BOŽIJI SKIPTAR

 Božji skiptar (vikinški broš, Vannebo, Gotland, Sweden): simbol Sunca u dnu je zimski, u centru vrha je ljetni solsticij između sunca proljeća i ljeta.

     Skiptar je simbol vlasti, žezlo, steg. Naziv SKIPTAR je složenica od: 1. S, 2. KI-P, 3. TAR.

     1. Ono S je prijedlog instrumentala: S KI > SKI. Ovo je osnova galskog SCIA (skia) sa značenjem KRILO [1], a SKI u SKIGN je PRODUŽENJE, IZDUŽENO [2].

     2. Osnova KI je u KIP, KIPI, KIT, KITA, KIČMA, KIŠTRA, KIŠA. KI  je u imenu KIRIL, koje  je isto imenu KURIL [3]. KITA je sinonim nazivu KURAC. U prvom izdanju glagoljskog brevijara zabilježeno je lično ime KIRIN, koje je isto ličnim imenima KARIN I KURIN [4]. U Hrvatskom Zagorju SKIPET je ŠI-ŠARKA i ŽIŠKA [5] (šišarka je simbol života, žiška je žar, vatra). Galsko CI (KI) značenjem je isto galskom SI sa značenjem VELIK, STRELOVIT, BOG [6], a to znači i galsko ARU [7]. Galsko CI (KI) takođe je značenjem je isto galskom CA, CE, CO, CU i sve znači BAL, tj. SUNCE [8].

   Dakle, KI u SKIPTAR znači SUNCE i ono je ŽI-VOT, DRŽAČ, NOSAČ, ČUVAR i zato se Sunce shvata kao vidljivo projavljivanje nevidljivog BOGA. 

Hetitski hijeroglifi SI i RA zajedno prave Božiji skiptar kao novi hijeroglif sa značenjem SIRA, SIRI (SIR je SJAJAN, BIJEL).

     Srpsko SIR je mliječni proizvod BIJELE ili ZUTE boje. To su boje najjačeg sjaja dnevnog Sunca i tu Sunčevu odliku uzimali su hetitski vladari sebi za titulu. Galsko SIR isto je galskom SERRA sa značenjem VIS, PLANINA, GOSPODAR, GOS-POD, BOG. To isto znači galsko SAR, SER, SOR, SUR i sve se odnosi na smisao pojma BAL i to je SUNCE [9]:

     “Egipćani su zvali hititskog kralja Kheta-sira, Asirci su zvali Pisa-zari, Pisiris. Ne može li se iz ovoga zaključiti da je izvorni oblik druge polovine imena vladara Karkemiša bio sira ili siri, a ne sari? Japanska riječ kashira, kapetan, ekvivalent je et-rurskom i baskijskom zari, i čini se da daje prednost siri, kao primitivnom obliku. S druge strane, bas-kijske riječi zari i zagi, kao u buru-zari, buru-zagi, međusobno su zamjenjive, a zadnja se slaže s japanskom saki. Tako se u asirskom pojavljuju dva oblika saru, kralj, i saku, visok, uzvišen. Japanska khašira je kaiser i car.” [10]

   TAR u SKIPTAR osnova je u srpskom imperativu TARI, OTARI (očisti, ubijeli, usjaji), te u hidronimu TARA. TAR bukvalno znači ČIST, SJAJAN. TAR u hetitskom TARRIK znači IZVOR, GLAVA IZVORA, GLAVA SIJANJA [11]. Hetitsko TARAKO znači SJAJNI, KRASNI [12]. Velško TÂR je “prožimajući princip koji tare, sati-rač”; tar > tare > satara [13].

     Galsko TAR je “istureni znak; grub, oštar, surov, turbulentan; stanište, boravište; isto kao haldejsko Dar”; TAR  isto kao Ter, Tir, Tor, Tur, tj. Bal, od-nosno SUNCE [14]. TARANIS je keltski bog munja i gromova, skitski TARGITA, hetitski TARHUN. Sumersko TAR znači GOREĆI [15], sanskritsko TĀRA je ZAŠTITNIK; DOBAR, ODLIČAN, ZRAČEĆI, SJAJNI [16].

     TAR je ČISTO, SJAJNO, SVJETLOST. Tako SKIPTAR znači IZDUŽENA SVJETLOST, ZRAKA.

