VENETI SU ILIRI, TJ. SLAVENI

 

"Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, nastanjeni su na grani-cama Italije prema Tirolu i Kranjska, koja se pos-tepeno širila u Raetiju, ili zemlju Grisoniju, u Švabiji, i moguće u u Francuskoj. Ova rasa trenutno zau-zima čitav prostor između gore navedenih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Baltičkog mora s druge strane. Upravo su potomci starih Slavena prodrli na Kamčatku, naselili Aleut-ske otoke, a možda i prešli na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dijela Turske i vla-darske kuće Austrije, gotovo isključivo čine Slaveni.

Car Karlo IV na početku svoje vladavine, unosi hi-tne zakone u čuvenoj Z l a t n o j b u l i, (poglavlje 23) koji obavezuje sve elektore da uče slavenski jezik, očigledno želeći da ga učini glavnim. Besmrtni Josip II, lično, preuzimajući vlasti smatrao je is-pravnim da predloži svojim ministrima pitanje da li bi slovenski ili njemački trebao biti glavni jezik nje-govog carstva. Odlučili su se u korist drugog.

Ime kojem moderni narodi ove rase daju prvenstvo je S l a v e n i, S l o v e n i, što će reći s l a v n i.

Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati, prvobitno živjeli na obali Tanaisa, Palus Mæ-otidiji i Cimerijskog Bosfora, zemlje koje su ležale istočno od Ilirije i Dalmacije." [1]

"Fizičke osobine rasprostranjenog naroda poznatog po imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigezi, Anti i Srbi, umnogome variraju prema klimi oblasti koje naseljavaju njeni različiti ogranci. Rusi i Česi, ili Boemi, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati visoki ili stasitog rasta i dobro proporcionalni. Kvaliteti vo-de imaju snažan uticaj na ličnu ljepotu i oblik; tako i klima, hrana i fizičke ili moralne navike naroda.

Različite grane Slavena odlikuju se posebnim kara-kteristikama, što se može vidjeti na profilima koji čine prednji dio ovog sveska. Slaven je Sarmat, koji živi sjeverno od Karpatskih planina; Vendi su po-tomci drevnih Japoda; a Ilir je stanovnik Hrvatske." [2]

Ima i ova tvrdnja o teritoriji Ilira:

„Ova rasa ljudi je drevna i oni nastanjuju zemlju prema Joniji, uglavnom se kaže da su stekli veliku slavu. Oni se sada se uglavnom zovu Bošnjaci." [3]

Ali, ni Bosna nije cijela teritorija Ilira. Grad SAR-DIKA (današnja Sofija) zvala se i SERDIKA, jer su njeni osnivači SARDI poznati i pod imenom SERDI. Neki autori tvrde da su to Tračani, drugi opet vele da su Kelti, a to je isto što i KIMERI, na Balkanu poznati i kao Iliri:

"SARDIKA, ili SERDIKA, je bila glavni grad Istočne Ilirije. Geografi imaju različite poglede na oboje: i na ortografiju i na poziciju ovog mjesta. Ptolemi ga svrstava među mediteranske gradove Trakije; drugi ga lociraju u Dakiju, tj. Aurelijevu Dakiju na drugoj strani Dunava. Serdika je bila glavni grad druge Ili-rije; to je čuveni grad proširen od Trajana.” [4]

SERDIKA ili SARDIKA je grad tračanskih SERDA (Σέρδοι), plemena Tračana, što svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). [5]

“Sardika, ilirski grad, dačanskog naroda presto-nica.” [6]

Ko su tračanski SERDI ili SARDI po kojima je SERDIKA, tj. SARDIKA dobila ime? Pogledajmo: Sardetue, Sardetae, Saurdinoi, Sauardeni, Σίρβοι, Sirbi, Σέριοι, Σέρβοι, talijanski zvani Serbi. [7]

Kao saveznike Trojanaca Homer u "Ilijadi" spominje paflagonijske ENETE pod imenom Ένετοί [8]. Ime najranije spomenutih Ilira je VENETI, Herodotovi ENETI (Ένετοὺς) [9]. Tri vijeka nakon Herodota Ce-zar spominje keltske VENETE [10] sa njihovom ze-mljom Venecijom (Venetia) u Armorici, na jugo-zapadnoj obali današnje Francuske [11].

