MOTAČ (vjeronauka)

MOT
MOTA 
MOTOR
MOTOVILO

 

MOT (srp.)
MOTIV (en.)
MOTUS (lat.)

 

 

OKO SEBE ZEMLJA MOTA
OKO SUNCA ZEMLJA MOTA
VJETAR MOTA OKO PLOTA

 

MOT
MOTA
MOTAČ

 

Pošto keltsko (gaelik) MOTHAR (1) znači DUBOKI, NEZEMALJSKI GLAS, jasno je ko je MOTHAR ili MOTAČ: BOG!

.........................

        (1) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 185.

OD SVANUĆA DO VENCA SLAVE

Slak, ladole, slava.

SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT

SVANTOVIT = SVENTOVIT = SVETI VID = BELI VID

Kanarisko VANTU = OKRET, VRIJEME (1)
Kanarisko VANDU = JEDAN (2)
Kanarisko VANDYA = DIVAN, OBOŽAVAN, POŠTOVAN (3)
Kanarisko VANDITA = OBOŽAVAN, POŠTOVAN, SLAVAN (4)

Sanskritsko VANDA ( वन्द ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VĀNDRU ( वन्दारु ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VINDA ( विन्द ) = ODREĐENO VRIJEME DANA

        “Tudi prilika z a k o n s k o g a b l a g o s l o v a je r o č k a in ker je zemska boginja pod imenom Lada, Prija, Vana itd. Bila boginja ljubezni, toraj tudi zakona.” (5)

 

Boginja LADA je VANA. LADA je boginja ljubavi. Svaka ljubav GRLI, a boginja koja GRLI je GRLICA (boginja GRLICA javlja se od vinčanske kulture do Bogorodice koju ortodoksni hrišćani u njenom akatistu nazivaju GRLICOM).

LĀDDANA (sanskrit) = LIJEPA, ZGODNA, PRIJATNA
LĀDDANA (sanskrit) = KOJA MILUJE, PAZI, NJEGUJE, KOJA GAJI

LADA = boginja M-LADO-STI = LĀDDANA = DANA = DANICA = VIDA. Ona VOLI i sve BENDA, tj. POŠTUJE (tračka boginja BENDIS).

 

SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT

SVAN - VANA

Izlazi VAN! Idi VANKA!

 

Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) sa korijenom VAN-: VANDI, VANDILI, VANGIONI, VANIENSEN, VANDALI.

 

VIJENAC, VINAC ili VENAC:

 

        - VIJENAC, gen. -пса m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) епьсь, »στέφανος (upor. lično ime Stjepan), corona«. Deminutiv na -ič vjenčić. Izvedenica je na -ьс > -ас od primitivuma věn-, koji je očuvan u polj. wian, rus. ven = věnec, venók. (6)

 

1. Ijekavski: VIJENAC
2. ikavski: VINAC
3. ekavski: VENAC

 

Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VIN-: VINEDELIĆI, VINDILI, VINDINATES.

 

Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VEN-: VENETI, VENDI, VENDILI, VENELLI, VENAMI, VENNONENSES.

 

VIJENAC = VINAC = VENAC = KRUNA = KORONA = SVJETLOST = SVITLOST = SVETLOST = SLAVA

 

         "Druga je SLAVA Suncu, a druga SLAVA Mjesecu, i druga je SLAVA zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u SLAVI.” (1.Kor.15,41)

 

Slak

        -SLAK m (Dubrovnik, ŽK) »convolvulus arvensis«. Na -ovina slakovina. Na -ika slačika (Pounje, Bosna) »vrsta trave«. Na -ьс slačac, gen. -čca (Popović) »biljka Ackerwinde«. Pridjev na -ьп samo u toponomastici Slačno brdo (Stonsko primorje), poimeničen пг -ica slačnica (Ivanic-Kloštar) »gusjenica sphinx atropos«. Na -bka slaška (Smokvica, Korčula) »vrst žutinice«. Odatle je možda izvedenica slačkovina »vrsta trave« (Crna Gora, poslovica: gleda ka slačkovina uz plot}. Početno si- je nastalo zacijelo od svi- kao u slačilo (Grobnik, Kačje), slacina = slak (Daruvar) «= slakotina (Prnjavor, Bosna), od svlak, »exuvia serpentis«. To znači da je u grupi od tri suglasnika srednji, kao obično, ispao. To potvrđuje slovka f (Lika) »convolvulus arvensis«, na -ovina slavkovina (Bosna, Otok, Slavonija) »poponac«, gdje je v metatezom uklonjen iz iste grupe. Odatle potječu zacijelo s promjenom sufiksa slavac, gen. -vca m »convolvulus arvensis« i slavak, gen. -vka (Poljica) »biljka hieracium pilosella«, također slava (jedna potvrda u Petranovićevoj narodnoj pjesmi). (7)

