Monday, March 23, 2026

MARIJA, ISUS HRIST I ARHANĐEO ISPLAŽENIH JEZIKA

Je li ovo freska zvanične crkve i otkud ovo na fresci 10-11. vijeka?

ŠTA ZNAČE 153 ISUSOVE RIBE


Ovdje ćemo o 153 ribe s kraja Jovanovog jevanđe-lja:

“A Simon Petar uđe i izvuče mrežu na zemlju punu velikijeh riba sto i pedeset i tri; i od tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža.” (Jovan,21,11)

Izvući u mreži mnogo riba i brojati ih i uz sve to na-glasiti da su to "153 velike ribe" i brojku zapisati u Bibliju prepunu simbolike, čemu to i koja je svrha to-me?

Riba je simbol Isusa te ovo naglašeno pominjanje broja velikih riba ne može biti bez velikog sakrive-nog zna
čenja i tajne poruke masonima u vrhu Crkve i ovo je jedan od primjera takve poruka.

Pogledajmo sliku geometrije Velike piramide u raz-mjeri 1 : 100. Gle:

• dužina A-B = 231,92867 cm = 100-ti dio dužine jedne strane Piramidine baze,
• obim kruga = 927,71468 cm = 231,92867 x 4
• površina kruga = površina kvadrata,
• dužina C-D = 295,3010038 cm.

a) 295,3010038² x 3,14159 = 273.955,0743 cm²,

b) √273.955,0743 = 523,4071783 cm = širina Kra-ljeve odaje u centru Piramide..

Po jednom od piramidinih kodova za kodiranje vre-mena u mjerama dužine (i obrnuto) 1 dan = 2,466586509 cm. Koliko je u 523,4071783 cm
kodi-rano dana? Gle:

523,4071783 : 2,466586509 = 212,198995 dana.

Godina ima 365,242 dana

U mreži su bile 153 ribe, ali ako su te ribe simboli broja dana, onda je smisao sljedeći:

212,198995 + 153 = 365,198995 dana = 1 godina. Godina ima 365,242 dana, a vrijeme od 365,198995 dana kraće je od pune godine samo za 1 sat, 1 mi-nutu i 55,632 sekundi. Skoro 100%-tna astronom-ska tačnost!

Jednom su učenici upitali Isusa zašto narodu govori u pričama (zagonetkama, parabolama):

:A on odgovarajući reče im: Vama je dato da znate tajne carstva nebeskog, a njima nije dato. Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uze-će mu se i ono što ima. Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumeju. " (Matija 13,10-13)

O Isusovim pričama Iluminati kažu ovako:

“Isus iz Nazareta, Veliki Majstor našega Reda, po-javio se u vrijeme kada je svijet bio u najvećem ne-redu i među narodom koji je stoljećima stenjao pod jarmom ropstva. Učio ih je lekcijama Razuma. Da bi bio uspješniji, uzeo je u pomoć religiju - vjerovanja koja su bila tada bila važeća - i, na vrlo vješt način, spojio je svoja tajna učenja s popularnom religijom i s običajima koji su mu išli na ruku. U njih je upa-kovao svoje učenje, on je predavao u parabolama. Nikad nijedan prorok nije vodio ljude tako lako i tako sigurno putem slobode. On je sakrio dragocjena značenje i posljedice njegovih učenja; ali ih je u pot-punosti otkrio nekolicini odabranih. On govori o kra-ljevstvu pravednih i vjernih; njegovog Oca kraljev-stvu, čija smo mi takođe djeca. Uzmimo samo slo-bodu i jednakost kao veliki cilj njegovih doktrina, a moral kao način da to postignemo, i svaka stvar u Novom zavjetu biće razumljiva; i Isus će se pojaviti kao otkupitelj robova." [1]

Tako i crkveni masoni prostom narodu izmisle neku parabolu (priču) iza koje se krije se sasvim drugi smisao koji samo masoni razumiju, ali po nivou tog saznanja i oni se dijele po stepenima.

