WIND, VINTANJE, VINO I VINJAGA

Vintanje

 

         Englesko WIND je VJETAR. Odakle potiče ova engleska riječ? Potiče iz srbskog jezika kojim su nekad govorili Srbi Brigi. Da ne gubimo vrijeme na lupetanja Zapadnjaka, slijedi kratko i jasno objašnjenje!

 

         Korijen WIN- u riječi WIND glasovno odgovara srbskom korijenu VIN- u riječi VINTATI. Ima li neko kome je srbski maternji, a da ne zna šta znači riječ VINTATI: to znači MOTATI, SAVIJATI, UVRTATI. Dakle sve ono što vazduh čini s oblacima, maglom, prašinom, kišom, drvećem, lišćem, žitom, itd. Sve to jaka struja vazduha VINTLA (suprotno od VIN je NEVIN, ali se je to danas koristi samo u moralno-pravnoj oblasti života).

 

        Korijen VIN- takođe je korijen riječi VINO za koju glupaci državnih filoloških ustanova tvrde da je latinska riječ. A šta je VINJAGA? VINJAGA je LOZA. Grozđe od kojeg se pravi VINO raste na VINJAGI, tj. na lozi.

 

         Riječ VINJAGA je složena od dvije vrlo stare riječi : VIN-JAGA. Vidjeli smo da VIN nosi značenje VITLANJA, SAVIJANJA, UVRTANJA. Riječ JAGA objasnili smo u temi "Baba Jaga i jagorčevina" i rekli smo da kanarisko (Kannada,/Canarese/Kanarese) JAGALI* znači RAST, a JAGU** znači ZELEN, dok sanskritsko JAGAT znači BILJE. I sve je jasno: VIN - JAGA > VINJAGA = SAVIJEN (UVRNUT) RAST ZELENOG BILJA. Zato jedna od sanskritskih riječi za VJETAR glasi JAGAT, jer vjetar VITLA, SAVIJA i UVRĆE kao što se bilje pri rastu VITLA, SAVIJA i UVRĆE.

 

         Može li ovo ikome da bude nejasno? Ne može nikome, osim onom koga crkveno-političko jako opojno ideološko VINO VINTA k’o budalu.
…………………….
         *Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 443.
         **Ib. p. 453

VIDASOV ILI SVETOVIDOV TROSTRUKI VILNI KRST

Keltske (srbske) fibule iz gromila (izvor crteža: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, urednik Kosta Herman, Sveska XIII, Sarajevo, Zemaljska štamparija, 1901, str. 530-532).

 

         Na gornjoj slici su fibule (kopče za dolame) nađene u srbskim (keltskim) gromilma i potiču iz vremena srbskog običaja spaljivanja pokojnika. Tu vidimo trostruki vilni krst keltskog boga Sunca Vidasa (Vidasus, lat.).

 

         Na gornjoj fibuli vilnim krstom simbolično su prikazani proljeće (desni krak i desni krug Sunca) i ljeto (lijevi krak i lijevi krug Sunca) na prvi dan ljeta i ljetni solsticij. Vertikalna linija ishodi iz prvog dana zime i simskog solsticija (kružni biljeg u dnu).

        Na donjoj fibuli vilnim krstom prikazana je Sunčeva godina sa četiri godišnja doba (četiri kruga Sunca).

        Na obje fibule su po šest pera sa obje strane, što su šest mjeseci trajanja zime i proljeća kad se Sunce penje nebom (desna strana) i šest mjeseci ljeta i jeseni kad Sunce od sjevera pada ka jugu (lijeva strana).

         Na ovoj slici je Svetovidov trostruki vilni krst (simbol proljeća, ljeta i ljetnog solsticija) na stećcima u Dobrica poljani u Borcima kod Konjica (lijevo) i na lokaciji Mala gromila u mjestu Cista kod Imotskog.



SOLARNI SIMBOL C (S)

        Lijevo od srbskog grba je majanski simbol. Četiri puta po tri tačkice su četiri godišnja doba po tri mjeseca (na srbskom grbu su samo četiri godišnja doba).

 

        Veliki krug u dnu je južno nebo sa  zimskim solsticijem na prvi dan zime.

        Ljetni solsticij sa prvim danom ljeta je veliki krug pri vrhu (sjeverno nebo).

