Friday, July 29, 2022

SOLOMON JE SUNCE, HIRAM JE SVJETLOST

Nakon nebrojenih pretraživanja drevnih spisa i mnoštva arheoloških iskopavanja istorija i arhe-ologija nisu našle dokaze o postojanju originalnog Solomonovog hrama u Jerusalimu.
Pošto hram nije nađen niti je pronađen bilo koji dokaz njegovog postojanja, dakle svi opisi tog hrama skupa sa njegovim mjerama imaju samo simbolični smisao i toj simbolici treba naći značenje. Kao polazište na tom putu treba poći od imena SOLOMON, jer u značenju njegovog imena krije se i smisao njegovog HRAMA.
Tumači Biblije tvrde da ime SOLOMON potiče od hebrejskog SHELOMOH’ što znači MIROMIR ili MIROLJUB [1], ali najstarije dokumentovano zapisano ime SOLOMON je u Septuaginti, grčkom prevodu Starog zavjeta iz 3. vijeka stare ere i tu je zapisano SALOMON (Σαλωμών) [2]. Kod Josipa Flavija (Josephus Flavius, oko 37 – 97. g. n. e.) i u Novom zavjetu zapisano je SOLOMON (Σολομών) [3]. U latinskoj Vulgati iz 5. vijeka je ime SALOMO [4].
Obratimo sad pažnju na etimologiju imena SALOMON, SOLOMON ili SALOMO. U mnogim jezicima SOL znači SUNCE, a SAL je nosilac značenja ČISTO, BIJELO (SO, SOL). SAL u latinskom SALUS znači SIGURNOST, ZDRAVLJE [5], dok u latinskom SALUTIO znači POZDRAV (sve najbolje) [6]. Latinsko SALUARE znači SPASITI [7]. Srpsko SAL u SALO znači BIJELO.
Sa osnovom SUL arapsko SULEMAN, SULEIMAN ili SULAYMAN samo su varijante imena SO-LOMON. Irsko, velško, bretonsko i armoričansko irsko SUL znači isto kao SOL u gaeliku i latinskom: SUNCE [8]. Dakle je jasno da se SOL, SAL i SUL u imenu SOLOMON, SALAMON ili SALOMO odnosi na SUNCE.
Latinsko SAL u SALUTIO, što znači POZDRAV, značenjem je isto hebrejskom SHEL u SHELOMOH’ i arapskom SAL u SALAM što takođe znači POZDRAV. Sve ove riječi znače isto: POZDRAV, tj. SVE NAJBOLJE, a kad imaš SVE NAJBOLJE, u šta se ZADRAVLJE prvenstveno računa , onda imaš MIR. Srodna riječ je sumersko ŠULMU sa značenjem POZDRAV [9], dok sumersko ŠU-LUMMATU znači SJAJ, BLJESAK [10].
Druga riječ u imenu SOLOMON je riječ MO. Gaelik MO zna-či NAJVEĆI, NAJVIŠI, NAJUZVIŠENIJI [11], a gelik MON znači KOLA [12]:
SOL-O-MO-N > SOLOMON = SUNCE NAJVIŠE, SUNCE NAJVEĆE, SUNCE NAJUZVIŠENIJE.
U arapskom SULOMAN druga riječ nakon SUL je MAN. Sanskritsko MAN znači ČAST [13], te arapsko SULOMAN znači SUNCE ČASNO.
SOLOMONOV HRAM je SUNCA NAJUZVI-ŠENIJEG HRAM ČASTI. Po Svetom pismu plan HRAMA dao je BOG kralju DAVIDU, tj. dao je ONOM ŠTO DA VID, dakle SUNCU.
Hram je gradio arhitekta HIRAM kojeg je SOLOMONU iz LIBANA poslao libanski kralj HIRAM. Feničanski korijen LBN znači BIJEL, BJELINA [14], dakle je kralj HIRAM kralj BJELINE i on šalje majstora HIRAMA (BJELINU) da gradi SOLOMONOV HRAM. BIJELA BOJA simbol je BOGA STARIJEG OD DANA (Danilo, 7, 9). Šta znači ime HIRAM?
Sanskritsko HĪRA znači DIJAMANT, SVJETLICA, MUNJA, LAV, ZMIJA, NISKA BISERA [15], sve nešto SJAJNO, JAKO I DUGO. Velško i bretonsko HIR znači DUGAČAK, VISOK [16]. Bretonsko HIRENATH je DUŽINA VREMENA, DUGO VRIJEME, TRAJANJE, DURANJE [17], a velško HIRAMYNEDD znači DUGO TRPLJENJE, DURANJE, STRPLJENJE [18].
HIRAM je sunčev zrak iz BJELINE Sunca, tj. HIRAM su ZRACI SUNCA, KREATIVNA, GRADITELJSKA ENERGIJA SUNCA KOJA GRADI ŽIVOT.