"Što se tiče samih Veneta, ne može se ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u doba Homera (Ilijada, II, 85)." [12]

S kraja stare i početka nove ere ovako Strabon piše o Keltima i Venetima nastanjenih na vrhu Jadrana:

“Ovi Kelti pripadaju istoj rasi kao i transalpski Kelti. Što se tiče Veneta postoje dvije tradicije, neki go-vore da su oni kolonija onih Kelta istog imena koji žive uz ocean, drugi kažu da potiču od Veneta iz Paflagonije, koji su ovdje našli utočište kod Ante-nora nakon Trojanskog rata…” [13]

“Kada su Rimljani prodrli na istarsku obalu, utvrdili 60 su da su stanovnici obožavali boginju Izis, a otud ime koje su dali ovoj zemlji. Većina seljaka je sla-venskog porijekla, ali su primorski gradovi naseljeni Venećanima ili Italijanima. Bivši govor bio je na dalmatinskom ili ilirskom dijalektu, a kasnije na is-kvarenom talijanskom.” [14]

“Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i mogli bi biti grupa Karna. Osim Latobića i Var-kijana, čija su imena keltska, stanovnici Kolapijani, Jasi, Breuci, Amantini i Skordići bili su Iliri.” [15]

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Ger-mane, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus i Josefus ove narode koji su zauzeli Ga-liju zovu Keltima.” [16]

I svi su govorili jednim jezikom:

“Jednosložni prvobitni jezik > aglutinativni: turanski > amalgamatski: jafetski ili iranski ili indoevropski > keltski: trački ili ilirski …" [17]

„Istina je da su Dalmatinci, Mizi, Tribali, pa čak Sarmati, koriste skoro isti jezik, ili ne mnogo različiti, tako da se međusobno razumiju bez teškoća." [18]

Veneti nose ime po Suncu:

“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [19]

Nije to samo hindu riječ, nego riječ Veneta, Ilira, Tračana, Kelta ili Slovena, tj. Srba i svih evropskih naroda koji su hristijanizacijom i islamizacijom postali ovo sto su danas:

VEN > VENERA

Osnova VEN je u VENET, SLAVEN, SLOVEN ili VEND i sve je od galskog EN koje u ENEV znači DUŠA, DUH; RAZUM; OSJEĆANJA; NAČELO ŽI-VOTA; ŽIVOT; SRŽ, JEZGRO, SRCE [20]. VEN u galskom ENET znači SLAVA [21] i pod imenom ENETI Homer i Herodot pominju VENETE.

Vidite da istorija nije sakrivena, nego je problem u cenzorima iz vrha države i Crkve i to nije slučaj samo kod pravoslavaca, nego i kod katolika i bal-kanskih muslimana. Njihove vođe iz vrha njihovih religija i u politici skupa sa njihovim vjernicima preko laži, vjerske mržnje i pljuvanja na istinu u službi su Velikih vavilonskih magova koji pomoću njih i laži stvaraju "novu istinu" Novog svj. poretka.

..............................

[1-2] Frederic Shoberl, The World in miniature. Illyria and Dalmatia, Vol. II, Introduction xi-xviii; Lon-don: Printed for R. Ackermann, 1821.

[3]. B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 530.

[4] (36) Abraham Rees, The Cyclopaedia; Vol. XXXI; London: Longman, Hurst, Rees, Orme, & Brown, 1819, p. 521.

[5] Johann Christoph Rasche, Lexicon universaerei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Ro-manorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gledi-tschia, 1790, p. 668.

[6] Ib..

