U SRBIJI OTKRIVENI PETROGLIFI IZ OKO 1500-1100 ST. ERE

        "A put do ovog mesta je ceo popločan kamenjem sa strane i na kraju se dolazi do ogromnih stena kao neka prepreka kroz koju se penje i nailazi se na ove znakove. Posle toga put za pećinu i put koji se nastavlja tako popločan." (Неца Станковић)

 

 

 

 

 

 

Hetitski simbol NE (nebo) datira vrijeme postanka ovih petroglifa: 1500-1100 god. st. ere.

Pronalazač i autor fotografija Неца Станковић još ne zeli da objelodani tačnu lokaciju ovih petroglifa. Nije žurba, sve u svoje vrijeme, važno je da su nakon 3500-3100 godina od mladog istrazivača konačno otkriveni.

KOSOVSKO OTKRIVENJE

       

        Epska narodna pjesma Kosovskog ciklusa "Smrt majke Jugovića" više je nego epska književna vrsta. Iako se njena radnja odnosi na konkretni istorijski događaj, njena glavna tema nije Kosovski boj u bukvalnom smislu, niti su njeni glavni likovi konkretne istorijske ličnosti, nego je sve alegorija sa vjersko-kalendarskim smislom. Ova pjesma je kodirano proročanstvo o vremenu kraja svijeta i nevoljama koje ce prije toga svijet, naročito pravoslavni svijet i Srbe, zadesiti:

 

"Mili bože, čuda velikoga!
Kad se sleže na Kosovu vojska,
U toj vojsci devet Jugovića,
I deseti stari Jug-Bogdane.

Boga moli Jugovića majka,
Da joj Bog da oči sokolove
I bijela krila labudova,
Da odleti nad Kosovo ravno,
I da vidi devet Jugovića
I desetog starog Jug-Bogdana.

Što molila, Boga domolila:
Bog joj dao oči sokolove
I bijela krila labudova;
Pa odletje na Kosovo ravno,
Mrtvih nađe DEVET Jugovića
I desetog starog Jug Bogdana,
I više njih DEVET bojnih koplja,
Na kopljima DEVET sokolova,
Oko koplja DEVET dobrih konja,
A pored njih DEVET ljutih lava.
Tad zavrišta DEVET dobrih konja,
I zalaja DEVET ljutih lava,
I zaklikta DEVET sokolova.
Al' tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila,
Već uzima DEVET dobrih konja,
I uzima DEVET ljutih lava,
I uzima DEVET sokolova,
Pa se vrati dvoru bijelome.

Daleko je snaje ugledale,
Malo bliže pred nju išetale:
Zakukalo DEVET udovica,
Zaplakalo DEVET sirotica,
Zavrištalo DEVETdevet dobrih konja,
Zalajalo DEVET ljutih pasa,
Zakliktalo DEVET sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze nepustila.

Kad je bilo noći u ponoći,
Al' zavrišta Damjanov zelenko;
Pita majka Damjanovu Ljubu:
"Snajo moja, ljubo Damjanova,
Što ono vrišti Damjanov zelenko?
Il' je gladan šenice bjelice,
Il je žedan vode sa Zvečana?"

Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova,
Nit je gladan šenice bjelice,
Nit je žedan vode sa Zvečana,
Već je njega Damjan naučio
Do po noći sitnu zob zobati,
Od ponoći na drum putovati:
Pa on žali svoga gospodara
Što ga nije na sebi donio!"
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.

Kad ujutru danak osvanuo,
Doletješe dva vrana gavrana,
Krvavijeh krila do ramena,
I krvavih nogu do koljena,
Oni nose ruku od junaka,
A na ruci burma pozlaćena,
Bacaju je u krioce majci.

Uze ruku Jugovića majka,
Okretala, prevrtala s njome,
Pa dozivlje ljubu Damjanovu:
"Snaho moja, ljubo Damjanova,
Bi l' poznala čija j' ovo ruka?"

Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova,
Ovo j' ruka našega Damjana,
Jera burmu ja poznajem, majko,
Burma sa mnom na venčanju bila."

Uze majka ruku Damjanovu,
Okretala, prevrtala s njome,
Pak je ruci tiho besjedila:
"Moja ruko, zelena jabuko,
Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta!
A rasla si na kriocu mome,
Ustrgnuta na Kosovu ravnom!"

Nadula se Jugovića majka,
Nadula se, pa se i raspade
Za svojije devet Jugovića
I desetim starim Jug-Bogdanom."

Sada ćemo prvo da izdvojimo i da nađemo smisao sljedećih stihovova:

“Mrtvi nađe DEVET Jugovića
I desetog starog Jug Bogdana,
I više nji DEVET bojni koplja,
Na kopljima DEVET sokolova,
Oko koplja DEVET dobri konja,
A pored nji DEVET ljuti lava.
Tad' zavrišta DEVET dobri konja,
I zalaja DEVET ljuti lava,
A zaklikta DEVET sokolova…”

 

        Broj DEVET spomenutje OSAM PUTA. Stari Jug-Bogdan ovdje nije važan, jer on u pjesmi nema ni koplja, ni sokola,ni konja ni ljutog lava. To je poruka slušaocu i čitaocu pjesme da se stari Jug-Bogdan, kao deseti, u navedenoj grupi stihova ne računa, već je važno samo onih OSAM puta po DEVET: 8 x 9 = 72

 

         Kod nekih naroda u starini dužina nedjelja bila je OSAM, a ne sedam dana. Dakle je ovdje nabrojano DEVET nedjelja po OSAM dana što je ukupno 72 dana. I sad dolazi na red srbski narodni kalendar: to su dani od ILINDANA 2. avgusta do MIHOLJDANA 12. oktobra.

 

Vidjevši mrtve sinove majka Jugovića radi sljedeće:

 

“Već uzima DEVET dobrih konja,
I uzima DEVET ljutih lava,
I uzima DEVET sokolova."

 

Ovdje se spominje TRI puta po DEVET: 3 X 9 = 27 dana

 

Sad saberemo onih prethodnih 72 sa ovih 27 dana: 72 + 27 = 99

 

 

Od ILINDANA do MIHOLJDANA je 72 dana. Odbrojimo li od sredine MIHOLJDANA sljedećih 27 dana, dolazimo do sredine MITROVDANA 8. novembra što iznosi 99 dana. ILINDAN je dan posvećen Bogu ILU kojem se raspet sa krsta molio Isus: "ILI, ILI, lama savahtani" (Mat.27,45). MIHOLJDAN je dan arhanđela MIHAILA.

 

         Idemo dalje za radnjom: majka Jugovića sa konjima, lavima i sokolovima dolazi pred dvor i tad je:

 

“Zakukalo DEVET udovica,
Zaplakalo DEVET sirotica,
Zavrištalo DEVET dobri konja,
Zalajalo DEVET ljutih lava,
Zakliktalo DEVET sokolova…”

 

Ovdje je PET puta DEVET: 5 x 9 = 45 dana

 

 

          Sljedećih 45 dana od MITROVDANA pada na 22. DECEMBAR kad je prvi dan zime na zimsku kratkodnevnicu zimskog solsticija: to je od ILINDANA 18 nedjelja po OSAM dana.