........................
     [1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 341.
    [2] Ib. p. 360.
     [3] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II; JAZU, Zagreb, 1972, str. 84.
     [4] Ib.
     [5] Ib. Knj. III, 1973, str. 260.
     [6] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 316.
     [7] Ib. Tome III, p. 355.
     [8] Ib. Tome II, p. 316.
     [9] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 351, 359.
     [10] John Campbell, The Hittites: their inscriptions
and their history, Vol. I; Toronto: Williamson & Co.,
 1890, p. 70.
     [11] Ib. p. 55.
     [12] Ib. p. 63.
     [13] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II; London: Printed for E. Williams, 1803.
     [14] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 403.
     [15] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 246.
     [16] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 443. 

HATI, HITITI ILI HETITI

    Jezik HATA pripada grupi jafetskih jezika, tj. jeziku Jafetovih potomaka, koji evolucionisti u ling-vistici proglašise indo-evropskim jezikom, ali ne pro-mijeniše imena semitske i hamitske grupe jezika:

     “Uzmimo za primjer naziv Hetiti, na egipatskom Khita, na asirskom Khatti, Khatte, Kheti.” [1]

     Dakle, ime HATI (HATTI) je ime naroda poznatog i pod imenom HITITI. Oblik i značenje riječi HATTI nalazimo u sanskritskom HAṬ (हटति, हट्)  sa znače-njem SJATI, BLJEŠTATI [2]. U kanariskom (kanna-da) jeziku (narodnom sanskritu) je riječ HATTU i znači VIS, PENJANJE, USPON; BISTRINA; PA-MUK; ZAPALITI [3].

     Jutrom se Sunce PENJE, prvi Sunčev SJAJ  ZABLJEŠTI na vrhovima BREGOVA. Dakle san-skritsko HAṬ sa značenjem SVJETLOST, SJAJ, BLJESAK označava rezultat Sunčevog PENJANJA, a kanarisko HATTU svjedoči to PENJANJE na VISU na kojem se ZAPALI VATRA SUNCA, tj. SVJET-LOST i BLJESAK, BJELINA.

      Srpsko KAT znači SPRAT, dakle KAT znači VIS: HAT = KAT. Tako su srodni kanarisko HATTU (pe-njanje) i srpsko KATUN, kuća na planini, a planina je VIS.

     Pošto srpski jezik ima tri vrste govora, ijekavsko BRIJEG i ekavsko BREG imaju i svoj ikavski oblik BRIG. Toko po smislu ime HATI znači isto kao i BRIGI ili FRIGI, FRIZI.

     HATI se razilaze širom svijeta, te neki  dolaze u Trakiju dobijajući ime GETI. Kanarisko GETTU zna-či NASTANJEN, NAMJEŠTEN [4], talijanski GETO ili GHETTO. Čuveni sumerski car Sargon veličao je sebe titulom Gūt (ili “Goth”) i “Veliki Khāti” ili Khatti (ili Hitt-ite) [5]. Zbog ove titule neki pogrešno misle da je Sargon bio porijeklom Hitit, tj. Hetit, zabo-ravljajući pri tome da je to samo epitet kao tutularni naziv.Imenu KHĀTI ili KHATTI odgovara srpsko KAT: IZNAD, GORE, VIS, VIDIK, SVJETLO:

     “Riječ Khita pojavljuje se u mnogim indijskim natpisima, od kojih jedan iz Mathoure glasi kako slijedi: Tsutemame ri ma Para Hurnara yofu Hosh-rori, Sibir ga Kita ga meta, Hoshrori, otac Pala Hu-mare, kralj Sibira i Kita, osvaja Tsutemame.¹⁷ Ovdje spomenuti Tsutemame bio je Sushmini iz Purana, Assakani ili Astakeni klasičnih geografa i imena Akesina.” [6]

Purane su sveti spisi iz vremena Veda (ime im znači “drevni, stari”).

     I sta je bilo sa Hetima u Indiji? Gle:

     “Čini se da je velika borba započela malo prije hrišćanske ere, a završila protjerivanjem Indo Skita ili Hetita između četvrtog i desetog vijeka.” [7]

Ostala je Indija u narodnom sjećanju Srba: “Ooo, zemljo Indijo!”

