TALMUD, BIBLIJA I KURAN

KAD JE I KAKO SVE POČELO

Sredinom 5. vijeka st. ere među narodima koji se obrezuju Herodot ne spominje Hebreje, Judeje, Je-vreje ili narod Izrailja! Kako to može biti? Vrlo jed-nostavno: u Herodotovo vrijeme, ni prije Herodota ni vijek nakon Herodota niko od antičkih istoriografa ne spominje Hebreje, Judeje ili narod Izrailja, jer tada nije bilo ni judaizma ni Judeja, niti je postojao hebrejski jezik, jer su i u prvom vijeku nove ere u Jerusalimu i šire svi govorili aramejskim.

Sva biblijska mitologija Petoknjižja izmišljana je od sredine 5. v. st. ere. Avram nije postojao, Isak, Is-mail, Jakov i dvanaest plemena izrailja, Mojsije sa egzodusom, kralj Saul, David, Solomon i njegov hram, Sveti Ilija, sve to nije istorija i tome istorijskih dokaze nema, to je izmišljana mitologija autora Bi-blije od sredine 5. v. st. ere.

Sve je počelo 536. st. ere kad car Kir Medijanin osvaja Persiju (Medi su ogranak drevnih Kimera, tj, Tračana). Car Kir oslobađa sve u Perziji zatečene robove, a jednoj grupi robova daje posebno ovla-štenje: daje im napismeno dozvolu da idu u Je-rusalim i da tamo preko nove vjere stvore sebi novi narod koji će im služiti i od kog će živjeti kao nje-gove vojvode i podanici:

"Ovako veli Kir car Perzijski: sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i on mi je zapo-vjedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji." (Ezra, 1, 2)

Osim biblijskog gornjoj tvrdnji nema istorijskog tra-ga, ali neka im i to bude. Vođa toj grupi bio je od cara Kira novoimenovani princ Zorobabel, u prevo-du "zora kapije Božije" ili "svjetlost oca Ela", ime srodno imenu Zoroastre, perzijskog mitološkog os-nivača zoroastranizma.

Nakon svih logističkih priprema i četrnaestogodiš-njieg listanja starih spisa i osmišljavanja nove reli-gije, godine 522. Zorobabelj sa saradnicima, vojs-kom i dijelom naroda stiže u Jerusalim, a 520. po-činje da zida hram u Jerusalimu. Hram je bio kao kocka, a kocka je simbol Zemlje i čovjekove krea-tivnosti, nasuprot krugu koji predstavlja nebo, Boga i bogove. Kad je hram završen, sve je stajalo tako stajalo sve 459. u vrijeme sedme godine vlade va-vilonskog cara Artakserksa.

Te 459. iz Vavilona u Jerusalim stiže nova grupa vavilonskog tajnog društva koju predvodi književnik Ezra sa dvanaest pomonićka i sa vojskom. Sa so-bom Ezra donosu u Vavilonu napisanu knjigu "Moj-sijevi zakoni" i pošalje Ezra po Jerusalimu i okolini vojsku da razglasi zakon cara Artakserksa. U tom zakonu pisalo je i ovo:

“A ti, Ezra, po mudrosti Boga svojega koja ti je data postavi upravitelje i sudije da sude svemu narodu što je s one strane rijeke između svijeh koji znadu zakon Boga tvojega, i ko ne zna, učite ga. A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.” (Ezra 7,26)

Kad je narod čuo zakon cara Artakserksa i vlast koju je Ezra dobio od cara, slijedi nova Ezrina ob-java:

“Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jeru-salemu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih, koji se vratiše iz ropstva. I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezdra 10,7-9)

I tako u Jerusalimu i okolini pod prijetnjom Ezrine sablje sve staro prestaje i stvara se nova religija, judaizam, stvaraju se novi propisi koji vremenom postaju vjerski običaji, stvara se nova vjerom nametana kultura i kroz novu vjeru stvara se novi narod zvani Judeji, samo je jezik ostao nepro-mijenjen, aramejski, jezik nastao iz jezika tamno-šnjih Kimera Zimra.

Ulaskom Sunca u zodijački znak Riba, nova grupa članova tajnog društva predvođena apostolom Pet-rom osniva novu sektu judaizma, kult Isusa Naza-rećanina. Isusa su njegovi sljedbenici proglasili za Božijeg sina i Bogočovjeka, koji je, po njihovom pripovijedanju, vaskrsao iz mrtvih i vaznesao se na nebo.

