O ISTOM "BOGU" I IMENU SRBA I HRVATA

Tvrdnja da je ime Srba od latinskog SERVUS, što znači ROB, netačna je i zlonamjerna, a potiče iz judeo-hrišćanske Bečko-berlinske škole, tj. iz crkve. Netačnost ove tvrdnje pokazaćemo na dva primjera latinskih riječi.

Ime Srba stari Grci su pisali SERVOI (Σέρβοί) i SIRVOI (Σίρβοί), dakle su osnove Σέρ (SER) i Σίρ (SIR).

Prvi primjer

Latinsko SERVUS potiče od grčkog ἔρος (1), dok grčko εἴρεον, εἴρερον znači ROPSTVO (2). Latinsko SERVUS je RATNI ZAROBLJENIK, a izvedeno je od SERVO (3). I gle: rimski zarobljenik u afričkoj Nubiji bio je SERVUS isto kao i zarobljenik u Palestini ili bilo gdje, te je latinsko SERVUS uopšten pojam i nije vezan samo za zarobljene Srbe, nego za sve rimske zarobljenike.

Drugi primjer

Latinsko SERVO znači ŠTITIM, ČUVAM (4), a izvedeno je og grčkog έρύω preko latinskog ERVO, SERVO (5).

Samim tim ime Srba nije sa latinskim značenjem SERVUS (ROB), nego SERVO: SLUŽBENIK, ČUVAR, ZAŠTITNIK. Svaki savjetnik carski, svaki general carev i svaki vojnik carske vojske je je SERVO, tj. SLUŽBENIK i nije rob, već je slobodni građanin u svojoj službi, a SERVUS je zarobljenik bez građanskih prava i on je rob.

Zaključak

Ime Srba stari Grci su pisali Σέρβοί i Σίρβοί, dakle su osnove Σέρ (SER) i Σίρ (SIR). Vidi se da to nisu osnove od kojih je postalo latinsko SERVUS (rob), ali mržnja prema Srbima zaslepljuje njihov razum i jezičku istinu preokreće u svoju laž. Osnove SER i SIR odnose se na SUNCE I SVJETLOST. Osnova SER postoji u latinskom SERTA (vijenac) (6) i SERENUS (suvoća, suša) (7):

Svojim srodnim oblikom, postanjem i značenjem riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR odnose se na SUNCE, SJAJ, SVJETLOST i kao takve su u drevna vremena bile u sastavu imena narodnih glavara (8) i za njih francuski lingvista Charles de Pougens (1755 – 1833) kaže:

"Niko ne spori da su riječi koje označavaju glavu često korištene kao prirodne metafore za označavanje onoga ko zapovijeda, ko upravlja.” (9)

Od riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR izvedena su stara imena Srba, a imena SRB i HRVAT su istog značenje, sinonimi, jer su to bila dva imena jednog naroda sve dok nakon crkvenog raskola 1054. crkva od njih nije počela stvarati dva neprijateljska naroda. Raskol je i stvoren radi toga, a ne zbog onog što se zvanično tvrdi, jer jedan tako veliki narod na Balkanu srednjeg vijeka ujedinjen jednim vladarom u jednu državu lako bi povratio sve od Rimljana i Romeja oteto srpsko i spriječio bi sve planove judeo-crkve u stvaranju vještačkih naroda i novih država na Balkanu i u Evropi

"Ali je interesantno da vizantijski pisci iz toga doba, Zonaras i Kedrenos, brkaju Srbe sa Hrvatima i obratno. Znači, da ova dva jugoslovenska plemena nisu ni u to staro doba imala nekih oštrih razlika između sebe, kao što ih nemaju ni danas. U ono vreme nisu bili ni crkvom rastavljeni , pa nije nikakvo čudo što Zonaras veli: ‘Hrvati koje i Srbima zovu,’ a Kedrenos kaže: ‘Srbi koje Hrvatima zovu’.” (10)

Sanskritska imenica KURVAT (m. rod) KURVATI (ž. rod) znači SLUŽBENIK, SLUIŽTELJ, SLUGA, PREDSTAVNIK, ZASTUPNIK, RADNIK (11). To je značenjem potpuno isto latinskom SERVO.

