TROJANSKI PETROGLIFI NA PISANOJ STIJENI

       

        Sta znači znak )I( ispod predstave orla na petroglifu Pisane stijene na obroncima Tare između Višegrada i Bajine Bašte?

        Znak je ispod repa orla, a rep je simbol južnog neba na dan zimske kratkodnevnice ili tkz. zimski suncostaj (zimski solsticij). To su dva trojanska S, tj. dva ćirilićna C (kod Srba su to postala ocila).

        Ono "(" sa desne strane centralne vertikale je sunce zime a znak ")" sa lijeve strane vertikale je sunce jesni. Dakle je znak )I( simbol prvog dana zime, dana u kojem Sunce iz vremena jeseni prelazi u vrijeme zime.

        Vertikalna linija je trenutaku kojem se Sunce nađe jednom polovinom u vremenu zime, a drugom polovinom još je u zoni jeseni. To je tkz. zimski suncostaj (zimski solsticij), dan u kojem su jesen i zima ISTOVREMENO.

        Znak )I( se čita SIS (starom ćirilicom: CIC). Starokeltski je isti starotračanskom, tj. staroilirskom, a starokeltsko SIST sa korijenom SIS- znači VRIJEME, POKLAPANJE, ISTOVREMENO (1).

Za englesko SYSTEM kažu da je najvjerovatnije došlo direktno iz latinskog SYSTĒMA, a latinsko od grčkog SISTIMA (σύστημα) koje znači POTPUN, SASTAVLJENO ZAJEDNO (2), a sve je, kažu od STAJ: znak )I( na petroglifu znak je zimskog SUNCOSTAJA!

..................................
        (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 3, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 845.
        (2) Walter W. Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Oxford: The Clarendon Press, 1882, pg. 625.

HERKULES U OŠANIĆIMA

Reljefni lik Herkulesa ispred praga crkve u Ošanićima (foto:Željko Dangubić).

Hrkules sa lukom i toljagom

.

        Pred pragom stare crkve u Ošanićima kod Stoca nalazi se oveća ploča sa reljefnim prikazom Herkulesa. Lijeva Herkulesova ruka je podignuta i prstima dotiče tetivu luka. Ako ovaj položaj uporedimo sa položajem sazviježđa Herkules na mapi ljetnog neba, vidimo da pravcu tetive Herkulesovog luka odgovara linija +50º. Prostor luka odgovara svakodnevnom kretanju sazviježđa Velikih kola, a pravac strijele pokazuje sjeverni pol Zemljinog neba.

Sazviježđe  Herkulesa.

        Svojim polukružnim oblikom sazviježđe Korona Borealis tačno se uklapa u polukružni vrh Herkulesove toljage koju drži desnom rukom. Šest malih pravougaonika na Herkulesovom tijelu su tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta, dakle vrijeme kad je sazviježđe Herkules jasno vidljivo na sjevernom ljetnom nebu.

Tetiva Herkulesovog luka simbolika je linije +50 stepeni.

        Sa koje lokacije u okolini je donesena ova ploča i kad je postavljena kao otirač pred ulazom u crkvu, ne zna se. Ono što se zna jeste da je starost reljefa između 2000-3000 godina i da je njegovo trenutno mjesto odraz religijskog balkanskog divljaštva i krajnje prezrivog odnosa prema svojoj istorijskoj baštini. Dolazili su tu strani i domaći arheolozi u potrazi za artifaktima Ilira i istorijom stećaka, ali se niko od njih nije sjetio (ili nije htio da se sjeti) da ovaj reljef prenese u Zemaljski muzej u Sarajevu. Za Šefika Bešlagića, jednog od najpoznatijih istrazivača stećaka, to je samo "predstava čovjeka sa lukom".

CRKVA U SELU IZVOR, BOSILEGRAD

Reljefna ploča u crkvi u Izvoru kod Bosilegrada (foto: Branko Mitev).

        Branko Mitev, autor dragocjene fotografije iznad, kaže o sada već bivšem mjestu ove reljefne ploče i o ploči:

        "Crkva se nalazi u selu Izvor opština Bosilegrad na samoj granici sa Bugarskom. Ploča je do pre 10 godina bila na crkvi, pa su došli neki restauratori i sada je nema. Na sreću slikao sam je i slika je jedini dokaz da je postojala, ali je opisana od strane Jordana Zaharijeva pre više od sto godina u knjizi Kjustendilsko kraište."