Prvi sljedbenici te sekte prodaju svu svoju imovinu, i sve pare predaju Petru, pređašnje zvanom Simon. Tako bez ikakve imovine i žive oni u komuni hraneći se sa istog kazana. Bila je to prva prava komu-nistička komuna u kojoj "niko ništa nije imao i bili su srećni":

"A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno. I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kućama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca..." (Djela, 2, 44-46)

Tradicionalni judejski prvosveštenici ne žele nikakav reset svoje vjere i strahujući da ne izgube vlast nad narodom počinju da progone i ubijaju Petrove sljed-benike, a Petar sa onim parama od od prodanih imanja pobježe u Rim i tamo nastavlja svoj isti po-sao.

Kao trinaesti član Petrovoj ekipi pridružuje se Pavle, ranije zvani Savle (u kult se učlanjivalo inicijacijom krštenja i pri tome je svako dobijao novo ime). Prije toga Pavle je bio hramovni isljednik vjerske policije i progonio je, hvatao i na sud izvodio pripadnike Pet-rovog kulta. Kad se krstio, Pavle je otišao da širi ideje kulta po Maloj Aziji i Iliriji.

I malo po malo judejski kult tajno se širio Rimskim carstvom, prvo među robovima i sirotinjom. Sad rimski imperatori strahuju od reseta svog sistema i gubljenja svojih povlastica te počinju da progone, sude i ubijaju pripadnike Isusovog kulta, koji su u Pavlovo vrijeme u Maloj Aziji promijenili ime i kres-tjani.

Pošto su siromašne i ugnjetavane narode mase uvi-jek protiv samovolje vlasti, broj članova Isusovog kulta sve više raste i širi se. Već su i neki aristokrati, vojnici i oficiri, kao politički neprijatelj carevi, tajni članovi tada već zvanih hrišćana.

U borbi za carsku vlast Konstantin proglašava vjer-sku slobodu hrišćana. Time pridobija hrišćane na svoju stranu, pobjeđuje protivnike i postaje car Rim-skog carstva, a hrišćanstvo postaje nova zvanična vjera, tj. ideologija Rimskog carstva.

I počinje novi evropski reset: ukida se rimsko pravo i rimski politički sistem, nestaje pred zakonom slobo-dnih građana i svi postaju robovi feudalnih gospo-dara, a sva zemlja i sve na zemlji postaje vladarevo i crkveno.

Kasnije dolaze sve noviji i noviji lokalni reseti iste ekipe vavilonskog Zorobabeljevog i Ezrinog tajnog društva i evo danas na početku Vodolije čovje-čanstvo je tu gdje jest: pred svjetskim Velikim rese-tom, transhumanizmom i potpunim biološkim i fizič-kim istrebljenjem čovjeka i čovječanstva.

Dakle, prva grupa vavilonskog tajnog društva osno-vala je judaizam, druga posebna grupa otišla je na istok i osnovala budizam, treća grupa je osniva hinduizam, četvrta osniva hrišćanstvo, peta među Arapima osniva islam, šesta osniva komunizam, a sedma ekumenski globalizam. Vodja svim je tajno društvo vrha osnivača judaizma danas oličeno u Cionizmu, Iluminatima i ostalim granama masone-rije. Oni ne vjeruju u Boga, nego u Bogočovjeka, tj. Čovjekoboga.

Pored ovakvih genocidnih ideologija utemeljenih na pohlepi nepravdi, mržnji, zločinu i lažima o nevidlji-vom i nesaznatljivom Bogu, moderni svijet ima sa-mo jedno moguće rješenje i to je globalni komuni-zam kineskog tipa. Nije idealno rješenje, ali boljeg rješenja danas nema i to je jedina šansa za opsta-nak čovječanstva.

IZ PIRAMIDINE KNJIGE VREMENA

Ovih dana druge polovine juna 2025. pred našim očima odvija se finalni plan i cilj pisanja Biblije, stvaranja judaizma i hrišćanstva i to je pokušaj us-postavljanje svezemaljske vlasti Nimrodovog tajnog društva vavilonskih Velikih magova, plan kojim su oni od malih nogu kroz vjersku indoktrinaciju skoro sve sljedbenike Biblije uvjerili da je njima u vlast i imanje Bog lično obećao predati svu Zemlju:

"Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: ti si sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Uda-rićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončar-ski sud. Sad carevi, orazumite se; naučite se sudije zemaljske!" (Psalm 2,8-10)

I mišljenju blokiranog i ukalupljenog razuma sljed-benici Biblije zaista misle da je Biblija riječ Božija, a ne ljudska tvorevina pisana ljudskom rukom sa planom i svim metodama osvajanja cijelog svijeta i sveg blaga zemaljskog. Od ranog djetinjstva izlo-ženi lažima Biblije mnogi hrišćani Zapada progra-miranih mozgova spremni su da ginu za globalnu pohlepu tkz. "Božijeg naroda".