Najvećim krugom u sredini obiljženi su proljetni i jesenji ekvinocij sa prvim danom proljeća i prvim danom jeseni. Predstavljeni su jednim krugom jer se dešavaju na istom dijelu neba (na nebeskom ekvatoru, koji je na sredini između zimskog i ljetnog solsticija).

          I ovdje vidimo da je simbol C (S) simbol Sunca u četiri godišnja doba godine.
......................................
Simbol Maja: https://archive.org/stream/jstor-197146/197146#page/n9/mode/2up

BASTATI I OBASTATI NA BAŠTINI

        Mi Srbi znamo  šta je BAŠTA: komad plodne zemlje uz kuću ili vrlo blizu kuće. Od otaca i predaka naslijeđena zemlja je BAŠTINA. Evo kako Skok izvodi porijeklo drevne srbske riječi BAŠTINA:

 

        “baština f (Vuk, Mikalja, dubrovački pisci) = bašćina (Bernardin, Baraković) = baščina (14. v., kajkavci) = bočina (Jambrešić i slovenski) ‘Г očevina, djedovina, hereditas, praedium; 2° njiva (Crmnica)s, poimeničen ženski rod pridjeva ЪаЫпъпъ (14, 15. i 16. v.). Od Daničića moderniziran bez potrebe za današnji jezik baštinan m, baština L, kad se ne govori više (upor. istina f < istimna). Taj je izveden s pomoću općeg pridjevskog sufiksa -ьпъ od stcslav. bašta ‘otac’ (v. gore baca) Od hrvatskih leksikografa bilježe tu riječ samo Stulić i Daničić u poslovicama. Baština je pravni termin koji se iz crkvenog slavenskog jezika raširio i na zapad.” (1)

 

        I tako crni i  čemerni Skok kaže da je BAŠTINA nastalo od riječi BAŠTA što, kaže, znači OTAC  i poziva se na francusko BACA. Bože mili i istiniti, koliko je po srbskim knjigama neznanja i laži,  čudo jedno!

 

        Ima li ovdje Srba? Ima li ovdje iko ko razumije stare srbske riječi BASTATI i OBASTATI?

 

        Znate li, Srbi,  šta znači vaša riječ   IZBASATI? To, Srbi, znači   IZAĆI  IZ NEKOG NEPOZNATOG MJESTA I UBASATI U NOVO MJESTO: IZ BASATI (iz je prijedlog mjesta, BASATI je IĆI ODNEKLE, DOĆI IZ NEKOG MJESTA.

 

        Znate li , Srbi,  šta znači NABAS? Sanskritsko NABASHA ( नाभस ) znači NEBESKO,  te srbsko NABAS (koje se sastoji od NA BAS) znači DOBRO, SAVRŠENO, NEBESKO, BOŽANSKO, jer je sanskritsko BHAS ( भास् ) SVJETLOST, UŽIVANJE, SLAVA.

 

        Na jeziku Kanarisa (Kannada/Canarese) BASANTA je PROLJEĆE , a ono je godišnje MJESTO  života, rađanja i rasta i to se naročito primijeti u zelenom vrtu u BAŠTI. Kanarisko BASARI je DOBRO MJESTO. (2)

 

        Kanarisko BASI je CENTAR TEŽE, a BASURU (BASIRU) je RODNICA, MATERICA, TRUDNOĆA, a sve to je MJESTO ŽIVOTA. (3)

 

Kanarisko BASE je SUŠTINA, SRŽ, CENTAR. (4)

 

Kanarisko BASTA je MJESTO DOBRA, dok BASTI znači BORAVIŠTE, SELO, STANOVNIŠTVO, NAROD. (5)

 

Tako vidimo da BASTATI  znači BITI, POSTOJATI U DOBROM ŽIVOTNOM MJESTU.

BAŠTINA je MJESTO BIVANJA, MJESTO POSTOJANJA, MJESTO DOBROTE, MJESTO SUNCA I ŽIVOTA.

 

        Da bi BASTALI i OBASTALI na jednom DOBROM MJESTU ŽIVOTA na svojoj BASTINI naši preci gradili su BASTIONE, tj. KULE, UTVRĐENJA, TVRĐAVE.

