KO JE NA OVOM KELTSKOM VOTIVNOM RELJEFU

Keltski votivni reljef iz Šćitarjeva (Arheološki muzej u Zagrebu).

 

        Čudni su arheolozi, čudni kao vjerski fanatici, jer kao takvi od svojih dogmata nikad, ili skoro nikad svoj um ne smiju odvojiti i svojim umom na osnovu dokaza ne smiju govoriti. Ponekad je tome i nedostakak opšteg znanja arheologa, nedostatak znanja iz nauka koje oni u svojim školama ne izučavaju, a to su opšta lingvistika i simbologija.
 

        Jedan od primjera uskog i skučenog jednosmjernog znanja arheologa je tumačenje ovog reljefnog prikaza božanstva panonsko-balkanskih Kelta rimskog perioda. Pretpostavljaju da je ovdje prikazana grčka boginja Nemeza (Nemesis). I na osnovu čega arheolozi to pretpostavljaju? Pretpostavljaju na osnovu samo tri slova jedne skraćeno napisane riječi: NEM (Nemesis).
 

        Tačno je da je  u grčkoj mitologiji bila boginja Nemesis, tačno je da su i Rimljani imali bozanstvo Paks Nemesis (Pax Nemesis), ali ako vjerujemo onome što na ovom reljefu vidimo, očigledno je da ovdje nije prikazana ženska osoba, jer nema ženske grudi (nema dojke), niti je obučena u žensku haljinu. Znači da to nije žensko, nego muško božanstvo. To je bog ratnik sa ratničkim štitom i simbolima koji opisuju njegove božanske osobine: baklja, pero, trozubac, kolo, zmija, grifon.

 

        Štit pokazuje da se radi o božanstvu rata. Na štitu je romboidni znak što je simbol neba, simbol znanja, stvaranja i zivota. Dakle je bog (nebo) koji je davalac znanja i zaštitnik (štit) znanja, stvaranja i života. To je sve ispričano štitom i simbolom na štitu.
 

        Ispod štita je kolo vremena sa šest paoca: krug kola oko paoca je nebo, a šest paoca je stvaralačka šema cvijeta drveta života, što znači da je ovim kolom označen bog koji u vremenu stvara i održava život, a znamo da život  na zemlji ovisi od Sunca, dakle se radi o solarnom bogu, o bogu Sunca (Taranis, keltski bog groma, takođe je prikazivan je sa ovim kolom).
 

        Iza štita je baklja kao simbol svjetlosti i prosvjetljenja. Svjetlost je Sunce, a prosvjetljenje je vid. Vid je znanje, jer svo znanje o spoljnom svijetu dobijamo kroz svjetlost, te  razlikujemo bezbijedni pravac od pravca provalije. Dakle baklja je simbol boga svjetlosti, boga vida i znanja (prosvjetljenja).

       
Pero je simbol umno-duhovnog uzdizanja u više sfere. Perom se piše znanje. Drevni ratnici su svoje kacige ukrašavali perima, pridajući time sebi božanske atribute ratnika Sunca. Druidi su svoje haljine ukrašavali perima, a to su činili i vračevi. Kao simbol Sunca i neba orao je i nebeska i zemaljska ptica, dakle je pero simbolična veza između zemaljskog i nebeskog.

 

Keltski bog Esus (Esho) sa trozupcem.

 

        Trozubac je božije trojstvo, što znači da je na ovom reljefu jedan od tri keltska boga koji čine keltsko Sveto Trojstvo: Teutates (Lug), Esus i Taranis. Na keltskom novcu je Esus prikazan sa trozupcem, dakle je i ovaj bog na reljefu istog ranga kao i Esus: član je keltskog Trojstva.
 

        Zmija u lijevoj ruci je simbol vremena.
 

        Ispod zmije je grifon. Grčko “γρύφων, gryphon”, ili “γρύπων, grýpōn” (gryphus, lat.) znači “savijen”. Akadsko je “karūbu” znači “krilato stvorenje”, a sličan oblik i značenje ima i hebrejsko “בורכ, kerúv”, te neki značenje riječi “grifon” vide u hebrejskoj riječi “cherub”, što je “heruvim”, "svjetlosni andjeo". Šta znači “grifon” naći ćemo u sanskritu i u srbskom.

