KAKO SRBI PRODAJU RODNA OGNJIŠTA

 

       Srbsko selo Viduša, centar srednjovijekovne Bosne sa temeljima grada Desnika, gradom krstenih Srba kojeg u IX vijeku pominje K. Porfirogenit, prodaje se.

 

       Viduša, prva istorijska bosanska župa Vidgosa, najrodnija zemlja cijele srednjevijekovne Bosne, je na organizovanoj prodaji.

       Stari ljudi su pripovijedali da u Viduši nikad gladi nije bilo, niti su je zapamtili njihovi stari, ni stari njihovih starih, ali je Viduša mnogim gladnima u vrijeme gladi živote spasila.

I sve tako od Kulina bana do današnjih dana: Viduša je trajala za vrijeme vladara srednjevijekovne Bosne, pa trajala za sve vijekove otomanske okupacije. Preturila Viduša i austrougarsku okupaciju sa Prvima svj. ratom, preturila i vrijeme Kraljevine Jugoslavije, preturila i Drugi svj. rati i Titovo zlo i dobro vrijeme. Preturila je Viduša sve kuge azijske i evropske i uvijek su bile uspravne kuće, u kućama kućna čeljad, u pojatama stoka, okolo bašće, njive, izvori, čaire, šume. Radilo se, živjelo i umiralo. I tako je trajalo vijekovima.

 

      I došao je od nesrba i lažnih Srba isplanirani rat 1992-1995. godine, rat koji je u progonstvo protjerao sve Srbe srednje Bosne i sa Viduše. Preko sto srbskih sela je pod prinudom islamske puške i handžara iseljeno i do temelja porušeno, ali je zemlja ostala, zemlju islamisti pojesti ne mogu. Ali tu zemlju iz dna svoje duše zamrziše današnji Srbi. Sveto Pismo kaže: "Neprijatelji su čovjeku domaći njegovi", a ja ću to da parafraziram riječima: "Neprijatelji srbske zemlje su domaći njezini."

       Ko su i kakvi su današnji Srbi?

Današnji Srbi su govna ljudskih karakter, a govnima ništa sveto nije. Današnjem Srbinu ponudi pare, sve će izdati i sve će prodati: prodaće sve pretke na groblju, prodaće zemlju od koje mu je tijelo u materinoj utrobi nastalo i koja ga je othranila, prodaće uspomene svog djetinjstva i mladosti, prodaće svoju prološlost i dječju budućnost, prodaće brata, sestru, rođaka, komšiju... Sve će današnji Srbin prodati radi sitne pare.

        Gorih neljudi i izdajnika vlastitih korijena, vlastitog naslijeđa i baštine od današnjih Srba nema, jer današnji Srbi se kolektivno organizuju i zajednički prodaju svoja sela, svoja kućišta, svoje njive, svoje livade, svoje šume, izvore, potoke, voćke...prodaju grobove rano umrle braće i sestara; grobove očeva, djedova i pradjedova; prodaju grobove majki, baba, prababa; prodaju trag svog vijekovnog postojanja radi sitne pare koja će im iz ruku za kratko vrijeme kao magla ispariti.

       Zivkaju se, dogovaraju i udružuju  govna viduška: "Evo para, rođak!" A te "pare" su tek koja stotina ili koja hiljadica bosanskih maraka. A nikome za komad hljeba i za krov nad glavom nije zapelo.
       Tu su i mnogi nevidušani koji preko miraza svojih majki i baba udjela u viduškoj zemlji imaju. Od Banjaluke i Doboja preko Brčkog i Bijeljine, preko Zvornika i Bratunca, od Novog Zelanda preko Australije, od Švedske od Južne Afrike, Od Toronta do Vankuvera, od Floride do Arizone zvone telefoni i lete private poruke srbske sloge o prodaji srbske Viduše.

       Ustalo stotine Srba nesrba da vidušku srbsku zemlju crnom Arapinu u vlast predaju, crnom islamisti Arapinu crni Srbi nesrbi Vidušu prodaju. Ali znajte bivši Vidušani: ukleće vas zemlja Viduša za to što joj činite:  poslije progona, rata i bijede, Bog vam je dao pa ste stali na noge, ali ćete opet pasti!

 

UFO-i SU REALNOST NAŠEG SVIJETA

      UFO ili NLO, tj. nepoznati leteći objekti, realnost su našeg svijeta, a samo je pitanje šta su, odakle i kako dolaze.