        Radi se o Crkvi Sv. Trojice u selu Izvor kod Bosilegrada, na samoj granici sa Bugarskom. Ono što je žalosno jeste da ploče više nema, odnijeli restauratori ili neko drugi u vrijeme rastauracije, uglavnom ploča je nestala! To je ono o čemu stalno i godinama upozoravam zaspalu srpsku javnost: kulturogenocid svetosavske SPC nad srpskom kulturno-istorijskom i vjerskom baštinom. Dešava se veliko zlo od strane svetosavske SPC i jad i čemer od srpskog naroda koji sve to gleda, ćuti odobravajući i aplaudira tim srpskim dušmanima dok uništavaju i zatiru kulturno-istorijske tragove srpskog postojanja i srpskog duhovnog identiteta.

        Zašto su kriminalci odnijeli ploču? Ploču su uklonili od očiju javnosti, jer svojim motivom ploča svjedoči protiv njih, svjedoči protiv njihovih laži o istoriji Srba i o njihovim lažima o tkz. "svetosavlju" koje je "srpsko pravoslavlje posebnog stila i iskustva." Nije to nikakvo svetosavlje, nego dvovjerno krstjanstvo: vjera pravoslavnih Srba u kojoj su sačuvani elementi srpskog prehrišćanskog vjerovanja i prehrišćanskih običaja. To su oni krstjani koje je Pavelićev uzor Stefan Nemanja mačem isjekao, ognjem palio i mnoge protjerao. To su oni krstjani koje je Rimokatolička crkva zvala patarenima i na koje je krizare slala, genocidima zatirala i nasilno u rimokatolicizam prevodila i prevodi. To su oni krstjani koje su grkoortodoksi bogumilima zvali, progonili i ubijali. To su ovi isti današnji Srbi koji  običaje svojih prehrišćanskih predaka u svojoj pravoslavnoj vjeri čuvaju.

        Na ovoj reljefnoj ploči prikazan je prehrišćanski slovenski i srednjevijekovnih dvovjeraca krstjana bog Semargl: bog svjetlosti, zemlje i sjemena. Iz njegovog tijela i od njegovog daha raste sunčano drvo života na koje slijeću ptice da iz cvjetova piju sok. Ptice su simbol vazduha, sok je simbol vode. Vazduh je prvi element Zemljinog svijeta, voda drugi.

        U Semarglu su dva preostala elementa: zemlja (drvo raste iz zemlje) i vatra (grane drveta su u obliku spirala, a spirale su simboli Sunčeve vatre). Dakle su tom slikom prikazana četiri elementa ovog svijeta: voda, vazduh, vatra i zemlja i njihovu simboliku nosio je bio Semargl.

Zašto su tu samo četiri ptice? Ptice lete vazduhom, vazduh je vjetar, vjetar je vrijeme: To su neprekidni cikluci vremenu kroz četiri godišnja doba.

        Šta je ona crkvica sasvim lijevo? Je li to hrišćanska crkva? Ne, to je crkva dvovjernih krstjana, njihova nebeska i ovozemaljska crkva: to je nebeski hram vremena godine. Vrata u dnu hrama su jug, južno nebo. Vrata su ulaz u hram i to je u realnosti prvi dan zime na kratkodnevnicu zimskog solsticija. Na taj dan Zemlja ulazi u novi krug godine, tj. ulaz u novi ciklus vremena, novi nebeski hram.

Vrh hrama je sjeverno nebo i tu je ljetna gugodnevnica na prvi dan ljeta ljetnog solsticija. Prozor je velik, a kroz veliki prozor dolazi mnogo svjetlosti i u prostoriji se dobro vidi: to je prozor Vidovdana na dan dugodnevnice kad je najduži i najsvjetliji dan godine. Ljeto je obiljezeno lijevo od prozora sa tri velike uspravne linije što su tri njegovog mjeseca trajanja. Vrijeme proljeća obilježeno je znakom Y (RA) što je najstarije ime Sunca.

        Između kratkodnevnice i dugodnevnice horizontalnom linojom sredine hrama na obje strane su po jedna suncana spirala; to su proljetna (desno) i jesenja (jesenja) ravnodnevnica. Između njih je šest uspravnih linija što je mjera šest mjeseci vremena između ovih ravnodnevnica.

        Donji sprat hrama sa obje strane obilježen je solarnim simbolima oblikom ćirilićnog slova C (S).

DVOSTRUKI I TROSTRUKU KRST

Krstača sa dvostrukim i trostrukim krstovima vremena (Šumnjaci, Glamoč).

        Horizontalne linije dvostrukog krsta sa desne strane vertikale su zima i proljeće, a sa lijeve ljeto i jesen. Vertikala u dnu je zimski solsticij na prvi dan zime (kratkodnevnica), a vrh vertikale je ljetni solsticij na prvi dan ljeta (dugodnevnica).

          Trosrtruki krst je istog značenja uz dodatak srednje horizontalne linije koja predstavlja liniju nebeskog ekvatora na kojem se zbivaju proljetna i jesenja ravnodnevnica.