Ime HIRAM se sastoji od dvije sanskritske riječi:
1. HI
2. RAM
Sanskritsko HI nosi značenja PRAZNTI, OTPUŠTATATI, PODSTAKIVATI, STIMULISATI, SLATI NAPRIJED, POKRETATI [19], dok sanskritsko RAM daje riječima značnje UŽIVATI, USREĆIVATI, DAVATI MIR [20]. HIRAM je SVJETLOST, dakle su TRI RAZBOJNIKA UBILI "paganske" vjere u SVJETLOST SUNCA, a početno i krajnje značenje SUNCA I SVJETLOSTI je BOG STVORITELJ.
Šta je Solomonov HRAM? To je planeta ZEMLJA. Portal ovog HRAMA je ATMOSFERA. Stupovi BOAZ i JAHIN su ISTOK i ZAPAD, držači KROVA HRAMA u vidu NEBESKOG LUKA. SVETINJA nad SVETINJAMA u HRAMU je ČOVJEK, a ZLATNI KOVČEG ZAVJETA sa DESET BOŽIJIH ZAPOVIJESTI je LJUDSKA DUŠA.
HIRAM je simbolično ubijen od svoja TRI POMOĆNIKA, a ubili su ga tražeći od njega TAJNU RIJEČ ARHITEKTE, jer je u RIJEČI ukriveno ZNANJE GRADITELJSTVA, ZNANJE STVARANJA, tj. ZNANJE ZIDANJA HRAMA, odnosno ZNANJE GRADNJE i STVARANJA ŽIVOTA.
Hiram je od jednog ubice udaren DRVENIM ČEKIĆEM (maljem) kojim se učvršćuje kamen na zidu, od drugog je proboden ŠILJATOM MISTRIJOM kojom se nanosi malter na zid i treći je udario Hirama OBLIM KAMENOM. Danas je taj DRVENIM ČEKIĆ simbol državnog sudije, sudije njihovog sistema:
"Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva." (Jeremija, 51, 20)
DRVENI ČEKIĆ je simbol sudije (Mojsijevog) zakona, MISTRIJU su hrišćani proglasili kopljem rimskog vojnika i koriste je pri tajni pričešća kad "kopljem" probadaju hljeb koji je "mistično tijelo Hristovo", a onaj simbolični OBLI KAMEN je srebrom okovan kao najveća svetinja u Meki.
Ubice HIRAMOVE nisu dobile TAJNU RIJEČ, ali su izmislili za sebe LAŽNU TAJNU RIJEČ za gradnju NJIHOVOG HRAMA, a sve što se zida pomoću LAŽI, ruši se, propada i propašće potpuno.
Da li sad razumijete zašto su HIRAMOVE UBICE čovjeka proglasili RIJEČJU I BOGOČOVJEKOM, odnosno ČOVJEKOBOGOM? JAČAJTE ISTINOM PREMA BOGU I ČOVJEKU I ODVOJITE SEBE OD LAŽOVA!
………………………..
[1] John M’Clintock and James Strong, Cyclopaedia of Biblical, theological, and ecclesiastical literature, Vol. IX; New York, Harper and Brothers Publishers, 1880, p. 861.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Ib.
[5] Francis Edward Jackson Valpy, A Manual of Latin Etymology; London: Longman and Co.; and H. G. Bohn, 1852, p. 415.
[6] Ib.
[7] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition; Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 524.
[8] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: A Dictionary of the ancient Celtic language of Cornwall; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 326-327.
[9] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 409.
[10] Ib.
[11] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 401.
[12] Ib., p. 404.
[13] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 809.
[14] Philip Smith, The Ancient History of the East, Thirdh edition; London: John Murray, 1881, p. 545.
[15] Monier Monier-Williams, Ib., p. 1300.
[16] Robert Williams, Ib., p. 217.
[17] Ib.
[18] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 227.
[19] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1297.
[20] Ib.