 

Sunce sa sjajnim plamtećim zracima kao sa svjetlosnom grivom, tj. ogrlicom.

 

         Sanskritsko “grhnoti, grh” znači “plamteći, sjajni”, a plamteće i sjajne sunčeve zrake rasipaju se oko sunca. Sanskritsko "grisma" znači ljeto, a "griaveya" znači "ogrlica". Od korijena "gri-" nastale su srbske riječi “griva, grivna”, jer se griva konju u trku zrakasto rasipa oko vrata. Tu je i srbska riječ za ukras “grivna” koja sja u kosi, u vijencu, oko vrata i na ruci. "Grijan" je irsko ime Sunca i tu je korijen "gri-". Keltsko "gribhean" znači "grifon" sa značenjem "kao sunce". Iz ovoga je jasno da riječ "grifon" nikako nije od grčkog "grýpōn" što znači "savijeno", nego "grifon" znači " plamteći, svijetli kao sunce". (Gaelic Dictionary in two parts, I. Gaelic and English. - II. English and Gaelic Dictionary, London, MDCCCXXV)
         Riječ "grifon" je od sanskritskog korijena "gri-" i nalazi se u irskom imenu Sunca "Grian" i u irskoj riječi "grianach" što znači "sunčan, topal", te u u srbskim riječima "griva, grijan, grivna".

         “ Ako se pera u ptica, koja po glavi prave ćubu, pružaju niz vrat, onda se i to zove griva: griva, grivina, grivašica, grivna, grivnica, grivka, grivnjaća, grivoč nazivi su jarebica; grivač = grivac = grinjac, gen. grinjca = grivnjāš (Vuk), grivan, grivanj, grimač, grimiž, grimljaš, grivaš, griveš, grivenjaš, grivinas, grivIjaš, grivnalj, grivnoč (18. v.), grivnjač, grivnjak, grivoč nazivi su za golubove; griva (Lika, hipokoristik) 'ovca grivasta', grivac, gen. –vca ‘pas, konj grivast’. grïvan m ‘grivasta domaća životinja' prema grivànica 'grivasta koza', grivuša ‘kučka’, grivulja ‘ovca’, grívonja ‘vo’; grivnjača je i guska… Baltičke paralele još značajnije objašnjavaju to značenje: lot. grīva ‘delta, ušće rijeke’,” (P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971, odrednica “griva”)

 

Golub grivaš.

        Sve što ima sjajni znak na čelu ili na vratu je grivasto, što znači da je srbsko “griva, grivna” povezano sa sanskritskim “grhnoti, grh”, a oboje su sa značenjem  “sjajni, plamteći, svjetlosni” povezane sa riječju “grifon (grivon)”. SaKod Rimljana grifon je simbol boga Sunca, Apola. Sjaj grifona simbol je vatre (Sunca), glava orla i krila simboli su neba (vazduha), a tijelo lava simbol je snage zemlje. Dakle opet trojstvo zemaljskih elemenata: vazduh, zemlja, vatra, ali i dualnost: nebo - zemlja.

 

        Dva stupa sa strana su nosači neba  sa istom simbolikom kao i biblijski stupovi Jahin i Boaz, stupovi Solomonovoga hrama. Iznad jednog je Sunce (istok), a iznad drugog je Mjesec (zapad).

 

        Nad glavom božanstva je nebo kao polumjesec: to je simbol najviše tačke zenita sjevernog neba, simbol nebeske kupole iznad tla. Najvišu tačku u zenitu sjevernog neba Sunce dostigne na prvi dan ljeta, na dan ljetnog solsticija, u danu koji je kod prehrišćanskih Srba pripadao Svetom Vidu. Dakle je to keltski Vid, Vidas ili Vidasus, koji se poistovjećuje sa Esusom.

 

        A šta ćemo sa onom riječju “Nms”, tj. Nemesis? To  ćemo objasniti sljedećim primjerom!

Među mnogim kumirima u zatrpanim ruševinama slovenskog hrama u Retri nađen je i kumir Svetovida:

 

“Надписи можно прочитать на обратной стороне, хотя основное слово полностью не сохранилось. На плечах процарапано совершенно чётко: НЕМИЗА.” (Андреас Готтлиб Маш. Сокровища Ретры// Пер. с немецкого А.А. Бычкова. - М.: ИЦ, "СЛАВА!", 2006.)