     “Hetitski, ili, kako se tako može kazati, etrurski, govor dugo je preživio u Italiji. Mnoge hetitske dr-žave su osnovane u Južnoj Galiji, od primorskih Alpi do obale Atlantika. U Španiji je nekoliko konfede-racija Hetita i hetito-keltskih gradova, za koje se Kartaginjani i Rimljani otimaju u osvajanju od 235. st. ere. Ime dato španskim Hetitima je Iberi, i u drugim dijelovima Evropi poznati su kao Riganti.” [8]

     “U davno u doba starog Medijanskog carstva dogodile su se okolnosti koje su dovele do migracije Hetita iz Perzijskog carstva u Indiju, premda su se tamo mnogo ranije naselile kušitske i semitske migracije; ali istorijsko kraljevstvo počelo je tek kad su Hetiti i njihovi Javetovi prijatelji stvorili tamo svoj dom. Postoje spomenici ispisani neobičnim znako-vima pokazujući veze sa onima iz Partie, Male Azije i Etrurije. Posao oko dešifrovanja ovih zapisa tek je počeo.

     Kraljevi, koji su ostavili svoje natpise u Indiji, često sebe zovu kraljevima Kita. Najstariji deši-frovani natpis je iz 403. st. ere. Tu se jednostavno konstantuje da je Kita odabrao sebi Nebutakija za kralja; dvadeset godina kasnije Tsumaki od Sakisa proglaava svoj uspon na tron; dvadeset godina nakon toga, Kabutaku objavljuje da je u njegovom liku suparnička linija suzbijena od strane Sakisa. Zapisi dovoljno svjedoče da Hetiti počinju da vla-daju u Indiji u sedmom vijeku st. ere sve do hriš-ćanske ere.” [9]

     “Tamo je šest drugih kraljevstava spomenuto u natpisima. Hetitsko pleme Rabakita je istjerano iz Indije oko 63. st. ere nalazeći sklonište u Tibetu i Tartariji. Početkom petog vijeka dospjeli su do Sibira kod izvorišta Jeniseja, gdje mizerni ostaci ove rase još uvijek borave.

     Region oko Jeniseja je sa tumulusima poput evropske Skitije. Mrtvi Kitani su ovdje sahranjivani i iz njihovih grobova nađeni artefakti svjedoče drevnu i jedinstvenu civilizaciju. Na kamenju uz obalu rijeke su natpisi autora Raba Kita. Sjeverni Hetiti migrirali su u Ameriku početkom šestog vijeka; izgleda da ima dokaza da su južni ili okeanski Hetiti došli u Gvatemalu i Jukatan u ranom periodu. Prolaz od Kamčatke do Amerike bio je Aleutski lanac sa za-vršetkom na Aljasci. Veliki uzrok emigracije je pri-sustvo neprijateljskih plemena, što počinje protje-rivanjem od strane protivnika budizma u Indiji prije hrišćanske ere, ali od kojeg talas nije dosegnuo sjevernu obalu sve do šestog vijeka. Priče o pobuni često se pojavlju u drevnim japanskim analima i uglavnom su praćene pričama o iseljavanju, koje se moglo dogoditi samo morem.” [10]

     Jedno hetitsko pleme protjerano iz Indije zvalo se RABAKITA. Hetitsko RABA znači SLUŽBA [11], a hetitsko KIT je Sunce [12], dakle RABAKITA znači SLUŽITELJI SUNCA.

     “Kitaj u centralnoj Aziji dao je ime Kitaju ili Kini, i riječ podsjeća na egipatsko Kheta i hebrejsko Het.” [13]

     Hetitsko KIT je ime Sunca: KIT je MOĆ, SNAGA. KITA značiti penis, jer je oplođivač; ima i KITA cvijeća, pletenica je KITA, KITNJA, KITICA je strofa, KIČICA je četkica, KITNJAK je hrast: KIT je SUN-CE, KITA je ZRAKA, KITE su ZRAKE: KITA > GITA = vedska himna Suncu.

     "Oooo, zemljo Indijo!"

     Protjerani iz Indije HETI ili HATI su po Tibetu i Kašmiru i razišli su se širom Sibira, gdje se nazivaju Jeniseji, a neka plemena zovu se ASSAN, KOT-TUEN i ARIN [14]. Po sibirskoj KITHAN dinastiji (907-1125.) [15] Kina je i nazvana KITAJ ili KATHAJ [16]. Vladali su i Korejom od 685-1216. [17], dio njih stiže u Japan, dok neki krajem 10. i početkom 11. vijeka stižu u obe Amerike [18].