Šta je poenta ove priče o 153 velike ribe? Isus je rođen na kratkodnevicu prvog dana zime 25. de-cembra. To je u ono vrijeme bio početak kalendar-ske nove godine. Od 25. decembra do Isusovog vaskrsenja zorom 8. aprila je 103,0329095 dana (u inčima polovina širine Kraljeve odaje). PEDESET-NICA - DUHOVI - TROJICE je 50. DAN od VAS-KRSA 8. aprila i to je bila NEDJELJA 27. maja 31. godine, 153 DANA od podneva na
BOŽIĆ 25. de-cembra.

Od Pedesetnice 27. maja do Božića 25. decembra preostaje 212,242 dana koji po naprijed navedenom Piramidinom kodu daju 523,5132538 cm što je za samo 1,06075543 mm više od širine Kraljeve odaje. Sljedeći VASKRS 8. APRILA julijanskog (21. april greg.) pada 2047. godine.

Od Pedesetnice 27. maja do Božića 25. decembra preostaje 212,242 dana koji po naprijed navedenom Piramidinom kodu daju 523,5132538 cm, što je za samo 1,06075543 mm više od širine Kraljeve odaje (Slika 1).

Hajde, hrišćani, zovite svoje patrijarhe, arhijereje, teologe, vjeroučitelje i vaše intelektualce da vide šta je istina, ne bi li prestali samo laži da vam pričaju! Nauka je jedina vjeronauka!

...............................
[1] John Robison, Proofs of a Conspiracy against all the Religions and Governments of Europe, carried on in the secret meetings of Free Masons, Illuminati, and Reading Societies; Edinburgh, 1797, p. 162-163.

O danu Isusovog vaskrsenja:

Datumi Vaskrsa:

O TAČNOM DANU I GODINI ISUSOVOG VASKRSENJA

Zašto se ne zna tačan datum Isusovog raspeća i vaskrsenja? To je zbog toga što Isus, ako je i po-stojao, za Rimljane nije bio važna ličnost i Pilat nije smatrao potrebom i obavezom da njegovu osudu na smrt raspećem službeno evidentira za imperatora i Senat.

A sad malo o jevrejskom kalendaru u Isusovo vri-jeme:

"Prava jevrejska godina počinje sa mjesecom Tišri, na jesenji ekvinocij — fakt koji sugeriše egipatski original. Ovo je ostao početak građanske godine; crkvena godina počinje sa mjesecom nisanom šest mjeseci ranije na proljetni ekvinocij." [1]

Godine 31. nove ere proljetni ekvinocij padao je na kasnije ustanovljeni hrišćanski praznik Blagovijesti 25. marta julijanskog kalendara i taj dan bio je 1. dan jevrejskog mjeseca nisana. Pogledajmo šta o nisanu piše u Drugoj knjizi Mojsijevoj:

"I reče Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji misirskoj go-voreći: 'Ovaj mjesec da vam je početak mjese-cima, da vam je prvi mjesec u godini. Kažite svemu zboru Izrailjevom i recite: desetog dana ovog mjeseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom; Ako li je dom mali za jagnje ili jare, neka uzme k sebi susjeda, koji mu je najbliži, s onoliko duša koliko treba da mogu pojesti jagnje ili jare. A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca Ili između koza uzmite. I ču-vajte ga do četrnaestog dana ovog mejseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveče." (2. Moj.12,1-5)

Pogledajmo kalendar za 31. godinu u Palestini: pro-ljetni ekvinocij 31. godine bio je 25. marta i to je prvi dan nisana. Dan ranije, u subotu 24. marta, Isus je u Vitaniji vaskrsao Lazara u četvrtom danu Laza-reve smrti, što je simbolika tri mjeseca zime i četvrti dan je kao četvrti mjesec od početka zime i prvi mjesec proljeća. Lazarevo vaskrsenje simbol je pro-ljetnog vaskrsenja prirode. Sutradan nakon Laza-revog vaskrsenja je 25. mart, prvi dan proljeća i Isus je tog dana na magarcu ujahao u Jerusalim:

"A sutradan, mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, čuvši da Isus ide u Jerusalim, uzeše grane od finika i izidoše mu na susret, i vikahu govoreći: Osana! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev." (Jovan,12,12-13)