Wednesday, July 27, 2022

GLORY TO THE SUN, GLORY TO THE SUN GOD!

 GLORY TO THE SUN, GLORY TO THE SUN GOD!
............................................
THE CHURCH IS THE LEADER OF THE 2,000-YEAR WORLD EVIL, THE CHURCH IS THE LEADER OF THE ILLUMINATI, THE LEADER OF THE WORLD ECONOMIC FORUM, THE GREAT RESET AND THE REALIZATION OF THE PLAN OF THE NEW WORLD ORDER.
STRENGTHEN YOUR LOVE FOR GOD AND MAN AND SEPARATE FROM THE EVIL.


CRKVA JE VOĐA 2000-GODIŠNJEG SVJETSKOG ZLA, VOĐA ILUMINATA, VOĐA SVJETSKOG EKONOMSKOG FORUMA, VOĐA VELIKOG RESETA I REALIZACIJE PLANA NOVOG SVJ. PORETKA.
JAČAJTE LJUBAV PREMA BOGU I ČOVJEKU I ODVOJITE SEBE OD ZLA!

Wednesday, July 20, 2022

DOBA ISTREBLJENJA ČOVJEKA I ČOVJEČANSTVA (II)



Vođe ovog satanističkog plana su vrhovne duhovne vođe judaizma, budizma, hinduizma, hrišćanstva, islama, komunizma, članovi starih monarhističkih i aristokratskih porodica te ekonomsko-tehnološka multimilijarderska elita Amerike. Vrhovni vođa svima je Crkva, tj. Vatikan. Njihov globalni plan praktično je počeo da se ostvaruje od 2020. i čovječanstvo je od njih u dobu potpunog istrebljenja.  OVAJ SVIJET NE MOŽE I NEĆE DUGO TRAJATI! OVO JE UŽASNO VRIJEME UŽASNIH STRAHOTA KAO PRED NOJEV POTOP!

DOBA ISTREBLJENJA ČOVJEKA I ČOVJEČANSTVA (I)

https://www.facebook.com/338596396870482/videos/1417092152121714/

Vođe ovog satanističkog plana su vrhovne duhovne vođe judaizma, budizma, hinduizma, hrišćanstva, islama, komunizma, članovi starih monarhističkih i aristokratskih porodica te ekonomsko-tehnološka multimilijarderska elita Amerike. Vrhovni vođa svima je Crkva, tj. Vatikan. Njihov globalni plan praktično je počeo da se ostvaruje od 2020. i čovječanstvo je od njih u dobu potpunog istrebljenja.  OVAJ SVIJET NE MOŽE I NEĆE DUGO TRAJATI! OVO JE UŽASNO VRIJEME UŽASNIH STRAHOTA KAO PRED NOJEV POTOP!

Sunday, July 17, 2022

HRIŠĆANSTVO JE ILUMINATSKA RELIGIJA




SRBI SU POBIJEDILI NA KOSOVU 1389.