 

         U nastavku radnje izjutra dolijeću DVA VRANA GAVRANA. Oni su simboli RATA, IZGIBIJE i ZLA. Oni donose DAMJANOVU ruku sa PRSTENOM. Ime DAMJAN isto je latinskom, španskom i francuskom imenu DAMIAN, isto češkom i slovačkom DAMÍAN, poljskom DAMIAN, slovenačkom DAMJAN i DAMIJAN, mađarskom DAMJÁN i grčkom DAMIANOS (1). Sve ima isto značenje: OSVOJITI, PODČINITI, POROBITI. Vrlo slično je i keltsko (gaelik) DAMNACH (2) sa značenjem OSUDA, PROPAST, a tu je i keltsko DAMNADH (3) sa značenjem PROKLETSTVO, SUD, KAZNA. Sva naprijed nabrojana značenje pokriva sanskritsko DAMANA ( दमन ): UGNJETAVANJE, PROGON, PORAZ, NEMILOST, POROBLJAVANJE, TRPLJENJE, KAŽNJAVANJE, ZLO (stradanje počev of Majskog prevrata 1903. god., vođenje balkanskih ratova, izgibanija i genocid nad Srbima u Prvom i Drugom svj. ratu, te sva neprekidna stradanja od 1991. godine).

 

         PRSTEN je simbol VJERNOSTI BRAČNOG ZAKONA. Nosliac PRSTENA BRAČNOG ZAKONA je POGINUO, MRTAV JE, a supruga i djeca ostaju BEZ ZAŠTITE te i njima slijedi stradanje, pljačka i otimanje njihovine imovine. To je simbolika PADA VJERE i PRAVNOG SISTEMA, VRIJEME BEZAKONJA.

 

         I šta je smisao cijele ove priče? Smisao je sljedeći: DEVET JUGOVIĆA je DEVET PLANETA SUNČEVOG SISTEMA, a deseti STARI JUG-BOGDAN je SUNCE. Ono je otac JUG-BOGDAN. Samo ime JUG je po sanskritskom JUGA ( युग ) i znači "dug nedefinisan period vremena". Sanskritsko YU ( यु ) znači " kretanje, idenje, tok".

 

         Ko je MAJKA Jugovića? Majka je MATER, MATERIJA, VASIONA kao MAJKA PLANETA.

 

        Šta je KOSOVO? KOS je BOG (Biblija spominje boga sa imenom KOS ili KOZ kao boga Idumejaca u Edomu (4). Uspomena na boga KOSA kod Srba ostala je u nazivima KOSA, KOSOVO i KOSMAJ, te u ličnim imenima KOZMA, KOSTA, KOSA, KOSARA. KOSOVO je BOŽIJE POLJE, BOŽIJA ZEMLJA i VRIJEME U VRHE PIRAMIDE VREMENA.

 

          Vidjeli smo da je brojem DEVET prikazano vrijeme od ILINDANA do PRVOG DANA ZIME. Poruka proroštva je sljedeća: kad od ILINDANA do PRVOG DANA ZIME bude razmak od toliko dana koliko se u pjesmi navodi, tada će nastupiti zla vremena osvajanja, podčinjavanja, ugnjetavanja, porobljavanja, prokletstva, nemilosti, kažnjavanja i suda.

 

         Računajući po astronomskim zbivanjima julijanskog kalendara Pravoslavne crkve oni dani između ILINDANA i PRVOG DANA ZIME počeli su se poklapati od 1900. godine i to će trajati sve do 2029. godine, kad se prvi dan svih godišnjih doba u julijanskom kalendaru pomjeraju za jedan dan na niži datum, te će se tada i prvi dan zime sa 22. pomjeriti na 21. decembar. Tada nastupa ono što je na kraju pjesme simbolično rečeno:

 

"Nadula se Jugovića majka,
Nadula se, pa se i raspade."

 

         MAJKA JUGOVIĆA je simbol VASIONE. Njeno naduvavanje i raspadanje upućuje na naduvavanje i raspadanje (prasak) vasione. Kosovsko otkrivenje govori o tom vremenu oko 2029. godine, po Velikoj piramidi je od 2035-2070. godine, a po Isaku Njutnu je oko 2060. godine.
……………………………….
         (1) Dictionary of American Family Names, Volume 1, edited by Patrick Hanks, Oxford, University Press, 2003, pg. 407.
         (2) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Vol. 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 310.
         (3) Ibid.
         (4) Studia Biblica: Essays in Biblical Archaeology and Criticism and Kindred Subjects, Volume 5, by Members of The University of Oxford, Oxford, The Clarendon Press, 1885, pg. 244.

