Wednesday, July 21, 2021

JAHVE JE VANZEMALJAC

     Po Velikoj piramidi Vanzemaljci su redizajnirali Adama i od njegovog rebra klonirali Evu 5718 godina od početka stvaranja svijeta. To je 4282 godine prije nove ere. Po Bibliji Mazori je od stvaranje svijeta do početka nove ere 4282 godine.

     Po hebrejskom kalendaru je od stvaranje svijeta do nove ere 3760 godina. Pošto su ti isti Hebreji pisali Bibliju Mazoru, postavlja se pitanje zašto od stvaranja svijeta do nove ere i po njihovom kalendaru nije 4282 godina kako piše u njihovoj Bibliji, nego samo 3760 godina? Da li oni tu nesto kriju? Da, evo odgovora:

     4282 - 3760 = 522 godine.

Godina 522. st. ere je godina dolaska Zorobabela i njegove grupe masona iz Vavilona u Jerusalim, a onda slijedi ovo:

     “I druge godine po povratku njihovu k domu Božijemu u Jerusalim, drugoga mjeseca počeše Zorobabel sin Salatilov i Isus sin Josedekov i ostala braća njihova, sveštenici i Leviti, i svi koji dođoše iz ropstva u Jerusalim i postaviše Levite od dvadeset godina i više da nastoje nad poslom oko doma Gospodnjega.” (Ezra,3,8)

     Ime ZOROBABEL (grčki: Ζοροβάβελ), znači ZOR ili ZER BABELA, tj. SJAJ BABELA, odnosno SJAJ VAVILONA.

     Iza Zorobabela drugi po važnosti je ISUS, sin Josedekov. ISUS je hebrejsko JESHUA i to je originnnalno ime Isusa Nazarećanina, kojeg je grupa kasnijih judejskih masona nejudejima Rimskog carstva podvalila kao Božijeg sin vaskrslog iz mrtvih. I taj Isus iz Nazareta po judejskom zakonu imao je oca po imenu JOSIP, što su vrlo slično imenu JOSEDEK:

a) JOSEDEK = Ίωσεδέκ (4)
b)
JOSIP = Ίωσήϕ (5)

U oba imena zajednički dio je JOS (Ίωσ), a još manja riječ je JO (Ίω). Šta je JO (Ίω)? Pogledajmo:

     “Otkrivene razvaline Nineve svuda su sa uklesanim kolosalnim likovima Oannesa Čovjekoribe, čija tradicija, kao prvog učitelja umjetnosti i nauke, bogati Tirce kao Dag-On, ‘Riba Zalazećeg sunca’, i Hebreje kao Jonh (prevedeno ‘Jonas’ ili ‘Jonah’).” (6)

     “Kabalističko značenje Jonh je Jod, Vau, Heh; i slovo Nun što znači ‘riba’.” (7)

     JO (Ίω) u hebrejskim imenima čitaju kao JEHOVA, JAHVE. Grčko  Ίω (JO) je ime nimfe, a nimfe su boginje izvora, potoka, rijeka, jezera i močvara. Drvo JOHA ili JOVA raste uz vodu, JOVAN je krštavao VODOM, Isusov znak je RIBA. JOVAN je hebrejski JOANNES (grčki: Ίωάννες) i to je isto što OANNES, vavilonski BOG VODE, jer njegove baze su pod vodom, u podzemlju, u mitološkom svijetu mrtvih.

     “Ova činjenica predstavljena je u legendi o Oannesu, ribaru, tj. mornaru s Crvenog mora koji je Babilonce podučavao umijeću civilizovanog života.” (8)

     Zašto je JO smislom vezano za VODU? Zato jer je JO značenjem isto što i JU u srpskom  JURITI, JURDISATI. Sanskritsko JŪ znači JURITI, VOZITI (9), Ovo JO (Ίω) je u je hebrejskom  imenu JO’AV (Ίωάβ) sa značenjem JEHOVA-OTAC (10). Pošto ovdje AV znači OTAC, dakle JO znači isto što i JE u JEH ili JA u JAH. Od JO (Ίω) su hebrejska imena JO’ED (Ίωάδ = Jehova je svjedok), JO’EL (Ίωήλ < Ίω ήλ = Jehova je Bog), te ime JO’DA (Ίωδά), što je vatikansko IOUDA, tj. JU-DA (Ίούδας) (11), narod JUDEJI (Ίουδαία) u oblasti JUDEJA (Ίοδαία) (12). I evo ovdje vidimo da je grčko Ίω (JO) jednako grčkom Ίο (JO), vatikansko IO, koje je kod Hebreja JU. Tajno ime JHVH zapravo je JOH VAH, JEH VAH, što prema sanskritskom JU znači JURITI, i VAH sa značenjem VOZITI; PREČAC (15). Tako JHVH znači BRZI VOZAČ, VOZAČ PREČACEM (u zemaljski svijet dolazi kroz nebesku vodu prečicom). Jahve je povezuje sa sumerskim bogom Enkijem koji je stvorio, odnosno redizajnirao od Boga stvorenog čovjeka Adama i od Adamovog rebra klonirao Evu.

