NJIHOVE LAŽI I NAŠE ZABLUDE O LEDENOM DOBU

        Čudna je savremena nauka: sva se predala ideologiji Novog svjetskog poretka, izmišlja svoje teorije i kroz teorije (koje su samo nečije pretpostavke) postave svoje zvanične dogmate koji važe za istinu, a u stvari su improvizacija nekih mogućnosti i zamišljenih proračuna.

        O ledenim dobima i "zadnjem ledenom dobu"  pišu se knjige i ispredaju priče u ovom stilu:

        "Kraj ledenih doba karakteriše povećanje temperature i povlačenje glečera i ledenog pokrivača. Uz ta dva procesa takođe dolazi do podizanja nivoa mora i nastajanja ostrva i zaliva. Danas se uzima da se završetak poslednjeg ledenog doba odigrao otprilike 10.000 godina pre nove ere. Tada se led povukao u svoje sadašnje granice i formirali su se klimatsko-vegetacijski pojasevi kakve danas poznajemo. Nakon pleistocena nastupio je holocen u kojem i danas živimo." (Wikipedia)

        Gle slučajnosti:  kažu da je zadnje ledeno doba završeno prije 12.000 hiljada godina, a po hronologiji Velike piramide tad je bilo stvaranje svijeta. Da li je to slučajnost? Ne, nije, jer tad se na Zemlji pojavio čovjek, a oni su to pretvorili u kraj "zadnjeg ledenog doba". 

       Po Piramidi je od početka stvaranja svijeta do biblijskog potopa proteklo 7374 godine, a 7375. godine bio je potop. To je bilo 2626 godina prije nove ere.

        Kataklizma velikog potopa na dijelu Zemlje bliže polovima prouzrokovala je naglo smrzavanje i stvaranje ledenih kapa. Kako se to desilo, mi ne možemo znati, ali se desilo munjevitom, jer je u sibirskom raskravljenom tlu u smrznutim i čitavim mamutima nađena zelena trava u ustima i u stomaku. 

        Ako pogledamo geografske karte sjeverne Zemljine polulopte, vidimo južne granice tog "zadnjeg ledenog doba". To je granica oko 50-tog stepena sjeverne geografske širine (slika iznad). U današnje vrijeme polarna oblast leda je na 66. stepenu sjeverno od ekvatora. 

         I potop je trajao godinu dana. Noje sa porodicom izlazi iz arke na Aratatu i spuštaju se u toplije krajeve u Sumer. Tu nastaje sumerska civilizacija, prva postpotopska civilizacija. Tada nije bilo mnogo ljudi na zemlji. Prvi car tog vremena Nino Belov (Nebrod) imao je vojsku od 450 vojnika i sa tih 450 vojnika rođaka i saplemenika osvojio je sav tadašnji svijet. Pod Ninovim rukovodstvom ljudi grade vavilonsku kulu, koju Bog ruši i za kaznu raseljava narode iz Sumera.

        Potomci Nojevih sinova krenuli su prema svojim zemljama. To je bilo oko 2426-2400 g. st.ere, u vrijeme rođenja Simovog potomka Falega:

        “Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Faleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja. Njegom je bratu bilo ime Joktan.” (Postanak, 10, 25)

  I kako je vrijeme prolazilo, ljudi i narodi su se množili, ali se i led  otapao. Sa postepenim otapanjem leda narodi su se širili prema od leda oslobođenim prostorima.

        Dakle za ovih 4625 godina od Nojevog potopa led se neprekidno topio, a topljenje se nastavlja i u naše vrijeme. Savremeni zvaničnici to proglasiše globalnim zagrijavanjem uzrokovanim prevelikom emisijom industrijskih gasova. Kažu da je zbog tog globalnog zagrijavanja od 1860. godine temperatura vazduha porasla za nekih 0,75 – 1,06° C. Naravno da će stalnim topljenjem i smanjenjem ledenog omotača prema polovima temperatura na Zemlji  da raste. Osim toga, Zemljino magnetno polje neprekidno slabi i sve više Sunčeve svjetlosti dopire u atmosferu što doprinosi još vecem porastu temperature atmosfere, okeana i mora, te se zato u naše vrijeme led brže topi.