     Egipatski naziv za Hetite je KHETA, asirski KHATTI (biblijsko HETI nećemo računati kao izvorni naziv po Hetu, Hamovom sinu i Nojevom unuku, jer je Biblija prvenstveno ideološki statut, plan i pro-gram, čiji su autori bili skloni izvrtanju istine u korist ideologije judaizma. Originalna zemlja Hetita je Kapadokia [19], dakle Mala Azija.

     Jedno od hetitski imena Sunca je KIT [20], u kojem je K kod Egipćana i Asiraca moglo biti izgovarano i kao Kᴴ, te su Egipćani pisali KHITA, Asirci pisali KHATTI, KHATTE, KHETI [21], jer upravo Sargon sebi daje titulu VELIKI, VELIČANSTVENI KHĀTI ili KHATTI ili HITT-ITE, što bukvalno znači VELIČANSTVENO SUNCE. Tako biva da su nazivi KITI, KHETA ili KHATI sinonimi.

     Jedno hetitsko pleme prognano iz Indije zove se RABAKITA, a u tom imenu hetitsko RABA znači SLUŽENJE [22], a KIT je Sunce: RABAKITA znači SLUŽITELJI SUNCA:

     “Kitaj u centralnoj Aziji dao je ime Kitaju ili Kini, i riječ podsjeća na egipatsko Kheta i hebrejsko Het.” [23]

KITAJ je ZEMLJA SUNCA. Hetitsko KIT je ime Sunca: KIT je MOĆ, SNAGA. Srpsko KITA značiti penis, jer je oplođivač; ima i KITA cvijeća, pletenica je KITA, KITNJA, KITICA je strofa, KIČICA je čet-kica, KITNJAK je hrast: KIT je SUNCE, KITA je ZRAKA, KITE su ZRAKE: KITA > GITA = vedska himna Suncu.

     Naziv KITI, kao sinonim egipatskom KHETA i asirskom KHATI, znači SUNČANI, SJAJNI, SLAVNI. To ime sa značenjem SJAJNI, SLAVNI upućuje na kasnije SLOVENE.

     Da li Homer u Ilijadi pominje Hetite? Pogledajmo neka razmišljanja o tome:

     “U Homerovom nabrajanju trojanskih saveznika, Sayce naglašava da ime Άλιζῶνες (Il. ii. 856) može da se veže sa Halis, dakle Hetiti.  Oni su došli τηλόθεν ἐξ Άλύβης, ὅθεν ἀργύρον ἐστί γενέθλη, ‘oni iz daleke behu Albie, rudnika srebra’ (Bulgar Ma-den?). Ovo ime, iako nije mjesto, može se porediti sa Khalupu, Aleppo, i oboje sa Χάλυβες. cf. Lag-arde, Beitr. zur baktr. Lexi-cog., p. 14. Themi-stagoras, citiran u Έπιμερισμοί, kaže da je Άλύβη Likija. U Odiseji (XI, 521) se spominje Κήτειοι, pod njihovim kraljem Telefusom, južno od Troje, sup-rotno od Lezbosa. Syce opet identifikuje njih sa Hetitima.” [24]

     Pogledajmo iznad spomenuta imena naroda:

     • Άλιζῶνες = ALIZONES = ALIZONI
     • Χάλυβεσ = KHÁLIBEO = KALIBEO
     • Αλύβη = ALÍBE = ALIBE, ALIBI

Arapi su Slovene zvali SAKALIBA, što je skoro identično imenu Χάλυβεσ (KHÁLIBEO, KALIBEO). Govore neki da je to arapsko SAKALIBA zamo prevod grčkog SKLAV, sa značenjem ROB, ali nije tako, lažu. Evo: SA + KALIBA!

     Arapsko SA znači ČAST [25], arapsko KĀL je RIJEČ, REĆI, SLOVITI [26]. Da li je pukim slučajem u arapskom SAKALIBA, sa značenjem SLOVENI, arapsko KĀL sa značenjem RIJEČ, REĆI, SLO-VITI? Ne, to je arapski prevod imena SLOVEN.