Ryan Graves, pilot američkog vojnog aviona, iznad okeana drži na nišanu UFO (San Diego, California, 2004.): UFO je odletio pod vodu.

     Zorobabel sa svojim pomoćnikom Isusom dolazi iz Vavilona i 520. godine počinje da zida kameni hram u obliku velike kocke:

     “Prve godine cara Kira zapovijedi car Kir: dom Božiji u Jerusalimu da se sazida da bude mjesto gdje će se prinositi žrtve, i temelji da mu se izidaju, da bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata.” (Ezdra, 6,3)

Gradnja počinje 520. st. ere. Oko 60 godina kasnije, 459. godine, iz Vavilona dolazi Ezdra sa svojih dvanaest pomoćnika. Ezdra uza se ima Punomoć vavilonskog cara Artakserksa da može da osniva novu vjeru, a u tom dokumentu piše:

    “A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.”  (Ezdra 7,26)

     I Ezdra čini sljedeće:

     “Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih, koji se vratiše iz ropstva. I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezdra 10,7-9)

     Tada po kiši ispred Zorobabelevog hrama Ezdra, u sredini među dvanaest pomoćnika, čita narodu Knjigu Mojsijevih zakona, koju Zorobabel nije imao, jer još nije bila napisana, inače bi je čitao pred početak zidanja hrama. Da bi to nekako maskirali, neki tvrde ovako:

     "U babilonskom Talmudu, Sanhedrin 21b, čitamo:

     ‘Izvorno je Tora bila predana Izraelu u hebrejskom pismu i na svetom jeziku, a kasnije u vrijeme Ezdre, Tora je data u asirskom pismu [tj. koje su Asirci uveli kao službeno pismo] i aramejskom jeziku. Oni su izabrali za Izrael asirsko pismo i hebrejski jezik, ostavljajući za obični narod hebrejsko pismo i aramejski jezik’.” (16)   

Činjenice su da prije Ezdre nije bilo ni hebrejskog pisma ni svetog hebrejskog jezika, niti je bilo Hebreja judejske vjere, jer judaizam počinje od Ezdre 459. st. ere. A ko su današnji Judeji, tj. Jevreji? Evo odgovora: to su od 459. st. ere potomci dole spomenutih naroda:

     “Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karakteru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Pereshiti, Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra i njihov sastav je keltski i hetitski sa velikom neistorijskom semitskom podlogom.” (17)

     Jahve je Oannes, drevni sumerski bog:

     "Zahvaljujući ljubaznosti direktora egipatskog i asirskog odjeljenja Britanskog muzeja, u mogućnosti sam da mogu ovdje pokazati slike tri male glinene pločice (Sl. 56). Pitaćete šta se vidi na tim pločicama, krhkim slomljenim komadima gline s jedva čitljivim znakovima urezanim na njihovoj površini? Istina zaista, ali su vrijedne iz razloga da je njihovo datiranje može biti tačno fiksirano kao vrijeme Hamurabija, jedna od njih je napravljena u  vrijeme njegovog oca, Sin-muballita; ali još više iz razloga da one sadrže tri imena koja su od velikog značaja iz ugla religije i istorije. To su riječi:

Ia- ah- ve- ilu

Ia- hu- um- ilu

Yahveh is God.” (18)

Bog Jahve se spominje u vrijeme cara Hamurabija, šestog cara iz Prve dinastastije Vavilona, a vladao je u vremenu oko 2000. godine st. ere.

Sumerske glinene pločice iz vremena cara Hamurabija (1810-1750. god. st. e.). Na njima piše: “Jahve je Bog”. (Friedrich Delitzsch, Babel and Bible, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1903, pg. 61)

     "Jahve, Trajni, Stalni (jer takav je, kao što imamo razloga da vjerujemo u značenje imena), koji, za razliku od čovjeka, sutra nije stvar prošlosti, već onaj koji traje zauvijek, koji živi i trudi se cijelu vječnost iznad širokog, blistavog, zakono-veznog svoda zvijezda, - bio je to Jahve koji je utvrdio prvobitnu baštinu onih kananskih plemena iz kojih je vijekovima nakon toga dvanaest plemena Izraela poteklo." (19)

Dvanaest plemena Izrailja je ezoterijska metafora vavilonskih masona koji su izučavanjem starih sumerskih i asirskih spisa u Vavilonu do 459. st. ere osmislili judaizam. Od povratka Zorobabela u Jerusalim 522. i početkom gradnje hrama 520. godine, počinju praktične pripreme za osnivanje judaizma, što se realizuje u Jerusalimu Ezdrinim povratkom iz Vavilona 459. g. st. ere.