         Da bi spriječili prebrzo topljenje leda uzrokovanim povećavanjem temperature, oni avionima zaprašuju atmosferu, Zaprašivanje stvara vještački sloj tankih oblaka koji smanjuje prodor Sunčeve svjetlosti u niži i gušći dio atmosphere i time vazduh ispod oblaka drže hladnijim.

         Zaprašivanje izaziva veću masu oblaka kumulusa, veću razliku u temperaturama vazduha ispod stvorenih oblaka i temperature iznad tih oblaka. To je uzrok razornih oluja sa  ciklonima i tornadima čak i u područjima u kojima ih nikad ranije nije bilo.Zaprašivanje je uzrok velikih proloma oblaka i naglih poplava. 

        Zaprašivanje je i veliko trovanje eko-sistema i katastrofalno urušavanje zdravlja ljudi. Ali, što je - to je, a šta će biti, ko doživi sljedećih koju desetinu godina, vidjeće.

NIJE RIBA, NEGO MJESEC

Oči i usta idola kulture Lepenskog vira nisu modelirani po izgledu ribe, nego po izgledu Mjeseca. 

        Zašto Mjesec? Zato jer je noćni ribolov mnogo uspješniji od ribolova danju, a uz mjesečinu je najbolji. Danju se riba od svjetlosti Sunca skriva u dubini pod kamenjem ili uz obalu u žilama drveća. U noćima  bez mjesečine riba se  ne grupiše i svuda raštrka, dok se po mjesečini grupiše u jata sklanjajući se u sjenu pri vrhu vode i tako su Lepenci odabirali najbolja mjesta za lov.

UNIVERZALNI SIMBOL GODIŠNJIH DOBA

Na slici gore lijevo je solarni simbol na žrtveniku postavljenom uz ognjište u kući kulture Lepenskog vira (Padina, oko 6000 god. st. ere), desno je motiv na stecku (Blace, Konjic, BiH), a ispod su tetovirani simboli na ruci mumije (1100 – 1300. godine, Chiribaya mummy, El Algarrobal Museum, Peru).

Skito-sarmatska tamga

 

Na simbolima je prikazano Sunce sa četiri godišnja doba.

DIJALOG SA CAREM DUŠANOM

O presvijetli moj care Dušane,
Nisu Srblji ono što su bili,
Već se svakom sklanjaju sa puta,
Srbskijeh se odriču zemalja
I još malo pa će sv’jeta radi
I Srbiju zemlju da poklone
Da poklone crnoj Arapiji
Radi glasa da su Srbi dobri.

Srb je post'o sluga svog dušmana
I dušmanu svome on ugađa:
Poklanja mu i tijelo i dušu'
Poklanja mu zemlju pa i Crkvu
Da dušmanu svome on ugodi!

A tebe su Srbi ocrnili
Da si silom presto zadobio
I bezbožnom zavladao vlašću,
Što si Srblje od Grka vratio,
Te i tvoga rušitelje carstva
Što pljunuše Boga i zakletvu
I ubice tvog sina Uroša
U veliku podigoše slavu,
Slaveći ih k'o najveće svece
Što Srbima za zakletvu služe
Kako treba Bogu i otčestvu
Za Nebesku služiti Srbiju.

Al' to Bogu po volji ne bješe
Te na Srbe tešku kaznu baca,
Umanjujuć' sve što srbsko bješe
Umanjuje i t'jelo i dušu
Te je Srba i srbskih zemalja
Svakim danom sve tanje i manje.

OBELISK U VAŠINGTONU

Obelisk u Vašingtonu

        O vašingtonskom obelisku ispredaju se razne fantastične priče koje spadaju u priče neznalica, umnih bolesnika i budala, jer obelisku pridaju značenja iluminata, masona, falusa, satanizma i još kojekakvih hrišćansko-islamskih glupizama. 

        Svaki obelisk (pa i ovaj) simbol je Sunca, a Sunce je simbol svjetlosti, toplote, simbol rađanja i života i tu nema ništa iluminatsko, ništa masonsko, ništa falusko, ništa satanističko, jer mjere i simboli ne pripadaju ni iluminatima, ni masonima, nego su univerzalnog znčenja dati od Boga i ne pripadaju pojedincu, grupi, niti narodu  (osim onih lokalnih, koje su ljudi sami za sebe osmislili). Čovjek saznaje mjere i simbole i koristi ih u svom intelektualno-duhovnom životu. Ovdje ćemo pokazati kako ovaj obelisk svojim mjerama simbolično označava zbivanja u prirodi vezana za Sunce i Zemlju.

