ILIRSKA BOŽANSTVA SILVAN I SILVANA ISPLAŽENIH JEZIKA

Kameni reljef, Glamoč, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo.

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [1]

“Istina da Dalmati, Mizi, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo drugačiji, tako da se međusobno razmiju bez teškoća. " [2]

Grk Niketas HoniataГ(Νικήτας Χωνιάτης, 1155 – 1217) kaže da su Tribali Srbi:

“… καὶ κατὰ τοῦ τῶν Τριβαλλῶν ἔθνους (εἴποι δ᾿ ἄν τις ἕτερος Σέρβων) …”

“... i protiv Tribala (koje neki nazivaju Srbima) ..." [3]

Evo i ovo:

“… πατράδελφος Ἰσαάκιος ἑνὶ τῶν παίδων ἐκδέ δω-χκε τῷ Στεφάνῳ τοῦ Νεεμάν' ἣν δ᾽ οὗτος ἡγεμὼν τῶν Τριβαλλῶν.”

“… brižni ujak Isak u miraz Stefanu, sinu Nemanji-nom, dade vlast nad Tribalijom.” [4]

Оvaj romejski car Isak II Komnen (grčki: Ἰσαάκιος Κομνηνός), carovao od 1185 - 1195. i on je taj ujak koji daje Tribaliju u miraz za svoju sestričnu Evdo-kiju Angelinu, Stefanovu prvu ženu.

Оko 250 kasnije Grk Laonik Halkokondil (Λαόνικος Χαλκοκονδύλης, latinski: Laonicus Chalcocondyles, 1430 – 1470) ponavlja da su Tribali Srbi:

“Оnda Tribali (koji su Srbi) ponovo padnu na ojađe-ne Panone.“ [5]

I jasno je da su Srbi Tribali, Dalmati, Mizi, tj. Trača-ni, Kelti, Iliri, Bosnoi i Sarmati, jer govore gotovo istim jezikom tako da se međusobno razumiju bez poteškoća. Držeći posmrtni govor na sahrani romej-ske carice Jelene Dragaš 23. marta 1450. godine, učeni Georgius Gemistus Pletho je na samom po-četku rekao:

„Ona je bila Tračanka po rodu, odnosno Slovenka. To je bio plemenit rod, koji je takođe rodio Eumol-pusa, koji je u Atinu uveo Eleuzinske misterije.“ [6]

................................

[1] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[2] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae By-zantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Tur-cicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[3] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae, Nicetae Choniatae, Historia: Iohannes Comnenus; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1835, p. 23.

[4] Ib. p. 703-704.

[5] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae By-zantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Tur-cicis, L. IX, Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 459.

[6] George Gemistos Plethon, Chapter XVI; The Clarendon Press, Oxford, 2000, pg. 310.

SUNCE I NANTOSUELTA ISPLAŽENIH JEZIKA

U imenu NANOSELTA galsko NAN znači DOLINA [1], a SUEL je JAGODA [2]. Ona je boginja dova jake svjetlost proljetnog i ljetnog visokopodignutog Sunca, doba u kojem doline obasjane i grijane poči-nju da klijaju, listaju, cvatu i rađaju.

Keltski Gali su istorijski mlađi stari tračanski Brigi, dakle su grana starih Srba.

.....................................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 192.

[2] Ib. pg. 383.

SVASTIKA JE ZNAK BOGA RODA I ARYANSKOG RODA

Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i po-rijeklu riječi SVASTIKA, nakon mnogih nagađanja i to da objasnimo. Evo šta SVASTIKA predstavlja kao solarni simbol:

"Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božan-stvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Ag-nija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i i konačno boga svih božanstava, Velikog Bo-ga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjetlosti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio naj-stariji arijevski simbol. Neki vjeruju da je bio naj-stariji arjanski simbol.” [1]

Razumna konstatacija o vremenu nastanka sva-stike:

“Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je postojao mnogo prije budističke religije ili sanskritskog jezika.” [2]

Svastika je od najprostijeg atoma vodonika i do kre-tanja univerzuma KOLO KRETANJA, KOLO VRE-MENA, KOLO CIKLUSA, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA. SVASTIKA je ZNAK BOGA. Jedan krak svastike je azbučno Γ jednako masonskom latinič-nom G = SUNCE, BOG.