Zapis na pločicama: “Jahve je Bog” (Friedrich Delitzsch, Babel and Bible, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1903, p. 62)

     I od početka zidanja Zorobabelevog hrama 520. st. ere i nakon Ezdrinog početka osnivanja judaizma 459. st. ere, oko 60. godine n. ere, grupa od trinaest judeja počinje među nejudejima da zida duhovni hram koji nazvaše hrišćanstvo:

     "A kad dođete k Njemu, kao kamenu živom, koji je, istina, od ljudi odbačen, ali od Boga izabran i pribran: i vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista.” (1.Pet.2,4-7)

Mjere dužine Piramidine baze

     Zorobabel se vratio iz Vavilona u Jerusalim 522. st. ere i dvije godine kasnije, 520. godine počinje da gradi hrama svome bogu. Hram je u obliku kocke sa stranama dugim i visokom po 60 lakata, a kocka je simbol masona. Od 520. st. ere do 2020. n. ere, kao zvanične godine početka navodne “pandemije korona virusa”, ima 2540 godina: 520 + 2020 = 2540 godina. Pošto godina ima 365,242 dana, ovih 2540 godina je 927.714,68 dana. 

I gle: 927.714,68 : 4 = 231.928,67

Svaka strana baze Velike piramide duga je 231,92867 metara, a četiri strane zajedno imaju  927,71468 metara. Ovih 927,71468 m simbolika su onih 927.714,68 dana u 2540 godina od 2020. pa unazad do 520. st. ere. Od 2020. judeohrišćanski masoni zidaju novi hram nove vjere prinoseći ljude na žrtvu u zid hrama.

.................................
     (1) A Copious Greek-English Vocabulary, Oxford: The University Press, 1850, pg. 827.
     (2)  Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 677.
     (3) Ibid. pg. 645, 647.
     (4)  William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. II; New York: Hurd and Houghton, 1871, pg. 1462.
     (5) Ibid.
      (6) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. 61.
     (7) Ibid. pg. 62-62.
     (8) Friedrich Max Muller, Introduction to the Science of Religion; London: Longmans, Green, and Co., 1893, pg. 244.
     (9) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 424.
     (10) William Smith, Ibid. pg.1394.
     (11) Ibid. pg. 1416.
     (12) Ibid. pg 1487.
     (13) Ibid.
     (14) Monier Monier-Williams, Ibid. pg. 424.
     (15) Ibid. pg. 933.
     (16) Joseph Naveh, Early History Of The Alphabet , The Magnes Press, Hebrew University, Jerusalem,    pg. 123.
     (17) John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume II; Toronto: Williamson & Co., 1890, pg. 304.
     (18) Friedrich Delitzsch, Babel and Bible, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1903, pg. 61-62.
     (19)
Ibid. pg. 62.

Tuesday, July 20, 2021

HEBREJI

      U mitološkim pričama su mnoga ezoterijska znanja sakrivena od prostog naroda.  Ovdje ćemo pokazati o ezoterijskom značenju imena HEBER, EBER ili IBER, za kojeg neki tvrde da je mitološki predak današnjih Jevreja, a prije nego što o tome počemo, da objasnimo značenja riječi koje su važne za shvatanje ove teme.

    Egipatsko AM znači PROGUTATI (1). AM ili AMUT je PLAMEN, VATRA (2). AMȦ je GROB nekog faraona Setija Prvog, što je ujedno jedno od 75 imena sunca Rā (3). Egipatsko AMENT ili AMENTA je ZAPAD: mjesto ulaska sunca u podzemni svijet mrtvih. To podzemno sunce ima svoje posebno ime:

     "Jedno ime sunca koje prelazi preko Amente je Af. Af-Rā, bukvalno sunce koje čuči i puzi poput Hefa, gmizavca, zmije, ili gusjenice. To je sunce čiji je simbol zmija čiji je karakteristično kretanja bez vidljivih udova. Posebni tip Atuma kao sunca dubine bila je jegulja koja pravi sebi put kroz mulj MEHTA, ili Moata, sjevera.” (4)

Da pojasnimo: egipatsko ATU u riječi ATUM znači ZMIJA (5). ATUM je bog podzemnog Sunca i ono je puzeće sunce, dakle gmižuća, puzeća, zmijolika svjetlost. MEHT ili MOAT mulj sjevera (6). Ovo sunce ili Sunce je metafora osobe  koja je smatrana bogom Sunca i ovdje je opis načina njegovog svjetlosnog kretanja: putuje krivuljasto kroz materiju (vodu i mulj):

     “Af, Ap i Ab su isto. Ab znači preći i proći na suprotnu stranu, proći kroz poput svrdla, kojeg još nazivaju burgija. Egipatsko Aper je prolaznik prečice. Ime se odnosi na Anubisa, kojeg zovu 'čisti prečac iznad mjesta rođenja’.” (7)