(Pismo kralja Tvrtka Kotromanića gradu Trogi-ru) 

 

        U istoriji nije poznat slučaj da se nakon vojne pobjede car pobjedilac povlači sa poprišta i sa svom vojskom napušta zemlju pobijeđenog protivnika. Strani pobjedilac trijumfalno zauzima prestonicu u zemlji pobijeđenog vladara, masakrira vojno spo-sobne muškarce i nakon opšte pljačke, silovanja i odvođenja u roblje, pobjedilac po svim gradovima postavlja svoju vojsku sa predstavnicima svoje administrativne vlasti radi ubiranja poreza. Bajazit nije učinio bilo šta od toga, on nema vojne snage da to uradi, jer se izgubivši bitku povukao sa Kosova.

        Kralj Tvrtko I Kotromanić (1338 – 1391), kralj Srba i Bosne, savremenik Kosovske bitke, može se reći i vrhovni zapovjednik sve srpske vojske na Kosovu, iz prestonog Bobovca u Bosni 1. avgusta 1389. godine, mjesec i po dana nakon bitke, piše pismo i obavještava upravu svog grada Trogira:

        “Onoga ohologa vražjega sina i slugu neprijatelja imena Krstova i cieloga roda čov-ječjega .. nevjernoga naime Amurata, koj si bio pokorio mnoge narode .. i koj bješe već došao s dvjema svojima sinima i sa sljedbenicima Turcima i naše zemlje uznemiriti u nakani da kasnje navali i na vaše, napokon sraživši se s njima dne 15 lipnja .. nadvladasmo tako, da malo od njih žive iznesoše glave.” [1]

Cijeli mjesec i po nakon bitke Tvrtko javlja o pobjedi srpske vojske, dakle to nije mogla biti pogršena vijest.

Knez Lazar je 1377. g. priznao Tvrtka za kralja svih Srba i nasljednika krune Nemanjića, pa se zato i ova pobjeda pripisivala Tvrtku, kao kralju svih srpskih zemalja. 

        Tvrtkova vojska sa najboljim vitezovima i ratnicima tadašnje Bosne, pod komandom vojvode Vlatka Vukovića, učestvovala u boju na Kosovu. Po povratku sa Kosova, kao glavnokomandujući kraljeve vojske, Vlatko je kralju Tvrtku morao lično podnijeti izvještaj o ishodu borbe. Takav je raport bio prije Kosova, bio je onda i takav je danas: glavnokomandujući nakon bitke podnosi izvještaj svom vrhovnom zapovjedniku!

        Citat iz odgovora na Tvrtkovo pismo iz Italije:

        "I ako smo mi još odavno odavno dobro znali koje iz pričanja koje iz mnogobrojnih pisama za tu pobjedu s više nispolanu vašemu veličanstvu, za pobjedu 15-ga prošloga Juna nad bezumnim ponošljivcem Muratom...." [2]

Dakle to nije bilo jedno pismo o srpskoj pobjedi! A gdje su nestala sva ta pisma u kultno pedantnom vođenju ondašnje mletačke administracije? Sakrivena su u tajnim arhivama i tako su postala nedostupna istoriji, a ovo Tvrtkovo pismo kao najoriginalniji i najvjerodostojniji istorijski dokument Srbi namjerno odbacuju.

        Zašto većina današnjih Srba ne voli objavljivanje ovog pisma? Zato što im dira u lažima zavedenu svijest u koji je usađena kultna laž crkve o srpskom porazu na Kosovu i o slavi i svetosti kneginje Milice, a ona je 1392. godine, dakle treće godine nakon bitke, svojim dobrovoljnim vazalnim ugovorom sa Bajazitom dala krila Turcima za kasnija osvajanja Balkana poklanjajući Turčinu vlast na Srbijom davši mu svoju najmlađu kćerku Oliveru u harem kao zavjetni zalog svog ogavnog ugovora.

        Zatečeni i zbunjeni otkrićem ovog dokumenta neki istoričari su počeli da buncaju kako je "zbog velikih gubitaka na obe strane  bitka bila neriješena"!?  Kako bitka može biti neriješena, pobogu, nije to nogometna utakmica? Branilac svoje zemlje, svog naroda, branilac svoje čeljadi, svoje kuće i ognjišta potukao je agresora i agresor je pobjegao sa poprišta. To se u kod svih ljudi i naroda na svijetu i u istoriji oduvijek zvalo pobjedom. 