Ime SVASTIKA počinje korijenskom osnovom SVA. Od SVA je izvedeno SVAROG i on je BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BO-GOVA SUNCA. Pomenuto SVA dalo je u SWA u en-gleskom SWAN i švedskom SVAN sa značenjem LABUD što znači SJAJ, BJELINA, hebrejski LA-BAN.

Sanskritsko SVAR, SVARGA je NEBESKI SJAJ, SVJETLOST [3]. SVA je u srpskom SVANUTI, SVA-TITI (H je natureno pravopisom), SVARITI, SVA-TOVI. Srpsko SVA znači POTPUNA, SAVRŠENA.

Od SVA izvedeno srpsko SVAST i to je sinonim rije-čima ROD, RODBINA. ROD i RODBINA su neo-dređenog roda, SVASTIKA je ženskog roda i ona je suprugina sestra, tj. ROD, RODICA:

Ime SVASTIKA je složena od SVA-S-TIK-A. San-skritski SVA znači NAŠ VLASTITI, ČOVJEK IZ VLA-STITOG NARODA ILI PLEMENA, ROD, RODBINA, ROĐAK, ROĐACI, VLASTITI NAROD [4]. Sanskrit-sko TIK znači IĆI, KRETATI SE [5]. Tako naziv SVA-STIKA značii KRETANJE RODA.

Ovdje treba znati da riječ ROD prvenstveno znači ime BOGA SUNCA. Vjera Srba u BOGA RODA ne-pobitno je zabilježena u literaturi:

“Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je imalo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Sveto-vid, Jarovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [6]

O vjerovanju Srba u BOGA RODA srpski etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:

"Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ru-ke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slo-bodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama ( = vra-čarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [7]

Dakle: SVA-S + TIK-A > SVASTIKA = RODA KRE-TANJE. Primarno značenje je SUNCA RODA KRE-TANJE i sekundarno SUNČEVOG (NA)RODA KRE-TANJE.

SVASTIKA je simbol ARJANA, simbol TRAČANA ili MEDA, MEDIJANA, tj. SRBA:

"U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [8]

Svi ljudi i narodi bijele kože u starini su ROD ARJANA, ROD TRAČANA, ROD SRBA RABA, tj. SLUZITELJA BO-GA RODA, tj. SUNCA i svi su go-vorili NAŠILI jezikom, odnosno NAŠIM starim srp-skim jezikom.

..................................

[1] Albert Gallatin Mackey, The History of Freema-sonry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, pg. 1789.

[2] Ib,

[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1281.

[4] Ib. pg. 1275.

[5] Ib. pg. 446.

[6] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upadek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe, War-szawa, 1979, str. 76.

[7] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6

[8] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

O PORIJEKLU SLAVENA

„Što se tiče samih Veneta, ne može se a da se ne primijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti Tacita, sarmatsko ili slavensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti, za koje se spo-minje da su postojali u Paflagoniji u Homerovo vri-jeme (Ilijada, ii. 85.). Ime ovog posljednjeg naroda se kasnije ne pojavljuje u istoriji, te smo stoga pot-puno izgubljeni u pogledu njihovih etničkih afiniteta, ali nije nevjerovatno da je upravo sličnost ili bolje rečeno identitet njihovog imena s imenom talijanskih Veneta (prema kasnijoj grčkoj verziji) dovela do ne-obične priče o Antenoru koji je migrirao u Veneciju nakon opsade Troje i tamo osnovao grad Patavijum. (Liv. i. 1; Virg. Aen. i. 242: Serv. ad loc.) Ova legen-da, koju su Rimljani, a kasnije i Grci, uglavnom usvojili, čini se da je bila popularna već u to vrijeme. (Strab. xiii. str. 608.) Neki pisci, međutim, izostavili su svako spominjanje Antenora i samo su predsta-vili pleme Heneta, nakon što su izgubili svog vođu Pilemena u Trojanskom ratu, kao da luta kroz Tra-kiju do vrha Jadrana, gdje su se konačno i ustalili." [1]