Af, Ap ili Ab znači “proći na drugu stranu”, ali proći kroz vodu, jer AF, AP i AB bukvalno znače VODA. Radi se o nebeskoj vodi, o crnom prostoru zvanom ETER i to su putnici kroz vrijeme, neka vanzemaljska rasa koja se spustila u zapadni dio Zemlje. Kao što svrdlo svojom spiralnom burgijom okrečući se prolazi kroz tvrdi material na drugu stranu, tako se oni nekim rotirajućim spiralnim načinom iz svoje probijaju u našu dimenziju i zato su oni bušači, probijači prolaza vremena i prostora:

     “Družina sedmorice Kabira, sedam zvijezda, bili su prvi koji su ikad prešli preko vode, najraniji mornari. Oni postaju ילבח i Abari i Ibri, Hebreji. Eber, asirski Ebiru, je je prolazač, prolaznik, kao što je i Af-ra kada su  građeni čamaci; prethodno morao ući u svoj oblik žabe, jegu-lje, crva ili zmije i gmizati što je bolje mogao. Eber, ili Hebreji, pojavljuje se poimenice u Ritualu pod imenom kao prolazač: ‘Letio sam kao soko; Gukao sam kao guska;  Sletio sam na drum zapadnog horizonta  kao Heb-ur. Ovo je u poglavlju o preobražaju u boga Ptaha. Heb-ur je stari povratnik, suprotno od sokola  istoka. Ozirević je prošao sa istoka i sletio na zapadu. Ovaj je prolaz napravljen kroz vazduh na krilima; to je bio gornji prolaz. Hut ili krilati disk Hu, Sunce iznad, također je bio simbol  prolazača kroz vazduh. Donji je prolaz bio vodom ili kroz blato. Glavožabi Khepr mogao je plivati, takođe prelazi u svom čamcu; božanski putnik (Hebrej, Eber) sa čamca Kheprevog je titula Atuma kao prolazača ‘govoreći riječi bogovima u Ašer-ru.” (8)

Kabiri su bili bogovi drevnog svijeta: Pelazga, Tračana Feničana i smatrani su Titanima. Ovdje se govori o družini od sedam Kabira koji su kao prvi i najraniji mornari prebrodili vodu (naravno, radi se o nebeskoj vodi). U nazivu KABIRI je AB koje je značenjem isto nazivu IB, te su ABARI isto što i IBRI, odnosno HEBREJI. U mnogim starim jezicima AB i IB su značili i još u nekima znače VODA: starokeltsko AB je VODA (9), starokeltsko IHB je PIĆE (10), IBAR je rijeka u Srbiji, a srpsko IBRIK je sud za VODU:

     “U časnom sanskritu, takođe u perzijskom, je oblik ab, značenjem voda. U keltskom abh, voda, abi je rijeka na turskom…” (11)

     “Oblici sa p su mnogobrojni. Apu, voda, je sanskrit. Af je nađeno u Balukistanu.” (12)

     “U zapadnoj Australiji ima appa, voda, a na jugu Australije apa, appa, appu, appy, i sve znači voda.” (13)

     U srpskom KABAL je velika posuda za vodu. U tom KABAL je  osnova AB, ali i cijelo KAB iz riječi KABIRI. Dakle: AB = IB = AP = AF = VODA. Egipatsko IBR je POPLAVA (14).

     Znači da su sedam Kabira sedam Vanzemaljaca koji su kao svrdlo prošli kroz vodi i došli na Zemlju. Tako su prečicom prebrodili prostor kosmičke vode, prostor etra spomenutog u drugom stihu prve glave biblijske Knjige stvaranja:

     “U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.” (Stvaranje,1,1-2)

Na kraju kaže ovako: “Glavožabi Khepr mogao je plivati, takođe prelazi u svom čamcu; božanski putnik (Hebrej, Eber) sa čamca Kheprevog je titula Atuma kao prolazača ‘govoreći riječi bogovima u Ašer-ru.”

     ČAMAC KHEPREV je “magični camač sa ljudskom glavom i krilima” (15). Čamac sa krilima u ono pradavno vrijeme? Ma ne, to je brodić, kosmički brodić za koje smo se uvjerili da lete, tj. “plivaju” i kroz vode okeana.

     ASHER-RU je petoglava zmija koja okružuje sav AF (16), a AF je bog raspadnutog leša noćnog Sunca, i taj AF ima GLAVU OVNA (17) (ne zaboravimo da je originalno značenje riječi AF je isto što i IB i AB: VODA).

Pet glava ove zmije su pet glavnih slojeva zemaljske atmosphere: troposfera, stratosfera, mezosfera, ter-mosfera i egzosfera (slika ispod).