 

LADOLEŽ = SLAK = SLATAK = SLASKA = SLATKOVINA = SLAKOTINA = SLAČKOVINA = SLAČICA = SLOVKA = SLAVAC = SLAVAK = SLAVA = SVJETLOST

...........................
         (1) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 853.
         (2) Ib.
         (3) Ib.
         (4) Ib.
         (5) Novice gospodarske, obertnijske in národske, Sedemnajsti tečaj, V Ljubljani, Natisnil in založil Jozef Blažnik, 1859. str. 107.
         (6) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 591.
         (7) Ib. st. 278.

SVARICA

 

         Francuski istoričar i filolog Marie Henri d'Arbois de Jubainville (1827 – 1910) proučavao je keltske natpise Gala po kamenim spomenicima nekadašanje Galije. Na jednom od tih spomenika u francuskom gradu Dijon (potonji rimski Divon) našao je sljedeći zapis:

 D MANDVBLI M
DOVSONI • FIL
ET SVARICA VXS

 

Latinskim jezikom tu piše:

D(is) M(anubis) Mandub(il)li
Dousonni, fil(ii)
et Svarica uxs(or)

 

Latinsko “D(IS) M(ANUBIS)” bukvalno znači “DUH-BOGOVIMA”, ali na nadgrobnicima smisao toga odgovara srbskom izrazu “U SPOMEN”. Riječ MANDVBL tumače kao ime MANUBIL ili MANDUBILI sa prezimenom DOUSONNI:

 

U spomen
Mandubilu Dusoniju • djeca
i Svarica žena

 

Da li je smisao natpisa takav ili malo drugačiji, to ovdje nije ni važno. Ono sto je važno je srbsko ime spomenute žene: SVARICA. Iako je latinsko V = U, a U = V, te ime SVARICA može da se pročita i kao SUARICA, svom srbskom rodu od kojeg su postali potonji Slaveni to ime je poznato: SVARICA! Sanskritsko SVAR ( स्वर् ) je NEBO, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE. danas se SVARICE zovu SV(J)ETLANE.
.........................
Literatura:
Mémoires l’Institut national de France, Académie des Inscriptions et belles-letress, Tome trente-cinquième, Paris, 1885, p. 21.

BOG TANGARA I PUŠKA TANDŽARA

       

       Jakuti su Jefetovci i oni sebe zovu Sakha. Žive u ruskoj republici Jakutiji u Sibiru. Njihovo ime Sakha upućuje na Skite ili Sake, mada etnolozi i lingvisti tvrde da Jakuti pripadaju grupi turskih naroda. 

         Jakutski bog stvoritelj je TANGARA. Kod starih Bugara je TANGRA, kod Huna je TANGLI, kod Mongola TENGRI ili TENGERI. Kod drevnih Kineza zvao se TEIN ili TIANT. U modernom turskom uobičajeno ime za “bog” je TANRI (1).

         Kod Polinežana i novozelandskih Maora TANGAROA je bog okeana, a njegov sin je TINIRAU, bog svih riba (2). Kartaginjani su imali boginju TANIT.

Pogledajmo ove srbske riječi: TANASKO, TANKOSA, TANASIJA, TANA, TANJA, TANE, TANDRK, TANDARATI, TANJIR, TANJUR.

         Hajdemo do keltskog: velško TÂN je VATRA (3). I gle: jakutsko TANGARA, starobugarsko TANGRA, hunsko TANGLI, srbsko TANASKO, TANASIJA,TANA, TANJA, TANE, TANDRK, TANDARATI i velško) TÂN imaju isto korijensko značenje: VATRA, SVJETLOST, SUNCE.

         Jakutski bog je TANGARA, a kod Srba puška je TANDŽARA jer i ona PUCA, GRMI i SIJEVA ubijajući TANETOM.

         Englesko DANC (ples) je odsrbskog TANC, TANEC (kolo), jer je KOLO simbol SUNCA i SUNCE je KOLO, odnosno TÂN, tj. VATRA.