        Obelisk je visok 555 stopa, 5 inči i 1/8 inča, što u metrima iznosi 169,294175 metara. Od prizemlja do platforme u piramidionu vode stepenice sa 897 stepenika. I sad pogledajmo: 

                               169,294175 x 897 = 151 856, 8875 m

Najveća udaljenost Zemlje od Sunca (aphelion) je 4. jula.

        Broj  151 856, 8875 je razmjera najveće udaljenosti Sunca od Zemlje na dan 4. jula, a 4. juli je Dan nezavisnosti SAD-a (Independence Day). Uzima se da je najveća udaljenost Sunca od Zemlje (aphelion) 152 000 000 km, ali u vrijeme projektovanja obeliska arhitekta je uzeo da je ta udaljenost 151 856 887, 5 km.

        Po zvaničnim mjerama baza piramidiona (piramide) na vrhu duga je 34 stope, 5 inči i 1/2 inča, što je ukupno 413,5 inči. Ovo je zvanična mjera, ali sam siguran da je tačna projektovana simbolična mjera 412,1316378 inči, jer je to dužina Kraljeve odaje u Velikoj piramidi. Broj 412,1316378 inči važan je u svetoj geometriji za izračunavanje proporcije mjera Velike piramide, mjera vremena i odnosa veličine Solomonovog hrama, Piramide i Zemlje (vidjeti u knjizi "Piramidino otkrivenje"). 

        Sad ćemo pokazati kako je veličinom i oblikom obeliska prikazana dužina tropske (sunčane) godine i mjera Zemlje u pravcu sjever-jug. Da bismo to pokazali, treba da pogledamo mapu neba i geometriju Sunčeve ekliptike u vremenu jedne godine (slika ispod).

Karta godine

        Na karti neba vidimo da je geometrija godine oblikom kao jedan jednakokraki trougao. Ako uzmemo da je osnova ovog trougla u pravcu sjever-jug (sa desne strane slike to je obilježeno brojem stepeni iznad i ispod ekvatora), ugao uspona bočnih strana je 70,04919299 stepeni, a to je i ugao uspona strana piramidiona na vrhu vašingtonskog obeliska (slika ispod). 

Trougao oko vašingtonskog obeliska.

        Tangens ugla 70,04919299 je 2,91233148 i pomoću visine obeliska i ovog tangensa 70,04919299 izračunaćemo polovinu dužine osnove trougla oko obeliska, s tim da osnova ide površinom zemlje oko obeliska:

                     169,294175 : 2,91233148 = 58,13011883 metara = 1/2 dužine baze.

Pošto je polovina bazine dužine trougla 58,13011883 metara, cijela osnova duga je 116,2602377 metara. I evo šta to simbolično znači: 

                      116,2602377  x 3,14159 = 365,242 metra

Broj 365,242 metra simbol je broja dana jedne godine, a broj 116,2602377 je prečnik kruga jedne godine. Da napomenemo i to da je Velika piramida visoka 5813,011885 inči.

        Dakle u vašingtonskom obelisku nema ništa iluminatsko, ništa masonsko, ništa falusko, nema ništa satanističko. Sve su to samo simbolične mjere svete geometrije.

...............................

Linkovi ka knjizi "Knjiga piramidina": 

http://www.scribd.com/doc/202357632/Knjiga-Piramidina

https://books.google.ca/books?id=jtPyCQAAQBAJ&pg=PA1&lpg=PA1&dq=knjiga+piramidina&source=bl&ots=XXHx51X8xl&sig=6nv6oq305FRgnwZnU9CCqRT6OGY&hl=en&sa=X&ved=0CCMQ6AEwAWoVChMInJ2_mNWGyAIViA6SCh1boAPf#v=onepage&q=knjiga%20piramidina&f=false

GEOMETRIJA KUĆE LEPENSKOG VIRA I GEOMETRIJA VREMENA GODINE

 

Geometrija osnove kuće Lepenskog vira.

Zodijacki krug u kome je Sunce nebeska soh i pupak života.