Sumersko KUR znači: a) OKO SVJETLOSTI, SJAJ, BLJESAK (12);

b) SJAJ, ZAR, SIJANJE (13).

Dakle su ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR u starim istorijskim imenima Srba istog značenja kao i KUR u sanskritskom KURVAT, odnosno isto latinskom SERVO.

Grčko HROBATOS ili HROVATOS (Χρωβάτος) kod Porfirogenita sastavljeno je od dvije riječi:

a) Χρω

b) βάτος

Grčko Χρω- je korijen u grčke riječi koja znači BOJA (14), a grčko βάτος isto je kao i grčko βάτίς što znači ZRÄKA (15). Tako bi Porfirogenitovo Χρωβάτος (Hrobatos ili Hrovatos) značilo BOJA ZRAKA, BOJA SVJETLA: SVIJETLI, SJAJNI. To isti znače riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR u Imenu Srba (grčki: Σέρβοί, Σίρβοί).

A sad da vidimo zašto su Latini Hrvate nazvali CROBAT, CROBATIAN? Počinjemo od prvog dijela CRO-. Pratimo latinske riječi sa korijenom CRO-:

- CROCA = grčki κρόκη = ŽUTI POLEN (16)

- CROCCALIS = DRAGI KAMEN (17)

- CROCIAS = DRAGULJ (18)

- CROCUS = KACUB (19) = grčki κρόκος (20) = ŠARFAN (naziv je dobio po perzijskoj riječi ZAF’ARAN, što u prevodu doslovno znači BUDI ŽUT, a to znači i grčko κρόκος = ŽUMANCE.

Latinsko CRO znači SJAJAN, ŽUT, SVIJETAL. To znače i riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR u imenu SERBOI, SIRBOI ili grčki: Σέρβοί, Σίρβοί, latinski SERVI.

..............................

(1) Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 429.

(2) Ibid.

(3) Ibid.

(4) Ibid.

(5) Ibid.

(6) Ibid.

(7) Ibid. pg. 428.

(8) Charles de Pougens, Trésor des origines et dictionnaire grammatical raisonné de la Langue Françiase; Paris: De L’imprimerie Royale, 1819, pg. 278 – 279.

(9) Ibid. pg. 279.

(10) Vaso Glušac, Istina o bogumilima; Beograd, Književne novine, 1992, str. 41.

(11) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 294.

(12) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 213.

(13) Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 225.

(14) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 1747.

(15) Ibid., pg. 279.

(16) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, pg. 460.

(17) Ibid.

(18) Ibid.

(19) Ibid., pg. 461.

(20) Henry George Liddell and Robert Scott, Ibid., pg. 847

"ZBOR SVETOGA OCA NEMANJE"

(freska iz oko 1290., crkva Sv. Ahilija, Arilje)

Pored glava arhijereja u desnom gornjem vrhu donje polovine freske jasno piše:   +ПОЛОВѢРNНЦН (u donjem dijelu N i H su napisani kao ligatura). To su poluverci 9. člana Dušanovog zakonika:

"9. O poluvercima:

I ako se nađe poluverac, koji je uzeo hrišćanku, ako ushte, da se krsti u hrišćanstvo, a ako se ne krsti, da mu se uzme žena i deca i da im se dade deo kuće, a on da se izagna."

Zašto su nazvani poluvercima? Zato što su bili kršteni po pravoslavnom obredu, ali se nisu odrekli svoje stare prehrišćanske vjere, nego su su bili i starovjerci i hrišćani, tj. bili su dvovjerci:

“Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vršili o neznaboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, mesili česnicu; imali polažajnika i t. d. što i danas traje. Isto tako zadržato je, i do današnjeg dana održano je, neznaboško verovanje u: vile, veštice, zmajeve snove, vradžbine i t. d. što treba iskorenjivati, jer je to neistinitio i štetno.“ (1)

“Po povratku iz Carigrada Nemanja ustane protivu bogumila i ostataka mnogoboštva. Dva glavna uzroka pokrenula su ga na takvu radnju. Bogumili su štitili plemenski sklop i bili protivnici crkvene jerarhije." (2)

I ove poluvjerce, tj, dvovjerce koji su sebe zvali krstjanima, Ortodoksna crkva je nazvala bogumilima, babunima, a Sveti Sava ih nazva "mesalijanima koje se sada zovu bogumili - babuni". Rimokatolička crkva naziva ih patarenima.