Isus vaskrsava Lazara 24. marta, 25. marta na ma-garcu ulazi u Jerusalim i to je Cvjetna nedjelja, Vr-bica, 1. nisan na prvi dan proljeća i judejska crkvena Nova godina. Narod svečano dočekuje proljeće i Isusa pozdravljajući ga kao Mesiju i cara Izrailjeva. Tada se sastaju glavari sveštenički, vijećaju šta da rade sa Isusom i odluče da ga ubiju:

"Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati, pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod." (Jo-van,11,48)

Međutim, u Jovanovom jevanđelju piše da je zbog fariseja odmah nakon Lazarevog vaskrsenja Isus morao da se krije u obližnjem gradu Efraimu:

"A Isus više ne hođaše javno među Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad koji se zo-ve Efraim i ondje hođaše s učenicima svojim." (Jo-van,11,54)
Nakon toga Jovan kaže:

"I Isus pre pashe na šest dana dođe u Vitaniju gdje bijaše Lazar, koji je umro, koga podiže iz mrtvijeh." (Jovan,12,1)

Šesti dan prije Pashe je subota 7. nisana, tj. 31. marta, Jovan kaže da je sutradan, dakle u nedjelju 8. nisana, tj. 1. aprila, Isus na magarcu ušao u Jeru-salim i da je tek tada sa palminim grančicama do-čekan od naroda i pozdravljen kao Mesija i car Iz-railjev.
Po Jovanu Isus je bio u Vitaniji kod Lazara šesti dana prije Pashe. Kod Mateja i Marka stoji da je Isus dva dana prije Pashe bio u Vi-taniji u kući Simona gubavog i neka žena ga miropomazala dok je sjedio za trpezom (Mateja,26,6-7; Marko,14,1-3). Ni jedan od njih ne pominje ni Lazara ni Mariju. Dva dana prije Pashe je srijeda 11. nisana (4. aprila) i tada Juda odlazi prvosveštenicima da izda Isusa (Mateja, 26,14; Marko, 11,10). Luka ne spominje Vitaniju, nego neko selo u koje je Isus svratio i u ko-jem ga u svoju kuću primila i ugostila Marta, dok je njena sestra Marija sjedila kod nogu Isusovih slu-šajući Isusovu besjedu (Luka,10,38-39).

Slijedi logični redoslijed: Isus vaskrsava Lazara u subotu 24. marta. Sutradan 25. marta je prvi dan nisana, prvi dan proljeća i po Mojsijevom zakonu ju-dejska crkvena Nova godina. Isus iz Vitanije stiže u Jerusalim da proslavi 1. nisan i judejsku Novu go-dinu. Po ranijem običaju za prvi dan proljeća narod srdačno pozdravlja Isusa palminim lišćem pozdra-vljajući ga kao Mesiju i cara judejskog. Fariseji se uplaše da Rimljani ne čuju da su Judeji proglasili svog Mesiju za cara i odlučuju fariseji da Isusa ubi-ju. Isus bježi iz Jerusalima i u grad Efraim i ponovo se vraća u Jerusalim šestog dana pred Pashu. Pri povratku opet svraća u Vitaniju gdje susreće Laza-ra, Martu i Mariju i tada ga Marija pomazuje mirom.

Po Mojsijevom zakonu 10. dan nisana je dan na koji se odabire jagnje ili jare za Pashu. Od 1. nisana, na prvi dan proljeća 25. marta, deseti dan je na utorak 3. aprila.

Četrnaesti dan nisana je subota 7. aprila (treba da se podsjetimo da je po starozavjetnom hebrejskom kalendaru novi dan počinjao po zalasku Sunca pret-hodnog dana, dakle je pashalna subota počela u petak uveče čim je zašlo Sunce i tad se kolje pas-halno jagnje ili jare). Tog petka bio je 13. dan mje-seca nisana (6. APRIL, VELIKI PETAK) i tada je Isus raspet na krstu, a VASKRSAO u nedjelju 8. APRIL 31. GODINE. Po ovoj hronologiji Piramide u da-nu smrti na Veliki petak Isus je navršio 33 godi-ne, 3 mjeseca i 20 dana zemaljskog života.