PASTIR JE PASTIR, OVCA JE OVCA

 

         Kanonska naredba Šestog vaseljenskog sabora svetosavske Ortodoksne crkve običnim vjernicima laicima je sljedeća:

 

         "I poslije opet: zašto da se pastirem činiš, kad si ovca? zašto se prikazuješ glavom, kad si noga? zašto se usiljavaš da budeš vojvodom, kad si u red vojnika uvršćen?" (1)

 

         Čudi me zašto ovce pokušavaju na ovoj grupi da budu pastiri; zašto pokušavaju da budu glava, kad su noga; zašto žele ovdje da budu vojvode, kad su obični prašinari?
……………………….
         (1) Nikodim Milaš, Pravila pravoslavne Crkve s tumačenjima, Knjiga I, fototipsko izdanje, Istina – izdavačka ustanova Eparhije dalmatinske, Beograd – Šibenik, 2004, Pravila Svetog šestog vaseljenskog sabora, Trulskoga, Odlomak iz Pravila 64, str. 548.

ISTORIJSKI I KULTURNO-VJERSKI PARADOKS

       SVETI SAVA, "NAJVEĆI SRBSKI PROSVJETITELJ" 21. VIJEKA ŽIVIO JE U SREDNJEM VIJEKU I SA GRČKOG PREVODIO CRKVENA PRAVILA KOJA NI U DANAŠNJOJ SPC NE VAŽE!!! I KAKAV JE ON PROSVJETITELJ U ODNOSU NA OVU DVOJICU I ČIME JE ON PROSVIJETLIO SRBE?

FURUNA

         "furák, gen. -řka m (hrv.-kajk.) = furák, gen. furka (ŽK) 'sitíonim: glavnja, cjepanica' = furka f 'veliki komad drva' Odatle na -enica: furčenica f 'testera kojom se pile furke'. Od madž. furko 'batina'." (1)

         Keltsko (gaelik) FURSAN = PLAMEN, VATRA (2)

         I čija je riječ FURUNA? Skok kaže da je to čisti turcizam FURUN (3). Turci su daleki rođaci Kelta, jer je i Turcima Togarma djed bio kao i Keltima, a prapostojbina turskih predaka bila je oko Dunava u Vojvodini i Rumuniji.

        Skok takođe tvrdi da je talijanizam FŐRNEL na Hvaru isto obliku FARNEL na Korčuli, FÒRNI i FÒRNJELA u Dubrovniku i Cavtatu (4). Sve ove riječi iz jednog su drevnog jezika kad su Togarmini potomci boravili na Balkanu i na Dunavu uz Balkan.

         FUR-UN > FURUN. FUR je PLAMEN, VATRA, a gaelik UN (5) isto je gaeliku CHUN što znači U, KA, PREMA (6).

         Ni jednoj riječi u svom "Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika" Skok nije našao porijeklo u keltskom (tračkom, tj. ilirskom) jeziku, niti je iko od njegovih prethodnika to uradio, nego sve porijeklom izvorne srbske riječi pripisuju turskom jeziku, uopšte ne uzimajući činjenicu da je velika većina Srba, tkz. "Južnih Slovena," domorodačkog balkanskog porijekla.

         U savremenom srpskom jeziku mnoštvo je riječi koje potiču iz keltskog, ali neke namjerno izbaciše iz književnog jezika kao "zastarjele lokalizme", a skoro sve ostale keltske riječi pripisuju grčkom, turskom i latinskom jezickom uticaju.

         Lažu nam od prvog razreda škole do završenih fakulteta, lažu nam iz dana u dan, lažu nam svjeno, planski i nikad neće prestati da lažu, jer su sinovi đavola, oca laži. Zato na sve strane šalju svoje dresirane dežurne pse, da svojim bijesnim lajanjem napadaju svakoga ko se usudi da o istinitom porijeklu Srba počne javno da priča.