Pošto neki danas pokušavaju poluvjerce prikazati kao rimokatolike, odmah da kažemo da mogu lagati samo neupućenima, ali ne i onima kojima su poznati istorijski izvori, mitološka predanja i etnologija srpskog naroda, kao i još postojeći elementi dvovjerja u srpskom narodnom pravoslavlju. Takođe je poznato da su svi Nemanjići, osim cara Dušana, tolerisali rimokatolike, ženili se i crkveno vjenčavali sa rimokatolkinjama bez njihovog prelaska u pravoslavlje, što znači da im rimokatolicizam nije ni smetao. Evo ovako je Nemanja činio sa poluvjercima:

“U smeri tom, on je pre svega upotrebio bio svu svoju moć na uništenje bogumilske jeresi, koju, zaista i protera iz svoje države.” (3)

A ovo je Nemanja činio prema rimokatolicima:

“Uzrok prvom trpljenju latinske vere i njezinih popova beše veza, koju je on održavao preko Srba rimokatolika sa rimskim papom koji tada vođaše u svetu glavnu reč.” (4)

Zaista, Srbi, dokle laganje? Ovo krajnje je vrijeme da pred Bogom i narodom konačno priznamo istinu o svojoj istoriji, o Nemanji i svojoj vjeri. Eto vam je sve pred očima, a prehrišćanske običaje svojih predaka u svom pravoslavlju i sami znate.

..............................

(1) Milan S. Ubavkić, Istorija Srba po domaćim i stranim izvorima i piscima, Knjiga I, Drugo prerađeno i dopunjeno izdanje; Štampano u Kr. sr. državnoj štampariji u Beogradu, 1886, str. 82.

(2) Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga naroda, Knjiga II; Kraljevsko-srpska državna štamparija, Beograd, 1888, str. 25.

(3) Nikanor Ružičić, Istorija Srpske Crkve, Knjiga II, Beograd, Kraljevska srpska državna štamparija, 1895, str. 16.

(4) Ibid., str. 16-17.

ISUS SA MASONSKOM RUKAVICOM

(mozaik, 6. vijek, manastir Sv. Katarine, Sinaj)

Tri masona kao Božije Trojstvo: mason sa rukavicom na lijevoj ruci je simbol proljeća (bog proljeća), mason sa rukavicicom na desnoj ruci je simbol ljeta (bog ljeta), a onaj što stoji sa rukavicama na obe ruke, sa krunom, žezlom i drvenim klesarskim čekićem je Sunce (Zakonodavac, Višnji Bog) u najvišoj snazi podneva ljetnog solsticija.

MASONSKO SLOVO G = Г

Slovo G ili Г upućuje masone na hebrejsko treće sveto ime Boga: GHADOL sa značenjem MAGNUS, tj. VELIKI, VELIČANSTVENI, SVEMOĆNI.

Latinsko G upućuje na GEOMETRIJU, a grčko Г sugeriše masonski UGAONIK, četvrti dio KVADRATA, simbolom stabilnosti i mira, te na jednu stranu masonske ašlara (kocke). Takođe ima veze sa riječima GOD, GOSPOD.

Grcko Г u simbologiji je MAH sa značenjem SILA, MOĆ, SNAGA:

"Mahnu sabljom i desnicom rukom..."

Crkvu su osnovali judejski masoni, crkvu su dogmatski uobličili rimsko-grčki masoni i crkvu vode crni iluminatski judeohrišćanski masoni. A Bog? Nema tamo Boga, tu je čovjek Isus narodu proglašen za Boga.

Skidaj, narode, maglu sa očiju svoga uma i vraćaj se Istinitom Bogu crkvom protjeranog iz tvoje duše!

NAJSTARIJE SVEVIDEĆE OKO

 

Netačno je da svevideće oko u trouglu potiče iz religije drevnog Egipta. Ono potiče iz misterija antičkih Grka. Evo na ovom kamenu na groblju grčke antičke kolonije na arheološkom nalazištu Parutino u ukrajinskoj Olbiji. Jasno se vide znakovi: svevideće oko, masonska kecelja i masonski simboli (antička grčka kolonija, 6-1. vijek st. ere, Olbija, Ukrajina).