        Keltsko (gaelik) TÀNAISTE je titula za onog ko je član DINASTIJE, RATNIK, PRINC, VLADAR, dok TÀNAISTEACHD znači DINASTIJA (4). Etimolozi tvrde da je englesko DYNASTY, tj. DINASTIJA postalo od grčkog ΔΥΝÁΣΤΗΖ sa značenjem GOSPODAR (5) i od grčkog ΔΥΝÁΤÓΖ sa značenjem JAK, SILAN, MOĆAN (6). I tu etimolozi stanu, a to je tek na pola puta od tačnog objašnjenja jer su grčko ΔΥΝÁΣΤΗΖ i ΔΥΝÁΤÓΖ izvedeni od rasenskog, tj. etrurskog korijena TIN sto je ime rasenskog vrhovnog boga: TIN ili TINIA.

         Ime TIN znači isto kao srbsko TINJATI i kinesko TIANT (TEIN) i mongolsko TENGRI: VATRA, SJAJ. Odatle su izvedene riječi TENDŽERA (rumunski: TINGIRE, TINGIRICĂ) i TENEĆE (rumunski: TENECHIA = TINICHIÁ; bugarski: TENEKE = TENEKIA), a sve znači VATRA, SJAJ, SVJETLOST.

         Litvansko i latvijsko DIENA (dan) je od starijeg TIENA. Staroprusko DIENAN je od starijeg TIENAN (akuz.). Sanskritsko DINAM je od starijeg TINAM. Srbsko DAN je od starijeg TAN. Sve ove riječi znače SVJETLOST, SUNCE, OGANJ.

    
……………………….
         (1) Eclectic Magazine: Foreign Literature, Volume 12, edited by John Holmes Agnew, Walter Hilliard Bidwell, New - York, E. R. Pelton, Publisher, 1870, p. 176.
         (2) Encyclopedia of Ancient Deities, By Charles Russell Coulter and Patricia Turner, New Yor, Routledge Taylor & Francis Group, 2000, p. 492.
         (3) Spurrell’s Welsh-English Dictionary, Tewlfth Edition, Edited by J. Bodvan Anwil, Tarmarten, W. Spurrell & Son, 1934, p. 352.
         (4) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 541.
         (5) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, pg p. 183.
         (6) Ibid.
 

PISMO DIMITRIJA HOMATIJANA SV. SAVI

 

 

 

 

 

 

 

 

Stranice Pisma su u neparnim brojevima, jer su na parnim stranicima originali na grckom jeziku.

.................................

Literatura:

Georgije Ostrogovski, Pismo Dimitrija Homatijana sv. Savi i odlomak Homatijanovog pisma patrijarhu Germanu o Savinom posvećenju, Svetosavski zbornik, Knjiga 2, Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1939, str. 89.

Link ka izvoru: https://archive.org/stream/SvetosavskiZbornikII/Svetosavski%20Zbornik%20II#page/n0/mode/2up

NATPIS NA STEĆKU

Prvi članak objavljen je 1871. godine u "Glasniku srpskog učenog društva".

Drugi članak objavljen je 1895. godine u njemačkom izdanju "Glasnika Zemaljskog muzeja BiH" (Wissenschaftliche Mitthellungen aus Bosnien und der Hercegovina. Herausgegeben vom Bosnisch-Hercegovinischen Landesmuseum in Sarajevo, Redigirt von Dr Moriz Hoernes, Dritter Band. Wien, 1895, Seite 444-445).

 

         Eto, to je istorija! Šta ćemo sad? Na istom kamenu iste znakove jedan vidi ovako, drugi onako. Prvi znak im različit, drugi znak im različit. Prvom 739, a "najvjerovatnije" 6739. godina, drugom 631. tj. 6139. godina.

 

         Ko je u pravu, ko griješi, ko laže? Ono u čemu se svojim sumnjama slažu je da spomenik nije iz vremena prije Ćirila i Metodija i da Srbi nisu imali ćirilicu prije njih. Pošto su službenici države i svojih crkava, moguće je da oba namjerno lažu.

 

         Ovo je samo jedan primjer koliko malo treba da se pokaže istina, ali niko ne želi da se zna istina, jer dovoljno je bilo da se natpis pažljivo isčita i treći put i da se ispita sadržaj groba.