         Ali, neka oni rade svoj posao, a mi FURAMO nezaustavljivo, jer kad se nešto radi LAKO I BEZ PROBLEMA, to je na keltskom gaeliku FURAS, FURASDA (7).

         FURAJ, SRBINE, ŠTA SI SE ZALIJEPIO ZA CRKVENO-ISTORIJSKU MITOLOGIJU SREDNJEG VIJEKA, FURAJ DANAŠNJIM ZNANJEM I POBIJEDI SVE ONE ŠTO TI ŠARENE LAŽI PRČ IAJU KAKO BI TE OPJANILI I BEZ TVOG OTPORA SMOŽDILI TE DO TVOG ISTRIJEBLJENJA!

............................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 537.
         (2) Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866, pg. 310.
         (3) P. Skok, Ibid. str. 538.
         (4) Ibid.
         (5) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Volume 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 997.
         (6) Ibid. Vol. 1, pg. 191.
         (7) Rev. Dr Norman Macleod, Ibid.

NOVOOTKRIVENI STEĆCI U BALJEVCU KOD KRALJEVA

 

 

 

 

 

 

U Srbiji je zabranjeno pominjanje novootkrivenih stećaka. I to je zavjera protiv istinite istorije Srba.

KAD LAŽOV PROGOVORI, INTERNET SE USMRDI

        Kaze jedan alhemicar da crkveni istoricari nisu mogli to da dokazu da papa nije krunisao Stefana Prvovencanog. Naravno da nisu mogli! A on je dokazao? Cime? Svojom pricom? Koji izvor navodi?

Djura Danicic mu Hrvat? Djura Danicic je rodjen u Novom Sadu, a otac Jovan mu je bio pravoslavni pop. Laz da je Danicic bio Hrvat sve kazuje o ovom alhemicaru, jer kad pred gledaocima odmah na pocetku price izjavi taku gnusnu laz i oljaga covjeka, jasno je da ce kod neupucenih i lakovjernih Srba sve pripremljene lazi lako proci.

 

"Kad se šeta vojvoda Milošu,
Krasan junak na ovom svetu,
Sablja mu se po kaldrmi vuče,
Svilen kalpak, okovano perje;
Na junaku kolasta azdija,
Oko vrata svilena marama;"

 

Sva visoka vlastela imala je pravo da nosi kolastu azdiju, te kolasta azdija i papina kruna (vijenac) zaista nikakve veze nemaju.

 

         Freske sa krunom na glavi Prvovencanoga slikane su kasnije, a ne u vrijeme Stefana Prvovencanoga, cak ne u vrijeme njegovog zivota, te vrsta krune na fresci uopste nije neki dokaz. Freska nije fotografija sa krunisanja. Vukan Nemanjic je bio rimokatolik i krunisan je papinom krunom, a na fresci je prikazan sa istom krunom kakva je na glavi Stefana Prvovjencanog.

         Velikim mnostvom zlata Sava i jeste podmitio papu da mu posalje krunu i to pise Domentijan. Tim velikim mnostvom zlata podmitio je Sava i Nikejskog cara i patrijarha da ga rukopoloze za episkopa i arhiepiskopa u istom danu i na istoj sluzbi sto je kanonima zabranjeno, a ovaj alhemicar ne boji se grijeha, vec kaze da je sve po kanonima. Laze da je to bilo po kanonima. Mitropolit Homatijan je bio najveci kanonista svoga vremena i zato je poslao pismo i carigradskom patrijarhu i Svetom Savi sa naglaskom o ogrjesenje o kanone (koji su kanoni protiv takvoh hirotonisanja navedeno je u mom jucerasnjem prilogu "Hirotonisanje Svetog Save".

