MJESTO PRVOG DANA PROLJEĆA KROZ 12.000 GODINA

Crvena strelica pokazuje mjesto Sunca na prvi dan proljeća 10.000 godina prije Hrista, a prvi dan ljeta bio je u tački A, danas u tački C i tu je prvi dan proljeća bio 4443 godina prije Hrista.

Zbog tkz. precesije ekvinocija (uzrokovane čigrastim gibanjem Zemlje pri rotaciji) mjesto Sunce se mije-nja u odnosu na zvijezde zodijaka i to isto čini i Ze-mljina osa u odnosu na sjeverni nebeski pol. Go-dišnje pomijeranje Sunca po njegovoj ekliptici je 0,0139694 stepeni. Za 1 stepen pomjera treba 71,58503586 godina (zaokružuje na 72 godine).

Nakon 12.012 godina od početka ciklusa vremena našeg svijeta sa prvim danom proljeća 2013. godine Sunce je ušlo u zodijački znak Vodolije i tu je kraj ciklusa našeg svijeta:

DOBA ZLONOŠE VODONOŠE

Šta će slijepcu luča
Gluvom šta će glas
I bezrukom tuča
I lešini spas

Šta će pjesma suzi
Mrtvom šta će svijet
Šta će radost tuzi
I gladnome cvijet

Što se boljeg tiče
Bolje u zlo propalo
Kakvi su ljudi postali
Dobro ih i ovo dopalo

Sutra će biti gore
Prekosjutra zla je više
Ne vrijedi istinu kriti
Zlo će dobro da zbriše

A kad se Bogu smrkne
Blago onom
Ko ranije
Crkne

Početno mjesto Sunca u vrijeme početka našeg svijeta je na oko 12,65 stepeni Lava i tu je mjesto tadašnjeg prvog dana proljeća (proljetnog ekvino-cija, ravnodnevice). Od 2013. prvi dan proljeća je u znaku Vodolije.

Zbog precesije ekvinocija Sunce se pomjera kroz sazviježda i svakih 128 godina kroz jullijanski ka-lendar pomjeri se za jedan dan na niži datum. Od početka našeg svijeta do 2000. g. n. ere 12.000 godina. Zbog precesije ekvinocija razlika između sunčane (tropske) i zvjezdane (sideralne) godine je 11,23333333 minuta.

Za 12.000 godina po 11,23333333 minuta je 134.800 minuta ili 2246,666666 časova, tj. 93,61111108 dana (94. dan) i toliko dana je prvi dan proljeća bio kasnije od današnjeg 21. marta gre-gorijanskog kalendara: 10 jun julijanskog ili 23. jun gregorijanskog kalendara.

Arhitekta Velike piramide tvrdi da je kraj našeg svi-jeta između 2035-2070, po Njutnu 2069. godine, po kalendaru Maja nakon 2012. i po Vedama sa krajem 2000. godine i završetkom ciklusa od 12.000 godi-na.

..............................
Napomena: BC = prije Hrista; AD = nakon Hrista. 

IDOL I MARTOVSKE IDE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MARTOVSKE IDE (latinski: Idus Martiae) je dan u rimskom kalendaru označen kao IDUS, 15. marta po gregorijanskom kalendaru i slavljen je sa neko-liko velikih rituala (istog dana je slovenski praznik MASLENICA). Dan Martovskih ida 44. godine st. ere zavjerenici su odabrali za ubistvo Julija Cezara (mjesec mart je po rimskom Marsu, bogu rata).

Naziv IDE je množina od IDA, a IDA je planina u Frigiji, gdje je bilo veliko svetilište frigijske VELIKE MAJKE KIBELE. Osnova u IDA je ID:

a) ID > IDA
b) ID > IDEAL
c) ID > IDOL
d) ID > IDILA
e) ID > IDEA > IDEJA > IDEOLOGIJA

Sanskritsko IDAM je POLAZIŠTE, TEMELJ, BAZA [1]. Galsko ID znači DOBAR, LIJEP, DIVAN, IDI-LIČAN [2]. Ovo galsko ID po značenju je isto gal-skom YD, koje je isto galskom YDD [3] sa zna-čenjem RODAN; OBILAN; ŽITO, PŠENICA [4]. Ovo YD je isto što i YDD [5]. Galsko Y čita se i kao I [6], te YDD (čitaj: IDD) znači VATRA [7]. Današnje srb-sko IDOL je duži oblik od IDO [8]. U gaeliku ID znači DOBAR, ČASTAN, PRAVEDAN; PRSTEN; DOBIT [9], galek IDH je VIJENAC [10].