[7] Matija Petar Katancic, Orbis Antiquus Ex Tabula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Com-mentario Illustratus; Paris, I Continens Evropam; Budae, Sumtibys Tipographiae Regiae Universitatis Hungaricae, 1824, p. 237.

[8] Homer, Ilijada; 2, 9.

[9] Herodot, I; 196.

[10] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.

[11] Ib., Book II; 34.

[12] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, p. 1272.

[13] Strabo, V, 1, 4.

[14] Frederic Shoberl, Ib. p. 48.

[15] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, p. 218.

[16] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May 1830, Charleston, Printed and published by A. E. Miller, 1830, p. 367.

[17] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the Politics of Human Origins, Balti-more, The Johns Hopkins University Press, 2008, p. 103.

[18] B. G. Niebuhr, Ib. p. 530.

[19] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods;Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.

[20] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 542.

PODIZANJE STEĆAKA TRAJE SVE DO PRED RAT 1992.

 

 

GRADNJA I PODIZANJE STEĆAKA KOD PRA-VOSLAVACA TRAJE SVE DO KRAJA 19. VIJEKA, KOD MUSLIMANA IZ OKOLINE KAKNJA I ZENICE SVE DO 90-TIH GODINA 20. VIJEKA. TO JE DO-KAZ DA KRSTJANI NISU NESTALII U VRIJEME TURSKE OKUPACIJE, NEGO SU KAO DVO-VJERCI U OBE POMENUTE VJERE TRAJALI SVE DO PRED RAT 1992.

ČIJI JE ILIRSKI BOG BINDO

 

Oltar sa posvetom Bindi iz Privilice kod Bihaća, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo.

 

 U razbijanju modernog Bečko-berlinskog crkveniog mita da su Špitari potomci Ilira, na početku ćemo uzeti ime ilirskog boga BINDE. Nije tajna da su jos krajem 18 i kroz 19. vijek masone preoteli infiltrirani jezuiti iz kojih stoji Crkva (varate se ako mislite da Crkva i dalje nije jedna, jer sve razlike su samo u ekonomskim administrativnim upravama sa istom grupom hazarskih bankara u vrhu piramide). Nji-hova laž o Ilirima počinje ovako:

   "Više od hiljadu godina prije dolaska Slovena u šestom vijeku prije nove ere, zemlje istočno od Jadrana bile su dom naroda poznatog antičkom svijetu kao Iliri. Njihova teritorija je obuhvatala veći dio onoga što je sada okupirano Jugoslovenima, zajedno sa severnom i centralnom Albanijom. Go-vorili su jezikom od kojeg nije gotovo nikakvog traga ostalo. Da je pripadao 'porodici' indoevropskih jezika, zaključeno je iz mnogih imena ilirskih naroda i mjesta sačuvanih u grčkim i latinskim zapisima, kako književnim tako i epigrafskim. Ne možemo biti sigurni da se iko od njih zaista nazivao Ilirima: u slučaju većine njih gotovo je sigurno da nisu. Sveobuhvatno, Iliri su imali tendenciju da budu prepoznati s negativnog stajališta, po tome što očigledno nisu bili Kelti, Dačani ili Tračani, ili Grci ili Makedonci, njihovi susjedi na sjeveru, istoku i jugu!" [1]

   Tako se danas u stvaranju nove crkvene "istine" i pišu istorijske bajke, jer je Ilirija bila zemlja nase-ljena Tračanima koji su isto što i Kimeri [2], kasnije nazvani Kelti, od Cezara nazvani Gali. Posebnog naroda koji je sebe zvao ILIRI nije bilo i zato Tračani širom Ilirije nikad sebe nisu zvali Ilirima i zato nema traga ilirskom jeziku i sve što je preostalo je iz tračanskog, odnosno kimerskog jezika:

   “KRIM. Poluostrvo formirano od Crnog i Azovskog mora, koja ga okružuju sa svake strane osim na njegovom sjevernom uglu gdje se spaja sa konti-nentom preko prevlake Perekop. Drevnima je poznat pod imenom Hersonska Taurika; u srednjem vijeku ponekad je zvan ostrvo Kafa, i, u najnovije vrijeme poznat je pod nazivom Krimska Tatarija; riječ Krim ili Krimeja vjerovatno je iskvareno od ‘Kimeri"’, ime tračkog plemena, njegovih najstarijij stanovnika.” [3]

Još jedan autor modernog doba tvrdi:

   "Vidjeli smo da je u prehelenističkom periodu vladajuća klasa Pantikapeuma bila kimerska i da su Kimeri Tračani." [4]

   “Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Ger-mane, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus and Josephus zovu ove narode koji su zauzeli Galiju, Keltima.” [5]

   “Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pisaca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti narod.” [6]

   “Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Kimeri, od tračkog su originala takođe, ili su Tračani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [7] 

 “Jednosložni prvobitni jezik > aglutinativni: turanski > amalgamatski: jafetski ili iranski ili indoevropski > keltski: trački ili ilirski…” [8]

„Istina je da Dalmati, Mizi, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste skoro isti jezik, ili ne mnogo drugačiji, tako da se razumeju bez poteškoća." [9]

Vidimo da su Tračani i Iliri jedan narod i da su Kimeri, Kimbri, Kelti ili Gali jedan narod [10] isto-vjetan Tračanima. To je razlog zašto nema ilirskog jezika ni ilirskih natpisa na posebnom ilirskom je-ziku, jer jedan narod govori jednim jezikom, u ovom slučaju kimerskim ili tračanskim.

  Pripadnici crkvene Bečko-berlinske škole, kao što je Englez John Wilkes, sva  istoriografima poznata keltska plemena svrastavaju u neke posebne Ili-re, što je potpuno ignorisanje  antropoloških, arheo-loških, istorijskih, mitoloških, lingvističkih, simbološ-kih i etnoloških dokaza:

   “Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i mogli bi biti grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, stanovnici Kola-pijani, Jasi, Breuci, Amantini i Skordići bili su Iliri.” [11]

 Tako crkvena laž Bečko-berlinske škole počinje bezobraznim odbacivanjem svih prethodnih autora koji svjedoče da su Tračani, Kimeri (Kelti ili Gali) i Iliri jedan narod. Svemu rečenom dodaćemo ime ilirskih bogova BINDE, VIDASA, SILVANA i boginja THANE i DIANE, kralja GENTE, kraljice TEUTE, te muska vlastita imena PAIO, PANTO, TITO, njihovo etimološko porijeklo i znaćenje imena.

 Sanskritsko BIND, BINDATI znači RAZDVAJATI, DIJELITI, DRŽATI, PRIDRŽAVATI [12]. Sanskritsko BINDU, u kasnijem periodu pretežno pisano VINDU [13]. Pogledajmo pfotografiju Sunca i sva navedena značenja biće nam jasna. Sanskritso BIN sa istim je značenjem kao i srpsko BIN u RODBINA i TAZ-BINA: ROD + BIN-A; TAS + BIN-A > TAZBINA.

Sanskritsko BINDU značenjem je isto sanskritskom VINDU, tj. osnova BIN ista je osnovi VIN koja se nalazi u srpskom VINTA, VINO, VINJAGA. 

 Gle: VIN + JAGA > VINJAGA. VIN znači RAZDVAJANJE, DIJELJENJE, DRŽANJE, PRIDRŽAVANJE (JAGA je BOGINJA JAGA = JAKA, SILA, NAPREDAK, RAST). Galsko BIN znači VIS, VISINA i isto je galskom VIN [14]: VINJAGA se penje i grana držeći se posebnim "kukama" koje se VINTAJU, tj uvrću oko drzača. 