 

         Ovo je alhemicareva prica za obicni i totalno neuki i neupuceni narod, a nije ovo alhemicarev doprinos srbskoj istoriji. Posebnao je uocljiva laz da je monah Teodosije bio svjedok vremena Svetog Save. Teodosije je rođen je oko 1246. godine, a Sveti Sava je umro u januaru 1236. godine.

Cijela video-prica je gaganje guske i gusana, narocito “istorijska” prica o cudesima Svetog Save: alhemicar je poceo pricu lazima da je Djura Danicic Hrvat, a zavrsava je hagiografskom pricom o cudesima Svetog Save (nisam cuo da li je spomenuo "cudesnu" Krezovu smrt). Nesto gluplje nisam odavno gledao niti sam gluplje slusao!

 

         Taj alhemicar laze da to ni pas s maslom ne bi pojeo, a mene cudi kako ste vi neki Srbi toliko neupuceni u osnovnu istoriju svog naroda, njegove knjizevnosti, obicaja i kulture.

Jadni ne bili, procitajte sta pise na zvanicnom sajtu Manastira Hilandar (ili je mozda i Hilandar hrvatski, kao sto je i Danicic proglasen od sumanutog ludaka Hrvatom):

"Jeromonah Domentijan, koji je kao iskušenik pratio Savu na putovanjima u Svetu zemlju, napisao je, po želji kralja Uroša (1243-1276.) Žitije Svetoga Save u Karejskoj keliji, 1243.god ili, verovatnije 1254.god.."

..............................

http://www.hilandar.info/strana_sr.php?strana_id=196   

https://www.youtube.com/watch?v=cMfF9gSr91U&feature=youtu.be&app=desktop

BOŽIJA RUKA

SA, GAL = SUNCE, GOSPODAR, GOSPOD.
........................
Izvor tumačenja sumerskog piktografskog znaka i simbola na drevnom indijskom pečatu:

1. L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, p. 202.
2. Waddell A L The Indo Sumerian Seals Deciphered Discovering Sumerians Of Indus Valley As Phoenicians Barats Goths And Vedic Aryans, London, Luzak & Co., 1925, p. 74.

PIKTSKI SIMBOLI

Simbol C kod Pikta (The cross-slab at Hilton of Cadboll St Mary’s Chapel, Scotland) i po arheoloskim nalazistima male Azije i Bliskog istoka.

KUMIRI - NADGROBNICI SRBA KRSTJANA

      Čudan je mentalni sklop većine današnjih Balkanca, toliko čudan da čovjek mora da se zapita da li je ta vecina mentalno zdrava. Kao primjer toga pokazaću par slika starih srbskih stećaka.

Meduza sa isplaženim jezikom kao simbolom žestine.

 

         Na mnogim stećcima srednjeg, pa sve do druge polovine 19. vijeka, vidimo motiv antropomorfnog Sunca sa isplaženim jezikom. Vidjeli su to i svi raniji istraživači stećaka, vidjeli i sve prećutali. Niko ni jednu jedinu riječ nije napisao šta li znači isplaženi jezik na antropomorfnoj predstavi Sunca?

 

         Zašto su to prećutali? Prećutali su iz jednog prostog razloga: nisu se usudili da uzdrmaju i poremete ustaljeni ideološko-politički stav da stećci pripadaju samo srednjem vijeku, jer po zvaničnoj istoriji, svi krstjani su tokom otomanske okupacije konvertirali u islam i krstjana je tada nestalo. Ovo je takođe zvanični nenapisani dogmat svetosavske SPC, zvanični nenapisani dogmat Islamske vjerske zajednice i zvanični nenapisani dogmat Rimokatoličke crkve. Po pitanju vremena i opstanka krstjana oni su tu usaglasili stav da su krstjani nestali u vrijeme Turaka tako što su se svi islamizirali. I onaj koji bi se usudio reći da to nije istina i da su krstjani nadživjeli tursko ropstvo i da jos postoje, toga bi politički rastrgali, a možda i fizički ubili, isto kao što i danas preko svojih umobolnika prijete svakome ko ne igra onako kako oni sviraju.