„S druge strane, postojanje plemena ili naroda na južnim obalama Baltika, koji su Rimljanima (preko svojih njemačkih susjeda) bili poznati kao Venedi ili Veneti, ime očito identično s imenom Venda ili Ven-da, pod kojim je slavenska rasa generalno još uvijek poznata Nijemcima, navelo bi nas da talijanske Ve-nete smatramo vjerovatno i slavenskim plemenom: i to se u cjelini čini najvjerovatnijom hipotezom. Ne-ma ništa nevjerovatno u okolnosti da su Slaveni u ranom razdoblju mogli proširiti svoje migracije sve do vrha Jadrana i tamo ostaviti odvojenu granu ili izdanak svog glavnog plemena. Trgovački odnos Veneta s obalama Baltika, promet koji nalazimo već uspostavljen u vrlo ranom razdoblju, može se lakše objasniti ako pretpostavimo da su ga vodila pleme-na istog porijekla. Herodot zaista predstavlja Venete kao ilirsko pleme (i. 196, v. 9); ali čini se vjerojatnim da je naziv Iliri primijenjen u nejasnom smislu na 'svi gorštaci koji su naseljavali istočni Jadran', a neki od njih su u drevnim vremenima mogli biti slavenskog porijekla, tvrdi pravi Iliri (preci današnjih Albanaca) su nesumnjivo bili zaseban narod." [2]

Pošto Herodot navodi Venete kao Ilire, postavlja se logično pitanje: kako su mogli i preci današnjih Al-banaca takođe biti Iliri? Odgovor je jasan: Iliri nisu posebni etnos, nego je naziv "Iliri" po teritoriji na ko-joj ovi narodi borave.

A šta znači ime ENETI, ili VENETI, u grčkom prevo-du Ilijade u jednini Ἐνετῶν, u množini Ένετοί; kod Herodota Ένετοὺς? Znači ČUVEN, SLAVAN, jer gal-ski, tj. brigijski, trački ili ilirski ENET znači PRO-SLAVA, SLAVA [3], srpska SLAVA (> SLAVENI).

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i istoč-ne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Lede-nog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slave-na prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Sta-novništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske kuće sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [4]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [5]

Pometnuto prvobitno mjesto je mjesto prije dolaska Veneta na istocnu obalu i sjeverni dio Jadrana.

"Ime koje moderni narodi ove rase preferiraju je Slavenzi ili Slasvin, što će reći, ilustrious." [6]

Latinsko ILUSTRIOUS znači SLAVNI, srpski SLA-VENI.

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane. Rusi i Česi, ili Česi, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Po-ljaci ili visoki ili dobrog rasta i skladnih proporcija. Kvalitete vode imaju snažan utjecaj na ličnu ljepotu i oblik; isto tako i klima, hrana i fizičke ili moralne na-vike naroda.

Različite grane Slavena odlikuju se posebnim ka-rakteristikama, što se može vidjeti na profilima koji čine naslovnu stranu ove knjige. Slavonac je Sau-romat, koji živi sjeverno od Karpata; Vendi su po-tomci drevnih Japida; a Iliri su stanovnici Hrvatske." [7]