Napomena: Ne zna se kad su Jevreji počeli da sla-ve Pashu na pun Mjesec nakon proljetnog ekvino-cija, ali je očito da su početkom nove ere Pashu proslavljali po sideralnom (zvjezdanom) kalendaru. Jednu ref-ormu jevrejskog kalendara uradio je 358. godine [2]. Rabbi Hilel II i moguće je da je promjena tada učinjena, ili su to ranije učinili autori Usmenog predanja (Mishna) početkom 3. vijeka.

Kalendar za 31. godinu (Palestina, Izrael):

..............................
[1] Alexander Philip, The calendar: its history, struc-ture and improvement, Cambridge, The University Press, 1921, pg. 25.
[2] Ibid.

Friday, March 20, 2026

CRKVENI ISUS HRISTOS NIJE BOG

Isus Hristos je rekao: "Onaj koji bude vjerovao i bude kršten biće i spašen, onaj koji ne vjeruje biće osuđen." (Marko 16,16)

Trogodišnja Srbkinja Milica Rakić rođena je 9. janu-ara 1996. godine, poginula od NATO bombi 7. aprila 1999. godine. Pošto Milica nije bila krštena, odlu-kom hrišćanskog Boga Isusa Hrista i po dogmatu Crkve, koji je kazan Svetim ocima Duhom Svetim, mala Milica Rakić je u trenutku smrti otišla u pakao i dan-danas duša joj gori u paklu.

Tako po crkvenoj "istini i pravdi" prolaze sva nekr-štena djeca i svi nekršteni ljudi, ma oni dorotom sveci bili. To nije milostivi, istinoljubivi i pravedni Bog, a tvrdnja da bez krštenja nema spasenja sa-mo je jedna od mnogih crkvenih laži, utjerivanje straha radi lakše hristijanizacije, vlasti nad narodom i što ranijeg ideološkog programiranja djece.

Thursday, March 19, 2026

SUNCE, BOG SRBSKIH PREDAKA, SVJEDOK JE SRBSKE DREVNOSTI

Čovjekoliko Sunce srbskih idola svjedoči postojanje Srba od prvih postpotopskih dana Karahan Tepe kulture i kulture Lepenskog Vira pa kroz milenije do 20. vijeka nove ere. Zbog toga njemačka judeo-hrišćanska Bečko-berlinska škola prećutjuje postojanje predstava isplaženih jezika na srbskim idolima, amajlijama i stećcima.

Mogu li crkvene freske i ikone zvaničnog hrišćan-stva svjedočiti starost Srba? Ne, ne mogu! Samo id-oli sjajnog životvornog Sunca i njegovih božanstava isplaženog jezika svjedoče starost najstarijeg naro-da na svijetu! Istina Srba Suncem je zapisana!

PISMO STEFANA NEMANJE PAPI INOCENCIJU III

"CCLX XXIV. 1199.

Stjepan Nemanja, veliki župan srbski piše Inocen-ciju III. papi da će ostati uvjek vjeran stolici rimskoj, kao što mu bijaše i otac, i da će do skora svoje po-slanike poslati u Rim.

'Inocentiju, milošću Božjom, vrhovnom papi i sveop-štem rimskom papi crkve blaženih apostola Petra i Pavla, S(tefan), istom milošću i vašim svetim molit-vama, veliki župan cele Srbije, istom milošću poz-dravljam svog duhovnog oca. Primili smo i dobro razumeli pisma vaše svetosti, i ono što su nam vaši časni izaslanici, naime (Ivan) kapelan i Šimun, pod-đakon, rekli i u pismima i svojim ustima. Stoga zah-valjujemo tvojoj velikoj svetosti, što nas, decu svoju, nisi predao u zaborav. Mi, pak, uvek nastojimo ići tragovima svete rimske crkve, kao što je to činio i moj otac blažene uspomene, i zapovesti svete rim-ske crkve uvek čuvati, te ćemo uskoro poslati naše poslanike Vašoj svetosti. Takođe smo razgovarali s vašim časnim izaslanicima i sve što su oni usmeno izneli, smatramo rečima same Vaše svetosti'." (Ivan Kukuljević Sakcinski, Codex diplomaticus Regni Croatie, Slavoniae et Dalmatinae. - Diplomatički sbornik Kraljevine Hrvatske, Slavonije s Dalmacijom i Slavonijom, Dio II; Troškom Društva za jugosla-vensku povijest i starine, Zagreb, 1875, str. 216-217)

Neki današnji srbski laživi psi propovedaju narodu laž da je Nemanja u svom genocidnom pohodu na-pao rimokatolike, a ne Srbe staroverce i krstjane dvoverce, tkz. "bogumile" i "babune". U tom vers-kom ratu Nemanja, templarski Veliki majstor Sion-skog priorata, po papinom nalogu ubija oko 200.000 Srba, trećinu stanovnika ondašnje Nemanjine Raš-ke.