Geometrija vremena godine i Sunčeve ekliptike (slike uvećaj klikom).

         Po nacrtu osnove kuće Lepensko vira na karti neba urađen je nacrt vremena godine i Sunčeve putanje (ekliptike). Sve je isto, samo što su bazni uglovi uspona različiti: ugao uspona kuće Lepenskog vira je 60°, dok je ugao uspona na šemi godine 70,04919299°.

        Osa kuće Lepenskog vira na karti neba je linija nebeskog ekvatora (0°). Na početku i na kraju linije nebeskog ekvatora je tačka proljetnog ekvinocija na prvi dan proljeća (Vernal Equinox).

        Od prvog dana proljeća Sunce se kroz proljeće (Spring) penje zelenom krivuljom do ljetnog solsticija na prvi dan ljeta (Sumer Solstice), a odatle kroz ljeto (Sumer) počinje da se spušta ka nebeskom ekvatoru i prvom danu jeseni na jesenji ekvinocij (Autumnal Equinox). 

         Kroz vrijeme jeseni Sunce ide ka prvom danu zime (Winter Solstice), odakle se opet penje ka proljetnom ekvinociju (Vernal Equinox).

        Na crtežu kuće Lepenskog vira strelicom je obilježeno mjesto žrtvenika (nebeska soha, pupak života). Na šemi godine ta tačka obilježena je krugom u mjestu presjeka ekvatora sa vertikalnom linijom 8h (tačka između osmog  i devetog kvadrata brojeći s desna). 

Zemlja u svojoj rotaciji oko Sunca.

        U bukvalnom smislu nebeska soha kao nosač kuće Zemljinog vremena ("žrtvenik") je Sunce koje svojom gravitacijom drži Zemlju u njenoj neprekidnoj rotaciji oko Sunca. 

Freska iz crkve u Gruziji (17. vijek, crkva Svetitskhoveli, Mtskheta, Gruzija). Vertikalna linija koja spaja Sunce (istok)  i Mjesec (zapad) je nebeski ekvator. Centralna tačka ove freske se pupak Isusa Hrista.

NETJER U DREVNOM EGIPTU I NA STEĆCIMA

U gornjem lijevom uglu su tri stila netjera iz drevnog Egipta. Na ostalim slikama su netjeri na stećcima.

        Staroegipatsko netjer (nTr)  sličan je zastavi na jarbolu, Božija zastava, Božije žezlo. Riječ netjer znači Božija vlast, Božija moć, bukvalno znači Bog.

NAJSTARIJE SVEVIDEĆE OKO

        Netačno je da svevideće oko u trouglu potiče iz religije drevnog Egipta. Ono potiče iz misterija antičkih Grka. Evo na ovom kamenu (nadgrobnik ili oltar?) jasno se vide znakovi: svevideće oko, masonska kecelja i masonski simboli (antička grčka kolonija, 6-1. vijek st. ere, Olbija, Ukrajina).

U pojasu geografske zone Olbije (Parutino) na dan ljetne dugodnevnice, najdužeg dana godine na ljetni solsticij, obdanica traje sedamnaest sati. 

 

Svaki podiok oko trougla simbol je vremena jednog sata. Osam podioka sa jedne i osam podioka sa druge strane trougla je šesnaest sati dana. Sedamnaesti sat je označen podiokom u vrhu trougla. To znači da je ovaj trougao simbol ljetnog solsticija, a oko u trouglu je Sunce kao simblol vida.

 

 

VIDOVDAN NA LEPENSKOM VIRU

 Ljetni solsticij, juni 21. Sunce se pomalja iza Treskavca. Kuće Lepenaca imaju oblik Treaskavca.  

Na ulazu u kuću ispred ognjišta kamenom je iscrtan Treskavac, a ognjište je simbol Sunca.

Sunce se penje na vrh Treskavca .Oko ognjišta kao simbola Sunca je oreol sa zrakastim znacima V.

Izlazeće Sunce 21. juna na Treskavcu.

Treskavac kao oltar Sunca. Kuće Lepenskog vira i ognjista u kućama gradjeni su po izgledu Treskavca u jutru na dan ljetnog solsticija.

Oko ognjišta okomito su pobijene kamene ploče da dočaraju zrake izlazećeg Sunca na Treskavcu.