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično na-zivaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća. Međutim, vjerovatno je da su napustili regiju koja se proteže prema Jonskom moru, budući da ih je bilo malo i svugdje su postali poznati po svojim hrabrim djelima. Da su pokorili Trakiju i, prešavši Istar, naselili su regiju Sarmatiju; ali ima i onih koji kažu da su ih Skiti protjerali i prešli u regiju koja se obrađuje s one strane Istra, i, pokorivši Trakiju, došli su do zaljeva i tamo se naselili. Iznenađuje me, me-đutim, da postoje oni koji misle da su Iliri Albanci, kao da su Iliri, koji naseljavaju Jonski zaljev, nap-redovali na ovaj kontinent i Aetoliju i područje Te-salije. Ali cijela regija od Epidamnusa do Karne-rijskog zaljeva obuhvata udaljenost od tri hiljade stadija. - ovu regiju naseljava ista rasa ljudi koji koriste isti jezik. Prostire se od Mediterana i proteže se sve do rijeke Ister, dosežući područje Sandala, graničeći se sa svih strana s Tribalima i Mizijama. Ali ovo kažem, uglavnom slijedeći ovu pretpostavku, koja je jasna da su Iliri postigli veliku moć i bili su raspršeni na mnogim mjestima širom Trakije. Stoga vjerujem da bi ih radije trebalo zvati Ilirima nego Albancima. Takođe se slažem s onima koji su tvrdili da su Iliri dobili ime po tom području. Ali, podijeljeni među sobom, neki koriste drugačiji jezik. Stoga, bu-dući da tamo žive mnoge vrste ljudi, a njihovi se jezici razlikuju jedni od drugih u upotrebi, mislim da je tim ljudima bilo suđeno ovo ime, tako da se na-zivaju Ilirima." [8]

Ister je rijeka Dunav. Današnji moderni Albanci nisu jedini potomci Ilira, jer su u Iliriji živjeli Veneti koji su pleme Tračana. Političkom voljom Zapada 1912. go-dine Albanci su proglašeni jedinim potomcima Ilira, što je istorijska laž.

„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [9]

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [10]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i oopšteno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično na-zivaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [11]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skan-dinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [12]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [13]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [14]

ILIR je galska, tj. tračanska, odnosno ilirska riječ:

• IL = ARU 15],

• ARU = OŠTRO, SILNO, MOĆNO, VELIKO [16] (u drevnom izvornom smislu to je SUNCE);

• LIR = LEAR [17];

• LEAR = VIS, BRDO, PLANINA [18].

IL + LIR > ILLIR > ILIR

Keltsko IA znači OBLAST, ZEMLJA, BORAVIŠTE [19].

ILLIR + IA > ILLIRIA > ILIRIJA = PLANINSKA ZE-MLJA, naziv istog značenja kao HELM, HAE-MUS i BALKAN.

Po planinskim mjestima boravišta stanovnici Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije neki poseban narod, nego su to Tračani koji su ujedno bili Veneti, Iliri, Sarmati, Sloveni, Kelti, Dačani, Geti, Goti ili Srbi jer su i ovi nazivi sinonimi.

Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio libanonsko-ar-menskih Saracena Mirditasa (grčki: Mιρδȋται) [20]:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [21]

Potomci Saracena Mirdita su albanski Gegi, a njihov jezik je srodan berberskom saracenskom jeziku, koje su Normani naselili i protjerali sa Sicilije i južne Italije u Albaniju od kraja 11. do početka 14. vijeka:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [22]

.............................

[1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, p. 1272.

[2] Ib., p. 1273.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 542.

[4] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Acker-mann, 1821.

[5] Ib. xiii.

[6] Ib.

[7] Ib. xvii-xviii.

[8] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.

[9] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[10] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[11] B. G. Niebuhr, Ib. pg. 530.

[12] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Os-born, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[13] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, The-ophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bo-nae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[14] Ib. p. 14.

[15] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 43.

[16] Ib. Tome II, p. 90.

[17] Ib. p. 87.

[18] Ib. p. 76.

[19] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 320.

KELTSKI VIDAS I THANA ISPLAŽENOG JEZIKA

Kelti su raniji Kimri, Kimerci ili Kimerijci što je isto Tračanima. I ovi isplaženi jezici Vidasa, kasnijeg sr-pskog Vida, i Thane, srpske Dane, svjedoci su tra-janja jedne vedske duhovne niti jednog naroda još od praistorije Karahan Tepe kulture, kulture Lepen-skog Vira, kulture Vinče, Jamne kulture pa kroz sve milenije preko Sumera, Asirije, Heta, lidijaca, Friga, Likijaca, Heta, Tračana, Skita, Kelta, Gota, Slovena i Vikinga do srednjovijekovnih stećaka i stećaka do 20. vijeka u Crnoj Gori i Srbiji. I koji je to narod? To su preci današnjih Srba, bivših sljedbenika Sunca i Boga Sunca, nosilaca vedske duhovnosti jazičnika starovjeraca i dvovjeraca krstjana, lazno nazvanih babunima i bogimilima.