ONO KAD JE NEMANJA POBIO 200.000 SRBA

   
 
 
 

 
 
Pobratimska posla

Dva mlada uvažena istoričara, Čedomir Antić i Pre-drag Marković, počeli su da pišu srpsku kontra-faktualnu istoriju. Auh! Šta li mu to kontrafaktualno, na srpskom, dođe? Pa, to vam je kao kad seljaci sede ispred zadruge na gajbama piva i nagađaju šta bi bilo da nisu glasali za Vučića.

Ali, avaj, naš kontrafaktualni dvojac Antić - Mar-ković, u slalomu kroz srpsku istoriju,skrljao se, već, na Nemanji. Elem, Čeda i Peđa su se, kao dva slo-žna pobratima, kontrafaktualno dogovorila: da nije bilo čvrstog vladara Nemanje u ondašnjoj Srbiji, vo-dili bi se dugogodišnji verski ratovi koji bi srpsku državu oslabili i ona bi postala lakši plen za Vi-zantiju i kasnije Osmanlije!? Tu se zgranem, načis-to! Štooo!? Pa, shvatim, bajo, da naši kontrafaktu-alci, prećutno, odobravaju nemanjićki genocid nad Srbima. Jer, po ruskim istorijskim izvorima, Raška je u vreme Nemanje imala šeststo hiljada duša, a pobijeno je, posle Sabora u Rasu, oko DVESTA HI-LJADA bogumila i staroveraca koji nisu hteli, po na-logu vizantijske Kominterne, da prihvate nekakvu tuđu, hrišćansku veru, sličnu onoj potonjoj, Lenjino-voj. Govoreći potpuno kontrafaktualno, još u sred-njovekovnoj Srbiji smo imali jedan Jasenovac! Pre-terujem!? Ne, gospodo! Na samrti je Ante Pavelić priznao da mu je, baš, Nemanja bio državnički uzor kako da reši srpsko pitanje u NDH. Tu me Bilja podseća da je i Mladen Protić, bogumil iz Guče, iz-opšten iz Crkve jer je tvrdio da su Nemanjići vizan-tijske sluge Vatikana.

Elem, imam potpuno kontrafaktualnu teoriju, a ona glasi: bez nemanjićkih pokolja, možda bi se stvorila jedna jaka balkanska federacija jer je bogumilstvo uzelo maha u Bugarskoj, Srbiji, Makedoniji, Bosni, pa i u Crnoj Gori. Ta balkanska federacija bila bi, i te kako, snažna, i, pitanje je, između ostalog, da li bi, uopšte, postojala Albanija, svejedno kakva, Velika i Mala. Šta iz toga sledi? Pa, Vučić, danas, ne bi mo-rao da se pobratimi sa Edijem Ramom i da mu pravi put od Drača do Niša, već bi se, valjda, setio da daje poreske olakšice onima koji se reše da ulažu u Babušnicu i Crnu Travu. I tamo žive nekakvi Srbi, doduše, južni i prokleto siromašni.

K. G. Jung, moj guru iz Švice, sluša moje suvo-planinske vapaje, pa mi na živu ranu dosoljuje: Ne bih se iznenadio da patrijarh Irinej, umesto izop-štenog Artemija, za raško prizrenskog vladiku pos-tavi Hašima Tačija! To bi Tačija zaštitilo od Speci-jalnog suda, a Šiptari više ne bi, valjda, postavljali mine po grobljima koja Srbi obilaze za Zadušnice.