Svaki podiok oko trougla simbol je jednog sata dugodnevice. Osam podioka sa jedne i osam podioka sa druge strane trougla je šesnaest sati dana. Sedamnaesti sat je označen podiokom u vrhu trougla (sedamnaest sati dugodnevice u zoni Olbije). 

Isus kao Dagon sa glavom kao Nedremnim okom 

Baštinici Dagonovog oka: drevni operativni crkveni masoni i moderni spekulativni masoni.

PIRAMIDA, MASONI, RELIGIJE I SVIJET

“Prve godine cara Kira zapovijedi car Kir: dom Božji u Jerusalimu da se sazida da bude mjesto gdje će se prinositi žrtve, i temelji da mu se izidaju, da bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata.” (Jezdra, 6, 3) Prva godina persijskog cara Kira je 539. stare ere:

“Ovo su ljudi iz ovoga kraja što se vratiše iz ropstva između onijeh koji biše preseljeni, koje preseli Navuhodonosor car Vavilonski, pa se vratiše u Jerusalim i u Judeju, svaki u svoj grad, koji dođoše sa Zorovaveljem, Isusom, Nemijom, Azarijom, Ramijom, Namanijem, Mardohejem, Vilsanom, Mispe-retom, Vigvajem, Neumom, Vanom;….” (Nemija, 7, 6-7)

Glavni starješina su Zorovavelj sa Isusom, Nemijom, Azarijom, Ramijom, Namanijem, Mardohejem, Vilsanom, Misperetom, Vigvajem, Neumom i Vanom: svega 12 starješina (u Knjizi Jezdrinoj sa Zorovavljem je samo deset uglednika). Ova grupa su savremenici onih što su odvedeni u Vavilon i oni nemaju sa sobom Mojsijevu knjigu, tj. nemaju Bibliju. Da su je imali, zar je ne bi ponijeli za čitanje barem pri postavljanju temelja hrama? A hram koji podiže Zorobabelj sa svojim pomoć-nicima, koliki je?

Gle: Zorobabeljev hram dug je 60, širok 60 i visok 60 lakata (Ezra,6,3), dok je Solomonov hram bio dug 60, širok 20 i visok 30 svetih lakata (Zorobabeljev hram je kocka, simbol masonskog ašlara). Ako je to obnova bivšeg hrama, zašto se novi hram ne zida na starim temeljima sa starim mjerama, ili starih temelja nikad nije bilo osim u Mojsijevoj knjizi koje tada takođe nije bilo, jer tek 459. godine u vrijeme persijskog cara Artakserksa iz Vavilona u Jerusalim stiže druga grupa sa Knjigom Moj-sijevom i ovo su potomci onih što su odvedeni u vavilonsko ropstvo.

                      



Dakle, druga grupa stiže u Jerusalim 80 godina nakon Zorovaveljeve grupe i tek druga grupa donosi sa sobom Mojsijevu knjigu zakona:

“Tada se skupi sav narod jednodušno na ulicu koja je pred vratima vodenijem, i rekoše Jezdri književniku da donese knjigu zakona Mojsijeva koji dade Gospod Izrailju. I donese Jezdra sveštenik zakon pred zbor, u kom bjehu ljudi i žene i svi koji mogahu razumjeti, prvoga dana sedmoga mjeseca. I čita je na ulici koja je pred vratima vodenijem od jutra do podne pred ljudima i ženama i onijem koji mogahu razumjeti, i uši svemu narodu bijahu obraćene na knjizi zakonskoj. A Jezdra književnik stajaše na mjestu povisoku, koje bjehu načinili od drveta za to; i do njega stajaše Matatija i Sema i Anaja i Urija i Helkija i Masija s desne strane, a s lijeve Fedaja i Misailo i Malahija i Asum i Asva-dana, Zaharija i Mesulam. I otvori Jezdra knjigu na vidiku svemu narodu, jer bijaše više svega na-roda, i kad je otvori, usta sav narod.” (Nemija, 8, 1-5)