       Ovo što sam vidio ove večeri 17. maja 2015. godine otklonilo je svaku moju sumnju u postojanje UFO-a. Pošto je sutra Victoria Day, kanadski nacionalni praznik, po kanadskom običaju uoči tog dana po gradskim parkovima, parkićima i iz kućnih bašta ispaljuju se rakete i prave vatrometi.

       I večeras sam izašao na uzvišeno mjesto da posmatram neće li se odnekle pojaviti neki UFO. Pošto su prethodne večeri vatrometi bili zapaženiji po južnoj strani grada Kitchenera (tada sam vidio šest UFO-a), ove večeri sam osmatrao sjeverni horizont sa vidnim uglom od 180 stepeni, dakle sam imao pregled horizonta od istoka do zapada.

       Najveći i najraškosniji vatromet bio je na istočnom dijelu grada, te sam u tom pravcu najčešće zadržavao pogled, ali sam pregledao sav sjeverni horizont od istoka do zapada. I od istoka počeli su da se javljaju UFO-i.

       Njihovo narandžasto svjetlo pojavljivalo se iz neba odjednom i umjerenom brzinom kretali su se pravolinijski prema sjeverozapadu, a dim mojih cigareta pokazivao je strujanje vazduha od zapada ka istoku. Brojao sam im sekunde leta od pojave do nestanka: vidljivi su od 60 do 70 sekundi. I kao i prethodne večeri pojavilo ih se šest u razmaku od oko jednog sata.

       Ništa nije bilo neobično, jer to isto gledao sam nekoliko puta i prošle godine, a i prethodne večeri, te to po malo prelazi u dosadu (svakog čuda za tri dana).

       A onda se zaista desilo pravo čudo: vrlo blizu zapadno od mene, na oko 30-40 stepeni iznad horizonta odjednom i niotkuda pojavi se ogromna crveno užarena kugla sa žutim blještavo-zrakastim svjetlom okolo. Čudo! Onako velika i užarena blago i polako spušta se u pravcu mog mjesta, što je dokaz da je nastavila kretanje pod istim uglom pod kojim se pojavila odozgo. Što je prilazila bliže, oblik joj je od okruglog prelazio u elipsasti. Kad se došla skoro do iznad mene, u blagom luku je promijenila pravac prema sjeveru i nastavila u tom pravcu dok joj je svjetlost postepeno smanjivala sve do nestanka.

       Tražeći nešto sa čime bih uporedio njenu veličinu, ugledao sam na obližnjoj zgradici veliku TV-satelitsku antenu. Eto tolika je bila ta leteća kugla pri samoj pojavi gledajući iz mog mjesta osmatranja.

      Čekao sam još pola sata , ali se ništa novo nije desilo. Sjeo sam za kompjuter i počeo da tražim slike UFO-a koje su neki ranije vidjeli. I evo skoro identičnog prikaza na slici iz 15. vijeka, samo što je boja objekta koji sam ja vidio svijetlo crvena (objekat sa dečanske freske je slične boje).

Sve ovo što ovdje zapisah vidjelo je još ljudi, od kojih su neki bili na istom mjestu gdje i ja, a neke od njih i lično poznajem.

 

       U prvim večernjim satima 17. maja 2015. godine vidio i viđeno zabilježio Petko Nikolić.

 

SIMBOLI PETROGLIFA I STEĆAKA

      Lijevo na slici je petroglif sa Havaja. To je drvo života. U sredini je solarni krst godine sa četiri godišnja doba u kojima drvo obitava. U dnu su dva stable sa žilama kao jesen i zima, a tačka između je zimska kratkodnevnica na zimski solsticij i prvi dan zime. Trostruka grana u vrhu su proljeće i ljeto sa strana, a u sredini je ljetna dugodnevnica na ljetni solsticij i prvi dan ljeta.
Dvije slike na desnoj strani su motivi na stećcima.

TRANSFORMACIJA PETROGLIFA U KRST

Petroglifi i krstovi na steccima.

       Na slici lijevo je antropomorfni prikaz godine (petroglifi, Gila Bend, Ariznona): glava je ljetni solsticij sa prvim danom ljeta, ruke proljeće i ljeto, stomak je linija nebeskog ekvatora sa jesenjim i proljetnim ekvinocijem, a noge su jesen i zima. Penis je zimski solsticij sa prvim danom zime.
Isto to označeno je krstovima na stećcima (desno), samo malo diskretnije.

PETROGLIF U OGLEDALU

Petroglif i motiv na stećku.