 

        Šta je dakle isplaženi jezik na figurama antropomorfnog Sunca? To je drevni simbol najčešće viđan kao motiv na predmetima antičkog vremena. Motiv isplaženog jezika antropomorfnog Sunca imaju i prekolumbovske Maje, a Srbi ga bašine sve do druge polovine 19. vijeka. Tako su srbski nadgrobnici istovremeno i spomenik pokojniku i kumir prehrišćanske vjere.

 

         Isplaženi jezik je simbol ljutnje, žestine, sile, vatre, simbol vreline ljetnog Sunca. I taj motiv na stećcima od srednjeg do 19. vijeka, kao još mnogi motivi na srbskim nadgrobnicima kroz cijelo vrijeme ropstva pod Turcima do oslobođenja i slobodne srbske države, taj motiv svjedok je da nisu svi krstjani islamizirani i da nisu nestali pod turskom okupacijom.

 

          Pa ko su bili krstjani? Krstjani su Srbi, oni Srbi što su izdržali tursku okupaciju, oni Srbi što su kroz svo vrijeme turske okupacije nastavili da nadgrobnike svojih pokojnika ukrašavaju simbolima svoje stare prehrišćanske vjere, oni Srbi što svete svoj badnjak, što svoje krsne slave slave, što panaiju i varicu vare, što daće na grobljima za svoje mrtve čine i što na grobovima ponude u hrani ostavljaju, oni i ovi Srbi što još mnogo starih prehrišćanskih i od ortodoksne crkve zabranjenih nehrišćanskih vjerovanja i običaja čuvaju, ali pravoslavno krštenje imaju.

 

          Istina je da su neki krstjani primili islam i duhom služeći islamu vremenom postaše Bošnjaci, istina je da su neki krstjani pokatoličeni i duhom služeći papi postaše Hrvati, ali prve generacije njihovih islamiziranih i pokatoličenih predaka dugo su nakon konvertiranja svoje nadgrobnike ukrašavali simbolima svoje pređašnje krstjanske vjere. Istina je i to da je među današnjim Srbima sve više pripadnika svetosavske ortodoksno-katoličke vjere, naročito među vjeronaukom duhom odnarođenom omladinom, ali je još uvijek mnogo veći procenat pravoslavnih krstjana.

 

         Znajući to i znajući još od vremena Stefana Nemanje i od njegovog krvavog progona krstjana i uspostavljanja ortodokne crkve u državi Nemanjinoj i znajući da mnogi srbski narodni običaji nisu u duhu sa ortodoksnim i rimokatoličkim hrišćanstvom, arhijerejski vrh SPC duhovno i materijalno zatire krstjanstvo kroz ubacivanje svojih propisa u stare srbske običaje mijenjajući tako suštinu ustaljene hiljadugodišnje narodne tradicje, zatire ortodoksnom vjeronaukom u školama, a u svakodnevnom životu zatire ga tako sto uništava stara groblja oko starih crkava i manastira čupajući čak i srednjevijekovne nadgrobnike i zatire tragove njihovog postojanja. Tako se zatire srbska kulturno -istorijska baština, tako se zatiru korijeni srbskog postojanja na iskonskoj srbskoj zemlji.

 

         Nakon čupanja nadgrobnika, grobovi se zaravnavaju i groblja pretvaraju u crkvene parkove. To se radi javno i pred očima današnjih Srba, ali pošto su i Srbi Balkanci, velikoj većini njihov degenerisani mentalni sklop to ne primjećuje i niko se tome ne protivi. Zadnjih 50-tak godina više je grobalja i nadgrobnika u miru uništila sadašnja SPC, nego što su uništile hrvatske ustaše, više nego što su nadgrobnika uništili islamski fanatici u BiH, više nego što to uradiše Šiptari na Kosovu.