Od ID je IDEJA, misao, pomisao, duhovno-intelek-tualni VID. Latinski VIDEO, VIDERE je VIDJETI; SPOZNATI; VID. I gle:

V-ID > V-ID-EO > VIDEO

Latinsko IDUS postanjem je od IDUO sa značenjem ODVOJEN [11], jer se UDALJIO, OTIŠAO. IĆI od polazišta je UDALJAVANJE. Srbsko IĆI postanjem je od IDTI:

ID > IDTI > ITI > IĆI, u ruskom ИДТИ.

I šta je ID? ID je POKRETAČ, ID je TOK koji IDE, ID je VRIJEME, SUNCE, a suština Sunca je VATRA i to je BOG:

“Bog je oganj koji spaljuje.” (Ponovljeni zakon 4, 24)

„Bog je svetlost, i tame u njemu nema nikakve.“ (1. Jovanova 1,5)

ID je TOK, KRETANJE; ID je VRIJEME, ID je SUN-CE, ID je VATRA, ID je BOG. Judaizam, hrišćanstvo i islam na sva usta napadaju IDOLE, a IDOL je antropomorfni LIK SUNCA, čovjekoliki LIK BOGA, jer:

"I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih." (Po-stanak 1,27)

Na samom početku Biblije jasno je rečeno da pra-vljenje IDOLA nije bogohiljenje i nije grijeh, jer čo-vjek je obličjem sličan Bogu i Bog je likom sličan čovjeku ma šta to u izvornom smislu značilo.

Pored naziva IDOL u srbskom postoji naziv KIP. Frigijska planina IDA bila je poznata po svetilištu bo-ginje KIBELE i pogledajmo varijante njenog ime-na prvo na grčkom, zatim na latinskom:

- Κυβέλη = Kybélē,

- Κυβήβη = Kybēbē,

- Κύβελις = Kybelis

Grčka osnova Κυβ odgovara latinskom KYB. Jedno od antičkih Afroditinih imena je Κύπρις, latinski CYPRIS i ona je VENERA [12], boginja ljepote i ljubavi. Ostrvo Κύπρoς, latinski CYPROS, srbski KIPAR, njeno je rodno mjesto, a KIPAR je naziv po bakru, starogrčki Κύπριος, latinski CYPRUS, srbski KIPAR. Tako dolazimo do saznanja da je grčka os-nova Κυβ jednaka latinskom CYP i srbskom KIP, a KIP je IDOL.

Tako je Afroditino ime Κύπρις, latinski CYPRIS, isto što i srbsko KIPURA, isto što i VIDA sa osnovom ID i to je DANA, DANICA, ZORA, keltska i rasenska THANA (ne zaboravimo da je BAKAR plamene boje VATRE, a kelsko TAN je VATRA od čije snage sve KIPI). Tu je i rasenska boginja CUPRA, boginja ra-đanja i svjetlosti, ravna tračanskoj Kubileji, grčkoj Heri i rimskoj Juno.

Pošto se u najvažnijim takmičenjima najbolji spor-taši bore za KUP i to je od sanskritskog CUP i sa značenjem IĆI [13], a IĆI je od IDTI sa osnovom ID od koje je izvedeno IDOL. Sanskritsko KUP znači UZBUĐEN [14] i SJATI [15]. Latinski CUPEDO, CUPIDO je UŽITAK, SLAST, stanje u kojem se KIPI od ljubavi. Od osnove KUP je srbsko KUPA, KU-PATILO, a KUPALO je bog ljetnog solsticija, dana dugodnevice, dana u kojem je Sunce u vrhuncu KUPE zenita sjevernog neba i to je VIDOVDAN (V-ID).

Dakle je IDOL = KIP = KUP. Osnova ID u latinskom IDUS istog je smisla kao ΙΔ (ID) u grčkom εἰδοί (E-ID-OI > EIDOI) [16] i u obe riječi korijenska osnova je ID (ἰδ). Tako latinsko IDA u grčkom glasi Ἰδα-ῖος,Ἴδη [17] , tj. IDAIOS, IDE.