Kao udarni dan kodovi Velike piramide pokazuju 24. jun 2025. što je 2546,841242 godina od 522. st. ere kao godine "izlaska" iz Vavilona i početka Zeruba-belove obnove Jerusalima i gradnje jerusalimskog kockastog hrama.

IDOLI ISPLAŽENOG JEZIKA

Ruke su u znaku dvosjekle sjekire, kasnije rune rune DALET (▷◁) sa značenjem DAN (unutra je prepodnevno i popodnevno sunce).

BIBLIJSKE IDEOLOGIJE

Judaizam, hrišćanstvo i islam? Njihove vlasti sve zatiru i ne ostavljaju ništa što im se ne pokori tije-lom, umom, dušom i imovinom. To su genocidne ideologije uvijene u alegorije o Bogu. Od vremena njihovih osvajanja, sva istorija čovječanstva i naro-da, sva antropologija i arheologija su njihove ideo-loške laži. Zbog njihove agresivne netolerancije i pohlepe čovječanstvo je unesrećeno, hiljadama go-dina unazađeno i njegov opstanak doveden u pita-nje.

VINČANSKA BOGINJA ISPLAŽENOG JEZIKA

“Kulturni sloj u Vinči, moćan 10,5 m., imaće se, pre-ma tome, razdeliti, na osnovi karakterističnih odlika, u tanje slojeve kojima će odgovarati kraći vremenski periodi u vremenskom interval od oko 1600 godine pre Hr. do oko 6 godine po Hr.” (Miloje M. Vasić, Preistoriska Vinča I.; Beograd, Izdanje Državne štamparije, 1932, str. 97).

ISPLAŽENI JEZIK I PORUKA PROTOMAJSTORA VELIKE PIRAMIDE

Po zvaničnoj nauci zadnje Ledeno doba završava se oko 10.000 godina stare ere, iako je to ledeno doba rezultat biblijskog potopa 2626-2625. god. st. ere. Kulture Karahan Tepe i Gobekli Tepe datiraju na 12.000-10.000 god. st. ere, Lepenski Vir na oko 9500-6000 god. st. ere, Vinču na 5500-3500 st. ere, bronzanu kulturu Vučedola datiraju na 3000-2200 st. ere, sve hiljadama godine više nego jest.

Sredinom prve decenije 20. vijeka prva iskopavanja Vinče počeo je tada najugledniji srpski arheolog Mi-loje Vasić. Po Žutom i Belom Brdu i okolnim loka-cijama od 1908. iskopavanja traju u intervalima sve do 1982. U zaključnom datiranju Vinče Miloje Vasić dolazi u sukob sa predstavnicima evolucionističke Bečko-berlinske škole:

“Dakle, Vasić je svojim stavom došao u sukob sa nemačkom školom. Fasciniran je antikom i klasič-nom arheologijom u najužem smislu. Taj sukob sa nemačkom arheologijom se sve više zaoštrava i Va-sić je energično protiv svih zastupnika nordijske te-orije." [1]

Dakle, u arheologiji postoje različite teorije. Teorija je pretpostavka i ne mora biti istina, može biti greš-ka, zabluda ili namjerna ideološka podvala. Kao pri-stalica Bečko-berlinske škole iznad citirani arheolog Milutin Garašanin osuđuje Vasića kao pristalicu kla-sične arheoogije. Vasić Vinču datira klasičnim meto-dom poređenja sa prethodnim nalazima:

“Na dubini od 4-5 metara ispod površine prvi put se pojavljuje specijalna ornamentalna tehnika, tzv. teh-nika crvenog slikanja bez sjaja, koja u svemu odgo-vara istoj tehnici u Tesaliji iz bronzanog doba, koje je prethodilo poslednjem odeljku najmlađe minon-ske periode (L. M. III). Moćnost ovog sloja u Vinči u kojem se pojavljuje ta tehnika iznosi oko 2 metra. Na dubini od 2,﮲5 metra pojavljuju se već keramički fragmenti, koji u svemu odgovaraju keramici s ovde proučenih nalazišta. Takve keramičke ostatke nala-zimo u celoj dubini sloja od 2﮲5-0 metra ispod po-vršine.” [2]