Pogledajmo: “U Bejrutu su specijalno bogopoštovani sedam Kabira vjerovatno kao kao planetarna božanstva…” (18)

Ne, nisu to planetarna božanstva u smislu sedam vidljivih planeta, nego sedam međukosmičkim “božanstava”, sedam Vanzemaljaca koji su prvi svojim “čamcem” stigli na Zemlju: “Sletio sam na drum zapadnog horizonta  kao Heb-ur”.

Egipatsko HEB znači PUTOVATI PREČICOM (19), a HEBUR je PREČANIN, ONAJ PREKO, SA DRUGE STRANE. U mitologiji Makiritare Indijanaca iz gornjeg toka rijeke Orinoko u Venecueli postoji slična priča:

     “VLAHA, poglavar Širića, Zvjezdanih ljudi, poveo je njih u nebo gdje se pretvorio u Plejade, zajedno sa svojih šest demodede. Ovo je sazviježđe simbol mira i harmonije, najvažnije u određivanju vremena makiritarske sjetve.” (20)

     “’Demodede’ je duh”. (21)

     “Po priči Makiritare naroda, ‘sedmorica ljudi’, poznatih kao Vlaha, napravili su ljestve, put u Nebo, a oni, sa svojih sedam strijela, penjali su se bez ljestava. Kada su to pravili, puta nije bilo. Oni su bili prvi koji su stigli.“ (22)

Zar Srbi ne zovu Plejade Vlašićima, sedam Vlašića, sedam VLAHA. Sedam zvijezda, polumjesec kao simbol mijene i ljestve ka nebesima česti su motivi masonske ikonografije. Zašto su masonima onih sedam malih i jedva vidljivih zvijezdica toliko važne? O kakvoj se tajni radi? O Vanzemaljcima sa Plejada i o ljudima, kao što je bio Enoh, koji su  nekad otišlima na Plejade!

     AB, sa značenjem VODA, nalazi se u imenu ABRAM, a on je mitološki predak Hebreja. I gle “slučaja”:

     “I uze Abram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i pođoše u zemlju Hanansku, i dođoše u nju.” (Stvaranje,12,5)

Haran je sa sjeverne strane rijeke Eufrata i da bi došao u zemlju hanansku, Abram je sa sjevera morao preći preko rijeke na jug: AB znači “preći na drugu stranu”. ABRAM je PREČANIN.

    Jevreji tvrde da je njihov predak neki Semov potomak EBER, hebrejsko ĒVER, čije ime znači REGIJA PREKO (23), sa istim značenjem kao i riječ IBERI (24). Međutim, uvjerili smo se da je to jedna vrlo stara svijetom raširena riječ sa originalnim značenjem VODA , u prenesenom smislu znači “PUTOVATI PREČICOM”, što je na egipatskom HEB, a HEBER je Egipćanima bio svaki PREČANIN, a ne samo jedan određeni čovjek ili jedan određeni narod. Samim tim pozivanje na neke stare egipatske natpise sa riječima sličnog oblika ne znači da to ima vezu sa kasnijim istorijskim Hebrejima, jer su Hebreji kao narod nastali tek nastankom judaizma kad su neki PRIJECANI iz Vavilona 459. g. st. ere dosli  u Jerusalim i sa sobom donijeli tkz. “Knjigu Mojsijevih zakona”, kojoj prije toga nigdje nema traga, niti Herodot u to isto vrijeme spominje Hebreje kao narod Palestine koji se obrezuje (Herodot, II, 104). Evo od koga prisilnom judeizacijom postaju Hebreji:

     “Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karakteru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Pereshiti, Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra i njihov sastav je keltski i hetitski sa velikom neistorijskom semitskom podlogom.”

Stvoreni su  judeizacijom od 459. st. ere u Jerusalimu i okolini od Kelta, Hetita i neistorijske semitske podloge.

.................................
    (1) E. A. Wallis  Budge, An Egyptian Hieroglyphic Di- ctionary, Vol. I, London, John Murray, 1920, pg. 6.
    (2)  Ibid.
    (3) Ibid.
    (4) Gerald Massey, A Book Of The Beginnings, Vol. II, London: Williams and Norgate, 1881, pg. 329.
    (5) E. A. Wallis  Budge, Ibid. pg. 97.
    (6) Ibid. pg. 318.
    (7) Gerald Massey, Ibid. pg. 330.
    (8) Ibid.
    (9) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Publi-
shed by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 1.
    (10) Edward Dwelly, Ibid. Vol. II, pg. 539.
    (11) Journal and Proceedings of the Royal Society of New South Wales for 1886, Vol. XX; Sydney: Charles Potter, Government Printer, 1887, pg. 118.
    (12) Ibid.
    (13) Ibid.
    (14) E. A. Wallis  Budge, Ibid. pg. 142.
    (15) Ibid. pg. 543.
    (16) Ibid. pg. 137.
    (17) Ibid. pg. 43.
    (18) Goblet d'Alviella, Lectures on the Origin and Growth of the Conception of God; London and Edin-burgh: Williams and Norgate, 1892,  pg. 150.
    (19) E. A. Wallis  Budge, Ibid. pg. 445.
     (20) Marc de Civrieux, Watunna: An Orinoco Cre-ation Cycle; Austin, TX, The University of Texas Press, 1997, p. 210.
    (21) Ibid. pg. 144.
    (22) Ibid.
    (23) Merrlil C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regensy Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, pg. 231.
     (24) Ibid.
     (25)
John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume II; Toronto: Williamson & Co.,  1890, pg. 304.