 

 

         Lično mislim da je tačno datiranje 739. godina, jer je prepis stariji i prekopirao ga je učitelj pravoslavac, a drugi je iz kasnijeg vremena procitan od rimokatolika i njemačkog podanika, te na ono naopako S mogao i sam na licu mjesta ustrugati poprečnu crticu da bi se dobio kakav-takav znak za broj 6000. Skraćenica "Gospodnjeg" napisana je pisanim ćirilicnim slovom G, koje je zapravo stilizovano G glagoljice.

DERVNI UNIVERZALNI SIMBOL

  Zovite najpoznatije teologe svetosavske SPC da vam objasne kakav je ovo hrišćanski krst na stećku krstači kod Uboškog, opština Ljubinje.

TIN JOŠ TINJA

Vatra tinja.

 

         "TINJATI, -nja impf. (Vuk, subjekt vatra) 'slabo gorjeti, prestajati gorjeti' prema pf. stmjati se (subjekt vatra). Od iste je osnove tin/ас, gen. -njca m = slov. tînjec 'Glimmer'." (1)

 

Tin (Tina, Tinia) na bronzanom etrurskom ogledalu.

 

         Kad se drva zgore, kad nestane plamena i ostane samo žera, tada vatra TINJA. Srbsko TINJATI potiče iz rasenskog (etrurskog), jer je izvedena od riječi TIN. To je ime rasenskog vrhovnog boga: TIN ili TINA, koji je Rasenima bio kao Zevs Grcima ili Jupiter Rimljanima (vidi sliku).

 

         TINJATI kazuje da vatra SLABO SJA, SLABO GORI, a TIN (TINA, TINIA) znači JAKO SJA, JAKO GORI.

 

         Skok kaže da je DINJA "sveslavenska riječ iz praslavenskog doba, bez paralela u baltičkim i ostalim indoevropskim jezicima" (2), ali ne zna odakle potiče riječ DINJA. Srbsko DINJA (kao vatra) izvedeno je od TIN (TINJA).

 

         Muško vlastito ime DINKO (osim u rodu) istog je značenja kao i žensko DINKA koje je isto imenu TINKA: svijetla, sjajna, vatrena, žarna, žarka.

 

         Nekad su lampe služile kao izvor SVJETLOSTI. U lampama je gorjelo ulje, te je u dalmatinskom primorju posuda za ulje TINAC.

 

 

         Englesko TINE znači ŽARAN, UŽAREN (3) i takođe potiče od rasenskog TIN.

 

Sanskritsko DINA ( दिन ) znači DAN. Glasovi T i D često se uzajamno mijenjaju: DIN -TIN, TIN - DIN. Da li je starije DIN ili je starije TIN, teško sa sigurnošću reći.

 

MILA-DIN > MILADIN, MILADINKA,
ŽIVA-DIN > ŽIVADIN, ŽIVADINKA,
VUK-A-TIN > VUKADIN, VUKADINKA

 

         Rasenski bog TIN još TINJA u jeziku Rašana.

................................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 472.
         (2) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 406.
         (3) English etymology; or, A derivative dictionary of the English language, by George William Lemon, Printed for G. Roninson, London, 1783, p. 512.

SIMBOL C

         Simbol na keramičkoj figurini boginje (13. v. st. ere, Cirna, Nacionalni istorijski muzej u Bukureštu, Rumunija). G = On se spustio (Sunce na južnom nebu u jesen i zimu), On se vaznesao (Sunce na sjevernom nebu u proljece i ljeto). U dnu je znak na prvoj stranici Miroslavljevog jevanđelja

 

Isti simbol u perzijskom surbanizmu.

 

Isti simbol kod Sarmata i Kelta.

 

Na stećku.

 

        To je simbol zimskog i ljetnog solsticija, tj. simbol dana u kojem se susreću i smjenjuju jesen i zima i dana u kojem se susreću i smjenjuju proljeće i ljeto.

         "Simbol na mnogim crkvama u zapadnoj Engleskoj i smatra se da predstavlja Hrista u Njegovoj duhovnoj formi u hrićšćanskom kultu. Zajednički i isti Velki Bog starih zvjezdoznalaca do ovih dana." (1)

......................
         (1) Albert Churchward, The Arcana of Freemasonry, London: George Allen & Unwin LTD, 1915, p. 196, 224.

KAD SE ANTIHRISTI DOČEPAJU VLASTI NAD CRKVOM