Grčko εἴδ, εἶδος (EID, EIDOS) je LIK, OBLIK, FI-GURA [18] sinonim riječi εἰκών (EIKON) [19], srbski IKONA. Pošto je i to LIK, OBLIK FIGURA, dakle je i isto što i IDOL, samo druga riječ kao sinonim riječi IDOL. Grčko εἰκών (EIKON) postanjem je od kori-jena εἰκ- (EIK-) u kojem je ἰκ (IK) postanjem od srbskog IG u ŽIG:

IG > SIG > ZIG > ŽIG (bol probadanja) > ŽIGA = VATRA.

Velško IG znači OŠTRO [20] i najstarije značenje tog je SUNČEVA ZRAKA, SVJETLOST (IGLA) i ona peče. 0vo IG je u grčkom Αἰγ (AIG < A-IG) i to je planina IDA [21]. Grčko αἰγᾶνέη (AIGANE) je KOPLJE, αἴγειος (AIGEIOS) je JARAC [22], jer je ŽEGARAN, ŽESTOK i ima ROGOVE kao ZRAKE. Grαčko αἴγλη (AIGLE) znači SUNCA ZRAKE [23]. Pogledajmo postanje grčkog αἴγλη (AIGLE): A-IGLE). Od velškog IG je srbsko ŽIG, ŽIGA, IGLA, IGRA, IGRIŠTE, muška imena IGOR i IGNJAT. U latinskom IGNIS osnova IG daje riječi IGNIS zna-čenje VATRA = ID = SUNCE = BOG:

O > OG > OGA > OGAN > OGANJ

Keltska riječ BOG znači BOJA; VISINA; TOPLO; VATRA; ŽIVOT; SUNCE [24].

U genocidnom istrebljenju Srba staroveraca i krst-jana dvoveraca, poluveraca iz Člana 9. Dušanovog zakonika, Nemanja je zatiro sve što se protivilo ka-nonima grčke Ortodoksne crkve:

"…I BLAGODAĆU DATOJ TI OD BOGA PRE-LESNI MRAK BEZBOŽNIH JERETIKA ODAGNA I JERES NJIHOVU ISTRIJEBI, I KAPIŠTA NJIHOVA RAZRUŠI, I IDOLE NJIHOVE SKRŠI I ZLOSLOV-NU PAMET NJIHOVU ZLU ISTRIJEBI, I SLAVU NJIHOVU BEZ OSTATKA UGASI....” [25]

Neki srbski IDIOTI tvrde da je Nemanja napao rimo-katolike, drugi srbski IDIOTI tvrde da su krstjani bili rimokatolici, a idoli srbskih staroveraca i dvovernih krstjana traju od praistorije do 20. vijeka:

https://stecciibogumili.blogspot.com/2024/03/na-steccima-motiv-splazenog-jezika.html

https://stecciibogumili.blogspot.com/2025/03/stecak-sa-isplazenim-jezikom-tek-je.html

https://stecciibogumili.blogspot.com/2024/07/na-steccima-motiv-isplazenog-jezika.html

..............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 165.

[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 41.

[3] Ib. p. 468.

[4] Ib. p. 486

[5} Ib. p. 468.

[6] Ib. p. 485.

[7] Ib. p. 486.

[8] Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio III; Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti; Zagreb, 1887-1891, str. 767.

[9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Her-ne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902- , p. 539.

[10] Ib.

[11] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language, London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 195.

[12] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Bro-thers, 1883, p. 861.

[13] Monier Monier-Williams, Ib. p. 400.

[14] Ib. p. 291.

[15] Ib.

[16] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 414.

[17] Ib. 692.

[18] Ib. p. 415, 414.

[19] Ib. p. 416.

[20] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 254.

[21] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 32.

[22] Ib.

[23] Ib. p. 33.

[24] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 185.

[25] Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan, izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Beo-gradu, Beograd, 1865, str. 64.

HOMEROVI DANAJCI I SRBSKI DAN

Pod imenom DANIA prvi istorijski pomen DANA-JACA je vavilonskim klinastim pismom zapis Pisma iz Amarne iz 1400. god. st. ere. U tom zapisu pomi-nje se smrt kralja DANAJACA. Oko dva vijeka kas-nije, pod imenom DANNUNA ili DENIEN (DEN-YEN), pominju ih Egipćani kao jedan od "četiri na-roda s mora" koji oko 1200. god. st. ere zajedno na-padaju Egipat.