Monday, July 19, 2021

TAJNA HEBREJSKOG KALENDARA

     Po Velikoj piramidi Vanzemaljci su redizajnirali Adama i od njegovog rebra klonirali Evu 5718 godina od početka stvaranja svijeta. To je 4282 godine prije nove ere. Po Bibliji Mazori od stvaranje svijeta do početka nove ere je 4282 godine.

     Po hebrejskom kalendaru od stvaranje svijeta do nove ere je 3760 godina. Pošto su ti isti Hebreji pisali Bibliju Mazoru, postavlja se pitanje zašto od stvaranja svijeta do nove ere i njihov kalendar ne broji 4282 godina kako piše u njihovoj Bibliji, nego broji 3760 godina? Evo odgovora:

     4282 - 3760 = 522 godina

Godina 522. st. ere je godina dolaska Zorobabelja i njegove grupe masona iz Vavilona u Jerusalim, godina obnove Jerusalima To je, takoreći, zvanična godina početka osnivanja judaizma. Otuda i ona razlika od 522 godine između hronologije Mazora Biblije i zvaničnog hebrejskog kalendara.

     Hebrejski kalendar zvanično broji 3760 godina od početka stvaranja svijeta, tj. od redizajniranja Adama i kloniranja Eve, ali sa onih ukrivenih 522 godine broji ukupno 4282 godine do nove ere. Obični jevrejski narod ne zna ovo, već samo uski vrh jevrejske masonerije.

Saturday, July 17, 2021

VANZEMALJCI PREČANI I HEBREJI

      U mitološkim pričama su mnoga ezoterijska znanja sakrivena od prostog naroda.  Ovdje ćemo pokazati o ezoterijskom značenju imena HEBER, EBER ili IBER, za kojeg neki tvrde da je mitološki predak današnjih Jevreja, a prije nego što o tome počemo, da objasnimo značenja riječi koje su važne za shvatanje ove teme.

    Egipatsko AM znači PROGUTATI (1). AM ili AMUT je PLAMEN, VATRA (2). AMȦ je GROB nekog faraona Setija Prvog, što je ujedno jedno od 75 imena sunca Rā (3). Egipatsko AMENT ili AMENTA je ZAPAD: mje-sto ulaska sunca u podzemni svijet mrtvih. To podzemno sunce ima svoje posebno ime:

     "Jedno ime sunca koje prelazi preko Amente je Af. Af-Rā, bukvalno sunce koje čuči i puzi poput Hefa, gmizavca, zmije, ili gusjenice. To je sunce čiji je simbol zmija čiji je karakteristično kretanja bez vidljivih udova. Posebni tip Atuma kao sunca dubine bila je jegulja koja pravi sebi put kroz mulj MEHTA, ili Moata, sjevera.” (4)

Da pojasnimo: egipatsko ATU u riječi ATUM znači ZMIJA (5). ATUM je bog podzemnog Sunca i ono je puzeće sunce, dakle gmižuća, puzeća, zmijolika svjetlost. MEHT ili MOAT mulj sjevera (6). Ovo sunce ili Sunce je metafora osobe  koja je smatrana bogom Sunca i ovdje je opis načina njegovog svjetlosnog kretanja: putuje krivuljasto kroz materiju (vodu i mulj):

     “Af, Ap i Ab su isto. Ab znači preći i proći na suprotnu stranu, proći kroz poput svrdla, kojeg još nazivaju burgija. Egipatsko Aper je prolaznik prečice. Ime se odnosi na Anubisa, kojeg zovu 'čisti prečac iznad mjesta rođenja’.” (7)

Af, Ap ili Ab znači “proći na drugu stranu”, ali proći kroz vodu, jer AF, AP i AB bukvalno znače VODA. Radi se o nebeskoj vodi, o crnom prostoru zvanom ETER i to su putnici kroz vrijeme, neka vanzemaljska rasa koja se spustila u zapadni dio Zemlje. Kao što svrdlo svojom spiralnom burgijom okrečući se prolazi kroz tvrdi material na drugu stranu, tako se oni nekim rotirajućim spiralnim načinom iz svoje probijaju u našu dimenziju i zato su oni bušači, probijači prolaza vremena i pros-tora:

     “Družina sedmorice Kabira, sedam zvijezda, bili su prvi koji su ikad prešli preko vode, najraniji mornari. Oni postaju i Abari i Ibri, Hebreji. Eber, asirski Ebiru, je je prolazač, prolaznik, kao što je i Af-ra kada su  građeni čamaci; prethodno morao ući u svoj oblik žabe, jegulje, crva ili zmije i gmizati što je bolje mogao. Eber, ili Hebreji, pojavljuje se poimenice u Ritualu pod imenom kao prolazač: ‘Letio sam kao soko; Gukao sam kao guska;  Sletio sam na drum zapadnog horizonta  kao Heb-ur. Ovo je u poglavlju o preobražaju u boga Ptaha. Heb-ur je stari povratnik, suprotno od sokola  istoka. Ozirević je prošao sa istoka i sletio na zapadu. Ovaj je prolaz napravljen kroz vazduh na krilima; to je bio gornji prolaz. Hut ili krilati disk Hu, Sunce iznad, također je bio simbol  prolazača kroz vazduh. Donji je prolaz bio vodom ili kroz blato. Glavožabi Khepr mogao je plivati, takođe prelazi u svom čamcu; božanski putnik (Hebrej, Eber) sa čamca Kheprevog je titula Atuma kao prolazača ‘govoreći riječi bogovima u Ašer-ru.” (8)

Kabiri su bili bogovi drevnog svijeta: Pelazga, Tračana Feničana i smatrani su Titanima. Ovdje se govori o družini od sedam Kabira koji su kao prvi i najraniji mornari prebrodili vodu (naravno, radi se o nebeskoj vodi). U nazivu KABIRI je AB koje je značenjem isto nazivu IB, te su ABARI isto što i IBRI, odnosno HEBREJI. U mnogim starim jezicima AB i IB su značili i još u nekima znače VODA: starokeltsko AB je VODA (9), starokeltsko IHB je PIĆE (10), IBAR je rijeka u Srbiji, a srpsko IBRIK je sud za VODU:

     “U časnom sanskritu, takođe u perzijskom, je oblik ab, značenjem voda. U keltskom abh, voda, abi je rijeka na turskom…” (11)

     “Oblici sa p su mnogobrojni. Apu, voda, je sanskrit. Af je nađeno u Balukistanu.” (12)

     “U zapadnoj Australiji ima appa, voda, a na jugu Australije apa, appa, appu, appy, i sve znači voda.” (13)

     U srpskom KABAL je velika posuda za vodu. U tom KABAL je  osnova AB, ali i cijelo KAB iz riječi KABIRI. Dakle: AB = IB = AP = AF = VODA. Egipatsko IBR je POPLAVA (14).

     Znači da su sedam Kabira sedam Vanzemaljaca koji su kao svrdlo prošli kroz vodi i došli na Zemlju. Tako su prečicom prebrodili prostor kosmičke vode, prostor etra spomenutog u drugom stihu prve glave biblijske Knjige stvaranja:

     “U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.” (Stvaranje,1,1-2)

Na kraju kaže ovako: “Glavožabi Khepr mogao je plivati, takođe prelazi u svom čamcu; božanski putnik (Hebrej, Eber) sa čamca Kheprevog je titula Atuma kao prolazača ‘govoreći riječi bogovima u Ašer-ru.”

     ČAMAC KHEPREV je “magični camač sa ljudskom glavom i krilima” (15). Čamac sa krilima u ono pradavno vrijeme? Ma ne, to je brodić, kosmički brodić za koje smo se uvjerili da lete, tj. “plivaju” i kroz vode okeana.

     ASHER-RU je petoglava zmija koja okružuje sav AF (16), a AF je bog raspadnutog leša noćnog Sunca, i taj AF ima GLAVU OVNA (17) (ne zaboravimo da je originalno značenje riječi AF je isto što i IB i AB: VODA).

Pet glava ove zmije su pet glavnih slojeva zemaljske atmosphere: troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera i egzosfera (slika ispod).

Pet glavnih slojeva Zemljine atmosphere.

Pogledajmo: “U Bejrutu su specijalno bogopoštovani sedam Kabira vjerovatno kao kao planetarna božanstva…” (18)

Ne, nisu to planetarna božanstva u smislu sedam vid-ljivih planeta, nego sedam međukosmičkim “božanstava”, sedam Vanzemaljaca koji su prvi svojim “čamcem” stigli na Zemlju: “Sletio sam na drum zapadnog horizonta  kao Heb-ur”.