        Uklesani ravnokraki krst u vrhu krstače na slici je Svetovidov krst, a ispod njega je kuća Sunca sa cvjetovima života kao simbolima godišnjih doba.

        Dvostruki i trostruki krstovi vremena simboli su iz vremena prijehrišćanstva, a koristili su i dvovjerni krstjani na svojim stećcima.

OBROGO SOHARA

Horusovo oko (brojevima su označeni pojedinčani simboli).

        Horus je egipatski bog neba predstavljan u liku sokola. Kod Srba HORUS je HORS, BOG HORE (ORE), BOG SUNČEVOG VREMENA GODINE (sanskritsko HORA je URA, ČAS, SAT).

        Horusov simbol poznat kao Horusovo oko, veđet ili viđet. Već i same riječi veđet i viđet razumljive su Srbima, jer o viđenju govore. Znak "Horusovo oko" sastoji se od četiri slike:

     1. OBRVA,
     2. OKO,
     3. SOHA,
     4. RA (plameno Sučevo pero)

Značenje simbola Horusovog oka je sljedeće:

     1. OBR (obrva, obrub, zaštita),
     2. OGO (oko),
     3. SOHA (nosač),
     4. RA (najstarije ime Sunca)

     a) OBR + OGO > OBROGO
     b) SOHA + RA > SOHARA

Horusovim znakom kodiran je izraz: OBROGO SOHARA!

        Riječ OBROGO postala je od riječi OBROG (danas OBROK) i to je OBRUBLJENA, OGRANIČENA MJERA NEČEGA, a sve što je nekom mjerom ograničeno i ozvaničeno jeste svojevrsni PROPIS, ZAKON. Latinsko OBROGO je objava novog i poništenje suprotnog starog zakona: OBROGO je MJERA, PROPIS, ZAHTJEV, ZAPOVIJEST, ZAKON.

        SOHARA je SOHA, DRŽAČ SUNCA (soha - ra). Hebrejsko ime SOHARA znači VIDJETI, VID, SVJETLOST (1).

Izraz OBROGO SOHARA znači ZAKON SVJETLOSTI ili GOSPODAR SVJETLOSTI (to je Horus, tj. Sunce).
...............................................
        (1) Contemporary Jewish Writing in Germany: An Anthology; edited by Leslie Morris, Karen Remmler, University of Nebraska Press: Lincon & London, 2002, pg. 95.

SOHA, SOHARA I ZOHAR

Nebeska soha na hetitskom pečatu.

        Srpsko SOHA je RAČVASTI, RAŠLJASTI ili RAKLJASTI NOSAČ, DRŽAČ, PODUPIRAČ, POTPORANJ. U našem narodu takođe postoji izraz NEBESKA SOHA. Da to nije zaludu osmišljeno, pokazaćemo ovdje:

     a) hebrejsko SOHARA znači VID, SVJETLOST (1),

     b) hebrejsko ZOHAR (Hebrew: רהַזֹ ) izvedeno je od SOHAR i znači BJELINA, SVJETLOST, BLJESAK (2).

Nebeska soha na stećku.

      Hebrejsko HARA ima osnovu HAR sa značenjem PLANINA. Tako je HARA PLANINSKA ZEMLJA, HARAN je PLANINAC (3), HARARITE znači PLANINCI (4).

       Vidimo da je hebrejsko SOHARA složeno tri riječi: SO-HA-RA, a u njoj je i srpsko SOHA (SO-HA). Onaj ko je zadužen da brine o SOHI je SOHAR i od toga je hebrejsko ZOHAR.

        Od SOHA je SOJENICA. Starokeltsko SOADH je LEŽAJ (sofa), a ima značenje i POKLAPANJE ili EKLIPSA nebeskih tijela (5).

      SO imamo u SOL (SO), SOL (Sunce), SOK, SOBA... HA je sumerska riječ za SOKO (ime HORUS je od HA) (6).
………………………….
     (1) Contemporary Jewish Writing in Germany: An Anthology; edited by Leslie Morris, Karen Remmler, University of Nebraska Press: Lincon & London, 2002, pg. 95.
     (2) John D. Davis, A Dictionaru of the Bible, Thirdh Edition, Philadelphia, The Westminster Press, 1917, pg. 840.
     (3) James Austin Bastow, A Bible Dictionary, New Edition, London; Longam, Brown, Green, Longmans, and Roberts, 1859, pg. 318.
     (4) Ibid.
     (5) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 3, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 866.
     (6) L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, pg. 21.