     Ime naroda Χάλυβεσ (KHÁLIBEO, KALIBEO) kod Grka se kasnije poetski se povezuje sa značenjem GVOŽĐE, jer se vjeruje da je taj narod u Pontusu prvi izumio gvožđe, a da bi gvožđe bilo tvrdo, ono se KALI.

     Nisu li su Hetiti Sloveni? Pogledajmo: Homer u Ilijadi nabraja Paflagonce iz zemlje ENETA (II, 852), za koje mnogi tvrde da su kasniji Herodotovi Ve-neti. Glavni grad te ENETSKE zemlje je KITOR (Κύτωρον) (II, 853), po hetitskom KIT, što je he-titsko ime Sunca, dakle su Paflagonici u Enetskoj (venetskoj ili slovenskoj) hetitski narod, što znači da su Hetiti zapravo drevni Sloveni.

     Sama riječ KIT, sa značenjem SUNCE, otkriva svoj pravi smisao u srpskom KIT (najveći sisar), KIT (stolarsko sredstvo za popunjavanje šupljina i učvršćivanje stakla), KITA (penis kao oplođivač), te KITNJA, KIĆENI (svatovi): KIT je VELIKA MOĆNA SILA, OPLOĐIVAČ (Zemlje), DRŽAČ I ČUVAR (ži-vota) I SLAVA NOVOG RAĐANJA. Sunce je KIT, zraka je KITA, zrakast je KITNJAST

     Sanskritsko HAṬ (hat, ɦəʈ) znači SJATI, SVIJETLITI [27]. To je sinonim riječi SLAVA, jer SLAVA je SJAJ,

SVIJETAL = HATTIT (hatit ili ɦəʈit) = SJAJAN = TRA-ČAN = SLAVAN = SLAVEN.

........................
     [1] John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume I; Toronto: Williamson & Co.,  1890, p. 9.
    [2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dicti-onary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1287.
    [3]  William Reeve, A Dictionary Canarese and Eng-lish; Revised, Corrected and enlarged by Daniel San-derson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858, p. 988.
    [4] Ib. p. 389.
    [5] Laurence A. Waddell, Egyptian Civilization: Its Sumerian Origin and Real Chronology; London: Luzac & Co., 1930. p. 29.
    [6] John Campbell, Ib. p.11.
    [7] Ib.
    [8] Morton G. Stuart, Anniversary Address of the President, Proceedings - Dorset Natural History and Archaeological Society, Vol. XIII; Docrchester: Printed at The “Dorset County Chronicle”, 1892, pg. 20.
    [9] Ibid.
    [10] Ibid. pg. 21.
    [11] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites and their Language, New York: Dodd, Mead, and Co.; Edinburgh and London: William Blacwood and Sons, 1898, pg. 300.
    [12] Ibid. pg. 196.
    [13] Ibid. pg. 201
    [14] Ib. p. 12.
    [15] Ib. p. 14-15.
    [16] Ib. p. 15.
    [17] Ib.
    [18] Ib. p. 19-28.
     [19] Leopold Messerschmidt, The Hittites; London: David Nutt, 1903, pg. 13.
    [20] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites and their Language; New York: Dodd, Mead, and Co.; Edinburgh and London: William Blacwood and Sons, 1898, pg. 196
     [21] John Campbell, Ibid. p. 9
.    [22] Ibid. pg. 300.
     [23] Ibid. pg. 201.
     [24] Arthur Ernest Cowley, The Hittites; London: Humphrey Milford, Oxford Univeristu Press, 1920, pg. 23.
     [25] Francis Johnson, A dictionary, Persian, Arabic, and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co., 1852, pg. 672.
     [26] Ibid. pg. 945.
     [27] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1287.

MISIA (> MIZIA) ILI MOESIA (> MOEZIA)

Misia (> Mizija) u Maloj Aziji.

     Misija (> Mizija) je ime provincije u sjeveroza-padnoj  Maloj Aziji. Kod starih autora preovladavalo je mišljenje da su Misija u Maloj Aziji i Moesia (> Moezija u današnjoj Srbiji i Bugarskoj) dvije vari-jante istog imena, samo različitih dijalekata, i da su bile bile nastanjene istim narodom [1].