Već u prviim stihovima Ilijade Homer pominje DA-NAJCE (Δαναῶν) [1], i poistovjećuje ih sa Ahejcima iz Mikene i Argejcima.

Za imenicu DAN Petar Skok kaže da je ne samo sveslavenska i praslavenska, nego i baltoslavenska i indoevropska sa značenjem DANJA SVJETLOST sa istom indoevropskom osnovom kao u riječi DI-VAN [2], a DIVAN je od DIV i to je jedna od prastarih srbskih riječi za BOG. Pored oblika DAN postoji i oblik DEN.

Ko su DANAJCI i šta znači njihovo ime?

U irskoj mitologiji govori se da su Irci narod DANA (Tuatha Dé DANANN). Irci su Kelti, Gaelik narod. Gaelik DÀN znači PJESMA; BOGATSTVO; RAD; SUDBA; ZAKON; HRABAR, ODVAŽAN, GORD [3]. Gaelik DANAR je SOKO [4].

Osnova u DAN je DA. I Velšani su Kelti, Vlasi i vel-ško DA znači DOBRO, VRLO DOBRO [5]. I Srbi su Kelti te srbsko DA znači ISTINA, TAČNOST. Velško DAN je RAD, PROIZVODNJA [6], velško DÂN, DA-NAD je ŽARA (kopriva) [7]. Velško DAN postanjem je od TAN [8] sa značenjem UZROK ŠIRENJA; VATRA [9].

Zašto je riječ DAN značila RAD? Dan je za rad, noć za odmor.

Galski DAN znači VATRA, ŽAR [10]. Galsko DAN znači isto što i TAN, DEN, DIN, DON, DUN sa zna-čenjem SUNCE [11].

I Korniši su Kelti i korniško DA znači DOBRO [12]. I korniško DAN, postanjem od TAN sa značenjem VATRA [13], DANS je ZUB [14], a zub je ovakav: Δ.

Irci, Velšani, Gali i Korniši su Kelti, Kelti su Kimbri, Kimbri su Kimeri, Kimeri su Tračani, Tračani su Iliri, Rasi, Raseni, Rašani, Serdi, Serbi, tj. Srbi.

Da vidimo šta grčki jezik kazuje o imenu DANAJCI?

U starogrčkom DANAJCI su Δαναοί (DANAOI). Ko-rijenska osnova u grčkom Δαναοί je δᾶ (DÂ) od kojeg je izvedeno δᾶν (DAN), u stvari δᾶν znači isto što i δᾶ [15]. Grčko DÂ ( δᾶ, Δᾶ ) je od dorskog Δάν = Zάν [16] u Teokrita Δᾶν [17], tj. Zήν, Zεύς = Zῆν (tj. Zῆνα) [18].

U grčkom DAN je gromovnik ZEVS, a grčka imena ZEVSA su Διός, Ζηνός, Zηvi, Ζῆνα, Ζάν, Ζανός, Ζῆ-να, Δήν [19]. I pogledajmo oblik grčkih riječi i istog ili srodnog oblika i značenja srbske riječi:

a) Δάν = DAN,
b) Zήν = ZEV > ZEVATI,
c) Ζάν, Ζανός j= ZAN > ZANOS,
d) Δήν = DEVA, DEVICA;
e) Zηvi = ZENA > ZENICA (oka).

I dijete bi shvatilo da to nije slučajnost, ali zvanični lingvisti ćute kao zaliveni, jer tako moraju, tako im je naređeno iz vrha državnih ezoterista jezuita, cio-nista, iluminata i ostalih masona, čuvara tajne. I još nešto: sva ispred nabrojana imena Zevsa na kret-skim kovanicama napisana su TAN [20] i ovo TAN je keltsko TAN sa značenjem VATRA, SUNCE:

- TAN > DAN,
- TAN > TANKO > DANKO,
- TAN > TANA > DANA,
- TAN > TANJIR, TANJUR,
- TAN > TANASIJA, TANASKO, TANKOSA;
- TAN > TANDRK > TANDRČAK,
- TAN > TAN + GAR > TANGARA > TANDŽARA.