 

Jedna od napisanih riječ na pomenutom kumiru iz Retre je riječ "Nemiza". Sanskritsko "naimisa" znači "trenutan, prolazan i prisutan svakog trenutka". Ko je trenutan, prolazan i prisutan svakog trenutka? To je Bog, Višnji Bog, Vidas kao Bog Srba Kelta, Svetovid kao Bog prehrišćanskih i dvovjernih Srba krestjana, a sve je hristijanizacijom izjednačeno sa Isusom Hristom, jer je po hrišćanskoj vjeri Hrist Sunce Pravde i  svjetlost svijetu i kao takav član je hrišćanskog Svetog Trojstva.

 

MARA, MORIGAN, MORA I OGNJENA MARIJA

 

        Boginja Mara u hinduizmu je boginja smrti. Morigan (Mórrígan) je keltska boginja smrti. Srbska boginja smrti je Mora (ona u svom imenu nema riječ Ognjena). Sve to govori da značenje imena Morigan i Mora treba tražiti u sanskritu.

 

Sanskritsko "mara" znači "smrt".

Sanskritsko "rgha" znači "nasilje".
 

Ako je ime Morigan nastalo od sanskritskog Marargha (Mara-rgha), onda to ime znači "nasilna smrt".

 

U sanskritskoj riječi "mara" je etimološki izvor imena keltske boginje smrti Morigan, srbske boginje More i ime Marija (Ognjena): "mara" znači "smrt, mora".

 

       Sanskritsko "ghrni" znači "užaren, plamen, ljut, svijetli, svjetlosni zrak". Tako ime Maraghrni (Mara-ghrni) znači "smrt užarena, smrt plamen, smrt ljuta, smrt svjetlosna".

 

       Sanskritsko "agni" je "oganj": "Agni Mara" isto je kao i "Ognjena Marija", odnosno isto kao i  "Mara Rgha", jer su "agni" i "rgha" sinonima za "žar" i "oganj".

 

         U svemu rečenom nalazimo i trag porijekla i značenja imena praznika Ognjena Marija, tj. Ognjena Mora. Ognjena je zato jer ona ubija ognjenom, užarenom svjetlosnom munjom, a Marija (Mara) je zato jer izaziva smrt. Korijen je dakle u sanskritu i vedskoj religiji.
 

        Dana 30. jula (17. jula julijanskog) kod Srba je sveti neradni dan: Ognjena Marija! Da li je crkva ovu boginju zamijenila velikomučenicom Marinom, ili je hrišćanska svetica Marina u srbskom narodu dobila ulogu boginje prehrišćanskog srbskog panteona, to je pitanje?

I BOG CRTA SOLARNE SIMBOLE

Najstariji simbol Sunca po krilima leptira i na petroglifima drevnih ljudi. Što jest, jest: ipak su Božiji radovi ukrašeniji i za oko privlačniji, jer učitelj je učitelj, a đaci su đaci!

MADE BY GOD

Božije žezlo na krilima leptira

 

Božije žezlo na preistorijskom pećinskom crtežu, na petroglifu i na stećcima.

 

         Na svojoj tvorevini Tvorac ponekad stavi i svoj zaštitni znak da se i pred ljudima vidi i zna ko je to dizajnirao i napravio. Tako je na krilima ovog leptira Bog postavio dva svoja žezla, upravo onakva žezla kakva viđamo na praistorijskim pećinskim crtežima, na petroglifima i na stećcima.

 

         I kad nevjerujući upitaju: "A imaš li dokaz da Bog postoji?", odgovor njima je prost: dokazi Božijeg postojanja su svuda oko nas, ali ako si iz svog srca Boga iselio i tu svoju gordost uselio, slijep si i ne možeš da ih vidiš!

SRBI NISU JAVANOVI POTOMCI

Rimska pijaca robova

        Javan (Ιωύαν, gr.) je unuk Nojev, sin Jafetov, brat Gomerov, Magogov, Madajev, Tubalov, Mešehov i Tirasov. Svi koji su se bavili biblijskom genealogijom naroda jednoglasni su da su Grci potomci Javanovi, odnosno potomci Javanovih sinova:

 

        "A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim." (Knjiga postanja,10,4)

 

        Elisa je najstariji Javanov sin (Ελισὰ, gr.) i po njemu su svi Grci nazvane Heleni: grčko Ἕλληνες (Héllēnes) potiče od grčkog oblika imena Ελισὰ (Elisa): > Ἕλλην, Ἕλληνες. Po Knjizi Jašerovoj, jednoj od verzija hebrejskog Starog Zavjeta, prvo stanište Javanovih sinova bila je zemlja Mikdonia, što ne može biti ništa drugo do prvobitna priobalna Makedonija sa ostrvima Jonskog (Javanskog) mora (Ιόνιο Πέλαγος, gr.).