 

        BAŠTINA nije “pravni termini iz crkvenog slavenskog jezika” kako Skok tvrdi, već je praiskonska srbska riječ Srba domorodaca koji su BASTALI i OBASTAJALI na svojoj milenijumski staroj BAŠTINI. Srbska riječ  BAŠTINA je imenovala ono  što nam je kasnije natureno pojmovima OTADŽBINA i DOMOVINA.

 

        Stara srbska narodna prezimena  BASARA, BASAREVIĆ, BASARIĆ, BASAREVAC znače BAŠTINAC, DOMORODAC, STAROSJEDILAC. Jedno istorijsko srbsko (keltsko) pleme iz 3-2 v. s. e. nosilo je ime BASTARANI (Bastarnae, Bastarni ili Basternae, lat., Βαστάρναι i Βαστέρναι, gr.).

 

        Dokle ćete, kukavni Srbi, slijepo vjerovati svojim crkveno-školskim lažovima i odbijati istinu o sebi i svojim očiglednim istorijskim korijenima? Dokle  ćete, crni Srbi, pokorno slijediti svoje najveće lažove, tirane i ubice vaše? Dokle  ćete se njima ropskim umom klanjati i  služeći im himne i tropare pjevati? Dokle  će vam, Srbi, laž  vjera biti?

…………………………
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jazu, Zagreb, 1971.
(2) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, pg. 707-708)
(3) Ib.
(4) Ib.
(5) Ib.

NAJSTARIJI EVROPLJANI I BALKANSKA BUŠA

 

Buša je predak svih okolnih vrsta goveda.

 

         Da su preci svih Evropljana prvo boravili na Balkanu i odatle se vremenom naseljavali  širom Evrope, svjedoči i genetski najstarija pasmina goveda: balkanska buša (Bos brachyeros europeus).

        Na litvijskom jeziku "būvis" znači "biće, život", a na latvijskom bûšana znaci "biće" (J. Pokorni,Indogermanisches Etymologisches Wörterbuch). Dakle je to isto i kod Srba značilo "buša", ali se zabravilo.

LATINSKI KRST

Latinski krst (Cambridge Antiquarian Society, Volume V, 1880-1884, Cambridge, 1886. pg. 76,78).

 

       Šta je tkz. latinski krst? Latinski krst nije jednokraki solarni krst, već mu je vertikalni krak ispod prečke duži od ostalih krakova. Je li to originalni krst crkve? Ne, to je krst sa novca nekih nehrišćanskih rimskih careva, a zvanični krst crkve postao je mnogo kasnije (po crkvenom "predanju" od 4. vijeka i vremena cara Konstantina i majke mu Jelene).

 

SIMBOL GODINE

 

 

Cherna voda, Cernavodă, Romania, 4000-3200 god. st. ere.

 

         Na figurini ženskog božanstva iz Crne vode u danasnjoj Rumuniji (Cherna voda, Cernavodă, Romania 4000-3200 god. st. ere) prikazan je symbol Sunčeve godine sa četiri godišnja doba sa po tri mjeseca njihovog trajanja. Horizontalna linija je pravac nebeskog ekvatora E-W sa urezanim danima. Vertikalna linija povezuje zimski sa ljetnim solsticijem, tj. prvi dan zime (bijeli krug) i prvi dan ljeta (crveni krug).



AMONOV MONOGRAM

 

Pričesni hljeb (prosfora).

 

         Na pričesnom hljebu (prosfori) nalazi se monogram za koji ortodoksni prvosveštenici tvrde da znači ime MARIJA, ali pošto se uz monogram nalazi još simbola koji nikakve veze za Marijom nemaju, slovo po slovo uz objašnjenje pomenutih simbola pokazaćemo šta taj monogram uistinu znači.

 

Amonov monogram.

 

         Monogram se sastoji od slova: A-M-O-N. Iznad monograma je solarni krst, jer je Amon bio bog Sunca. Slovo A je kao piramida, a znamo da vrh piramide pripada Suncu.

 

         Koplje sa desne strane trebalo bi da predstavlja ono koplje kojim je Hrist proboden na krstu. Koplje svojim strelastim vrhom pokazuje pravac podizanja Sunca od istoka. Sunce je vreli muški princip koji se podiže i snagom vreline oplođava.

 

         Na suprotnoj strani od koplja je štap sa mokrom spužvom na vrhu i to je simbolično prikazan Mjesec na zapadnoj strani neba. Mjesec je mokri ženski princip koji treba da bude oplođen.