Misia u Maloj Aziji bila je nastanjena Frigima, Tro-jancima, Aeolcima i Misima [2]. Homer u Ilijadi spo-minje i Mise (II, 858; X, 430; XIII, 5) [3]. Strabon kaže da su se nakon pada Troje Misi razišli i prema Zapadu i prema istoku (Strabon, XII, str. 665) [4]. Herodot (VII, 74) tvrdi za Mise da su istog roda kao i Liđanja [5] i da su uvijek bili uz perzijsku vojsku i najvjerovatnije su govorili srodnim jezicima. Strabon je takođe tvrdio da su Misi u Malu Aziju došli iz Evrope (VII, str. 295, 303; XII, str. 542, itd.), te da su Moesi iz Evrope i Misi u Maloj Aziji isti narod [6]. Moesia (Moezija) je bila  nastanjena tračanskim ple-menima i [7] i Skitima.

Sanskritsko SĪ znači IZVLACITI PRAVU LINIJU [8], dakle je SI linija od Sunca, ZRAKA, SJAJ. Ime Misie (Mizije) potiče iz hetitskog jezika: hetitsko MISI znači VELIKOSJAJNI, a ono što je veliko-sjajno, ono je bijelo, jer je bijela najsjajnija boja, podnevna boja Sunca. Riječ MISI je složena od hetitskog MI + SI. To se pisalo sa varijantama dva hijeroglifa kakve vidimo na slici ispod.

Napisani kao u dnu slike hetitski hijeroglifi MI i SI znače Veliki, Veličanstveni car, Car sjaja.

Hetitski pečat

Bronzani privjesak (Opaljene gomile, Ferizovići,  Rogatica, RomanijA, BiH; Cerovich 1990; 1-12 R 1:2)

Misi (> Mizi) znači Veliki sjaj, Velikosjajni, Velikasi > VELIKAŠI. Cezar i Plini spominju Kelte Velikase (latinski: Veliocasses). VEL je od BEL, KASI je od keltskog  CAS (KAS) sa značenjem VATRA [9], (SUNCE).

U Trajanovom pohodu na Dakiju od Rimljana zarobljena oprema vojnika Partića                      (Trajanov stup, 113. god., Rim).

Sveta Kolumba sa hetitskim hijeroglifom SI (keltski stup, Hilton of Cadboll - St Columba Trail).

Privjesci bronzanog doba (Koszider period, 14-12. v. st. ere, Mađarska).

Moezija (Moesia, lat., Μοισία, gr.) je obuhvatala današnju Srbiju do Save i Dunava (uključujući Dardaniju) i sjevernu polovinu današnje Bugarske. Nastanjivali se iz literature poznati Iliri, KeltI, Tračani i Skiti.  

Grb Tribala iz Moezije.

     Naziv MOEZIJA je od MOESIA je izveden od tri proste riječi: MO + ES + IA. Riječ MO je korijen srpskom MOĆ, koja je potekla od starosrpskog MO i sufiksa  -гь: мoгь > mogtb > moć (gen. moći). U galskom MO znači VELIK, NAJVEĆI, NAJČUVE-NIJI, SLAVNI [10] i to znači i u gaeliku [11]. Velško MO znači VIŠE u smislu JOŠ [12]. Velško MOES znači ČASNI, MORALNI [13]. Galsko MOCH (čita se MOĆ) je SVINJA [14]. To isto znači i velško MOCH [145. I divlji VEPAR na grbu Moezije je svinja i keltski je simbol je Sunca, jer galsko MOCH ima i značenje BAL, tj. SUNCE [16].

     Druga riječ u MOESIA je ES. Galsko ES ima ista značenja kao i AS, IS, OS, US i sve je isto značenju BEL [17]: VISOK, VELIK, NAJVIŠI, VRHOVNI (sve atributi SUNCA [18]. Velško ES  je DIO, a takođe znači STRIJELJATI [19].

    Treća riječ u MOESIA je starokeltsko (starogaelik) IA sa značenjem OBLAST, ZEMLJA [20].

…………………
    [1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Company, 1870, p. 389.
    [2] Ib.
    [3] Ib.
    [4] Ib.
    [5] Ib.
    [6] Ib.
    [7] Ib. p. 367.
    [8] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p.1218.
     [9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Her-ne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 171.
    [10] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue
Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin,
1759, p. 169.
    [11] Edward Dwelly, Ib. Vol. II; p. 666.
    [12] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. I; London: Printed for E. Williams, 1803.
    [13] Ib.
    [14] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. III, p. 169.
    [15] William Owen Pughe, Ib. Vol. II.
    [16] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. III, p. 169.
    [17] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. II, p. 551.
    [18] Ib. p. 149-150.
    [19] William Owen Pughe, Ib. Vol. I.
    [20] Edward Dwelly, Ib. Vol. II. p. 535.