        Bog je Srbima podario pobjedu, ali je izdajnička crkva taj veliki i slavni podvig srpske vojske svojim lažima pred istorijom i cijelim svijetom u srpski plačevni poraz pretvorila. Crkvi treba narod slomljenog duha, jer ne hrle u crkvu oni što pjevaju, već oni što plaču!

        Istorija nije vjera koja počiva na dogmatima kao vječnim božanskim istinama, nego počiva na istorijskim dokazima pisane i materijalne prirode. Kad se nađe originalniji i nekom istorijskom događaju vremenski bliži dokument, istorijske činjenice nastale po mlađim dokumentima, mitologiji ili pretpostavkama se mijenjaju, ali u slučaju Srba, to nije slučaj!

.........................
      [1] Franjo Rački, Pokret na slavenskom jugu koncem XIV i početkom XV stoljeća, Rad JAZU, Knjiga III, Zagreb, 1868, str. 94.
      [2] Stojan Novaković, Italijanski arhivi i naša istorija, Glasnik srpskog učenog društva, Knjiga XI, Sves-ka XXVIII staroga reda, Beograd, 1870, str. 436.

Tuesday, July 12, 2022

GOTI, GETI ILI SLOVENI SRUŠILI SU ZAPADNO RIMSKO CARSTVO


      “Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Ger-mane, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus and Josephus zovu ove narode koji su zauzeli Galiju, Keltima.” [1]
     “Cluverius u svojoj ‘Germania Antiqua’, objavljenoj 1616. dokazuje da Iliri, Germani, Gali, baskijska plemena i drevni Britoni, svi govore dijalekte jednog i istog jezika, koji je, računajući po njemu, bio keltski, i on iznosi sebi u prilog najimpozantniju naučnost.” [2]
      “Monosyllabic Primeval Language > Agglutinate: Turanian > Amalggamate: Japhetic or Iranian or Indoeuropean > Celtic: Thracian or Illirian…” [3]
      “Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pisaca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti narod.” [4]
      “Jezik Kimera nije poznat. Pretpostavlja se da je bio trački, da su govorili tračko-ilirskim, ili indo-iranskim…” [5]
      "Tamo su bili Brigi, rod Kimera, koji su prešli preko, iz Trakije u Aziju pod imenom Frigi, neko vrijeme nakon Trojanskog rata, kadgod da se to dogodilo." [6]
Kimeri (kasniji Kelti) i Tračani jedan su rod:
     "Kimeri, ili odvojeno pleme njihovo, zvano Treri...." [7]
Nakon toga Strabon opet kaže:
      "Sljedeći dio zemlje bio je okupiran od strane Trera, koji su također bili Tračani...." [8]
      “CIMMERII, ōrum, tračko pleme sa boravištem na Dnjepru.” [9]
      “Posebno je zaključeno da su drevni Kimerci i njihovi potomci Tauri od Herodota i narodi potčinjeni kraljevima Kimerskog Bosfora, među kojima su nađena tračka imena Kotis, Rheskuporis, Rhæmetalkes, Mæsades, Berisades, Medosades, bili su tračkog porijekla.“ [10]
      “Istoričari izvještavaju o Aezir narodu kao Trako-Kimerima, jer su Trojanci od tračkih predaka.” [11]
Pominjući Herodota ovaj autor kaže:
      “Svi narodi sjeverno od Grka zvani su nekad od njih Tračanima, uključujući Kimere, i kimerijski Kerčonis nekad je zvan Taurika ili Trački Kerčonis.” [12]
      "Vidjeli smo da je u prehelenističkom periodu vladajuća klasa Pantikapeuma bila cimerijanska i da su Kimeri Tračani." [13]
      "Ser Isak Njutn (Chron., p. 1125) piše: 'Drevni stanovnici Dakije (Transilvanija, Moldavija i Valačija) od Grka su zvani Geti, od Latina Daci, a sami su se zvali Gotima'." [14]
      “Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Kimeri, od tračkog su originala takođe, ili su Tračani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [15]