A i moja Crna je, dozlaboga, zlurada: Hajde, razmi-šljajmo, do kraja, kontrafaktualno! Kako je krenulo, još će i Sveti sinod da proglasi Stepinca za srpskog sveca što i nije tako suludo s obzirom na to da je Nemanja bio uzor Paveliću. I što Čeda i Peđa nisu počeli da pišu srpsku kontrafaktualnu istoriju od Aleksandra Velikog već od Nemanje koji je, tek, 53. vladar Srbije? I šta bi bilo da je Aleksandar ovde ostao, da nije za Indiju pošao. (Dragan Jovanović, Pobratimska posla, HИH, Nedeljne informativne no-vine, 20. septembar 2023, 01:00, Beograd)

Wednesday, March 18, 2026

O MOTIVU ISPLAŽENOG JEZIKA NA IDOLIMA, AMAJLIJAMA I STEĆCIMA

 
Kad kažem da je nešto srpsko, mislim na sve koji srpskim govore, ma kako ga oni danas iz vjerskih i političkih pobuda nazivali. Sva prehrišcanska i sred-njovijekovna kulturna baština Srba ujedno je baština i danačnjih Bošnjaka, Hrvata, Crnogoraca, Bugara i Makedonaca jer su svi u starini bili Tračani. Srbe stavljam na prvo mjesto jer se prvi pominju u istori-ografiji.

Tuesday, March 17, 2026

ISUSOV MAČ, HRIŠĆANSKI MORAL I CIVILIZACIJA

Zapisana perom dvojice pisaca Jevanđelja ova "me-sijanska" poruku crkvenog Isusa Hrista svjedočena je istorijom cijelog srednjeg vijeka i modernog doba:
"Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na ze-mlju; nisam došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: I neprijatelji čovjeku (postaće) domašnji njegovi." (Ma-tija 10,34-36; Luka 12,51)
Svi hrišćana ratovi u ime crkvenog Isisa Hrista, bilo lokalni bratoubilački, međunarodni ili svjetski bili su genocidni ratovi protiv braće, rodbine, plemena, pro-tiv vlastitog naroda, protiv nehrišćana i pripadnika drugih hrišćanskih "jeretika" i "šizmatika", npr. Hrvati katolici protiv Srba pravoslavaca i obrnuto.
U navedenom citatu su najavljene krvave religijsko-socijalne revolucije u kojima hrišćanski članovi je-dne porodice ubijaju ili izdaju crkvi i vlastima neh-rišćanske članove porodice kao protivnike Isusa Hri-sta, hrišćanstva i crkve, jer u hrišćanstvu je pravilo:
"Sve za Hrista, Hrista ni za šta!"
Kad je crkveni vjerski dogmati O Isusu Hristu u pi-tanju, tu hrišćani milosti nemaju ni za svoje najro-đenije! Od žena "nevjernika", "jeretika" i "šizmatika" novorođenčad u vis bacaju i na mačeve dočekuju!
Špijuniranje i prijavljivanje ukućana vlastite porodice radi Isusa, tj. radi crkve i države, špijuniranje i pri-javljivanje rođaka i komšija, vjerski sudovi, kazamati po manastirima, kazne sakaćenjem, ognjene loma-če, mučilišta, čerečenja i masovni konc-logori.
Glavni Bog hrišćanstva nije Isus Hrist, nego novac, zlato i moć bogatstvo. To su prvi uočili kabalističke vođe judaizma pa su vremenom mitom i korupcijom sve hrišćansko potkupili i kupili: i vođe crkve i vođe države, i vođe vojske, i medije, i vođe stranaka, i medicinske radnike i umjetnike i mafijaše, ama baš sve!
Danas smo u vremenu kad hrišćani prodaju ono zadnje i najsvetije što im je preostalo: prodaju svoje duše Lažibogu radi narodne sloge i govore ovako:
"Svaka laž je dobrodošla ako doprinosi jedinstvu naroda!"
I lažu, na sva usta svuda samo lažu, lažu, lažu! La-žu u crkvi, lažu u državi, lažu na poslu, lažu po socijalnim mrežama, lažu jedni drugima na ulici, lažu jedni drugima u vlastitoj kući.
I pitam se: ako je Isus Hrist istina, put i život, kao što piše u Pismu, otkud u hrišćanima vatreni duh ratničke osvajačke nemilosti i izrabljivanja, otkud u hrišćanima duh pohlepe za bogatstvom i vlašću, otkud u njima duh pakosti, mržnje, kurvaluka i raz-vrata, otkud u hrišćanima ostrašćeni duh laži?
Ako je Isus Hrist zaista istina, put i život, onda je svo crkveno srednjovijekovno i današnje hrišćanstvo jedna velika laž. Tu laž svjedoči i crkveni dogmat o Ispovijedi koji tvrdi da je Bog Duhom Svetim rekao vođama crkve da hrišćanin može cijelog života da čini zlo: da krade, otima, siluje i ubija sve od djeteta u kolijevci do starca, samo ako se na samrti pred sveštenikom pokaje, sve mu je oprošteno, ide u raj.

