ZIMA ISPLAŽENOG JEZIKA

Reljefi s personifikacijom boginje Zime.

"Među brojnim rimskim nadgrobnim spomenicima u Antičkoj zbirci Arheološkog muzeja Istre izdvajaju se tri reljefno oblikovana pravokutna bloka od vapnen-ca s prikazima ženskih likova. Pronađeni su u Puli prije 1892. godine i pripadali su istom nadgrobnom spomeniku. Od izvorno četiriju, pronađena su tek tri bloka s likovima izrađenim u dubokom reljefu koji prikazuju personifikacije godišnjih doba – Zimu, Pro-ljeće i Jesen.

Ovom prilikom prezentiramo personifikaciju Zime, ujedno i najcjelovitije sačuvan prikaz. Utjelovljena u liku žene, Zima je smještena u plitkoj zasvođenoj edikuli. Odjevena je u teškom zimskom ogrtaču (pa-enula) koji joj pokriva glavu te u bogatim naborima pada sve do ispod koljena. U lijevoj, savijenoj ruci drži cistu, a u desnoj, spuštenoj niz tijelo, ulovljenu pticu.

S obzirom na sličnost ovog figuralnog prikaza s prikazima na pojedinim pulskim nadgrobnim spome-nicima koji se datiraju u julijevsko-klaudijevsko raz-doblje prve polovice 1. st. n. e., i ovaj se spomenik može svrstati u isti vremenski okvir." (Arheološki muzej Istre, Facebook, 18. novembar 2021.)

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tanja o postojanja prikaza isplaženih jezika na ant-ropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Jamne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bo-gova i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunče-vih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije nikad spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ćutanja sakrivali, osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to je-danaest godina od objavljivanja mojih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antropomorfnim liko-vima isplaženih jezika kriju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, jer to ruši sve njihove nacionalističko-vjerske isto-rijske zablude, greške i laži.

Isplaženi jezici na idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svjedoče kontinu-itet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike.

SFINGA ISPLAŽENOG JEZIKA

Sfinga (rimsko pozorište u Puli, Arheološki muzej Istre, Pula, Istra, Hrvatska).

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tanja o postojanja prikaza isplaženih jezika na ant-ropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Ja-mne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogo-va i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sun-čevih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije nikad spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ću-tanja sakrivali, osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to je-danaest godina od objavljivanja mojih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antropomorfnim likovi-ma isplaženih jezika kriju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, jer to ruši sve njihove nacionalističko-vjerske istorijske zablude, greške i laži.

Isplaženi jezici na idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svjedoče kontinu-itet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike.

ZNAK VELIKIH MAGOVA VAVILONA

  

 

 

 

 

 

 

 

Ovo su demonske riječi koje su stvorile najužasnije zločine i genocide širom svijeta, ovo su riječi koje su protjerale ljubav i milost iz duše i srca hrišćanskog Zapada i već punom parom rade među hrišćanima Istoka, dakle i među Srbima:

"A ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: I nep-rijatelji čovjeku (postaće) domašnji njegovi. Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. I koji ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Koji čuva dušu svoju, iz-gubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je." (Matej 10,33-39)

Tajni znak prepoznavanja članova biblijskog drev-nog reda Velikih magova Vavilona je prstima znak za SVEVIDEĆE ili NEDREMNO OKO i ZION: raz-maknuti kažiprst i srednji prst u znaku slova "V" koje se od korijena prstiju preko dlana ka laktu pretvara u slovo Y, hebrejsko AYIN sa zanačenjem OKO i ZI-ON (צִיּוֹן) sa značnjem ZNAK; SVJETLOST.

Godine 1943. taj znak Vinston Čerčil ubacuje u jav-nost kao znak VIKTORIJE, znak POBJEDE, a sve do tog vremena znak je bio tajni znak prepozna-vanja članova vavilonskih Velikih magova, pisaca Biblije, osnivača i vođa ideologije vrha judaizma i hrišćanstva. Oni su tajno društvo vavilonskih Velikih magova, ondašnje vrste Iluminata, planera i kreato-ra Kovida-19 i unipolarnog Novog svj. poretka (sion = svjetlost). To je u kiromanija znak broja 40 (grčko M, μ̅),. To je krajem 19. vijeka djelimično objasnio Italijan Giulio Adrieu u svojoj knjizi Kiromanija, Fi-zilogija na rukama [1].

Kiromanija (quiromancia, chiromancy, chironomy) je oblast koja se bavi mimikom, sporazumijevanjem znakovima i gestikulacijom. Kabalističko-gematrij-sko značenje broja 40 je o preokret, obnova, Novo doba, Novi svj. poredak:

“U numerologiji, 40 je simbol smrti svog starog ‘ja’ i novog duhovnog rođenja. To je u špilu tarota trinaesto hebrejsko slovo “mem” i to je karta smrti, završetak perioda.” [2]

Brojna vrijednost hebrejskog slova AYIN (ע) je 70, a tropska godina ima 365,242 dana:

365,242 : 70 = 5,217742857 dana.