Sanskritsko BINDU, u kasnijem periodu pretežno pisano VINDU [15], je KAP; KUGLICA; TAČ-KA, BILJEG, ZNAK [16]. Rod VINJAGE je grozd koji se sastoji od mnoštva KUGLICA, dakle naziv VINO je od VINJAGA, koja se VINTA (da "vino" ne potiče od latinskog vidite: P. Skok, Etimologijski rječnik, Knjiga III, str. 595). I gle:

a) SER + BIN > SERBIN = SJAJNA TAČKA, SVJETLOSNA TAČKA, SVJETLOSNI ZNAK;

b) SER + VIN > SERVIN = SJAJNA TAČKA, SVJETLOSNA TAČKA, SVJETLOSNI ZNAK (nije rob, lazu).

Galsko BIN znači SLOGA, LJEPOTA, BOGATSTVO [17] i sve to znači i galsko VIN [18] sa smislom BAL, BEL, BIL, BIJEL, VEN, VAN, VUN, tj. SUNCE [19] (ovo zbog imena srpskih plemena VIDELIĆI, VENDI, VINDI, VANDALI i srpskih riječi VINTA i VUNA).

U vrijeme moje mladosti i mog skijanja između 60-90-tih prošlog vijeka mi smo vez za skije nazivali BINDA, DVA veza su dvije BINDE. Prvo RAZ-DVAJANJE daje DVA  i to je u galskom jedno od značenje galskog BIN [20]. Ovo BIN, a ne njihovo imaginarno "protoindoevropsko", dalo je latinsko BINI, BINOMIUS (dva, par) i evo to u imenu Srba:

SER + BIN = SER DVA = DVA ZRAKA, DVA SVJETLOSNA ZNAKA (SER je isto što i SER u SERAFIM: VATRA, SJAJ, SVJETLOST, BLJESAK, bukvalno SUNCE). Tako DIJELEĆI SE od SERBIN (SER + BIN) nastaje RODBINA (ROD + BINA).

Staro srpsko BINDA (kasnije VEZ za skije) mani-pulacijama vješti biblijski manipulatori kroz škole i medijskih sredstava potisli su riječ BINDA i danas je nema u govoru i je Petar Skok nije zapisao i svom Rječniku sa značenjem POVEZAČA [21], mnogi bi rekli da lažem. I Vuk je zabilježio riječ BINIJA i to je ona VEZNA greda u vrhu štoka vrata [22].

  Od BIN je i englesko BIND, VEZATI, POVEZATI [23], srednjovijekovno englesko BANDA [24],  u švedskom BINDA [25], anglosaksonski BINDAN [26], danski BINDE [27], njemački BINDEN [28], sanskrit BANDH [29], zend BAND [30], gotski BIND [31], starofrizijski BINDA [32]. To je galsko BANDEN [33], talijansko BANDA ili BENDE [34], gotsko BANDI [35], persijsko BEND [36], islandski BINDA [37],  irski BANA [38], staroirski BINDA [39], španski BANDO [40], ilirski ili srpski BINDO je muški rod, BINDA i BANDA  su ženski rod i sve sa  značenjem VEZA, ZAJEDNICA.

Englesko BIN je SANDUK i on je ČUVAR, DRŽAČ, NOSAČ [41]. To značenje ima i srpsko BINA (nije Skokov "turcizam arapskog podrijetla"). 

Za srpsko BINDA  (vez na skijama) Skok kaže da je gotskog porijekla [42], a Goti su Geti, Tračani:

“Čak i istoričar Jordanes, i sam Got, svoju knjigu naziva “Istorija Geta”, i izlaze tradicije vlastitog naroda u sklopu priča koje je čitao u knjigama o Getima.” [43] 

Neki tvrde da je BINDA od praindoevropskog BHENDH- BIND od kojeg potiče kasnije sanskritsko BANDHATI sa značenjem VEZA, ROD, RODBINA [44]. Zašto bi bilo praindoevropsko kad postoji i kod Srba u istom obliku sa istim značenjem, a Srbi preko Tračana (Kimera) i Skita spadaju u najstarije istorijske narode. 