 

        Knjiga Jašerova takođe kaže:

 

        "I sinovi Elišini su Almanim, a oni su također otišli i sami gradove izgradili; to su gradovi smješteni između planina Jobu i Shibathmo; i od njih bili su ljudi Lumbardi koji žive nasuprot planinama Jobu i Shibathmo, i oni osvojili zemlju Italia i ostali ondje do današnjega dana."

 

        Potomci Javanovog sina Tarsisa (Θάρσεις, gr.) su Grci sa Kipra. U vrijeme Rimljana Tarsus je provincija na Kipru sa istoimenim glavnim gradom. Kao i ostali Grci i oni su bili poznati trgovci i brodovim stizali u ondašnje najpoznatije trgovačke centre. Kad je Bog slao proroka Jonu da prorokuje u Ninevi, Jona je htio da pobjegne brodom među mnogobošce u Tarsis (Kipar):

 

        "A Jona usta da beži u Tarsis od Gospoda, i sišav u Jopu nađe lađu koja iđaše u Tarsis i plativ vozarinu uđe u nju da otide s njima u Tarsis od Gospoda.." (Jona,1, 3)

 

        Očito je da Tarsis (Θαρσὶς, gr.) nije daleko od palestinske Jope i da se u Tarsis putuje samo brodom.

 

        Potomci Javanovog sina Kitima (Κίτιοι, gr.) naseliše se u oblasti Romim pored rijeke Tibra:

"I sinovi Chittim su Romim koji žive u dolini Canopia pored rijeke Tibreu."

Istorijski je poznato da je 8. vijek stare ere vrijeme osnivanja Rima, a samo stotinjak godina ranije Grci su poznati kao istorijski narod, što znači da su potomci Javanovog sina Kitima osnivači Rima. Da je to tačno svjedoči religija Rimljana u kojoj su svi bogovi iz grčkog panteona.

Potomci Javanovog sina Dodanima su južno od Rodopskig planina (Septuaginta ih naziva Rodijani (Ρόδιοι, gr.).

 

        "I sinovi Dudonim su oni koji žive u gradovima na moru Gihon, u zemlji Bordna." (Knjiga Jašerova)

 

        Riječ "Gihon" je od grčkog "γαῖα, gaia" što znači "Zemlja". Egejsko more (Αιγαίο Πέλαγος) znači "Zemljino more"). Riječ "Bordna" označava tamnocrvenu boju zemlje (sanskritsko "bradhna" i srbsko "borda"). Značenje tamnocrvene boje je u imenu Rodopa, tj. Rodopskih planina (Ροδόπη. gr.) Tračko "rodop" isto je srbskom "rudast', tj. "tamnocrven" (ruža je crvena i na na grčkom je "ρόδο").

Dakle Srbi nikako nisu i ne mogu biti Javanovi (Jovanovi) potomci kako neki tvrde. Da su Grci Javanovci, a Srbi potomci Togarmini svjedoči karakter Javanovih potomaka i karakter Togarminih potomaka kazanog u Jezekiljevom proroštvu kad se govori o feničanskom gradu Tiru:

 

        “Tarsis trgovaše s tobom mnogim svakojakim blagom; sa srebrom, s gvožđem, s kositerom i s olovom dolažahu na sajmove tvoje. Javan, Tuval i Meseh behu tvoji trgovci; s dušama ljudskim i sudima bronzanim dolažahu na sajmove tvoje. A koji su od doma Togarminog, s konjima i konjicima i mazgama dolažahu na sajmove tvoje.” (Jezekilj,27,12-14)

 

        Na pijaci u Tiru Javanovci su prodavali sve, pa čak i duše ljudske (ljude raznih uzrasta), a potomci Togarmini nisu to činili, već su prodavali običnu robu dotjeranu na konjima i mazgama. Jasno da jasnije biti ne može: Srbi nisu Javanovi potomci!