SVETA GEOMETRIJA I BROJ 8

     Broj 8 je simbol vječnog života i beskonačnosti. Brahmanski znak za broj 8 je └┐i od ovog znaka preko prelaznih formi izveden je današnji znak 8 (prva slika lijevo). Brahmanski znak └┐ je polovina svastike, polusvastika koje pokazuje put odozdo na gore, sa zemlje u nebo, znak vaskrsenja (prva slika ispod).

 

      Na gornjoj slici s lijeva je geometrijski prikaz broja 8 (to je Napolenonova zastava Republike Italije iz 1802. godine). Uzmimo da je dužina strana velikog kvadrata po 8 mjernih jedinica. Dužina strana bijelog romba je po 5,656854249 mjernih jedinica, a dužina strana zelenog kvadrata je po 4 mjerne jedinice.

      I na kraju imamo beskonačni iracionalni broj Pi: 3,14159...

                                        4 : 3,14159 = 1,27324062

Broj 1,27324062 je tangent ugla uspona Velike piramide (ugao β, prva slika s desna).

      E sad se postavlja pitanje: sve ovo kakve veze ima sa Hristom i SPC, jer eto isti takvi kvadrati su na podu hrama SPC? Jesu li ovi kvadrati dogmatski dio učenja hrišćanske crkve? Ne, nisu, već su ovi kvadrati na podu hrama SPC dokaz da obični vjernici nisu iste vjere koju ima  sveštenstvo SPC, jer sveštenstvo zna mnogo više od dogmatski formulisanog hrišćanstva i sveštenstvo SPC po hramovima SPC postavlja simbole svoje vjere, a o tim simbolima i njihovom značenju obični hrišćani pojma nemaju, već gledaju u te slike kao sto tele gleda u šarena vrata.

      I tako sveštenici u ime Hrista svojom vjerom vladaju nad hrišćanima,  zive na račun hrišćana i duhovno usmjeravaju i vode hrišćane kud im je volja (i sami vidimo u odnosu na Božje zapovijesti gdje su hrišćani po pitanju vjere, etike i morala dospjeli).

      Ako sveštenici nisu hrišćani, koja je njihova vjera? E, to ih pitajte vi hrišćani!

BILJKE MOGU DA MISLE

 

       Prijatelj Dragan Milojkovic, filozof, pjesnik i povrtlar reče prije nekoliko dana da dok boravi u vrtu među biljem, učini mu se da biljke mogu da misle.

       Zaista, mogu li biljke da misle? Smiješno, je li? Mislim da to nije smiješno, a evo i zašto!

Pogledajte ova dva maslačka: maslačak lijevo raste na slobodnom otvorenom prostoru gdje kosilica ne dolazi i drška njegovog cvijeta visoka je dvadesetak centimetara, dok samo dvadesetak metara dalje maslačak desno raste u parku gdje kosilica zvrnda svakih sedam-osam dana i drška njegovog cvijeta je oko centimetar-dva visine.

       Dakle, maslačak u parku zna za kosilicu, ne gubi vrijeme za rast drške cvijeta, već cvjeta odmah pri zemlji da bi izbjegao da mu mu sječivo kosilice odsiječe cvijet i spriječi osjemenjivanje. Zaključak: biljke mogu da misle, a kako i čime, ne znam, Bog zna!

SIMBOL BOŽJE RUKE

Simbol Božje ruke

 

      Simbolična predstava Božje ruke kao simbol javlja se jos od vinčanske kulture (slika u centru). Poslije se javlja na slovenskim urnama (dvije predstave u vrhu Przeworsk culture, 3rd century BC - 5th century AD), javlja se na petroglifima, gdje su predstavljene i Božje noge (donja slika lijevo, Gadao’s Cave, Inarajan). Simbol Božje ruke javlja se i na srednjevijekovnim stećcima (krstača iz Mihića kod Ljubinja).

STEĆCI I PETROGLIFI SJEVERNOAMERIČKIH INDIJANACA

Isti motivi na petroglifima sjevernoameričkih Indijanaca (slike u boji) i na stećcima.

STEĆCI, LAŽ I BOGUMILI

Dokumentovana priča o stećma, njihovim simbolima i njihovim graditeljima: istina o srbskim dvovjernim krestjanima, poluvjercima Dušanovog zakonika, krstjanima Crkve bosanske i pobijanje svih laži o postojanju bogumila u državi Nemanjića i zapadno od Drine. 

http://www.pesicisinovi.co.rs/index.php/nasa-izdanja/tragom-slovena/427-steci-la-bogumili