Pobratimska posla
Dva mlada uvažena istoričara, Čedomir Antić i Pre-drag Marković, počeli su da pišu srpsku kontra-faktualnu istoriju. Auh! Šta li mu to kontrafaktualno, na srpskom, dođe? Pa, to vam je kao kad seljaci sede ispred zadruge na gajbama piva i nagađaju šta bi bilo da nisu glasali za Vučića.
Ali, avaj, naš kontrafaktualni dvojac Antić - Mar-ković, u slalomu kroz srpsku istoriju,skrljao se, već, na Nemanji. Elem, Čeda i Peđa su se, kao dva slo-žna pobratima, kontrafaktualno dogovorila: da nije bilo čvrstog vladara Nemanje u ondašnjoj Srbiji, vo-dili bi se dugogodišnji verski ratovi koji bi srpsku državu oslabili i ona bi postala lakši plen za Vi-zantiju i kasnije Osmanlije!? Tu se zgranem, načis-to! Štooo!? Pa, shvatim, bajo, da naši kontrafaktu-alci, prećutno, odobravaju nemanjićki genocid nad Srbima. Jer, po ruskim istorijskim izvorima, Raška je u vreme Nemanje imala šeststo hiljada duša, a pobijeno je, posle Sabora u Rasu, oko DVESTA HI-LJADA bogumila i staroveraca koji nisu hteli, po na-logu vizantijske Kominterne, da prihvate nekakvu tuđu, hrišćansku veru, sličnu onoj potonjoj, Lenji-novoj. Govoreći potpuno kontrafaktualno, još u srednjovekovnoj Srbiji smo imali jedan Jasenovac! Preterujem!? Ne, gospodo! Na samrti je Ante Pave-lić priznao da mu je, baš, Nemanja bio državnički uzor kako da reši srpsko pitanje u NDH. Tu me Bilja podseća da je i Mladen Protić, bogumil iz Guče, iz-opšten iz Crkve jer je tvrdio da su Nemanjići vizan-tijske sluge Vatikana.
Elem, imam potpuno kontrafaktualnu teoriju, a ona glasi: bez nemanjićkih pokolja, možda bi se stvorila jedna jaka balkanska federacija jer je bogumilstvo uzelo maha u Bugarskoj, Srbiji, Makedoniji, Bosni, pa i u Crnoj Gori. Ta balkanska federacija bila bi, i te kako, snažna, i, pitanje je, između ostalog, da li bi, uopšte, postojala Albanija, svejedno kakva, Velika i Mala. Šta iz toga sledi? Pa, Vučić, danas, ne bi mo-rao da se pobratimi sa Edijem Ramom i da mu pravi put od Drača do Niša, već bi se, valjda, setio da daje poreske olakšice onima koji se reše da ulažu u Babušnicu i Crnu Travu. I tamo žive nekakvi Srbi, doduše, južni i prokleto siromašni.
K. G. Jung, moj guru iz Švice, sluša moje suvo-planinske vapaje, pa mi na živu ranu dosoljuje: Ne bih se iznenadio da patrijarh Irinej, umesto izop-štenog Artemija, za raško prizrenskog vladiku pos-tavi Hašima Tačija! To bi Tačija zaštitilo od Speci-jalnog suda, a Šiptari više ne bi, valjda, postavljali mine po grobljima koja Srbi obilaze za Zadušnice.
A i moja Crna je, dozlaboga, zlurada: Hajde, razmi-šljajmo, do kraja, kontrafaktualno! Kako je krenulo, još će i Sveti sinod da proglasi Stepinca za srpskog sveca što i nije tako suludo s obzirom na to da je Nemanja bio uzor Paveliću. I što Čeda i Peđa nisu počeli da pišu srpsku kontrafaktualnu istoriju od Aleksandra Velikog već od Nemanje koji je, tek, 53. vladar Srbije? I šta bi bilo da je Aleksandar ovde ostao, da nije za Indiju pošao. (Dragan Jovanović, Pobratimska posla, HИH, Nedeljne informativne no-vine, 20. septembar 2023, 01:00, Beograd.