NA KARTI NEMA ZEMLJE SRBA

"Javanija"

         Ovdje je karta iz knjige. J. Deretića " Antička Srbija, Novi Sad, 2000, str. 21). I kao što vidimo Balkan je Javanija, originalna zemlja Javanovih sinova. Javan je jedan od sedmorice Jafetovih sinova. Tako piše u pomenutoj knjizi:

 

         "Што се тиче Срба, они су у Изороду Јафетити, заправо Јафет представља Србе. Али Срби се налазе и међу Хамитима и међу Семитима, што потпуно руши теорију расне поделе ове три скупине народа."

 

        Po Deretiću Srbi nemaju svoju zemlju od početka, već su u samom početku razbacani po drugim narodima. A čija je Javanija (Jovanija), čiji se najstarije kulture sa ovog područja koje Jovan Deretić pripisuje Jovancima, tj. Javanovcima? Da zavirimo u Bibliju šta ona kaže:

 

"2. Sinovi Jafetovi: Gomer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Meseh i Tiras.
3. A sinovi Gomerovi: Ashenas i Rifat i Togarma.
4. A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim.
5. Od njih se razdeliše ostrva narodna na zemljama svojim, svako po jeziku svom i po porodicama svojim, u narodima svojim." (Knjiga stvaranja,10,2-5)

 

A sad citat iz Deretićeve knjige (str.21):

"Јафет има седам синова и то су: Гомер, Магог, Мадај, Јован, Тубал, Мешех и Теирас, Двојица одЈафетових синова, Гомер и Јаван, имају потомке.
Гомерови синови су: Ашкеназ, Рифат и Тогарма. Јаванови синови су:
Елиша, Тарсис, Хетим и Роданим. Затим у Изороду пише: 'Од њих су насељена острва народа, према њиховим земљама, према језику сваког од њих, према њиховим родовима и према њиховим народима.' То значи да су 'острва народа' насељена од Јованових синова."

 

Dakle Deretić "ostrva narodna" pripisuje Javanovcima mada u Bibliji značenje 5. stiha obuhvata i sinove Gomerove i sinove Javanove i sve potomke svih sinova Jafetovih čije se potomstvo u Septuaginti i Mazori Biblijama ne spominje, ali se se spominje u Knjizi Jašerovoj, koja je takođe jedna od hebrejskih varijanti Biblije Starog Zavjeta.

        Ko su Javanovci, potomci Jafetovog sina Javana, to znaju svi bibliolozi i svi su u tome jednoglasni: Javanovci su Grci. Evo šta kaže "Knjiga Jašerova o Javanovcima i njihovom prvom staništu:

 

         "I djeca Javanova su Javanim koji se naseliše u zemlju Makdonija". (Knjiga Jašerova,10,13)

Zemlja Makdonija šta je drugo do Makedonija odakle su se uz obale mora raširili Grci po svim svojim antičkim primorskim kolonijama. Od imena Javan (Jovan) izvedeno je ime Jonskog mora: grčko "Ιόνιo" čita se isto kao u grčkoj riječi "ιώτα,iota, jota", te je "Ιόνιo" u stvari "Jovio" po Javanu: Jovanovo (Javanovo) more! Rimljani su grčkog Zevsa zvali Jove. Da su biblijski praoci zbog svoje životne sile i dugovječnosti od njihovih potomaka smatrani bogovima divovima ili titanima, to I Deretić priča (str. 23) kad kaže da su neki Jafeta smatrali Posejdonom "jer su njegovi potomci naselili ostrva" ali nije htio da kaže koji titan je Jovan (Javan) bio. Da, naselili su Javanovi potomci ostrva od ostrva u Jonskom moru do ostrva oko Jave i ostrva oko Japana.

 

         Deretićeva Javanija širi Javanovce (Grke) sa obje strane rijeke Save i Dunava, dakle i preko cijelog Balkana, Panonije i Podunavlja, što po Deretiću znači sve stare kulture sa ovih područja javanske (grčke), a ne srbske. Čudan neki učitelj mnogih današnjih Srba i vrlo čudni njegovi srpski đaci i fanovi!