Zanimljivo je da muslimani vjeruju da ce Isus doći kao Mesija, iako znaju da će, po Bibliji, u taj dan završiti u paklu, jer nisu kršteni:

"Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne vjeruje osudiće se." (Marko 16,16)

Inače, hrišćani Isusa smatraju Bogom pravde, milosti, ljubavi, praštanja i spasiteljem ljudi, a eto nje-gova pravda, milost, lju-bav i praštanje za vječni rajski život spasava samo čilanove svoje stranke, a svi ostali, mala djeca i odrasli koji bi po nevinosti i dobroti svojih djela u svece mogli da se ubroje, pošto nisu kršteni, svi u pa-kao!

Monday, March 16, 2026

ILIRSKI BOG BES ISPLAŽENOG JEZIKA

Isplaženog jezika Bes Silanus, ilirski bog plodnosti. Desnom rukom drži i pehar iz rimsko-ilirskog vreme-na sa dvije drške, a lijevom pridržava "kornukopiju" sa grožđem; 3-2. v. st. ere, Amantia, Arheološki mu-zej u Tirani, Albanija.

Napomena: kornukopija je rast dnevna svjetlosti od zimske kratkodnevica do ljetne dugodnevije. U dnu prvog dana zime svjetlost je veoma uska (kratak dan) i kako se Sunce s juga penje ka sjeveru, dan seširi i tako je "kornukopija" u vrhu na dan dugo-dnevice najšira. To je ljeto u kojem stižu zreli plo-dovi.

Čija je riječ BES i šta znači? BES je srpska i egi-patska riječ sa značenjem VATRA.

Sunday, March 15, 2026

ILIRSKI SERBI, SERDI ILI SARDI, VJEROVALI SU U SUNCE

Predstava isplaženog jezika na ilirskoj posmrtnoj maski (Sindos necropolis, Tomb 115, c. 520 BC, Archaeological Museum of Thessaloniki, Greece).

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ (The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135)

Friday, March 13, 2026

KNJIGE POHLEPE, MRŽNJE, RATOVA, ROPSTVA I GENOCIDA

Kad se ovim avramskim ideologijama dodaju neto-lerantni hinduizam i budizam, pakuj kofere i bježi od njih kud te noge nose, inače, obro si bostan!

Pod rukovodstvom Cionista i Iluminata unipolarna elita globalista judaizma i zapadnog hrišćanstva svim sredstvima i metodama već pokušava da u ime biblijskog "Mesije" osvoje i porobe cijeli svijet i sve što je u zemlji, na zemlji i u vazduhu da postane samo njihovo.

Predvođeni političkim vođama Rusije, Kine i Irana članovi ekonomskog BRIKS-bloka odupiru se tome u namjeri da stvore multipolarni svijet u kojem bi svako bio slobodan i svoj na svome.

Ako multipolaristi pobijede, a ne nađu jedinstvenu ideologiju, tj. "religiju" za sve, opet će biti lokalnih religijskih prepucava i ratova, jer postojeće "Svete knjige" pomenutih religija su tako vješto kodirane da oduzimaju ljudima razum do potpunog krvoloč-nog ludila, jer te knjige zapovijedaju vjernicima da ubi-jaju sve nepokorne njihovom "Bogu", tj. vlasti njiho-vih vođa.
Po Talmudu svi nejudeji su za Jevreja "goji", što izvorno znači "falsifikat", "lažni ljudi" i po Bibliji svi goji su od Jahvea obećani njima za robove.
Što se islama tiče, u Kur'anu stoji naredba musli-manima kako da se ponašaju prema nemuslima-nima:
"I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nes-tane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo pres-taje, jedino protiv nasilnika ostaje. (Krava 193)

Pošto i Biblija naredjuje judejima da se bore protiv goja neznabožaca i hrišćanima je vjerska dužnost da se bore protiv antihrista, dakle tu niko nikoga ne misli da se okane.

