Temelji globalističke ideologije transhumanizma postavljeni su i planirani u Bibliji:
“Pisac nije samo pokazao da sadašnja teologija jest, već i kako je bila, lažno utemeljena na pogrešnom tumačenju mitologije nesvjesno nasljeđujući ostatke primitivnog ili arhaičnog čovjeka i ignorantno griješeći uzela ih za božanska otkrivenja. Vrhunac djela je u praćenju transformacije astronomske mitologije u sistem ekvinocionalne hristolatrije nazvane hrišćanstvo, te demonstriranjem neistorijske prirode kanonskih jevanđelja pomoću originalnih mitova u kojima je mesijanska misterije, Djevičansko materinstvo, otjelovljenje i rođenje, čudesni život i narav, raspeće i vaskrsenje Sina Spasitelja koji je bio Riječ svih vremena, su svi sveukupno alegorični.” (1)
To je o postanku hrišćanstva: već postojeće stare mitove su ignorantno, tj. drsko, neistinito, lažno i neuko, oglasili su božanskim otkrivenjima, a prirodna zbivanja astronomske mitologije proljetnog ekvinocija pretvorili u idolatriju, tj. Hristolatriju: prirodna zbivanja s početka proljeća pretvorili su u idola kojeg su očovječili u liku Hrista, pripisujući mu sve ono što su sami izmaštali u kanonu Novog Zavjeta. Znajući sve to Sveti Avgustin je napisao:
"Ovo što se sad zove hrišćanska religija postojalo je među drevnima i nije bilo odsutno od ljudske rase do Hristovog dolaska od čijih vremena istinita religija, koja je već postojala, počinje da se zove hrišćanstvo.” (2)
Pošto je bio jedan od najuticanijih mudrologa vrha rane crkve, šta će drugo Avgustin reći nego da je “Hrist došao”, a vidjeli smo kako je “došao”. Ta judejska masonska družina ne zaustavlja se samo na to-me, nego iz već postojeće mitologije u svoju novokomponovanu plagijat-religiju uvodi sljedeću simboliku kao svoj idejni program:
“A i Ω u Otkrivenju označavaju dvojedno biće, ili hermafroditsko božanstvo, koje je opisano kao muškarac sa ženskim sisama, a po prirodi se ne razlikuje od dvopolnog Bahusa, ili etrurskog Priapusa, s muškim organom i ženskim grudima. Dakle, ‘Isus Hrist kao Sveta Sofija’ je muško-žensko, identično sa Venera-bradonjom. Bahus, dvojedno biće, nazivan je ‘la’ kao jednom od njegovih titula; to je IE na jonskom, isto kao lU (kasnije IE) na egipatskom, dvojni. Tako bi lasus, drugi oblik njegove titule, bio lesus ili Isus, lu-su (egipatski), dolazeće dijete dvojne prirode. Gnostički lao, sjedi na lotosu, je muško-žensko. Har-Iu je nađen sa ženskim grudima. U Soanovom muzeju nalazi se grčko-egipatska figura Dijete Horus ženske prirode, koja je potpuno ženska, umjesto da bude ženstvena ili dječja.” (3)
To je Sveta Sofija, muško-ženski Isus sa crkvenih fresaka i ikona: dvopolni muško-ženski “Bog”. Takav je i judejski Jahve, otac Isusov, koji je, po tvorcima hrišćanstva, rodio Isusa:
“Eda li ja, koji otvaram matericu, ne mogu roditi? veli Gospod: eda li ću ja, koji dajem da se rađa, biti bez poroda? veli Bog tvoj.” (Isaija 66,9)
U Nikejsko-carigradskom Simbolu vjere ispovijeda se:
“Verujem u jednoga Boga, Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog.
I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog pre svih vekova; Svjetlost od Svjetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz koga je sve postalo;…”
Dakle je i Jahve dvopolan, jer je prvo poželio da rodi (Stari zavjet), a onda i rodio sina (Novi zavjet). Tako je i apostol Pavle u Poslanici Galatima sve to naglasio svojim ondašnjim i budućim sljedbenicima:
“Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu.” (Galatima,3,28)
Kaže da su svi jedno u Isusu Hristu, a preko Svete Sofije Isus je dvopolan, Isus je hemafrodit. Srpska Pravoslavna Crkva javno vjenčava osobe koje su hirurškim putem promijenile pol, dakle su po prirodi biološki jednog, a po izgledu kroz operacije drugog su pola.
Danas je dvopolnost postala dio ideologije globalističkog transhumanizma, a temeljne postavke ove ideologije evo su u judaizmu i hrišćanstvu postavljene, jer judeji i hrišćani ignorantno drevne mitove kroz svoje ideološke spise “svete” Biblije u vremenu prvih decenija 21. vijeka pretvaraju u zlu realnost cijelog svijeta.
A mi nastavljamo sa tumačenjem ignorantnih “bozanskih objava” Biblije:
“Takav se jezik ne bi mogao tumačiti bez tipova na kojima se temelji. To je jedan model opisivanja dvojnog bića jednog ili oba pola, koji odgovara ženskim ‘sisama’ ‘Sina čovječijeg’, navodnog Mesije ‘Otkrivenja’. U fragmentu koji citiraju dva Klimenta* to nam je rečeno: ‘Na pitanje Salome kada će doći njegovo kraljevstvo, Gospod je odgovorio: ‘Kad budete pogazili odjeću srama (mistično, kada žena prestane imati menstruaciju), kada će dvoje biti kao jedno, kada ono što je spolja bude kao ono što je unutra, a kada muško sa ženskom ne bude ni muško ni žensko'.” (4)
Da, to je ono što je apostol Pavle rekao ”… nema muškoga roda ni ženskoga…” Ima li neko da nije čuo moderni izraz izopačenosti "rodna neutralnost" (engleski "gender neutrality")?
Prvi od ona dva Klimenta je crkveni svetititelj papa Kliment (Clement of Rome, 35- - 99 n. ere), nasljednik apostola Petra i to je napisao u 12. glavi Druge poslanice. Drugi je Kliment Aleksandrijski (Titus Flavius Clemens or Clement of Alexandria150-215 n. ere) u svojoj Stromati, III,12. (5) Oba Klimenta su Jevreji:
“Pavle identificira doktrinu ovog jedinstva u dvojedinstvu, mitskom Hristu, kada kaže: ‘Nema tu više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškoga roda ni ženskoga, jer sve vi svi jedno u Hristu Isusu,’ koji je bio dvopolno biće, Alfa i Omega.” (6)
Svo zlo koje se od 2020. dešava cijelom ljudskom rodu, sve je to ostvarivanje starog biblijskog plana judeohrišćanske masonerije pridošle iz Vavilona u Jerusalim 459. g. st. ere i njihovim nasilnim osnivanjem judaizma i kasnijim njihovim stvaranjem hrišćanstva i njegovim nasilnim naturanjem Evropom i širom svijeta.
Judejski i hrišćanski obični i naivni narode, posebno vi fanatizovani svetosavski Srbi, nek vam je sretno i berićeno transhumanističko vrijeme vašeg Mesije!
…...........................
(1) Gerald Massey, The Natural Genesis, Vol. I; London: Williams and Norgate, 1883, Explanatory, XIV.
(2) Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity [Supplemental Harmonic Series, Vol. V], Chicago: Indo-American Book Company, 1911, p. 69.
(3) Gerald Massey, The Natural Genesis, Vol. I; London: Williams and Norgate, 1883, pg. 516.
(4) Ibid. pg. 517.
(5) Ibid.
(6) Ibid.