 

ON THE ORIGIN OF THE SLAVS

"In regard to the Veneti themselves it cannot fail to be remarked that we meet with three tribes or na-tions of this name in other parts of the world, be-sides those of Italy, viz. the Gaulish tribe of the Veneti on the coast of Armorica; the Venedi or Veneti of Tacitus, a Sarmatian or Slavonian tribe on the shores of the Baltic; and the Heneti or Eneti, who are mentioned as existing in Paphlagonia in the time of Homer. {Iliad, ii. 85.) The name of this last people does not subsequently appear in history, and we are therefore wholly at a loss as to their ethnical affinities, but it is not improbable that it was the resemblance or rather identity of their name with that of the Italian Veneti (according to the Greek form of the latter) that gave rise to the strange story of Antenor having migrated to Venetia after the si-ege of Troy, and there founded the city of Patavium. (Liv. i. 1; Virg. Aen. i. 242 : Serv. ad loc.) This legend, so generally adopted by the Romans and later Greeks, seems to have been current as early aa the time. (Strab. xiii. p. 608.) Some writers, how-ever, omitted all mention of Antenor, and merely represented the tribe of the Heneti, after having lost their leader Pylaemenes in the Trojan War, as wan-dering through Thrace to the head of the Adriatic, where they ultimately established themselves." [1]

"On the other hand the existence of a tribe or pe-ople on the southern shores of the Baltic, who were known to the Romans (through their German neighbors) as Venedi or Veneti, a name evidently identical with that of the Wenden or Wends, by which the Slavonian race in general is still known to the Germans, would lead us to regard the Italian Veneti also as probably a Slavonian tribe : and this seems on the whole the most plausible hypothesis. There is nothing improbable in the circumstance that the Slavonians may at an early period have ex-tended their migrations as far as the head of the Adriatic, and left there a detached branch or off-shoot of their main stock. The commercial intercour-se of the Veneti with the shores of the Baltic, a traffic which we find already established at a very early period, may be the more readily explained if we suppose it to have been carried on by tribes of the same origin. Herodotus indeed represents the Veneti as an Illyrian tribe (i. 196, v. 9) ; but it seems probable that the name of Illyrians was applied in a vague sense to all the mountaineers that occupied the eastern coast of the Adriatic, and some of these may in ancient times have been of Slavonian origin, though the true Illyrians (the ancestors of the pre-sent Albanians) were undoubtedly a distinct peo-ple)." [2]

Since Herodotus mentions the Veneti as Illyrians, a logical question arises: how could the ancestors of today's Albanians also be Illyrians? The answer is clear: Illyrians are not a special ethnos, but the na-me "Illyrians" is based on the territory where some peoples live.

And what does the name ENETI, or VENETI, mean in the Greek translation of the Iliad in the singular Ἐνετῶν, in the plural Ένετοί; in Herodotus Ένετοὺς? It means FAMOUS, GLORIOUS, because Gallic, i.e. Briges, or Thracian or Illyrian ENET means FE-STIVAL, CELEBRATION [3], Serbian SLAVA (> SLAVS).

"The Wendes, Venetes, or Slavonians, who, when they first became known in Europe, were settled on the frontiers of Italy towards Tyrol and Carniola, spread by degrees into Rhaetia,or the country of the Grisons, into Suabia, and probably into Franconia. This race at present occupies the whole space comprised between the countries above-mentioned and the east coast of the Adriatic Sea, on one side, and the Frozen Ocean on the other. It was the de-scendants of the ancient Slavonians who penetra-ted into Kamtschatka, peopled the Aleutian Islands, and perhaps crossed over to the North American continent. The population of Russia, part of Turkey, and the dominions of the house of Austria, consists almost exclusively of Slavonians." [4]

"All historians agree that the Slavonians, Venetes, or Sarmatians, originally dwelt on the banks of the Tanais, Palus Maeotides, and Cimmerian Bospho-rus, countries lying eastward of llliyria and Dalma-tia." [5]

The mentioned "original place" is before the Veneti came to the eastern coast and the northern part of the Adriatic.