Kod Tračana, dakle i kod Ilira, jer je to jedan narod, bila je boginja BENDIS. U srednjoj Bosni BENDATI znači biti za nekoga VEZAN pozitivnim osjećanjima, a kad neko nekoga NE BENDA, znači da ga nije briga za tu osobu. U heraldici starolatinsko BENDA, BENDULA je VEZA, TRAKA [45] i to je isto što i ZRAKA. To se u prenesenom smislu u srpskom odnosi na UŠI, jer kad je neko neraspoložen, pitamo ga zašto je oborio BENDULE (tako psi obore BENDULE kad su strahu ili pod stresom). BENDIS je ženski rod ekavskog govora, BINDA je ženski oblik ikavskog, BINDO je muški oblik ikavskog govora (Ilirsko je, dakle i keltsko srednjobosansko prezime BENCUN). 

BINDO je ujedno DJELITELJ I DAVALAC (SUNCE), DRŽITELJ I POVEZITELJ, bolje rečeno: BINDO je VISNJI SVEDRŽITELJ. i boginja BENDIS je DJE-LITELJKA I DAVATELJKA (SVJETLOST SUN-CA), DRŽITELJKA I POVEZITELJKA, keltska EPONA, slovenska RODA.

BINDIN oltar nađen je u Privilici kod Bihaća i tvrde da pored imena BINDO piše NEPTUN, što je složenica od keltskog, tj. ilirskog NEB + TUN = NEBESKI VIS [46], dakle se radi o bogu ljetnog solsticija i vremena, dana u kom je VEZA između proljeća i ljeta, dana u kojem se godina dijeli na dvije polovine (galsko BIN je DVA). BINDO je vari-janta tračanskog DAGONA, slovenskog RODA, SVETOVIDA ili KUPALA. U prilog tome ide i keltsko BINIMI sa značenjem BIJES, ŽESTINA, VATRA i BINIZEIN sa značenjem BLAGOSLOV [47].

I na kraju o ilirskim imenima: 

a) GENTO je od galskog GENT sa značenjem VRH, GLAVA; KRASOTA; KRUŽAN [48]. Srpsko GENTO, GENTAV znači OKRUGAL, DEBEO; 

b) galsko TEUTA je DRŽATELJKA, VLADARKA [49]; 

c) srpsko PANTO, skraćeno PAIO [50], tj. PAJO, izvedeno od PAN: PAN > PANT-LIKA > PANTLJIKA = DRŽAČ, NOSAČ (grčki PANTOKRATOR).  PANT je domaći izraz za SAMAC (Sunce je SAM, SAMO, ŠAMAŠ [51]. Sunce je PAN (poljsko PAN je GOSPODIN), ZRAKE su PANTLJIKE; Galsko PAN je HLJEB [52], u nekim dijelovima Dalmacije PAN je takođe KRUH, PANAIJA je ŽITO [53]. Antički PAN je bog prirode i stočarstva, personificirano sunce BAN, ilirski SILNI SILVAN;

d) galsko TIT, TITO je VIS, VISOK: TIT > TITA = SISA ; TIT > TITA > TITAN = DIV;  galsko TITIN je SUNCE [54].

e) muško ilirsko ime ANDES je od galskog ANDE sa značenjem OŠTAR, SUROV (po tome su Španci dali ime južnoameričkom planinskom lancu ANDES (Andi). Žensko ime je ANDIA [55],  jotovanjem je dalo srpsko ANĐA;

f) ime SUTTIS je od galskog SUT sa značenjem SUNCE [56]: SUT > ZUT > ŽUT = SJAJAN (u Sloveniji je rijeka SUTLA, u jadranskom primorju grad SUTOMORE i planinski vrh SUTVID); 

g) PINSUS je od galskog PIN  sa značenjem VISOK, VIĐEN [57] (kao englesko PINE, bor); 

h) od galskog BAES, sa značenjem LIVADAR [58] je ime BAEZUS/BAEZO;

i) od galskog SIN, sa značenjem LIJEP, BIJEL, je ime SINUS [59];

j) ime VENDO je od VEN sa značenjem SUNCE [60];

k) og galskog STEN, sa značenjem KALAJ, tj. SJAJ, izvedeno je ime STENNAIN (srodno srpskom STENOVIT; staroslovensko i sveslovensko STENA) [61];

l) ime STATARIA je od keltskog STAT, STAD sa značenjem STANJE, STANKO [62], u fudbalu termin STATIVA. 