        Kuće Lepenaca imaju oblik brda Treaskavac na lijevoj, suprotnoj obali Dunava. U svakoj kući na ulazu ispred ognjišta kamenom je iscrtan Treskavac. Ognjišta u tim kućama simbolično predstavljaju vatru izlazećeg Sunca na tom brdu rano jutrom na dan ljetnog solsticija (ljetne dugodnevnice i prvog dana ljeta).

        Ognjište sa vatrom u kući  svakog Lepenca simbolično predstavlja vatru Sunca Boga na njegov najduži i najsunčaniji dan godine. Okomito pobijene kamene ploče u znaku  latiničnog slova V oko ognjišta iscrtavaju zrake izlazećeg vidovdanskog Sunca. Kameni žrtvenici i idoli iznad ognjišta ukrašeni su solarnim simbolima.

        Sve to svjedoči da su Lepenaci obožavali Sunce  kao Boga svjetlosti, vatre, toplote i života.

Fotografije: Vidovdansko jutro 21. juna nad Treskavcem i kuća sa ognjištem žitelja Lepenskog vira. Na prvoj slici desno jasno se vidi ognjište kao vatrena glava Boga Sunca sa oreolom.

....................................
Izvor fotografija brda  Treskavac: http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B0/%D1%80%D0%B5%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%82%D0%B0%D0%B6%D0%B5.409.html:567273-Sunce-se-dvaput-radja-nad-Lepenskim-virom

BOG DODOL, DODOLA I DODOLSKE PJESME

        Najstarije srbske obredne pjesme su dodolske pjesme. Uz određeni scenski ritual dodolske pjesme pjevaju se za vreme ljetnje suše. Cilj im je da umilostive Boga da pusti kišu. U svom Rječniku Vuk Karadžić piše:

        "Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem, pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem tako, da se nigdje ne vidi ni malo, i to se zove dodola (načinila se kao dodola - reku djevojci, ili ženi, koja se mnogo nakitila po glavi): pa onda zađu od kuće do kuće. Kad dođu pred kuću, onda dodola igra sama, a one druge djevojke stanu u red i pjevaju različne pjesme; potom domaćica ili drugo kakvo čeljade uzme pun kotao ili kabao vode, te izlije na dodolu, a ona jednako igra i okreće se. U dodolskijem se pjesmama na kraju uza svaku vrstu: oj dodole, dodole!"

Mi idemo preko sela

Mi idemo preko sela,

oj dodo le!

moj božole!

a oblaci preko neba,

oj dodo le!

moj božole! 

Iz oblaka prsten pade,

oj dodo le!

moj božole!

ujagmi ga kolovođa,

 oj dodo le!

 moj božole!

Pogledajmo ovaj refren:

“oj dodo le,

moj božole.”

Kad se izgubi znanje o značenju jedne riječi, onda se i riječ pogrešno zapisuje, jer vidimo da narodni pjevač u molitvenom obraćanju “oj dodo le, moj božole” obraća se Bogu, snishodljivo mu tepajući riječju “Božole”. Pošto je Božole hipokoristika imena Bog, onda je tom Bogu ime Dodol i pjesmu je trebalo zapisati ovako: 

Mi idemo preko sela,

oj Dodole,
moj Božole!
a oblaci preko neba,
oj Dodole,
moj Božole! 
Iz oblaka prsten pade,
oj Dodole!
moj Božole!
Ujagmi ga kolovođa,
oj Dodole!
moj Božole!

Bogu je ime Dodol! Pogledajmo sljedeću pjesmu:

Molimo se Višnjem Bogu

Molimo se Višnjem Bogu

Oj dodo, oj dodole

Da udari rosna kiša

Oj dodo, oj dodole
Da porosi naša polja

Oj dodo, oj doodle

I šenicu ozimicu

Oj dodo, oj doodle

I dva pera kukuruza

Oj dodo, oj dodole.

 (Zapisano 1976. godine, selo Boljare, Vlasotince. Kazivač Olga Milošević. Zabilježili: Ljiljana Milošević, učenica i nastavnik Miroslav Mladenović)

Prepišimo i ovu pjesmu po pravilnom izgovoru narodnog pjevača:

Molimo se Višnjem Bogu

Oj Dodo, oj Dodole!

Da udari rosna kiša

Oj Dodo, oj Dodole!