"The name which the modern nations of this race assume in preference is that of Slavenzi, or Slasvin, that is to say, the illustrious." [6]

Illustrious means FAMOUS, serbian SLAVNI.

"The physical qualities of the extensive nation kno-wn by the names of Slavonians, Wendes or Vene-tes, Getae, Jazyges, Antes and Serbians, vary much according to the climate of the country inha-bited by its different branches. The Russians and Tscheques, or Bohemians, are short and squat ; whi-le the Illyrians, Croats and Poles, are either tall or of good stature, and well-proportioned. The qua-lities of the water have a powerful influence on personal beauty and shape; so likewise have cli-mate, food, and the physical or moral habits of na-tions.

The different branches of the Slavonians are distin-guished by particular characteristics, as may be seen in the profiles which form the frontispiece to this volume. The Slavonian is a Sauromatian, dwel-ling to the north of the Carpathian mountains ; the Wende a descendant of the ancient Japides ; and the Illyrian an inhabitant of Croatia." [7]

"This race of men is ancient, and it is generally said that they rose to great fame while inhabiting the re-gion facing the Ionian Sea. They are now commonly called Bosnians. But the Dalmatians, Mysians, Tri-balli, and even the Sarmatians, use almost the sa-me language, or not very different, so that they understand each other with no difficulty. It is pro-bable, however, that they departed from the region which extends towards the Ionian Sea, since they were few in number and everywhere they became famous for their brave deeds. that they subdued Thrace, and having crossed the Ister, they inhabited the region of Sarmatia; but there are those who say that they were driven out by the Scythians and crossed into the region which is cultivated beyond the Ister, and having subdued Thrace, they came to the gulf and settled there. I am surprised, however, that there are those who think that the Illyrians are Albanians, as if the Illyrians, who occupy the gulf of the Ionian, had advanced into this continent and Aetolia and the region of Thessaly. But the whole region from Epidamnus to the gulf of Carnerium en-compasses a distance of three thousand stadia. — this region is occupied by one race of men using the same language. It extends from the Mediterranean, extending as far as the Ister, reaching the region of the Sandals, bordering on all sides the Triballi and Mysians. But I say this, mainly following this con-jecture, which is clear that the Illyrians attained great power and were scattered in many places throughout Thrace. Therefore, I believe that they should rather be called Illyrians than Albans. I also agree with those who they asserted that the Illyrians derived their name from the region. But, divided among themselves, some have a different language in use. Therefore, since many kinds of people live there, and their languages ​​are different from each other in use, I think that these people were destined for this name, so that they are called Illyrians." [8]

Ister is the Danube river. Today's modern Albanians are not the only descendants of the Illyrians, beca-use the Veneti who are the Thracian. By the political will of the West in 1912, Albanians were declared to be the only descendants of the Illyrians, which is a historical lie.

"Catari around Emona have names ol Venetic origin and may be a group ol the Carni. Except for the Latobici and Varciani, whose names arc Celtic, the civitates of Colapiani, Jasi, Breuci, Amantini and Scordisci were lllyrian. There is little known of the civitates in Moesia. In the south the Dardani rema-ined a single group, while the civitas of the Celegeri in the northwest may be newly formed out of the Scordisci." [9]

"The identity of the Thracians and Illyrians is proven by ancient writers, some earlier, some later, refer-ring to one and the same people." [10]

The old name of Slavs is the Veneti, Illyrians or Thracians with all the Thracian and Sarmatian peo-ples:

"This race of men is ancient, and it is generally said that they rose to great fame while inhabiting the region facing the Ionian Sea. They are now com-monly called Bosnians, but the Dalmatians, Mysi-ans, Triballi, and even the Sarmatians, use almost the same language, or not very different, so that they understand each other with no difficulty." [11]

