Ovu priču počinjemo vedskim predanjem o BOGU ŽIVU i BOGINJI ŽIVI.
Sanskritsko JIVA = ŽIV, ŽIVA, ŽIVAN, ŽIVEĆI, ŽIVOTNI DUH.
Sanskritsko JIIVA = ŽIVANA = ZEMLJA.
BOG je JIVA jer je vječno ŽIV, ŽIVA, ŽIVAN, ŽIVEĆI, I ON JE ŽIVOTNI DUH.
ZEMLJA je JIIVA, tj. ŽIVA (dugouzlazni akcent na “i”).
BOG JIV je MUŠKI PRINCIP (OTAC), a JIIVA je ŽENSKI PRINCIP (MAJKA).
BOG JIV i BOGINJA JIIVA su OTAC i MAJKA, jer STVARAJU ROD: OTAC OPLODI, MAJKA RAĐA ROD.
Čime i kako BOG JIVA “oplođava” BOGINJU JIIVU? “Oplođava” je TOPLOM LJUBAVLJU KOJA JE U SVJETLOSTI SUNCA i VODOM KIŠE koja je SIMBOLIČNI prikaz je SPERME. Sve ovo je simbolični, alegorijski prikaz NEBA (JIVE) i ZEMLJE (JIIVE). JIVA je NEBESKI ŽIVOTNI DUH, JIIVA je ZEMLJSKA MATERIJA koja rađa ROD.
KIŠA je VODA SA NEBA. Dok pada KIŠA, ona spaja NEBO (JIVU) i ZEMLJU (JIIVU). Spajanje MUŠKOG NEBESKOG i ŽENSKOG, ZEMALJSKOG je UKRŠTANJE VRSTA, jer NEBESKA DUHOVNA SUŠTINA nije ista ZEMALJSKOJ MATERIJALNOJ SUŠTINI, odnosno NEBESKO TIJELO OCA JIVE nije isto ZEMALJSKOM TIJELU MAJKE JIIVE i zato je njihovo sjedinjenje UKRŠTANJE RAZLIČITOSTI.
Po srbskom jeziku UKRŠTANJE je UKRŠTENJE ili kraće rečeno KRŠTENJE (vino u koje se doda voda je “kršteno” vino, jer ima suštinu vina i suštinu vode i te dvije suštine spojene su u jednu novu suštinu novog kvaliteta).
Ime JOVAN ili IVAN izvedeno je od imena JIVA. KRSTITELJ JOVAN je KRŠTAVAO VODOM, tj. simbolično je spajao BOŽIJE DUHOVNO NEBESKO sa MATERIJALNIM ZEMALJSKIM TIJELOM ČOVJEKA. Jevrejska starozavjetna sekta esena uvela je običaj porinuća u vodu kao inicijaciju u "Red pravednika" i to je činio i Jovan Krstitelj, koji je porinućem u vodu rijeke Jordana i Isusa krstio.
Hrist je objasnio da Jovanov način KRŠTENJA nije pravo UKRŠTANJE, tj, nije pravo KRŠTENJE čovjeka. Takvim KRŠTENJEM, kao vrstom UKRŠTANJA, ne postiže se pravi ROD, tj. pravo ROĐENJE, jer je to samo simbolična FORMA, te je Hrist objasnio:
“Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije?" (Jn. 3:5)
KRŠTENJE VODOM I DUHOM, šta ovo znači? Pogledajmo:
“U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božiji dizaše se nad vodom.” (Stvaranje, 1, 1-2)
DUH BOŽIJI odvojen je od VODE, a UKRŠTANJE (KRŠTENJE) je spajanje u JEDNO TIJELO, jer MUŽ I ŽENA UKRŠTANJEM (KRŠTENJEM) RAZLIČITOSTI postaju JEDNO TIJELO i pri tome donose ROD.
DUHOVNO LJUDSKO ROĐENJE nastaje UKRŠTANJEM (KRŠTENJEM) ČOVJEKOVOG TJELESNOG sa BOŽIJIM DUHOM U ČOVJEKU. Čovjek stvoren na PRILIKU BOŽIJU i BOG mu je u tijelo udahnuo DUH ŽIVOTNI, te je ČOVJEK ujedno ZEMALJSKO BIĆE I NEBESKO BIĆE.
NOVO ROĐENJE je UKRŠTANJE (KRŠTENJE) ZEMALJSKOG I NEBESKOG U ČOVJEKU UKRŠTANJE(KRŠTENJE) VODE I BOŽIJEG DUHA. Na koju se VODU misli? Misli se na VODU koja je u čovjekovom tijelu, jer se čovjekovo tijelo pretežno sastoji od vode. Tu ZEMALJSKU TJELESNU VODU (nad kojom se diže DUH BOŽIJI), tu VODU čovjek treba da UKRSTI (KRSTI), tj. SPOJI sa BOŽIJIM DUHOM u sebi i to je ČOVJEKOVO DRUGO ROĐENJE. TAKAV ČOVJEK POSTAJE OBOŽENA TVAR, NOVI ČOVJEK U NOVOM TIJELU koje donosi BOŽANSKI DUHOVNI ROD.
ROD NEKRŠTENOG I PONOVO NEROĐENOG ČOVJEKA je kurvarstvo, krađa, zloba, pakost, lažljivost, lakomost, pakost, zavist, svađa, ubistvo, nemilost, lukavstvo, zloćudnost, ogovaranje, mržnja istine, bogomržnja, hvalisavost, gordost.
ROD KRŠTENOG I PONOVO ROĐENOG ČOVJEKA JE poštenje, dobrota, iskrenost, milost, pobožnost, mirotvorstvo, skromnost. Sve ovo ukratko je rečeno ovako:
1. “Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.” (Mat. 22, 37)
2. “Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.” (Mat. 22, 39)
“Svako drvo, koje ne rađa roda dobra, siječe se i u oganj se baca.” (Mat.7, 19)
“Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! Ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca mog koji je na nebesima.” (Mat. 7, 21)
Govore da je etimološko porijeklo "grčke" riječi BAPTISMA (βάπτισμα, gr.) nepoznato, a tu "grčku" riječ prevode kao "duboko porinuće". Međutim, u nekim indo-arijskim jezicima postoji riječ BAP* (izgovara se sa dugim A, pa se to A piše duplo: BAAP) i znači OTAC:
- Gujarati: BAAPA = OTAC
- Hindu: BAAP = OTAC
- Prakrit: BAAP = OTAC
BAAP (BAP) > BAPTISMA (βάπτισμα, gr.) = POOČENJE = BITI KAO OTAC.
KRŠTENJE JE UKRŠTANJE ZEMALJSKOG U ČOVJEKU SA BOŽANSKIM U ČOVJEKU. Time čovek postaje nova tvar u novom oboženom tijelu i to je čovjekovo DRUGO ROĐENJE i samo takvi ljudi čine što je po volji OCA NEBESKOG i donose DOBAR ROD.
“Koji uzveruje i krsti se, spasiće se; a ko ne vjeruje osudiće se.” (Mar.16, 16)
..................................
*R. L. Turner, A Comparative Dictionary of the Indo-Aryan Language, Volume 1, Motilal Banarsidass Publishers Private Limited, Delhi, 2008, pg. 520
ISBN 978-81-208-1661-9