Za hiljade godina i vijekove postojanja da li su ove religije popravile ljude i svijet? Jesu li u dušama smanjile ljudsku pohlepu i želju za bogatstvom i eksploatacijom naroda, jesu li ukinule socijalnu ne-pravdu, ukinule siromaštvo i kriminal? Samo je is-lam smanjio kriminala među sirotinjom strogim tje-lesnim kaznama odsijecanjem ruku čak i djeci kad ukradu komad hljeba. Mito, korupcija i kriminal naj-veći su u vrhu među vođama, ali o tome ne valja pričati i to se ne kažnjava.
U narodu plate su mizerne, sirotinje bez hljeba i krova nad glavom u sve tri vjere sve je više i više, a vođe, "pobožno" vrteći brojanice, šepure se i raz-meću palatama i vilama, najskupljim autima, jahta-ma, avionima i dukatima otimajući od naroda priro-dna bogatstva njihove zemlje? A sirotinja? Sirotinju čeka rajsko blagostanje na nebu, ali samo ako rop-ski izvršavaju pravila vjere, pravila koja je "Bog lično diktirao osnivačima i vođama vjere".

O hrišćanstvu ima na ovom linku:

ISPLAŽENI JEZIKA SUNCA SVJEDOČI TRAJANJE SERBA

Od praistorijskih skulptura Lapenskog Vira, preko vinčanskih figurina te kroz bronzano, gvozdeno, antičko i srednjovijekovno doba pa sve do 20. vijeka nove ere i modernog doba traje na idolima, amajli-jama i stećcima Balkana srbskog govornog podru-čja motiv prikaza isplaženog jezika. Da li to išta zna-či sa antropološke, arheološke, istorijske, genealo-ške i duhovno-vjerske strane jednog naroda? Nara-vno da znači i ovim se svjedoči neprekidno posto-janja Srba.

Thursday, March 12, 2026

DANAŠNJI SRBI I KULT NEMANJIĆA

Da kojim slučajem govno od Nemanjića pronađu, ovi današnji Srbi kao svetu relikviju u zlato bi ga opkovali unijeli, u crkvu, hodočastili i cjelivali.

SUNCE U LIKU ISUSA HRISTA IZPLAŽENOG JEZIKA

 

Metaforični likovi Sunca i sunčanih božanstava na fresci 10-11. vijeka, Kripta Svete Marine i Kristine - Cripta di Santa Marina e Cristina a Carpignano Salentino, Italy.

 
 
 
 
 
 

Arhanđeo pokazuje dvije prirode Isusa Hrista, tj. Sunca: Sunce, kao i čovjek, ima zemaljsku i bo-žansku prirodu, jer su Sin i Otac jedno.

Marija Bogorodica je kosmički okean, etar, vasiona, Boginja Roda. Ona je Bogu Ocu rodila sina Sunce, što je kroz egzoteriju narodu ispričano kao rođenje Isusa Hrista. Vrh Crkve zna ovo i ne kriju to sim-bolima ikonografije:

"Ovo što se sad zove hrišćanska religija postojalo je među drevnima i nije bilo odsutno od ljudske rase do Hristovog dolaska od čijih vremena istinita reli-gija, koja je već postojala, počinje da se zove hri-šćanstvo.” [1]

Zvanična Crkva je prevarna laž u kojoj Istinitog Boga nema jer istine u njenim arhijerejima, sveštenicima i vjernicima nema. Na sve strane lažu i kad moraju i kad ne moraju. Isus Hrist, Bogorodica i anđeli isplaženih jezika dokaz su da je bilo hrišćanstvo drugačije od da-našnjeg crkvenog hrišćansta i znamo iz istorije da je prethodno hrišćanstvo istrijebljeno mačem u drugoj po-lovini 13. vijeka.

....................................
[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity [Supplemental Harmonic Series, Vol. V], Chicago: Indo-American Book Company, 1911, p. 69.