Grčko δᾶνός, (DANOS) značI SPALJEN, IZGORIO, SUV [21] i jasno kao dan da je to od keltskog TAN, odnosno DAN. Tako i grčko δάνος (DANOS) znači POKLON, DAN, DANO, DANA:

"Jovan odgovori i reče: ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude DANO s neba." (Jovan 3,27)

I kao što su od DIN i DEN nazivi DINAR i DENAR, tako je kod Perzijanaca od DAN kovanica δανάκη (DANAKE) [22].

I da bi se sve izokrenulo i tajnu, osnivači Grka iz-mišljaju svoju mitologiju u kojoj ime Δανάη (DANAE) znači SUVA ZEMLJA [23], iako u Δανάη uopšte nema riječi ZEMLJA. Po izmiljšenoj mitologiji Δανάη (DANAE) je ćerka kralja Libije koja sa Zevsom do-bija sina DANAOSA (Δάναoς), kralja ARGOSA i pretka svih DANAJACA (Δᾶναoi).

Grci ne znaju šta znači ime DANAOI (Δᾶναoi) i ofrlje pretpostavljaju da znači ZEMLJOROĐENI [24], a Englezi to prevode kao DANAĀNS [25].

DAN je VATRA, SUNCE, a ime DANAI, tj. DA-NAJCI, sinonim je imenu PELASTI, RASENI i TRA-ČANI sa značenjem TRAČNI, SJAJNI. Zato se zem-lja DANAJACA naziva ARGOS, jer AR je SUNCE, ARGOS (ἀργός) je SUNČAN [26].

Tako vidimo da su DAN i ARG istog značenja i to je SUNCE. Od AR je izvedeno ARG, od ARG je izve-deno keltsko ARGHANS sa značenjem SREBRO [27], a grčki ARGAINO (ἀργαίνω) znači BIJEL [28]. Pošto u grčkom nema punoznačne riječi AR, dok u galskom AR znači VATREN, PLAMTEĆI; SUNCE [29], dakle su grčko ARGOS i ARGAINO postanjem od galskog AR i ARG.

Od DAN su DANAK i DANCE. Po narodnoj poslovici "Ne ispijaj svakoj čaši dance," Vuk zaključuje da DANCE znači DNO, ali DANCE je i poklop na čabru i na krošnji: "Pčelar ozgor digav dance gleda." [31]. DANGA je ŽIG, PEČAT, BILJEG [32] i kad sviće, tada DANI.

DANCE je OKRUGLO, DAN je SUNCE, DANICA je zvijezda. Slovo Δ (D) Δ je kao ZUB i ono je iz vin-čanskog preko pisama tračanskih naroda prene-seno u feničansko pismo, a oblik slova Δ je po zu-bastim zrakama Sunca: ΔΔΔΔΔΔ: Δ = SJAJ = DAN = SUNCE.

Sanskritsko DAN znači VIDJETI [33], englesko DANCE je PLES, francuski DANSE i to je OK-RETANJE u ritmu, KOLO, makedonski TANEC, bu-garski TANC, ruski TANEC, poljski TANIEC, nje-mački TANZ, itd.

DANAJCI su PELASTI, tračanski narod kao i Tro-janci. Zašto su Danajci ratovali protiv Trojanaca? Vojska je ratovala iz moranja pred silom kraljeva, a kraljevi radi pljačke, roblja, vlasti i, u slučaju Troje, radi osvete zbog otete Jelene, supruge brata da-najskog kralja. Tu je još jedan razlog: religijsko sektašenje i promjena vjere kao uzrok rata između ezoterijskih vođa misterija nove religije protiv vođa misterija stare religije. Tako se kroz novu religiju stvara novi narod. Kroz grčke misterije i novu mitologiju od tračanskih naroda stvoreni su Grci, od tračanskih dijalekata stvoren je grčki jezik i evo primjer danajskog imena AHILEJ:

AHILEJ (grčki Ἀχιλλεύς), sin PELEIDASA (Πηληϊά-δεω), je DANAJAC iz AHEJE (Ἀχαιῶν). Pogledajmo njegovo ime: AKHI + LEUS ( Ἀχιλ + λεύς) i upore-dimo sa galskim: AGHI + LEU > AGHILEU > AG-HILEUS. Galsko AGHI znači BORBA [34], LEU je LAV[35].