Sveštenik i književnik Jezdra stoji na postolju sa jos dvanaest uglednih ljudi, dakle je na broju njih trinaest: sa desne strane Jezdre je šest ljudi i sa lijeve strane šest. Zašto je važan broj trinaest:

“Među njima (frimasonima) broj 13 je simboličan, jer aludira na 13 plemena Izrailja, i zbog ovog razloga načelni ili superior oficira Frimasonerije je 13 širom zemaljske kugle, rasturenih po različitim kraljevstvima i provincijama čineći isto.” [1]

                        

Pored svojih dvanaest apostola Isus je takođe trinaesti u grupi:

“I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju i da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone đavole: prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znači sinovi gromovi; o Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.” ( (Marko, 3, 14-19)

Zorovavelj i njegova grupa nemaju Mojsijevu knjigu, niti njegova grupa ima trinaest članova. Dakle Zorovavelj nije načelnik ili superirior. U drugoj grupi prvi je Jezdra sa Mojsijevom knjigom i u trećoj grupi prvi je Isus. To su dva načelnika ili dva superiora. Po Biblji i po učenju crkve Isus je Sunce Pravde, što znači da su vođe dvanaestorici i u prvoj i u drugoj grupi takođe simboli Sunca sa šest mjeseci godine sa jedne i šest sa druge strane. Po tom modelu i episkopi crkve vide svoju ulogu među sveštenicima u vršenju liturgije. Evo kako savremeni masoni vide Piramidu:

"Ram, dete moje, govoraše sveštenik, posmatraj teme piramide, koje je jedna tačka, i osnovu piramide, koja je jedan kvadrat, i ti ćeš pojmiti dva osnovna principa našega sveta: beskonačno i konačno; neodređeno i određeno; Boga i svet. Šta je teme piramide nego, polazna i dolazna tačka svega. Iz njega ističu i u njega utiču ivice i strane piramidine. U njemu se kvadrat osnove projektuje kao tačka; ka temenu sve gravitira i zato je ono simbol Boga." [2]

Značenje Piramide kod masona zapisano je i u Starom i u Novom zavjetu: "Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. To bi od Gospoda i divno je u našim očima." (Psalm,118,22-23) Kao tri-naesti i načelnik svoje dvanaestorice Isus se poziva na Piramidu: "A reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; to bi od Gospoda i čudo je u vašim očima." (Matej,21,42)

Apostol Pavle još je jasniji:

"Tako dakle više nijeste tuđi i došljaci, nego živite sa svetima i domaći ste Bogu, nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Hristos, na kome sva građevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; na kome ćete se i vi sazidati za stan Božij u duhu." (Ef.2,19-22)

O Piramidi svjedoči i apostol Petar:

"A kad dođete k Njemu, kao kamenu živom, koji je, istina, od ljudi odbačen, ali od Boga izabran i pribran: i vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista. Jer u pismu stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen krajeugalan izbrani, i skupoceni; i ko Njega veruje neće se postideti. Vama, dakle, koji verujete čast je; a onima koji se protive kamen koji odbaciše zidari on posta glava od ugla, i kamen spoticanja i stena sablazni." (1.Pet.2,4-7)

Nema sumnje: Isus je tjeme, vrh piramide ili glava od ugla, apostoli su temelj piramide, a hrišćani kamenje piramidinog zdanja. Dakle su pisac citiranog psalma, pisac Matijinog jevanđelja, apostoli Pavle i Petar bili upućeni u duhovnu simboliku Piramide. Tako biva jasno da su oni skupa sa ostalim apostolima i jevanđelistima kao članovi sekte judejskog ogranka masonerije osnivači hrišćanstva.

Pošto se islam takođe poziva na Bibliju, dakle su i osnivači islama iz judejske ili hrišćanske grupe koji su riješili da stvore novu religiju za sebe i svoje lične interese. Tajne masonerije iz prepotopskog svijeta prenio je Noje sa svojim sinovima i sve prve postpotopske vođe naroda i njihovi prvosveštenici bili su upućeni u neka tajna prepotopskih masona.