 

         Po dvije crtice uz simbole Sunca i Mjeseca jesu četiri godišnja doba: dva uz Sunce su zima i proljeće, jer u se njima Sunce, kao vreli muški oplođavajući princip, podiže od juga ka sjeveru i podignuto Sunce začinje godišnji rod prirode.

 

         Dvije crtice uz simbol Mjeseca su ljeto i zima kad Sunce pada ka jugu (nakon oplodnje muški princip izgubio snagu i pada), a Mjesec se penje ka sjeveru (ženski princip jača, donosi rod godine i počinje da stvara novu mokrinu za sljedeći ciklus oplodnje i rađanja).

 

         I zato, ne samo zbog ovoga, često se pitam da li su prvosveštenici hrišcanske crkve iste vjere sa običnim hrišćanskim sveštenstvom i vjernicima.

BABA JAGA I JAGORČEVINA

        Ni jedno srbsko (slovensko) prehrišćansko božanstvo nije od crkve i crkvenih ljudi toliko izvrgnuto ruglu i podsmijehu kao boginja BABA JAGA. Toliko je grdnih laži smisljeno o BABA-JAGI, da je to i sramota i grehota. 

 

         Petar Skok kaže:

 

        “baba f ‘stara žena, djedova žena; u prenesenom značenju prema bavljenju s djecom: dadilja’. Pokazuje udvostručenje (reduplikaciju) istog sloga kao ‘mama’, ‘tata’, internacionalne djetinje riječi. Riječ je prastara. Ide u baltoslavensku zajednicu kako dokazuju litavski ‘boba’, lotiški ‘baba’).” [1]

 

Riječ BABA je prastara riječ iz baltoslovenske jezičke grupe, nije dakle turcizam. U srednjoj Bosni i dan-danas neki muslimani BABU zovu MAJKA, neki Srbi BABU zovu STARAMAJKA, jer je PRAPREDAK, PRABABA.

 

         Pogledajmo i ovaj zapis o BABI:

 

        “Baba straca zvala uz vrbopuc, a starac joj se odazvao uz vinober. Baba deda u proleće na megdan zove, a ded babu opet zove čak o jeseni.” [2]

 

Ovdje vidimo da BABA predstavlja ženski oplodni princip proljeća, a zašto pokazaćemo na primjerima koji slijede.

 

         U baskijskom jeziku BABA je AMONA (sjetimo se da je vrhovni bog Sunca kod drevnih Egipćana bio AMON): AMON je bog Sunca (muški oplodni princip), a AMONA samo može biti žena AMONOVA (ženski oplodni princip). U katalonskom BABA je AVIA (àvia), a znamo da AVA (ABA) u mnogim jezicima znači OTAC. 

        Ilirsko BABO [3] znači OTAC. I Srbi, kao potomci Ilira, oca su zvali BABO, naročito snahe i ni to nije turcizam, već internacionalna riječ koja je u obliku ABI [4] zabilježena i čak i kod plemena Olamentke u Kaliforniji. BABO je OTAC, BABA je MAJKA.

 

Baba Jaga

 

         Ko je BABA JAGA? U sanskritu JAGAT je BILJE i neka nam ta riječ bude vodilja!

 

         I evo riječi i iz jezika Kanarisa (Kannada,/Canarese/Kanarese language), dravidskog narod južne Indije i čiji su preci nekad bili savremenici Arijaca koji u Indiju donesoše i ostaviše sanskritske Vedeska spise [5]:

 

JAGALI, JAGILI, JAGULI = NAPREDAK, RAST;
JAGISU = SJAJ, BLJEŠTAVOST, ISKRIČAVOST;
JAGAJJISU = SJAJ, SUNCE;
JAGUNE = SUNCE;
JAGACH-CHAKSHU = OKO VASIONE (SUNCE);
JAGAJ-JANA = NAROD VASIONE (ČOVJEČANSTVO);
JAGAN-MAYA, JAGAN-MURTI = BOG, DUŠA SVIJETA;
JAGAJ-JYUTI (JAGAN-JYOTI) = SVJETLO VASIONE, SUNCE, MJESEC;
JAGAT-KARTA (JAGAT-PATI) = BOG VASIONE, BOG;
YAGAN-MAJA = BTAHMA, STVORITELJ;
JAGATI = ZEMLJA

 

Kanarisko JAGAN-MATE = MAJKA SVIJETA (PARVATI).