Zaključak:

 “Zbog svog geografskog položaja Albanci ponekad pretpostavljaju da su do dana današnjeg potomci Ilira, ali nema dokaza da se to dokaže. Njihov jezik je prvi put zabilježen 1462. godine, a posebno njihov riječnik je pod velikim uticajem susjednih jezika (grčki, latinski, slovenski i turski).” [63] 

Iliri su Tračani, tj. Kelti, Raseni ili Rašani, Romani ili Vlasi, kojima su njihovi okupatori kroz svoje ideologije zvane "vjere" izmijenili mentalni i duhovni sklop pretvorivši ih u današnje nacije Balkana i ostalog dijela Evrope. 

..............................

[1] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cambridge, Massachusetts, USA, 1996, p. 3.

[2] Strabo, I, 3, 21; XIII, 1, 8.

[3] Josiah Conder, A dictionary of Geography, ancient and modern, London, Printed for Tomas Tegg and son, 1834, pg. 177.

[4] Michael Rostovtzeff, Iranians and Greeks in South Russia, Oxford, The Clarendon Press, 1922, p. 67.

[5] The Southern Review, Vol. 5, February & May 1830, Charleston, Printed and published by A. E. Miller, 1830, p. 367.

[6] The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[7] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, p. 212.

[8] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the Politics of Human Origins, Baltimore, The Johns Hopkins University Press, 2008, p. 103.

[9] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae, Nicetae Choniatae, Historia: Iohannes Comnenus; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1835, p. 530.

[10] Joseph Ritson, Memoirs of the Celts or Gauls; London: Printed for Payne and Foss, by W. Nicol; 1827, Preface XII.

[11] John Wilkes, The Illyrians; Ibid. p. 218.

[12] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 731.

[13] Ib.

[14] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 169.

[15] Monier Monier-Williams, Ib. p. 731.

[16] Ib.

[17] Jean-Baptiste Bullet, Ib.

[18] Ib.

[19] Ib. Vol. III, p. 471.

[20] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 169.

[21] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1972, str. 151.

[22] Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, Beč, Štamparija jermenskoga namastira, 1852, st. 31.

[23-28] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 64.

[29-30] Monier Monier-Williams, Ib. p. 720.

[31-32] Winfred P. Lehmann, A Gothic Etymological Dictionary; Leiden, E. J. Brill, 1986, p. 71.

[33-40] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 126.

[41] Walter William Skeat, Ib. p. 63.

[42] Petar Skok, Ib.

[43] Henry Bradley, The Goths, Third edition, London, T. Fisher Unwin, 1887, p. 19.

[44] Winfred P. Lehmann, Ib.

[45] John Guillim, A Display of Heraldry, The Sixth Edition; A Dictionary, Explaining the several Terms used by Heralds, in English, Latin and French; London, Printed by T. W., 1724. p. 3.

[46] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 196, 457. 

[47] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 170.

[48] Ib. p. 633.

[49] Ib. Tome III, p. 416.

[50] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 599.

[52] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 232.

[53] Petar Skok, Ib. str. 596.

[54] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 51.

[55] John Wilkes, Ib. p.70.

[56] Jean-Baptiste Bullet, Ib.  p. 386.

[57] Ib. p 259.

[58] Ib. Tome II, p. 114.

[59] Ib. Tome III, p. 357.

[60]  Ib. p. 468.

[61] Jean-Baptiste Bullet, Ib. 376, 375.

[62] Ib. p. 374, 373. 

[63] Hans Frede Nielsen, The Continental Backgrounds of English and Its Insular Development Until 1154, John Benjamins Publishing, Odense: Odense University Press, 1998, p. 25