MENORA I VENERA (DANICA)

Menora

        I primi Mojsije od Jahvea opis menore i poslije sve po opisu dade da majstor napravi:

        "I načini svijetnjak od čistog zlata, jednostavan neka bude svijetnjak; stup i grane i čašice, jabuke, i cvjetovi neka budu u njega. A šest grana neka mu izlazi sa strana, tri grane s jedne strane svijetnjaka a tri grane s druge strane svijenjaka. Tri čašice kao badem neka budu na jednoj grani i jabuka i cvijet, i tri čašice kao badem i jabuka i cvijet na drugoj grani; tako neka bude na šest grana što izlaze iz svijetnjaka. I na samom svijetnjaku neka budu četiri čašice kao badem i jabuke i cvjetovi.

Jedna jabuka pod dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega; tako će biti pod šest grana što će izlaziti iz svijenjaka; Jabuke i grane njihove iz njega neka izlaze; sve jednostavno od čistog zlata.

I načinićeš mu sedam žižaka, i palićeš ih da svijetle sa svake strane." (2. Moj.25,31-37)

Na priloženoj slici je takva menora. Šta je njena simbolika i kako je dokučiti i razumjeti?

        U jevrejskoj usmenoj tradiciji menora je bila visoka 18 širina dlana što je oko 162 cm (5,3 feet) (1). I sad računamo po geometriji mjera Velike piramide i mjera vremena godine!

        Tropska godina ima 365,242 dana sa četiri godišnja doba, svako sa prosječnom dužinom od 91,3105 dana. Ugao uspona Velike piramide je 51,85399754 stepeni, a tangens ovog ugla je 1,273240621. I sad računamo:

     a) 365,242 : 1,273240621 = 286,8601535 dana,
     b) 286,8601535 : 3,14159 = 91,3105 dana = dužina jednog godišnjeg doba = d = prečnik kruga T.

Sa prečnikom od 91,3105 mjernih jedinica površina kruga T je 6548,336016 mjernih jedinica. Sa istom tolikom površinom kvadrat ABCDA ima stranice dužine 80,9217895 mjernih jedinica (AB = BC=CD= CA).

      Dvije stranice ovog kvadrata (dužina ABC) iznosi 161,843579 mjernih jedinica. Ako ovu mjeru uzmemo kao dužinu u centimetrima, eto nam visine ove menore: 161,843579 cm = 5,309828707 engleskih stopa (feet). Usmena jevrejska tradicija kaze da je menora bila visoka oko 162 cm:

162 - 161,843579 = 0,156421 cm = 1,56421 mm razlike u visini.

        Da li je menora sedam dana jevrejske sedmice (nedjelje)? Ne, jer sedma centralna lampa ne pripada suboti, nego srijedi. Pogledajmo ove drevne petroglife iz sibriske Hakasije: isti kao menora: tri grane sa jedna strane su tri svjetla (mjeseca, sunca) proljeća, tri sa suprotne strane su tri mjeseca ljeta, a između je dan ljetne dugodnevnice na prvi dan ljeta (ljetni solsticij).

        Da li je menora sedam dana jevrejske sedmice (nedjelje)? Ne, jer sedma centralna lampa ne pripada suboti, nego srijedi. Pogledajmo ove drevne petroglife iz sibriske Hakasije: isti kao menora: tri grane sa jedna strane su tri svjetla (mjeseca, sunca) proljeća, tri sa suprotne strane su tri mjeseca ljeta, a između je dan ljetne dugodnevnice na prvi dan ljeta (ljetni solsticij).

Geometrijski oblik badema simbol je Venere.

        Kao simboli na menori su badem, jabuka i cvijet. Zašto su od tolikog broja biljnih motiva odabrana baš ova tri? Opet geometrija: uporedimo oblik badema sa simbolom Venere: svojim oblikom badem je simbol Venere i menora se odnosi na Veneru, tj. na zvijezdu Danicu, na Sunce i na Zemlju.

Koštice jabuke imaju isti geometrijski oblik kao badem i svaka koštica je simbol Venere.

Venerin put izmedju Sunca i Zemlje.

        Jabuka je simbol odnosa Sunca, Zemlje i Venere, a cvijet je na menori kao simbol Venerine putnje u njenoj rotaciji oko Sunca: za 8 godina Venera prolazi 5 puta između Zemlje i Sunca ispisujući pri tome nebeski crtež petokrakog cvijeta, bas kao što je cvijet jabuke i petokraka unutar jabuke.
................................
        (1) "Babylonian Talmud (Menahot 28b); Maimonides, Mishne Torah (Hil. Beit ha-Baḥirah 3:10 ). Figure is based on the accepted rabbinic view that there are four finger-widths to every handbreadth, and each finger-width is estimated at 2.25 cm. This measurement does not include the step-like platform upon which it rested." (Wikipedia, The Free Encyclopedia, Menorah, Temple).