AHILEJEV otac je PELEIADAO (Πηληϊάδεω), u pre-vodima skraćeno PELEJ: PELEIA + DEO > PELE-IADEO. Galsko PELEI je od osnove PEL, PELE sa značenjem GLAVA, KUGLA, SFERA; SUNCE [36] = BAL = BEL. Galsko DEO znači BOG [37] te PE-LEIADEO znači BOG SUNCA ili pelaški PELEI DASA = SJAJNI DASA, SJAJNI HEROJ.

Iz morfologije i etimologije Ahilejevog imena i imena njegovog oca otkriva se pelaško porijeklo Danajaca i vrijeme transformacije Pelasta u Grke i pelaške u grčko religiju:

"Pelastii su se služili barbarskim jezikom. Ako je doista sve to bilo pelaško, i atički narod, budući da je i on bio pelaški kad se pretvarao u grčki, naučio je i nov jezik." [38]

Nikakvog novog jezika nije bilo, jer skoro svi korijeni i sve osnove riječi grčkog jezika jesu u jezicima tračanskih potomaka. Tako i Herodot ne tvrdi sa sigurnošću da je ikada postojao posebni grčki jezik, nego kaže: "... kako mi se čini ...":

"Grčki je narod od svojeg nastanka, kako mi se čini, upotrebljavao uvijek isti jezik. Dok je bio odvojen od Pelasta, bio je neznatan, no od maloga proširio je svoju vlast na mnoštvo naroda, a pridružili su mu se prije svega Pelasti, a zatim i brojna druga barbarska plemena." [39]

Ovi "barbarski narodi" stvorili su sve ono prehe-lenističko i helenističko koje danas pripisuju Grcima, jer lukavi prevaranti kroz svoju biblijsku ideologiju preko svojih masonskih loža već par vijekova pot-puno vladaju svim arjanskim narodima, a od 2020. pokušavaju svijetom da zavladaju.

I grčki lažovi skupa sa judejskim lažovima osmislili su Bibliju, knjigu tajnih kodova i prevara koju oko dvije i po milijarde ljudi naziva "Riječ Božija" i "Sveto pismo". Tragično stanje opšte propasti...

..............................
[1] Homer, Ilijada, Knjiga I, stih 258.
[2] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 380.
[3] p. 310.
[5] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I, Denbigh: Pu-blished by Thomas Gee, 1832, p. 362.
[6] Ib. p. 386.
[7] Ib.
[8] Ib.
[9] Ib. Vol. II, p. 525.
[10] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 435.
[11] Ib.
[12] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 84.
[13] Ib. p. 86.
[14] Ib.
[15] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Bro-thers, 1883, p. 324.
[16] Ib. p. 321.
[17] Ib.
[18] Ib.
[19] Ib. p. 634.
[20] Ib.
[21] Ib. p. 325.
[22] Ib. 324.
[23] Ib.
[24] Ib.
[25] Ib.
[26] Ib. p. 213.
[27] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-tionary; London: Simpkin, Marshall & Co.; Plymouth: W. H. Luke, 1887. p. 144.
[28] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib, p. 212.
[29] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome I, p. 74.
[30] Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, Beč, Štamparija jermenskoga namastira, 1818, st. 219.
[31] Djura Danicic, Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio II; Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti; Zagreb, 1884-1886, str. 259.
[32] Ib. str. 264.
[33] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 468.
[34] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 23.
[35] Ib, Tome III, p. 81.
[36] Ib. p. 242.
[37] Ib. p. 449.
[38] Herodot, I, 57,3.
[39] Ib. 58,1.

VLAH I VLASI

 

 

O nazivu VLAH važi opšte je mišljenje da to znači STRANAC, uglavnom za pripadnike sa teritorije Rimskog carstva i da je polazište tome njemačko VALH. Međutim, ne može se ime nekog naroda određivati po tumačenju tog imena stranog naroda drugačijeg jezika, nego po jeziku dotičnog naroda, jer je ime naroda razumljivo samo tom narodu.

O imenu VLAH, VLASIMA i VLAŠIĆIMA:

"Najstarija je potvrda iz 1070. villa Vlasichi na Pagu. Vrlo čest toponim, Vlašić, planina kod Travnika, sa -ič kao u MUčić = Mlečanin. Ovdje će značiti po svoj prilici dalmatinske Romane, a ne kao u Vrbanji na Hvaru, gdje se, kada na Biokovu pale vatru, veli Vlašići goridu oganj." [1]

Gle, gle: VLAŠIĆI se povezuju sa OGNJEM!? Na šta nas to upućuje i čemu će nas to odvesti?