EVO JOŠ MALO ISTORIJSKIH PATKI ZA VATRENE SRBENDE

        U članku novinetina sa linka u dnu tvrdi se da je Konstantin Veliki bio Srbin  i navodi se kao izvor te tvrdnje Encyclopedia Britannca (Vol. XXIII), a u fusnoti je stavljena cijela istorija izdanja Encyclopedie Britannica.

 

         Volumen XXXIII  ove enciklopetije počinje od odrednice "REFECTORY" i završava odrednicom "SAINTE-BEUVE". Dakle odrednica CONSTANTINE uopšte nije u ovoj knjizi (New York USA, 1911. g).

 

         Odrednica CONSTANTINE I "The Great" je u Volume VI pomenute enciklopedije (New York, 1911, pg. 988) i tu se nigdje ne pominje da je Konstantin Srbin, osim da je rođen u Nišu, Gornja Moezija (Srbija) 27. februara, vjerovatno 288. god. pod imenom Flavius Valerius Constantinus. I to je sve. Nigdje ne piše da je Konstantin Srbin. Zašto ovoliko lažu i mantaju narod, pojma nemam!

......................
Link ka novinama:
http://serbijana.weebly.com/1050108610851089109010721085109010801085-104210771083108010821080-11121077-10571088107310801085-xxiii.html

STARI SRBSKI VEZ SA KOSOVA I PRESLICE

Stari srbski vez sa Kosova

 

 Preslice sa solarnim simbolima

SVOBODA I SLOBODA

        Definišući odrednicu “sloboda” P. Skok u svom Etimologijskom rječniku kaže:

        “Oblik svoboda je očita izvedenica na -oda (upor. svobota, Supr.), od ie., baltoslav. i praslav. pridjeva *svobt, koji se može rekonstruirati iz stcslav. svobbstvo ‘osoba’.” *

        Govoreći o postanku i značenju riječi “Gospod” rekli smo da se ova riječ sastoji od dvije riječi od kojih je druga sanskritska (protosrbska) riječ “bodha” što znači “znanje, pamćenje, opažanje, razumijevanje, svijest, osjećajnost, kazivanje, poučavanje, budnost, cvjetanje”.
I gle: svo-bodha > svoboda, tj. “svo znanje, svo pamćenje, svo opažanje, svo razumijevanje, sva svijest, sva osjećajnost, svo kazivanje, sva poučnost, sva budnost, svo cvjetanje”. To znači da ako je išta od nabrojanog od nekoga ili od države sakriveno ili zabranjeno, čovjek nema slobodu.

        “U stcslav. i u sjevernim slavinama općenit je oblik svoboda, u polj. pored 'swoboda' postoji i 'sloboda'. Taj oblik pozna i slovački. Dva su tumačenja varijante i/o- pored swa-. Jedni smatraju prvi starijim oblikom, a drugi mladim.” **

Oblik “sloboda” je od korijena “slo-“ iz riječi Slonce (Sunce), sloga, slon, slota, a sve riječi sa ovim korijenom znače “snaga, sila, moć”: slo- bodha > slobodha > sloboda.

        Dakle je sloboda snaga znanja, pamćenja, opažanja, razumijevanja, svijesti, osjećajnosti, kazivanja, poučavanja, budnosti i cvjetanja. Ako čovjek to nema ili mu je od nekoga uskraćeno, tu nema slobode.
         Dakle su oblici "svoboda" i "sloboda" isti po značenju, ali nisu potpuno isti po obliku
...................................
* Petar Skok, Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971
** ibid

NARODNA IMENA MJESECI KOD SRBA

Kalendar srbskih neopagana rodoveraca sa nedavno izmišljenim lažnim nazivima mjeseci.

 

 Kalendar sa srbskim nazivima mjeseci (Orao, veliki ilustrovani kalendar za godinu 1878, Novi Sad, 1877.)

            Teže je jednu laž suzbijati, nego deset novih istina otrkriti. Tako je i sa tkz. "srbskim narodnim nazivima meseci", koji se već nekoliko godina nameće narodu preko srpskih lažova, mutivoda, mutikaša, pa-lamudatora, nikogovića, srpskih konja i budaletina.

            Srbi kao narod nikad nisu imali ujednačena imena mjeseci, jer geografska podneblja na kojima su Srbi živjeli nisu bila vremenski ujednačena, a nazivi mjeseci uglavnom su ovisili od vremenskih uslova i vrste sezonskih poslova (npr. vremenski uslovi u primorskoj Hercegovini i planinskoj Bosni nisu isti i bilo je područja gdje uopšte nije gajena vinova loza i kako će se u tom području neki mjesec zvati "grozdober"? Može li?