The Cimmerians and Thracians were one people (Strabo i,3,21; xii,1,8). Later the Cimmerians are called Cimbri, after that they are called Celts and Gauls and they are all a branch of the Thracians. The Thracian Getae were later called Goths and they are Slavs:

"In ell these countries they were one and the same people, though subject to different princes, and kno-wn by different names. Thus, in Cimmeria, Sarma-tia, Scythia, they were called Cimmerians, Sarma-tians, Scythians; in Thrace, Dacia, and Moesia, Thracians, Dacians, and Moesians; and in the ne-ighbourhood of the Ister and the Pontus, Illirians and Pontics. As for the appellations of Westrogoths, softened by the Latins into that of Visigoths, and Ostrogoths, they were distinguished by the names as Grotius shews by Jornandes, before they left Scandinavia, being called Westrogoths and Ostro-goths, or Western and Eastern Goths, from their situation there to the east and west, the former inhabiting that part of Scandinavia, wich borders on Denmark, and the latter the more eastern parts, lying on the Baltic. What Jornandes writes of the various migrations and settlements of the Goths, is intirely agreeable to what we read in the antient Greek and Latin authors concerning the various migrations and settlements of the Getes. And truly that the Goths and Getes were one and the same people, is supposed by all the writers, who flou-rished in or near the times in wich both empires were over-run by them." [12]

Dacian Getae or Goths are Thracians and they are Slavs in the Balkans and beyond the borders of the Roman Empire:

"The Getae or Slavs attack the border of Thrace..." [13]

And to conclude who the Slavs were:

"The seventh book tells of the disordered ranks of the Romans and of their brave successes against the Slavs or Getae; for by that name they were for-merly called." [14]

ILIR is Gaelic, ie. Thracian, i.e. Illyrian word:

• IL = ARU [15],
• ARU = SHARP, STRONG, POWERFUL, BIG [16] (in the ancient original sense it is the SUN);
• LIR = LEAR [17];
• LEAR = HILL, HILL, MOUNTAIN [18].

IL + LIR > ILLIR > ILIR

Celtic IA means AREA, LAND, RESIDENCE [19].

ILLIR + IA > ILLIRIA > ILLIRIA = MOUNTAIN LAND, a name with the same meaning as HELM, HAE-MUS and BALKAN.

As descendants of the Illyrians, today's Albanians differ from the Thracians, i.e. Slavs, in that the Ro-man emperor Justinian II (reigned 685–695 and again 705–711) settled among the Thracian Albani-ans a part of the Lebanese-Armenian Saracens Mir-ditas (Greek: Mιρδȋται) [20]. On the same page abo-ve the cited Source in the footnote it is written:

"M. Sathas (op. cit. p. 53) says that they were di-vided into two bodies of which one was scattered throughout Hellas, especially Epirus, where to the present day their descendants are called Mirdites, Mírδȋται, while the other division was ultimately sett-led in the Cibyraiot theme. Sec Theophanes, 6178, 6179 a.m., and Constantine Porph. cle Adm. Imp. cap. 50, hi. p. 229." [21]

The descendants of the Saracenes Mirdites are the Albanian Ghegi and their language is related to the Berbers Saracene language, who were settled and expelled from Sicily and southern Italy to Albania by the Normans from the late 11th to the early 14th centuries:

“As soldiers in the army of Frederick II (1194-1250), Manfred (ca. 1232 1266), and Charles I (1226-1285), the Muslims of Lucera aroused awe in lands where they served, which included northern Italy, Albania, and possibly the crusader states.” [22]

.............................

[1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, pg. 1272.

[2] Ib., p. 1273.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 542.

[4] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Acker-mann, 1821.

[5] Ib. xiii.

[6] Ib.

[7] Ib. xvii-xviii.

[8] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.

[9] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[10] The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Prin-ted for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[11] B. G. Niebuhr, Ib. pg. 530.

[12] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Os-borne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[13] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, The-ophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bo-nae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[14] Ib. pg. 14.

[20] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.

{21] Ib.

[22] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015.

ISBN 9780823263878

[16]

[17]

[18]

[19]

[20] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.