Raseljenjem naroda iz Vavilona, tajna masonska učenja preko prvosveštenika i vođa naroda raširena su širom svijeta. Najbolji primjer toga su slićna predanja o opštem potopu i isti simboli svuda po svijetu. Nakon osnivanja hrišćanstva i kad je hrišćanska crkva sa svojom masonerijom postala glavna ideološki čuvar Rimskog carstva, tada počinje borba crkve za opštu vlast nad svim narodima i počinje crkveno provođenje religijskog genocida kroz istrebljenje svih nehrišćanskih masona kao ideoloških konkurenata.

Prvo su istrijebljeni keltski druidi i slovenski vračevi sa njihovim vojnim zaštitnicima, a narodu je nametnuto hrišćanstvo kao ideologija hrišćanske masonerije i novostvorenog feudalnog poretka. Tada su mnogo bili progonjeni i judejski masoni skupa sa njihovim sljedbenicima u narodu. Hrišćanski masoni genocidom su istrijebili sve domorodačke američke masone sa njihovim narodima i mali nepobijeni ostatak naroda silom hristijanizirali.

Kako od hrišćana, tako i od muslimana stradali su i afrički i australijski domorodci sa svojim vračevima i polinezijski domorodci i njihovi vračevi. Kinezi, Japanci i Indusi uspjeli su da odole hristijanizaciji i da protjeraju hrišćanske misionare iz svojih zona uticaja. Feudalizam, carizam, kapitalizam, komunizam i razni drugi “izmi” koji se kriju iza humanizma čeda su masona.

U ideološkoj borbi za prevlast masonskih frakcija preko leđa prostog naroda u genocidima su naročito stradali američki Indijanci, ruski narod, Ukrajinci, Jevreji, Srbi, Jermeni i Romi. Ta borba za jednoumnu dogmatsku ideologiju i porobljavanje sve Zemljom nikad nije prestajala te traje i danas, a sredstva ratovanja su raznolika: od svakodnevne medijske propagande, ekonomskih porobljavanja, otimanjem prirodnih resursa, vojnih zavjera, atentata i pučeva do lokalnih, regionalnih, svjetskih ratova i globalizacijom kroz kulturu, moral i etiku, školstvo, medicinu i sve ostale vidove života.

Njihova subjektivna nezajažljiva pohlepa za parama kroz mito i korupciju već rastaču i njihove planove, rastaču njihove religije, rastaču njihove političke, pravne i ekonomske sisteme i to je svima pred očima. Piramida i njima poručuje da je svemu kraj i preokret u vremenu od 2036- 2070. godine. Na njima je hoće li početi trezveno da razmišljaju, ili je, možda, i priča Piramide o boljem svijetu i uzvišenijem čovječanstvu samo još jedna velika laž Vanzemaljaca?

…………………………
[1] Masonic Mirror: and Mechanic’s Intelligencer, Vol. II, Boston, 1825-1926, p. 278.
[2] Neimar, organ jugoslovenskih slobodnih zidara, Br. 6, mart 1922, Beograd, Grafičko preduzeće “Prosveta” A. D., 1922, str. 287.

HRIŠĆANSKU CRKVU OSNOVALI SU JUDEJSKI MASONI

Prije nekoliko dana pokazivao sam citate Novog zavjeta koji svjedoče da su apostoli Petar i Pavle pričali o piramidi crkve u smislu duhovne Isusove kuće, tj. crkve, kojoj je Isus glava od ugla, apostoli temelj, a vjernici kamenje zidova. Piramida ima samo jednu glavu od ugla i to je završni kamen na vrhu u kojem se završavaju svi uglovi piramide. Samo lud ovo ne bi shvatio! Borba između hrišćanske, judaističke i islamske grupe bila je dugotrajna i na sve tri strane najviše je patio i izginuo obični narod. Barem da hoće stvoriti tu jednu vjeru o kojoj stalno pričaju da se više zbog njihovih razlika ne ratuje i ne gine, ali neće: vođe se u ratovima bogate! Svi arhijereji su masoni (nije važno koji ogranak masonerije), a da je to tačno evo znaka masona na simbolu vitlejemske zvijede u Vitlejemskoj crkvi Isusovog rođenja: 1717. godina! To nije nikakva tajna jer je svima pred očima, jedino treba sebi to priznati, a to je najteže, zar ne?