ISUS KAO RA, BOG SUNCA

Hijeroglif sa značenjem SUNCE, RA (E. A. Wallis   Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I; London, John Murray, 1920, Plate CXXIV; XIII). 

Simbol Sunca (Claude Reignier Conder, Altaic Hieroglyphs and Hittite Inscriptions, Richard Bentley and Son, 1887, Plate V).

Na oreolu grčkim piše ΦΟC = ΦΟΣ = SVJETLOST (freska, 10-11. vijek, pećina crkve Sveta Kristina i Marina, Salento, Italija).

Bog Sunca (univerzalni simbol petroglifa).

Grčko Φῶς (FOS) znači SVJETOST, VATRA, LUČA; ZNANJE; ČISTOĆA; UŽITAK; UČENJE; PRINCIP RUKOVOĐENJA [1]. Srpsko FOSNA (u Bosni) znači DRŽAČ, NOSAČ; njemačko PFOSTEN. Englesko FOSTER je HRANITELJ. Ova značenja riječi proizašla su iz uloge i značenja SUNCA.

Kao slovni znak prvog glasa u riječi Φῶς (FOS) ćirilićno slovo Φ simbol je za solsticije i ekvinocije, prvenstveno za ljetni solsticij i kao solarni simbol nalazi se kroz sva vremena širom svijeta.

..............................
[1] John Groves, A Greek and English Dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p.597.

TRI MUDRACA SA ISTOKA I PERSONIFIKACIJA

Personifikacija je kad neke neke pojave ili stvari prikazujemo kao razna stvorenja ili kao ljude. Tako je u staroj slovenskoj jazičeskoj religiji zaustavljenje kraćanja dana zbog padanja Sunca ka jugu i od prvog dana zime Sunčev početak rasta ka sje-vernom nebu proljeća personificirano je u rođenje malog Boga Božića Svarožića, Mladog Koleda. Ili, npr. energije koje stvara sunce ljeta: oluje, munje i gromovi persinificirani su u liku boga Peru-na. Pravo ili ezoterijsko značenje ovih imena znali su samo vrhovni sveštenici, dok je bičnom narodu to personificirano kroz lažno ili egzoterisjko značenje.

U judaizmu nema personificiranja prirodnih pojava niti stvari, nego po autorima biblijskih spisa Staroga zavjeta bog judaizma je svojom svjetlosnom poja-vom direktno izdavao zakone svom predstavniku Mojsiju, a on je te zakone nametao ljudima kao zakone života. I kako je u judaizmu, tako je u islamu, samo što se u islamu bog Muhamedu nije javljao nu i kakvom fizičkom vidu. I kako u juda-izmu, tako i u islamu: za život mimo vjerskih zakona slijede fizičke kazne sve to smrti.

U hrišćanstvu je to malo komplikovanije i mnogo je sličnije hinduizmu. U hinduizmu bogovi žive u svo-jim svjetovima izvan i oko Zemlje i mogu da se javljaju među ljudima u raznim tjelesnim oblicima fantastičnih ili realnih stvorenja i ljudi. Te otjelo-vljenje pojave svojih bogova hinduisti nazivaju avatarima.

Po kreatorima hrišćanstva Isus je sišao s neba i otjelotvorio se u ljudskom tijelu kroz ženu rodivši se kao čovjek, dakle je zemaljski Isus avatar prevječ-nog nebeskog Sina Božjeg. Bog kao avatar iz hinduizma unesen je u hrišćanstvo i ova vjerska postavka egzoterijski je predstavljena kao jedan od tri mudraca sa istoka koji su došli u Vitlejem na poklonjenje novorođenom Isusu.