            Ako se već žele ustanoviti neki srpski narodni nazivi mjeseci, onda to moraju biti nazivi koji opisuju istovremene opštevažeće prirodne pojave u svim područjima u kojima Srbi žive.

            Evo narodni nazivi mjeseci pa izaberite nazive iz svog kraja i svog sela pa lažite srpskom narodu da su to "stari srbski nazivi meseci", kao što to rade neki spomenuti beogradsko-srpski lažovi:

JANUAR: prosinec, sečenj (sečanj, sečenj, sječanj, sječen, siječanj, sičan), koložeg, (koložek), golemi mesec; bogojavljenski, svetojovanski, jovanjštak, “oko Jovana dne”, “oko svetog Save”.

FEBRUAR: sečen (sečan, sečko, sečka), veliki sečko, ljutij, veljača, (aveljača, oveljača, velijača, velje), unor; sretenjski.

MART: brazen (bresen, brezanj), ožujak, suhi, sušac, mali sečko, letnik, lažak, derikoža; blagoveštenski.

APRIL: cveten (cvetanj), travanj, mali travanj, brzosok, duben, biljar, lažitrava; đurđevski.

MAJ: travanj (traven), veliki travanj, svibanj, cvetanj (cvijetanj, kvetel), crvenik, čerešnjar (črešnjar, čere-šnjar); carski.

JUN: čerešnjar (crešnjar, trešnjar), izok, cerven, crvenik, žitvar, lipanj (ljepanj), lipstak; petrovski.

JUL: črven (crvenc), srpanj (srpan), zar, žarkij, lepec (lipec), biljar, žetvar; ilinjski, svetoilinski, ilijnštak (ilijštak, ilijinštak).

AVGUST: ruin, srpen (srpanj, serpen), kolovov (kolovoz), gumnik; makaven, gospođinski, velikogospo-đinski, gopodinštak, “oko Velike Gospe”; prabraž-denski.

SEPTEMBAR: rujan (rujen), vresen (bresenj), grozdo-ber, gruden; miholjski, miholjitak, malogospođinski, “oko Male Gospe”, bugurojčin.

OKTOBAR: listopad, pazdernik, rzijen; lejčin mesec, mitrov, mitrovski, mitrovštak, “oko Mitrova dne”, lučinski, lučinštak.

NOVEMBAR: gruden, student (studeni), listopad, paz-dernik; mratinji, mratinjski, mratinstak, svetoandrejski, aranđelovski, “oko Aranđelova dne”.

DECEMBAR: student (studeni), prosinac, prosinec, gulemjut mesec; nikoljštak, “oko svetog Nikole”, bužukjov, božićnji, “oko Božića”, koledar.

            Dakle, od mnoštva ovih naziva koji su to "originalni srbski nazivi meseci"? I našao se neki srpski konj pa odabrao nazive svoje babe iz svog sela sa vrha planine i sa ostalim konjinama prodaje jaja za bubrege kako su to "originalni srpski nazivi".

          “Derikoža”? Kakvo deranje koža, konjine srpske? Mart je početak proljeća, sunca, visibabe, ljubičice, kaćuna, jagorčevine...pčela, pjesme ptica, igranja stada po livadama! Nema klanja ni deranja koža, Veliki Časni post traje, idioti komunistički!

            Maj je njima "cvetanj"? Konjine srpske, zar ne cvjeta već u martu pa kroz april? Izađite u bašte, pogledajte oko sebe, debilčine jedne! Nisu svi Srbi sa vrha vaše Goleš laž-planine u kojoj cvjeta tek u maju!

            “Lažitrava”? “Šumpoad”? “Šumopad”, mjesec kad šuma pada!? Zar i to negdje ima, idioti srpski? Ne, naravno da nema, ali to je s uma pad, srpski sumopad lažova, mutivoda, mutikaša, palamudatora, nikogovića, srpskih konja i konjina koji su plaćeni od nekoga da taj pad bude što dublji!

 ..............................
 Literatura: Nenad Đ. Janković, Astronomija u predanjima, običajima i umotvorinama Srba, Srpska akademija nauka, Beograd, 1951, str. 163-164.