Po jednom od kodova Velike piramide vrijeme može da se kodira u mjerama dužine i obratno, tako da je 1 dan = 2,466586509 cm:

5,217742857 dana = 12,87001414 cm = AB (Slika 1):

- površina kvadrata ABCDA = 165,6372639 cm² = površina kruga T; - prečnik kruga T = 14,52226197 cm;
- obim kruga 45,62299297 cm

a) 45,62299297 x 2 = 91,24598595 cm,
b) 91,24598595 x 4 = 364,9839438 cm (godina ima 365,242 dana).

Visina Velike piramide = 147,6505019 m.

Evo šta dobijemo ako od 365,242 dana oduzmemo 70 dana:

365,242 - 70 = 295,242 dana = 2 x 147,621 dana (visina Velike piramide = 147,6505019 m).

"Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih." (Psalm 110,2)

..............................
[1] Giulio Audrieu, Chiromanzia, Fisiologia sulla Mano, Giulio Adrieu, Milano, 1884.
[2] (Ilene Segalove, 40 Days and 40 Nights, Introduction, xiv; Andrews McMeel Universal company, Kansas City, Missouri, 2009.

ANTROPOMORFNO SUNCE SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Srednjovijekovni stećak, Glamočko polje, Glamoč, BiH.

KLIČEVAČKI IDOL JE BELI VID

Kličevački idol je idol Belog Vida ili Svetog Vida, Svetovida, idol Vidovdana u danu ljetnog solsticija, dana u kojem Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba, dana dugodnevice sa naj-više sunčanih sati u godini, dana u kojem Sunce najranije izlazi i najkasnije zalazi. Glava idola je dan Vidovdana, prvi dan ljeta.

Mike Oldfield - The Song Of The Sun

PATRIJARH PAVLE JE KOMUNISTIČKO-JEZUITSKI CR(K)VENI LAŽOV I NEPRIJATELJ SRBA

Preko magije propagande svoje SPC današnji su Srbi otpali od BOGA ISTINE i pali u vlast BOGA LAŽI. Današnjim Srbima ISTINA nije ono što očima gledaju i što ušima slušaju, nego im je istina ono u šta su ih SPC zombirala da vjeruju:

“Mi nikad nismo odricali Šiptarima da su oni autohtoni na Kosovu i Metohiji kao i svi njihovi preci redom." (Patrijarh Pavle, video: 8:45)

Ni ovoj velikoj smradnoj laži patrijarha Pavla niko od današnjih Srba ne želi, ne može i ne smije da se protivi, jer današnji Srbi svete laži i BOG današnjih Srba NIJE ISTINA, NEGO LAŽ i ona je BOG SPC.

NEPOBJEDIVO SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

 

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tnje o postojanja prikaza isplaženih jezika na antro-pomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Jam-ne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogo-va i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunče-vih plamenih jezika u vidu zraka, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srpskim idolima, amajlijama Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ćutanja sakrivali osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to kriju Srbi, Bo-šnjaci i Hrvati jedanaest godina od objavljivanja mo-jih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antro-pomorfnim likovima isplaženih jezika. Kriju to kroz sve godine, kriju ove tekuće godine, i ovih mjeseci i ovih dana i ovog današnjeg dana kriju.

Zašto Srbi, Bošnjaci i Hrvati ne žele da znaju o mo-tivu isplaženih jezika na srpskim idolima, amajlijama i stećcima, zašto ćute? Čekaju da ja umrem, da se svi moji radovi zatru i da se sve zaboravi. Ćute jer isplaženi jezici svjedoče boravak vedskih Srba na Balkanu od najdublje praistorije, njihovo širenje po Evropi i svijetu i još svjedoče da su stećke gradili srpski starovjerci i krstjani dvovjerci kao obožavatelji Sunca, a ne nemanjćki grkoortodoksi, ne tamo tamo neki od lažova crkve izmaštani "babuni" i "bogumili".

Sve što znači isplaženi jezik na čovjekolikoj glavi Sunca na kalendaru Asteka, to isto znači isplaženi jezik kod Srba na njihovim idolima, amajlijama i stećcima:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom 'Sunčev kamen', koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [1]

Dopuna opisa astečkog kalendara:

"Lice je isklesano po hronološkim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplaženim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [2]

Dakle su i prikazi isplaženih jezika na stećcima ta-kođe solarnog značenja, značenja Sunca, solarnih bogova i božanstava. Svaki lik obilježen isplaženim jezikom je znak za SUNCE, BOG SUNCA ili BO-ŽANSTVO SUNCA. To se da objasniti etimologijom riječi "jezik" u više starih jezika pa i u srpskom.
...............................
[1] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.
[2] Ib.

BEREGINA ISPLAŽENIG JEZIKA

Boginja Beregina (Bereginya) isplaženog jezika (reljef na kamenu nađenom uz obalu Gornjeg Epira).

 

OKO VRATA DAKO DRŽI GUJU, TJ. ZMIJU

Oko Dakinog (Dagonovog) vrata je zmija, simbol proljetnog vaskrsenja prirode (kamena skulptura iz Lepenskog Vira).