godine svojim lažima na trovanje zvali, zar vam još svijest nije proradila.