Dva mlada uvažena istoričara, Čedomir Antić i Pre-drag Marković, počeli su da pišu srpsku kontra-faktualnu istoriju. Auh! Šta li mu to kontrafaktualno, na srpskom, dođe? Pa, to vam je kao kad seljaci sede ispred zadruge na gajbama piva i nagađaju šta bi bilo da nisu glasali za Vučića.
Ali, avaj, naš kontrafaktualni dvojac Antić - Mar-ković, u slalomu kroz srpsku istoriju,skrljao se, već, na Nemanji. Elem, Čeda i Peđa su se, kao dva slo-žna pobratima, kontrafaktualno dogovorila: da nije bilo čvrstog vladara Nemanje u ondašnjoj Srbiji, vo-dili bi se dugogodišnji verski ratovi koji bi srpsku državu oslabili i ona bi postala lakši plen za Vi-zantiju i kasnije Osmanlije!? Tu se zgranem, načis-to! Štooo!? Pa, shvatim, bajo, da naši kontrafaktu-alci, prećutno, odobravaju nemanjićki genocid nad Srbima. Jer, po ruskim istorijskim izvorima, Raška je u vreme Nemanje imala šeststo hiljada duša, a pobijeno je, posle Sabora u Rasu, oko DVESTA HI-LJADA bogumila i staroveraca koji nisu hteli, po na-logu vizantijske Kominterne, da prihvate nekakvu tuđu, hrišćansku veru, sličnu onoj potonjoj, Lenji-novoj. Govoreći potpuno kontrafaktualno, još u srednjovekovnoj Srbiji smo imali jedan Jasenovac! Preterujem!? Ne, gospodo! Na samrti je Ante Pave-lić priznao da mu je, baš, Nemanja bio državnički uzor kako da reši srpsko pitanje u NDH. Tu me Bilja podseća da je i Mladen Protić, bogumil iz Guče, iz-opšten iz Crkve jer je tvrdio da su Nemanjići vizan-tijske sluge Vatikana.
Elem, imam potpuno kontrafaktualnu teoriju, a ona glasi: bez nemanjićkih pokolja, možda bi se stvorila jedna jaka balkanska federacija jer je bogumilstvo uzelo maha u Bugarskoj, Srbiji, Makedoniji, Bosni, pa i u Crnoj Gori. Ta balkanska federacija bila bi, i te kako, snažna, i, pitanje je, između ostalog, da li bi, uopšte, postojala Albanija, svejedno kakva, Velika i Mala. Šta iz toga sledi? Pa, Vučić, danas, ne bi mo-rao da se pobratimi sa Edijem Ramom i da mu pravi put od Drača do Niša, već bi se, valjda, setio da daje poreske olakšice onima koji se reše da ulažu u Babušnicu i Crnu Travu. I tamo žive nekakvi Srbi, doduše, južni i prokleto siromašni.
K. G. Jung, moj guru iz Švice, sluša moje suvo-planinske vapaje, pa mi na živu ranu dosoljuje: Ne bih se iznenadio da patrijarh Irinej, umesto izop-štenog Artemija, za raško prizrenskog vladiku pos-tavi Hašima Tačija! To bi Tačija zaštitilo od Speci-jalnog suda, a Šiptari više ne bi, valjda, postavljali mine po grobljima koja Srbi obilaze za Zadušnice.
A i moja Crna je, dozlaboga, zlurada: Hajde, razmi-šljajmo, do kraja, kontrafaktualno! Kako je krenulo, još će i Sveti sinod da proglasi Stepinca za srpskog sveca što i nije tako suludo s obzirom na to da je Nemanja bio uzor Paveliću. I što Čeda i Peđa nisu počeli da pišu srpsku kontrafaktualnu istoriju od Aleksandra Velikog već od Nemanje koji je, tek, 53. vladar Srbije? I šta bi bilo da je Aleksandar ovde ostao, da nije za Indiju pošao. (Dragan Jovanović, Pobratimska posla, HИH, Nedeljne informativne no-vine, 20. septembar 2023, 01:00, Beograd.
No comments:
Post a Comment