"Nordijska škola" je njemačka Bečko-berlinska ško-la, cionističko-iluminatska škola zapadnih darvinista koja od početka 20. vijeka postepeno preuzima zva-ničnu vlast u svim granama nauke. Od druge polo-vine 20. vijeka njihove specijalne komisije počinju arheološke nalaze da datiraju metodom C-14. Da li je taj metod tačan i da li oni tačno izvještavaju, to niko ne može provjeriti, ali njihov izvještaj je zva-nični amin i drugačije ne može i ne smije biti. Ko im se suprotstavi, biva istjeran sa lokacije, otpušten s posla, klevetan i napadan ili likvidiran.

Arheolog dr Miloje Vasić je prvi otkopavao Vinču i dao je svoju završnu riječ o starosti Vinče:

“Nama je na ovom mestu najzgodnije obeležiti zna-čaj Troje i njenih nalazaka naročito za datiranje po-jedinih kulturnih pojava u Dunavskoj Dolini, je rod toga zavisi i pravilno shvatanje celokupne praisto-rijske kulture u našoj oblasti.” [3]

Vasić je rekao i ovo:

“Moje datovanje osnivanja Vinče u doba prelaza iz 7. u 6. vek pre Hr. naišlo je na opoziciju drugih na-učnika. Ostajući pri svome datovanju Vinče, ja ne mogu na ovom mestu, zbog oskudice prostora dis-kutovati tako krupno i važno pitanje o datovanju pre-istorijskih kulturnih predmeta i pojava u Dunavskoj Dolini.” [4]

Najdublja prošlost u koju Vasić stavlja Vinču je 1600 st. ere:

“Kulturni sloj u Vinči, moćan 10,5 m., imaće se, pre-ma tome, razdeliti, na osnovi karakterističnih odlika, u tanje slojeve kojima će odgovarati kraći vremenski periodi u vremenskom interval od oko 1600 godine pre Hr. do oko 6 godine po Hr.” [5]

Počev od praistorije i kultura Karahan Tepe, Le-penskog Vira, Vinče susjednih srodnih kultura, od drevnog Egipta pa kroz bronzano i željezno doba, sav srednji vijek, kroz hinduizam, kod Polinežana i Maja te kroz savremeno doba do pred kraj 19. vi-jeka kod Srba traju prikazi isplaženog jezika na idolima, amajlijama, oružju, novcu i nadgrobnicima. To svjedoči kontinuitet elemenata arjanske vedske duhovnosti obožavanja Sunca i Boga Sunca, Živo-tvorne Vatre i Svjetlosti nebeske i zemaljske.

I sve pomenute arheološke lokacije i artefakri iz vremena su nakon opšteg potopa 2626-2625. Tako tvrdi arhitekta Velike piramide i to ne može biti netačno, jer on je znao i mjere Zemlje i hiljadama godina prije nego su vavilonski Veliki magovi u bib-lijski spis zapisali mjere Solomonovog hrama. On je znao i nama pokazao kako su mjere Solomonovog hrama geometrijski povezane sa mjerama Piramide i Zemlje, znao je godinu biblijskog potopa, crkveni datum Isusovog rođenja, datum njegovog raspeća, vaskrsenja i kazao nam da će između 2035-2070. biti kraj naše civilizacije, možda kraj čovječanstva, možda i kraj svijeta.

Dozivaj se pameti, narode, naročito vi zidari NSP i "nove istine", jer mnogo ste Istini lažući od Svjetlosti odstupili, Sunce omrznuli i čovjeka ljudima za Boga proglasili.

..............................
[1] Milutin Garašanin, razgovori o arheologiji. Raz-govarali i priredili Staša Babić i Miodrag Tomović, Izdavač "3T" d.o.o., Beograd, 1996, str. 19.
[2] Miloje M. Vasić, Žuto brdo; Starinar, Novog reda godina VI, 1911, str. 67, 72.
[3] Ib.
[4] Miloje Vasić, Dunavska Dolina i Italija u gvoz-denom dobu; Starinar, Treća Serija, Knjiga XIII, Dr-žavna Štamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1938, str. 30.
[5] Miloje M. Vasić, Preistoriska Vinča I.; Beograd, Izdanje Državne štamparije, 1932, str. 97.