Kreatori hrišćanstvasvoju su svoga Boga predstavili kao duha u nebesima iznad Zemlje i on upravlaj Nebeskim carstvom, a prostorom u podnebesju, dakle i Zemljiom, tj. Zemaljskim carstvom upravlja Satana, đavo i starješina svih đavola. Taj dualizam najbolje opisuje jevanđelista Jovan kad kroz usta Isusova pred Isusovo raspeće kaže:

1. "Već neću mnogo govoriti s vama; jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa." (Jovan, 14, 30)

2. "A za sud što je knez ovoga svijeta osu-đen." (Jovan, 14, 11)

Dake po kreatorima Crkve postoji Bog kao princip dobra i Satana kao princip zla, baš kao što postoji dualizam kod perzijskih zoroastra: Ahura Mazda, bog dobra i nasuprot njemu Ahriman, bog zla. I kako je u zoroastraniznu postojanje dobrog boga i postojanje zlog boga religijski dualizam, tako je i u hrišćanstvu postavljen dualizam. Ova vjerska pos-tavka zoroastranizma egzoterijski je u Crkvi pred-stavljena u liku drugog mudraca sa istoka.

Pošto su kreatori Crkve koncepciju svog Boga Oca opisali kao duha, kroz usta Isusa kažu ovako:

"Ali ide vrijeme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca. Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole." (Jovan, 4, 23-24)

Kakva je molitva duhom i istinim? To nije molitva riječima ni ritualima, nego molitva duhom je molitva mislima, molitva molitva ćutanjem, medita-cija ili isihazam. Molitva istinom je praktični život iz mo-litve duhom: život u istini i opiranje svim lažima, jer svaka laž je Satane, jer on "... ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži." (Jovan, 8, 44)

Molitvu duhom, tj. molitvu u sebi ćutanjem ili meditacijom, rani kreatori crkve preuzeli su iz budizma i ova budistička postavka egzoterijski je u Crkvi predstavljena u liku trećeg mudraca sa istoka.

Hrišćanstvo je nastalo iz starih prehrišćanskih reli-gija i povodom toga "Sveti Avgustin kaže:

‘Ovo što se sad zove hrišćanska religija postojalo je među drevnima i nije bilo odsutno od ljudske rase do Hristovog dolaska od čijih vremena istinita religija, koja je već postojala, počinje da se zove hrišćanstvo’.” [1]

Mi ne znamo originalni izvor odakle su stare prehrišćanske religije i preuzele svoje egzoterijske priče o Božjem sinu kao što je bio Horus (sin boga Ozirisa i boginje Izis), kao što je bio Tamuz ili Dumzi (sin boga Enkija i boginje Dutturi) ili Dioniz (sin boga Zevsa i boginje Semele), te Isus (sin Boga Oca i djevice Marije), ali suština izvora je na samom početku Biblije:

"U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama. Tada reče Bog: 'Neka bude svjetlost!' I postadesvjetlost." (Posta-nje,1, 1-3)

Tu su da kosmička stvaralačka principa: Bog Duh i Majka Voda, a ono što prvo proishodi iz njih i od njih je Svjetlost kao Sin Božji i novi Stvaralac. Bog Duh je nevidljiv, Majka Voda je crna bezdana kosmička voda i to je etar ili eter personificiran u liku Bogorodice Marije. To bukvalno svjedoči apostol Petar kad kaže:

"Jer navalice neće da znadu da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi." (2. Petrova, 3, 5)

Zemlja je iz vode i usred vode postala Božjom riječju. A šta je Božja riječ? To je riječ kojom je Bog kroz nebesku vodi, tj. kroz Majku Vodu, stvorio svjetlost i to je najstarije Sveto Trojstvo: Bog Otac, Boginja Majka i Bog Sin:

"Tada reče Bog: 'Neka bude svjetlost!' I postade svjetlost." (Postanje, 1, 3)

Od te svjetlosti formirano je Sunce kao Božji sin: Horus, Tamuz, Dioniz, Sunce koje je egzoterijski personificirano u liku Isusa.

I da citiram jevanđelistu Jovana:

"U početku bješe Slovo, i Slovo bješe u Boga, i Bog bješe Slovo. Ono bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze." (Jovan, 1, 1-5)

SLOVO je ZNAK, SIMBOL, RIJEČ: na sanskritu RIJEČ je AKṢARA (अक्षर) sa značenjem SLOVO, ZNAK, SIMBOL; NEPROLAZNO NEPROMJENLJIVO; MAČ; ZVUK, GLAS; VODA [2]. Sve TO JESTE BOG.

..............................

[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity [Supplemental Harmonic Series, Vol. V], Chicago: Indo-American Book Company, 1911, p. 69.

[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 3, 1308.