O porijeklu naziva VLAH i VLASI Petar Skok kaže:

"Vlah je praslav. (?) posuđenica iz got. '*walhs', str-njem. 'walah', 'walk', nvnjem. 'velsch'. U germanske jezike ušla je ta riječ od imena keltskog naroda Volcae (Caesar), Oύόλκαι (Strabo, Ptolomej). Ta je riječ u keltskom dijalektu ('gali', upor. engi. 'Wales', Cornwall] pridjev 'fole' u značenju »celer, alacer, brz«, a dovodi se u etimologijsku vezu s našom vlas, jer su .nosili veliku kosu (upor. Arecomici)." [2]

Gaelik LA znači DAN, SVJETLO, SUNCE [3]. AL je istog značenjem kao i LA u VLAH te Skokovo pret-postavljeno gotsko *WALHS, staronjemačko WALH, WALK novonjemačko VELSCH porijeklom su od sanskritskog VALH ili BALH, koje daje izvedeni-cama značenja SAVRŠEN; SLOVITI; SJATI [4]. Ovo sanskritsko VALH ili BALH je od srbskog VAL ili BAL u TRIVAL ili TRIBAL, zatim u srbskom VALOV, VA-LJAK, VALJNIK, VALJAN, UVALA.

Gotsko WALDAN znači MOĆ, VLAST, VLADAR; WALIS znači IZABRAN, ISTINIT; WALDUFNI je MOĆ, STARJEŠINSTVO; gotsko WALWISÔN je VALJANJE [5] (Goti su Geti, Tračani).

Od srbskog VAL je englesko VALE (uvala), VALET (novčanik), lično ime VALENTINE; VALIANT je HRABAR, SILAN, VRIJEDAN; VALERIAN je vrsta cvijeća, a postojala je i panonska provincija VALE-RIA; VALUE je VRIJEDNOST. Zvanično to je od latinskog, ali srbski je stariji od latinskog, jer srbsko se da i slikovno dokazati: VAL = ⌒ , UVALA = ◡ = U-VAL-A = VAL u obliku slova (izmedju dva VALA je uvala). U jadranskom primorju (Perast, Škaljari, Du-brovnik, Rab, Božava, Istra) UVALA je VALA [6].

VAL je SUNCE, VALA i VLAKA su ZRAKA, SJAJ, SVJETLOST (HVALA).

VAL je isto što i BAL, BAL isto što i BEL. Galsko BEL ili BAL je SUNCE i ono je VELIKO, VISOKO, SJAJNO, UZVIŠENO, VELIČANSTVENO, VRHOV-NO; BELO; GLAVA; TOPLO, IZVOR; PRINC, GO-SPODAR, GOSPOD [7], itd.

Od srbskog BAL je srpsko i sanskritsko BALA sa značenjem SILA, SNAGA, MOĆ, ŽIVOTNOST, VRI-JEDNOST [8]. Od BAL su BALON, BALA, BALTA, BALŠA, BALIJA, BALVAN, BALKAN, BALKON, BALČAK, BALANS.

Gaelik GAL znači BUKTANJE ZAPALJENE SLAME; ROD, RODBINA [9]. Ovo GAL je u srbskom GA-LEB, RAZGALITI, u engleskom GALA, slavlje, u grčkom GALA (γάλα), mlijeko, jer izvorno značenje riječi GAL je SJAJ, BJELINA i GAL je sinonimn nazivima VAL, BAL, BEL, VEL, VIL, VOL, GOL [10]:

a) VAL > VALH = staronjemačko WALH, VALK = WALSH = WELSH = VELŠANI;
b) VOL > VOLKAE = keltski narod,
c) VOL > VOLSCI = osko-sabelinski narod južno od Rima.

Pošto je VAL isto što i VEL, tako je WELSH isto što WALES (i Velšani su Vlasi). Od VAL je VALU-TA, para, novac.

Dakle, Skok pretpostavlja da nazivi VLAH i VLASI potiču od pretpostavljenog gotskog *WALHS, staro-njemačkog WALAH, WALK i sve je od imena kelt-skog naroda VOLKAE, jer se to ime, kaže Skok, dovodi u etimologijsku vezu s našom VLAS, jer su nosili VELIKU KOSU, tj. bili su VLASATI, ali u stara vremena svi barbari su nosili veliku kosu i nisu se svi zvali VOLKAE, dakle naziv VOLKAE i VLASI nije bukvalno naziv po ljudskoj kosi.