Egipatsko HEB znači PUTOVATI PREČICOM (19), a HEBUR je PREČANIN, ONAJ PREKO, SA DRUGE STRANE. U mitologiji Makiritare Indijanaca iz gornjeg toka rijeke Orinoko u Venecueli postoji slična priča:

     “VLAHA, poglavar Širića, Zvjezdanih ljudi, poveo je njih u nebo gdje se pretvorio u Plejade, zajedno sa svojih šest demodede. Ovo je sazviježđe simbol mira i harmonije, najvažnije u određivanju vremena makiritarske sjetve.” (20)

     “’Demodede’ je duh”. (21)

     “Po priči Makiritare naroda, ‘sedmorica ljudi’, poznatih kao Vlaha, napravili su ljestve, put u Nebo, a oni, sa svojih sedam strijela, penjali su se bez ljestava. Kada su to pravili, puta nije bilo. Oni su bili prvi koji su stigli.“ (22)

Zar Srbi ne zovu Plejade Vlašićima, sedam Vlašića, sedam VLAHA. Sedam zvijezda, polumjesec kao simbol mijene i ljestve ka nebesima česti su motivi masonske ikonografije. Zašto su masonima onih sedam malih i jedva vidljivih zvijezdica toliko važne? O kakvoj se tajni radi? O Vanzemaljcima sa Plejada i o ljudima, kao što je bio Enoh, koji su  nekad otišlima na Plejade!

     AB, sa značenjem VODA, nalazi se u imenu ABRAM, a on je mitološki predak Hebreja. I gle “slučaja”:

     “I uze Abram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i pođoše u zemlju Hanansku, i dođoše u nju.” (Stvaranje,12,5)

Abram je preko Eufrata ušao u Hanan.

Haran je sa sjeverne strane rijeke Eufrata i da bi došao u zemlju hanansku, Abram je sa sjevera morao preći preko rijeke na jug: AB znači “preći na drugu stranu”. ABRAM je PREČANIN.

    Jevreji tvrde da je njihov predak neki Semov potomak EBER, hebrejsko ĒVER, čije ime znači REGIJA PREKO (23), sa istim značenjem kao i riječ IBERI (24). Međutim, uvjerili smo se da je to jedna vrlo stara svijetom raširena riječ sa originalnim značenjem VODA , u prenesenom smislu znači “PUTOVATI PREČICOM”, što je na egipatskom HEB, a HEBER je Egipćanima bio svaki PREČANIN, a ne samo jedan određeni čovjek ili jedan određeni narod. Samim tim pozivanje na neke stare egipatske natpise sa riječima sličnog oblika ne znači da to ima vezu sa kasnijim istorijskim Hebrejima, jer su Hebreji kao narod nastali tek nastankom judaizma kad su neki PRIJECANI iz Vavilona 459. g. st. ere dosli  u Jerusalim i sa sobom donijeli tkz. “Knjigu Mojsijevih zakona”, kojoj prije toga nigdje nema traga, niti Herodot u to isto vrijeme spominje Hebreje kao narod Palestine koji se obrezuje (Herodot, II, 104). Evo od koga prisilnom judeizacijom postaju Hebreji:

     “Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karakteru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Pereshiti, Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra i njihov sastav je keltski i hetitski sa velikom neistorijskom semitskom podlogom.”

Stvoreni su  judeizacijom od 459. st. ere u Jerusalimu i okolini od Kelta, Hetita i neistorijske semitske podloge.

.................................
    (1) E. A. Wallis  Budge, An Egyptian Hieroglyphic Di- ctionary, Vol. I, London, John Murray, 1920, pg. 6.
    (2)  Ibid.
    (3) Ibid.
    (4) Gerald Massey, A Book Of The Beginnings, Vol. II, London: Williams and Norgate, 1881, pg. 329.
    (5) E. A. Wallis  Budge, Ibid. pg. 97.
    (6) Ibid. pg. 318.
    (7) Gerald Massey, Ibid. pg. 330.
    (8) Ibid.
    (9) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Publi-
shed by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 1.
    (10) Edward Dwelly, Ibid. Vol. II, pg. 539.
    (11) Journal and Proceedings of the Royal Society of New South Wales for 1886, Vol. XX; Sydney: Charles Potter, Government Printer, 1887, pg. 118.
    (12) Ibid.
    (13) Ibid.
    (14) E. A. Wallis  Budge, Ibid. pg. 142.
    (15) Ibid. pg. 543.
    (16) Ibid. pg. 137.
    (17) Ibid. pg. 43.
    (18) Goblet d'Alviella, Lectures on the Origin and Growth of the Conception of God; London and Edinburgh: Williams and Norgate, 1892,  pg. 150.
    (19) E. A. Wallis  Budge, Ibid. pg. 445.
     (20) Marc de Civrieux, Watunna: An Orinoco Creation Cycle; Austin, TX, The University of Texas Press, 1997, p. 210.
    (21) Ibid. pg. 144.
    (22) Ibid.
    (23) Merrlil C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regensy Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, pg. 231.
     (24) Ibid.
     (25) John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume II; Toronto: Williamson & Co.,  1890, pg. 304.