OGLEDALO SRBA

Rana jerusalimska crkva bila je prva istorijska ko-munistička komuna u kojoj niko ništa nije imao i vje-rujući u Bogočovjeka bili su srećni:

"A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno. I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kućama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca..." (Djela 2, 44-46)

"DNO" JR "KRSNI HLJEB" VUČEDOLSKE KULTURE

Imenica KRST i pridjev KRSNI postanjem su od starosrpskog KRES (danas velški pisano: CRES). KRES je VATRA, VATRA je SUNCE, SUNCE je SVJETLOST, SVJETLOST je SLAVA.

Zvanična arheologija datira vučedolsku kulturu na 3000-2200 st. ere i lažno datiraju za preko 1000-2000 godina.

VIŠNJI BOG I DANAŠNJI SRBI

U ovo vrijeme globalizacije otkrivati, pisati i postav-ljati dokaze istinite istorije Srba zaista nema smisla, jer i srpski pravoslavni intelektualci u tranziciji svi-jesti Srba ka Novom svjetskom poretku brišu stvar-nu i lažući stvaraju "novu istinu".

Prikazi splaženih jezika na idolima, amajlijama i ant-ropomorfnim likovima stećaka svjedoče trajanje iste srpske vedske duhovnosti od prvih postpotopskih vremena do kraja 19. vijeka, ali Srbi to kriju, jer to nije u interesu laži biblijske "mesijanske" ideologije.

I pored svih dokaza, niko od Srba ne reaguje, ćute Srbi i kriju ovo čudesno otkriće jer su laživog Anti-hristovog duha kojeg oni i dalje zovu Isusom Hri-stom.

Istinski Isus Hrist je rekao da je on istina, put i život i da su oni njegovi, svjedočili bi istinu i govorili istinu, ali oni samo lažu, lažu i lažu, jer su antihristi.

Od kad su se odrekli Sunca i Boga Sunca, ne stra-daju Srbi zbog pravoslavne vjere, nego zbog pravo-slavne nevjere.

AR, PAR, ZLATNE PARE I PARKUN

Latinski PARIO znači DONOSIM, RAĐAM [1], PA-RO je DOSTAVLJAČ [2], PARENS je RODITELJ [3]. Latinski PARADISUS je RAJ [4].

PAR > PARA > PARE = SVJETLO, SJAJ.

Korijen u PAR je sumersko AR sa značenjem VI-SOK, UZVIŠEN, SLAVAN [5] i to je jedno od drevnih imena Sunca:

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [6]

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar).” [7]

Od AR je i sanskritsko ARYA sa značenjem UZVI-ŠENI, RASNI, SLAVNI i oni su ARJANI, tj. TRAČ-ANI, SERBI koje od srednjeg vijeka po SLAVI na-zivaju SLAVENI.

"Ime Perkun se također piše Parkun i Perun." [8]

PAR > PARKUN = PERKUN = PERUN.

Od PAR je hetsko PARTAS sa značenjem OTAC [9]. Naziv PARTAS je složenica od PAR + TAS. Po da-vanje smisla riječi PARA, PARE (kovanice), jasno je da PAR znači SJAJ, jer AR je SUNCE. TAS je ok-rugla plitka metalna posuda na koju se stavljaju tegovi i roba na starim vagama i u TAS se skupljaju crkveni prilozi. TAS je DRŽAČ. Tako hetsko PAR-TAS znači SJAJNI DRŽAČ i kao prvo to je SUNCE, BOG (OTAC NEBESKI), pa onda, kao preneseni smisao prvog, dolazi roditelj OTAC ZEMALJSKI.

..............................

[1] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 320.

[2] Ib. p. 321.

[3] Ib. p. 319.

[4] Ib.

[5] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Dic-tionary, Part I, Luzak and Co., London, 1927, p.14.

[6] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.

[7] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 7.

[8] Johann Leonhard von Parrot, Versuch Einer Entwicklung Der Sprache, Abstammung, Geschi-chte, Mythologie Und B Rgerlichen Verh Ltnisse Der Liwen, L Tten, Eeste: Mit Hinblick Auf Ein, Berlin, 1839, p. 352.

[9] Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre nati-onal de la recherche scientifique, Paris, 1960, p. 7.