 

Sve iznad nabrojane riječi u svom korijenu sadrže korijen JAG- i sva njihova značenja odnose se na SVJETLOST, SUNCE, VATRU, DUŠU i BOGA. Korijen JAG zadržao se u našim narodnim imenima: JAGO, JAGICA, a tu je i svima omiljena JAGODA. Jasno je dakle da je BABA JAGA MAJKA ZEMLJA, VELIKA MATER ZEMLJA, koju su drevni Arjani postovali i svetili. Kod Friga poznata je i pod imenom BABA, VELIKA BOGINJA MAJKA [6].

 

Jagorcevina je jagor Kevina.

 

         I na kraju zapečatimo ovu priču istinom pomoću srbske riječi JAGORČEVINA. To je složenica od riječi JAGOR + KEVINA. U ovoj riječi u nekom vremenu desila se palatalizacija (K > Č ), a prvobitni oblik bio je JAGOR KEVINA i od JAGOR KEVINA danas imamo ime biljke JAGORČEVINA.

 

JAGOR KEVINA je SVJETLOST KEVINA, VATRA KEVINA, SJAJ KEVIN. KEVA je brigijska VELIKA MATER KEVA, poznata pod raznim zapisanim oblicima imena KIBELA, BABA.

…………………………..
[1] P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971, pg. 198

[2] Djura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str.128.

[3] Proceedings of the Philological Society for 1852 and 1853, Volume 6, London, 1854, pg. 198.
[4] Ib.

[5] Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 443.

[6] John Robert Steuart, A Description of some ancient monuments, with inscriptions, still existing in Lydia and Phrygia; London: James Bohn, 1842, Plate of Inscriptions, Νº 3.

RIJEČ "AMBAR" (ETIMOLOGIJA)

Ambar

 

         Riječ AMBAR je složenica od dvije proste riječi: AM + BAR. Već smo objasnili da riječ AM znači ZAŠTITNIK, ČUVAR. Sada ćemo pokazati šta znači riječ BAR.

        U gaelik jeziku, jeziku Skota, riječ BAR znači HLJEB*. U velškom jeziku BAR** takođe znači HLJEB, te bi po ovim primjerima AMBAR značilo ZAŠTITNIK HLJEBA, ČUVAR HLJEBA.

 

         Prisustvo riječi BAR u srbskom jeziku zabilježili su i Vuk (vidi: Vuk Steph. Karadschitsch, Lexicon, Serbico – Germanico – Latinum, Belgradi, in Thipographia Regni Jugoslaviae, 1935, str. 16) i Daničić u svojim Rječniku:

 

 

         "1. BAR, m. milii genus, neko žito kao proso. - dolazi kod XVII vijeka između rječnika u Mikaljinu, Belinu, Bjelostijenčevu, Stuličevu (u sva četiri 'panicum'), u Vukovu (,milii genus, 'nekakvo vrlo sitno i žuto žito kao proso; kažu da bi se čovjek mogao u ovo žito udaviti kao u vodu'; tomu se dodaje da se govori po jugozapadnijem krajevima). - a je umetnuto mjesto staroga Ѣ. - Od kor. 'bhar', dizati, nositi, čuvati, hraniti, od koga je i 'brati' i 'brašno'. - Bar, 'setaria Beau'. Šloser-Vukot. flora 1211. 'setaria glauca' i 'setaria italika'. Čas. čes. muz. 1852. 2, 46. B. Šulek, im. 10. Sijala je baba bar, da je babi zauvar. Nar. pos. vuk. 284. Sije se ... proso, pirevina i bar. Zemj. bos. 5. ima ga i u Hercegovini. N. Dučić. Bar bijeli, crljeni. B. Šulek, im. 481. " ***

 

         BAR je ŽITO, a u gaeliku i velškom riječ se odnosi na HLJEB, a to znači da je srbsko BAR u svom porijeklu i značenju starije, jer je u semantičkom smislu preciznije i od gaelika i velškog oblika.

Tako naziv AMBAR znači ZAŠTITNIK ŽITA, ČUVAR ŽITA.

..................................
         *R.A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 51.

 

         **Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid Gan William Potter & Co, 1840, pg.

 

         ***Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, JAZU, Zagreb, 1880-1882, str. 180.