Pošto su VOLKAE nosili VELIKU KOSU, dakle su bili VLASATI, RUTAVI, ČUPAVI i gle: sanskritsko ROMAN znači VLASAT, RUTAV, ČUPAV [11]. Po RUTAV ime su dobili Vlasi RUTENI. Dio keltskih GALA RUTENA u Cezaorov vrijeme boravio je u fransuskoj GALIJI, a dio RUMUNIJI, zakarpatskoj BUKOVINI, MOLDAVIJI, GALICIJI, VOLHINIJI i RU-SIJI i to su današnji RUSINI, tj. RUSI, jer ime RU-SINI dala im je Rimokatolička crkva nakon njihovog unijaćenja početkom druge polovine 19. vijeka.

Keltski (gaelik) ROM su RUTE, MALJE, ČUPERAK, PERČIN, ROG [12], gaelik ROMACH je BRADAT, RUTAV, KOSMAT, VLASAT [13]. Naziv ROMANIA znači VLAŠKA, bosanska planina ROMANIJA je planina ROMANA, tj. VLAHA. Ovo je dokaz da su nazivi VLAH i ROMAN istoznačene riječi, dva isto-značena imena jednog naroda i ROMAN EM-PIRE bukvalno znači VLAŠKO CARSTVO.

ROMAN znači VLASAT, VLAS je DLAKA, VLAT je DIO TRAVE. Riječ VLAS izvedena je od LAS sa osnovom LA. Galsko LA je SVJETLOST, SJAJ [14]. Sanskritsko LAS i LASA znače SVJETLOST, SJAJ, ISKRIČAVOST, PLAMEN, BLJESAK [15]. U gaeliku LAS JE sa istim značenjem: SVJETLOST, SJAJ, ISKRIČAVOST, PLAMEN, BLJESAK [16]. I gle:

a) V-LA-H > VLAH = SJAJAN, ZARAN, ŽARAN, TRAČAN;
b) V-LA-HI > VLASI = SJAJNI, ZARNI, ŽARNI, TRAČNI.

Na grčkom VLASI su VLAKHOI (Βλάχοι), rimski ROMANOI:

- VLASTOS, VLASTAVO (βλαστός βλαστάνω) = IZDANAK, PUPOLJAK [17];
- VLASTIKOS βλαστικός) = PUPANJE, KLIJANJE [18];
- VLASTIKOS (βλαστικός,) = RAST [19];
- VLASTE (βλάστη, βλαστεῖον) = KLIJANJE, NICA-NJE [20];

U grčkom VLAS upućuje na RAST, VLASANJE. Galsko VLAS istog je značenja kao BLAS, FLAS, PLAS sa značenjem BIJEL [21]. Osnova u BLAS je BLA istog smisla kao FLA, PLA i VLA sa značenjem SUNCE [22], jer od PLA je srbsko PLAM, PLAMEN, PLAZMA.

VLA je SUNCE i ono je VLAST, VLADAR; VLAS je LINIJA koja se (PO)VLAČI od VLA; VLAS je tanka NIT, VLAT, ZRAKA, TRAKA. VLASI su VLASATI, SJAJNI, TRAČNI TRAČANI.
..............................
[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 607.
[2] Ib, str. 608.
[3] Robert Archibald Armstrong, A Gaelic Dictionary in Two Parts; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 337. 281.
[4] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 929.
[5] G. H. Balg (Gerhard Hubert), The First Germanic Bible translated from the Greek by the Gothic bishop Wulfia in the Fourt century, Milwaukee, Wis., 1891, p. 459.
[6] Petar Skok, Ib. str. 561.
[7] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 149.
[8] Monier Monier-Williams, Ib. p. 722.
[9] Robert Archibald Armstrong, Ib. p. 281
[10] Jean-Baptiste Bullet, Tome III, Ib. p. 464; Tome II, p. 149-150.
[11] Monier Monier-Williams, Ib. p. 889.
[12] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 769.
[13] Ib. p.
[14] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 64.
[15] Monier Monier-Williams, Ib. p. 899.
[16] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 570.
[17-20] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 284.
[21] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 175.
{22] Ib. p. 581.