Da porosi naša polja

Oj Dodo, oj Dodole!

I šenicu ozimicu

Oj Dodo, oj Dodole!

I dva pera kukuruza

Oj Dodo, oj Dodole!

I ovdje narodni pjevač tepa svom Bogu Dodolu zovući ga Dodo. Ko je Bog Dodol (Dodo)?

        Drevni Pelasti imali su božanstvo sa imenom Dodona, što je po profesoru Radivoju Pešiću isto kao i pelaški Domatros, isto kao i slovenski Dažbog (Dajbog):

     “I upravo sarmatskim pismom nastao je monogram pelaškog božanstva Domatros koji od Pelasta preuzimaju i Krićani pre XVIII pre Hrista. Milan Budimir nas izveštava da ‘glavno muško božanstvo ima arhaičan kult u epirskom naselju Dodoni sa osobenim sveštenicima i kaluđerima negrčkog porekla’. Dopuštena je veza starobalkanskog, dogrčkog, što će reći Pelaškog htonskog božanstva Do-dona, Do-matros, odnosno Dios sa Dažbog i to s toga sto sporedni oblik za Dažbog glasi Da-bog.” (R. Pešić, Optužujem ćutanje, Pešić i sinovi, Beograd,  2001, str. 41)

I kakve veze ima pelaško muško božanstvo Dodona (Domatros) i slovenski Dažbog sa bogom Dodolom (Dodom)? Ima, ima veze, samo polako!

        Pogledamo li riječ Dodol, u njoj odmah uočavamo srbsku riječ do za koju danas tvrde da je prijedlog koji uvijek označava kretanje od jednog do drugog mjesta. Danas to jeste prijedlog, ali nekad davno u starini to je bila jednosložna imenica do u značenju linija, pravac, razmak, mjera, vrijeme i tu riječ i danas imamo u riječi dob, doba. Nalazimo je i u sanskritskom dolaa što znači ritam, zamah, mah, osciliranje. Zar Sunce nema svoj ustaljeni ritam izlaska, kretanja i zalaska? Zar to nije svakodnevno osciliranje Sunca? Uzmimo sanskritsko bhaa (svjetlo) i dodajmo ispred srbskog do: do-bha > doba.  I eto linije, eto mjere vremena trajanja svjetlosti (dana) od izlaska do zalaska Sunca, od istoka do zapada: do-ba > doba. Dakle u riječi Dodol riječ do znači razmak, trajanje, vrijeme.

        Velšani su Kimbri, a Kimbri su samo jedno od drevnih imena Srba. U jeziku engleskih Velšana Kimbra (Cymrieg language) i danas postoji riječ dodol. Velško dodol sastoji se od  dvije proste riječi: do-dol. I šta dodol znači? Znači postavljen, namješten, centriran. Velško dodi znači staviti, postaviti, namjestiti, dati, a velško dodiad je postavljanje, davanje, darivanje. I u svim navedenim velškim riječima riječ   do je nosilac potvrdnog značenja: da (jest), a riječ dol znači kriva linija,  krivulja, a to isto znači i srbsko dol. I evo na crtežu grafičke predstave značenja imena Dodol ili Dodo:

 

Dodol (Dodo) je ime Boga Sunca.

 

        Bog Dodol (Božole Dodo) je Sunce, Bog Sunca, Višnji Bog, kasnije Perun i Dažbog), a djevojka ogrnuta travom i cvijećem je Dodola (Zemlja). Tako je dodolskim ritualom simbolično-scenski predstavljena veza ljudi sa  Bogom Ocem Suncem i Majkom Zemljom, a od Boga Dodole tražena kiša ovdje je potreba Majke Zemlje da od Sunca Oca bude kišom kao nebeskom spermom oplođena da bi ljudima rodila ljetinu.

        Tako od pelaskog božanstva Dodone (Domatrosa), pa preko srbskih dodolskih pjesama i imena boga Dodole dolazimo do velšanske riječi dodol sa jasnim dokazom da su i Srbi i Velšani Kimbri  porijeklom i od Pelasta kao potomaka Jafetovog sina Gomera po kome su i ime dobili: Gimiri, Khumri, Cimerijani, Cimeri, Kimmeri, Kimbri, Simbri, Zimri, Sirbi...