{21] Ib.

[22] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015.

ISBN 9780823263878

BOG ROD-BELI VID-PERUN, BOG RODA ISTINSKIH SRBA

 

Pored još rijetkih istinskih Srba postoje i Lažisrbi koji su mrzitelji Sunca, jer su vjernici boga Tame.

Postoje dvije vrste Lažisrba: jedni lažu slaveći Vi-dovdan po papinom kalendaru 15. juna papinog kalendara, drugi lažu slaveći Vidovdan 15. juna po julijanskom kalendaru. Svako bistre pameti sa isti-nom u duši zna da je Vidovdan onaj dan u godini sa najviše vida, dan u kojem Sunce najranije izlazi i najkasnije zalazi, dan dugodnevice, prvi dan ljeta.

SVETOVIDE BELI VIDE

Svetovide Beli Vide,
Tvoje Sunce nebom ide,
Tvoga Sunca svetla roj,
Rodio je narod tvoj,

Svetovide Beli Vide,
Tvog smo Sunca vojska bili,
Od Tame se nismo krili,
S Tamom smo se borili,
Mrake joj razgonili.

Svetovide Beli Vide,
Vera naša zastranila
I Tama nas oborila,
Nema mira ni slobode,
Pomozi nam, Vide Rode!

Svetovide Beli Vide,
Tvoj te narod opet traži,
Svetlošću ga ti osnaži
I povedi narod svoj
U odlučni s Tamom boj!

Svetovide Beli Vide,
Plamenoga mača paši,
Belovitog konja jaši
I zastavu svoju razvij
Te Zapada Tamu razbij!

Svetovide Beli Vide,
Na četiri sveta strane
Neka tvoje oko grane,
Oštru Sunca šalji zraku
Nek' sažeže koren Mraku!

Svetovide, Beli Vide,
U naša se srca vrati,
Povedi nas do slobode,
Svetovide Bože Rode!

ПОСВETA ПОКЛОНИЦИMA СУНЦA

ПОСВETA ПОКЛОНИЦИMA СУНЦA

“О невини синови природе,
о мудрости проста најсјајнија!
До рођења св'јета истинога,
ви пресретни поклоници сунца!
Ви сте вјерни небесни синови,
вас свјетила луче животворне
носе к творцу, лучах источнику;
луч је сјајна богословија вам,
луч вам жертву у небо уводи,
луч вам творца освјетљава душу!”
(Петар П. Његош, Луча Микрокозма, Пjевaњe VI, одломак)

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunčevih plame-nih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srpskim idolima i amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima sve do 20. vijeka. Sve srpsko!

Moja poruka današnjim balkanskim potomcima ved-skih sljedbenika Sunca glasi: vi nećete i ne želite da svjedočite istinu jer VAŠ BOG je PROTIVNIK SUN-CA iz pakla smradni OTAC LAŽI i njemu ste vjerni, njemu se molite, njemu se klanjate, njega veličate i slavite nepravdu, zlo i laži šireći. Ma kako vi njega zvali, on je ĐAVO i on je VAMA BOG!

VEDSKIH SRBA IDOLI ISPLAŽENOG JEZIKA

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunče-vih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od pr-vih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog je-zika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima sve do 20. vijeka.

SOLARNI SIMBOLI POKLONIKA BOGA SUNCA

Ezoterija, egzoterija, simboli i njihov tajni smisao.

Ovako je nastalo hrisćanstvo: "Ovo što se sad zove hrišćanska religija postojalo je među drevnima i nije bilo odsutno od ljudske rase do Hristovog dolaska od čijih vremena istinita religija, koja je već posto-jala, počinje da se zove hrišćanstvo.” [1]

Sav vrh svjetskih religija, politike i tajnih društava tvrde za sebe da su sljedbenici Svjetlosti, dakle su poklonici Sunca i Boga Sunca, ali se međusobno bore za zemaljsku vlast i zemaljski sjaj zlatne ras-koši.

..............................

[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity [Supplemental Harmonic Series, Vol. V], Chicago: Indo-American Book Company, 1911, p. 69.