      I ko je srušio zapadno Rimsko carstvo? Zaključujući po navedenim citatima Rim su srušili oni što su ih Grci zvali Getima, Latini Dacima, a oni su sebe zvali Gotima: Goti su Dačani, Dačani su Tračani, Tračani su Kimeri.
      Istorijska je prevara i naučna laž ranije i ondašnje Germane poistovjećivati sa kasnijim Nijemcima, jer Cezar kaza da su Kelti Belgi (Belgae) porijeklom Germani:
      "Plerosque Belgas esse ortos a Germanis", tj. potiču od Kelta iz Germanije.
      Šta znači ime “Got” i “Goti” (gotski Gut-þiuda, latinski Gothi)? Najstariji zapisi imena GOT nalaze se na sumerskim pečatima kao titularno ime sumerskog cara Sargona:
      “Na jednom od ovih pečata on nosi ime ‘Sagara,’ identično sa jednom njegovom solarnom titulom u indijskim epovima; na drugom ‘Sag’ što je očigledno skraćeno od ‘Sagara’. Na tri od ovih njegovo ime je na-pisano ‘kralj Gin’ (Shar-um-Sharu-Gin) i na dva piše ‘Gan’ ili ‘Gana’. Na tri od njih on je dodao titulu Gūt (ili ‘Goth) i na jednom on sebe naziva ‘Veliki Khāti’ (ili Khatti, ili ‘Hitt-ite).” [16]
Kao i svi carevi tako i Sargon sebi pripisuje titule solarnog značenja. Titula Gothima isto značenje kao i ime Got. Kanarisko gottu znači znaksimbolslovo [17]. Kanarisko ghaṭṭi (koje znači jaknesalomivmoćanbistar [18] odgovara sumerskom Khatti.
      Pošto su Goti bili Dačani, Dačani bili Tračani, Tračani bili Kimeri, Kimeri bili Kimbri, Kimbri su bili Kelti, Kelti bili Gali, dakle u preživjelim keltskim dijalektima treba tražiti značenje imena Got.
      Starokeltsko goth (gaelik gath) je sunčani zrak, žargulja (dio kola) [19]. Tako dolazimo do zaključka da je sumerski korijen Gū- u sumerskom Gūt istoznačan starokeltskom go- u staro-keltskom goth i korijenu ga- u gaeliku gath i srpskom gu- u riječima gulja, jegulja, guja, guta, guber. Od istog korijena gu- je tursko Gunes sa značenjem Sunce [20], tartarsko gundus što znači dan [21], velško gunneisa značenjem vrelinavelika vatra [22], velško gotgothgothi što znači ponos [23] i sa istim značenjem korniško gothysgothis [24].
      Irsko gorm počinje korijenom go- i znači toplota, grijati [25]To isto znači i srp-sko gorjeti. Starokeltsko goth je sunčani trak, pravac, žica, struna [26]I eto nas kod ime-na Tračana: trakTrakoi > Tračani = Dačani = Geti = Goti i sve se odnosi na Sunce, jer je srpsko go znači čisto, mlado [27]. Golot je sjaj, kristal, biljur [28], god je simbol, znak slova O kruga Sunca u vremenu godine (kanarisko gottu), ali je i veselje, proslava, slava [29]. Gotsko God znači Bog [30].
Sve što je nalik na go je s godno, tj. zgodno (lijepo i privlačno), a Goti su kao Sunčevi tračni traci, sjajni, proslavljeni, Slavni liuda (gotsko liuda znači narod i od toga je sveslovensko ljudi [31].
      “Procopius i Jornandes, Jerome i Spartian slažu se u identičnosti Geta i Gota. Ova indentičnost      podržana je visokim autoritetom W. Grimm čiji argument, izvučen iz teutonskog karaktera dačanskog imena biljke Dioscorides, nedavno je s velikom sposobnošću potvrđen od Mr. Douse. Canon Rawilson ide tako daleko da potvrđuje da je ‘identitet Geta sa Gotima kasnijeg vremena više nego vjerovatna pretpostavka i može se smatrati istorijskom sigurnošću." [32]
      I ko je u 5. vijeku srušio Rim? Srušili su Dačani Geti ili Goti, a to su Tračani ili Slaveni izvan granica Rimskog carstva:
      "Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [33]
      "Sedma knjiga govori o nesređenim redovima Rimljana i o njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom prije nazivali." [34]
I da  ne zaboravimo: u vrijeme kad su zauzeli Rim, ovi Goti, tj. Slaveni, bili su hrišćani, arijanci.
…………………………..
[1] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May 1830, Charleston: Printed and published by A. E. Miller, 1830, pg. 367.
[2] The New York Review, Vol. 1, New-York: Geoge Dearborn & CO, 1837, pg. 111.
[3] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the Politics of Human Origins; Baltimore: The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.
[4] The Edinburgh Magazine and Literary Miscella-ny, Vol. 15; Edinburgh: Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[5] Carl Waldman and Catherine Mason, Encyclopedia of European Peoples, Vol. 2; New York: Facts On File Inc., An Imprint of Infobase Publishung, 2006, pg. 175.
[6] Edward Davies, Celtic researches, on the origin, traditions & language of the ancient Britons; London: Printed and sold by J. Booth, 1804, pg. 205.
[7] Strabon, I,3,21.
[8] Ib. XIII,1,8.
[9] Frederick Percival Leverett, A New and copious lexicon of the Latin language; Boston: J. H. Wilkins and R. B. Carter, and Hilliard, Gray and Co.; New York: Leavitt, Lord & Co., 1836, pg. 140.
[10] James Cowles Prichard, Researches Into the Physical History of Mankind, Thirdh Edition, Volume 3 – Part I; London: Sherwood, Gilbert and Piper, 1841, pg. 474.
[11] Roger Calverley, The Primal Runes: Arche-types of Invocation and Empowerment, Preface XI;, Twin Lakes, Wisconsin: Lotus Press, 2005.
[12] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe; London: Burns and Oates, 1879, pg. 213.
[13] Michael Rostovtzeff, Iranians and Greeks in South Russia; Oxford, The Clarendon Press, 1922, p. 67.
[14] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe; London: Burns and Oates, 1879, pg. 212; Charles Adiel Lewis Totten, The philosophy of history, New Haven, Conn.: The Our Race Publishing Company, 1891. pg. 81.
[15] Ibid.
[16] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology; London, Luzak & Co., 1930, p. 29.
[17] William Reeve, A Dictionary Canarese and English, Revised; Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858, p. 393.
[18] Ibid., p. 402.
[19] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 518, 480.
[20] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the Human Race; London, Samuel Clarke, 1843, p. 21.
[21] Ibid.
[22] Ibid.
[23] Titus Levis, A Welsh-English dictionary: Geirlyfr Cymraeg a Saesneg; Carmarthen, J. Evans, 1815, p. 141.
[24] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictionary; London: Simpkin, Marshall & Co.; Plymouth: W. H. Luke, Printer and Publisher, 1887, p. 125.
[25] Arthur James Johnes, Ibid. p. 21.
[26] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 309.
[27] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 582.
[28] Ibid.
[29] Ibid., str. 583.
[30] Henry Bradley, The Story of the Goths, Apendix; New York, G. P. Putnam’s & Sons; London: T. Fisher Unwin, 1888, p.369.
[31] Ibid.
[32] Isaac Taylor, Greeks and Goths: A Study on the Runes; London: Maccmilan And Co., 1879, p. 44.
[33] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, p. 9.
[34] Ibid. p. 14.

TRIKA , TRISKEL ILI TRISKELION