MARTOVSKE IDE (latinski: Idus Martiae) je dan u rimskom kalendaru označen kao IDUS, 15. marta po gregorijanskom kalendaru i slavljen je sa neko-liko velikih rituala (istog dana je slovenski praznik MASLENICA). Dan Martovskih ida 44. godine st. ere zavjerenici su odabrali za ubistvo Julija Cezara (mjesec mart je po rimskom Marsu, bogu rata).
Naziv IDE je množina od IDA, a IDA je planina u Frigiji, gdje je bilo veliko svetilište frigijske VELIKE MAJKE KIBELE. Osnova u IDA je ID:
a) ID > IDA
b) ID > IDEAL
c) ID > IDOL
d) ID > IDILA
e) ID > IDEA > IDEJA > IDEOLOGIJA
Sanskritsko IDAM je POLAZIŠTE, TEMELJ, BAZA [1]. Galsko ID znači DOBAR, LIJEP, DIVAN, IDI-LIČAN [2]. Ovo galsko ID po značenju je isto gal-skom YD, koje je isto galskom YDD [3] sa zna-čenjem RODAN; OBILAN; ŽITO, PŠENICA [4]. Ovo YD je isto što i YDD [5]. Galsko Y čita se i kao I [6], te YDD (čitaj: IDD) znači VATRA [7]. Današnje srb-sko IDOL je duži oblik od IDO [8]. U gaeliku ID znači DOBAR, ČASTAN, PRAVEDAN; PRSTEN; DOBIT [9], galek IDH je VIJENAC [10].
Od ID je IDEJA, misao, pomisao, duhovno-intelek-tualni VID. Latinski VIDEO, VIDERE je VIDJETI; SPOZNATI; VID. I gle:
V-ID > V-ID-EO > VIDEO
Latinsko IDUS postanjem je od IDUO sa značenjem ODVOJEN [11], jer se UDALJIO, OTIŠAO. IĆI od polazišta je UDALJAVANJE. Srbsko IĆI postanjem je od IDTI:
ID > IDTI > ITI > IĆI, u ruskom ИДТИ.
I šta je ID? ID je POKRETAČ, ID je TOK koji IDE, ID je VRIJEME, SUNCE, a suština Sunca je VATRA i to je BOG:
“Bog je oganj koji spaljuje.” (Ponovljeni zakon 4, 24)
„Bog je svetlost, i tame u njemu nema nikakve.“ (1. Jovanova 1,5)
ID je TOK, KRETANJE; ID je VRIJEME, ID je SUN-CE, ID je VATRA, ID je BOG. Judaizam, hrišćanstvo i islam na sva usta napadaju IDOLE, a IDOL je antropomorfni LIK SUNCA, čovjekoliki LIK BOGA, jer:
"I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih." (Po-stanak 1,27)
Na samom početku Biblije jasno je rečeno da pra-vljenje IDOLA nije bogohiljenje i nije grijeh, jer čo-vjek je obličjem sličan Bogu i Bog je likom sličan čovjeku ma šta to u izvornom smislu značilo.
Pored naziva IDOL u srbskom postoji naziv KIP. Frigijska planina IDA bila je poznata po svetilištu bo-ginje KIBELE i pogledajmo varijante njenog ime-na prvo na grčkom, zatim na latinskom:
Grčka osnova Κυβ odgovara latinskom KYB. Jedno od antičkih Afroditinih imena je Κύπρις, latinski CYPRIS i ona je VENERA [12], boginja ljepote i ljubavi. Ostrvo Κύπρoς, latinski CYPROS, srbski KIPAR, njeno je rodno mjesto, a KIPAR je naziv po bakru, starogrčki Κύπριος, latinski CYPRUS, srbski KIPAR. Tako dolazimo do saznanja da je grčka os-nova Κυβ jednaka latinskom CYP i srbskom KIP, a KIP je IDOL.
Tako je Afroditino ime Κύπρις, latinski CYPRIS, isto što i srbsko KIPURA, isto što i VIDA sa osnovom ID i to je DANA, DANICA, ZORA, keltska i rasenska THANA (ne zaboravimo da je BAKAR plamene boje VATRE, a kelsko TAN je VATRA od čije snage sve KIPI). Tu je i rasenska boginja CUPRA, boginja ra-đanja i svjetlosti, ravna tračanskoj Kubileji, grčkoj Heri i rimskoj Juno.
Pošto se u najvažnijim takmičenjima najbolji spor-taši bore za KUP i to je od sanskritskog CUP i sa značenjem IĆI [13], a IĆI je od IDTI sa osnovom ID od koje je izvedeno IDOL. Sanskritsko KUP znači UZBUĐEN [14] i SJATI [15]. Latinski CUPEDO, CUPIDO je UŽITAK, SLAST, stanje u kojem se KIPI od ljubavi. Od osnove KUP je srbsko KUPA, KU-PATILO, a KUPALO je bog ljetnog solsticija, dana dugodnevice, dana u kojem je Sunce u vrhuncu KUPE zenita sjevernog neba i to je VIDOVDAN (V-ID).
Dakle je IDOL = KIP = KUP. Osnova ID u latinskom IDUS istog je smisla kao ΙΔ (ID) u grčkom εἰδοί (E-ID-OI > EIDOI) [16] i u obe riječi korijenska osnova je ID (ἰδ). Tako latinsko IDA u grčkom glasi Ἰδα-ῖος,Ἴδη [17] , tj. IDAIOS, IDE.
Grčko εἴδ, εἶδος (EID, EIDOS) je LIK, OBLIK, FI-GURA [18] sinonim riječi εἰκών (EIKON) [19], srbski IKONA. Pošto je i to LIK, OBLIK FIGURA, dakle je i isto što i IDOL, samo druga riječ kao sinonim riječi IDOL. Grčko εἰκών (EIKON) postanjem je od kori-jena εἰκ- (EIK-) u kojem je ἰκ (IK) postanjem od srbskog IG u ŽIG:
IG > SIG > ZIG > ŽIG (bol probadanja) > ŽIGA = VATRA.
Velško IG znači OŠTRO [20] i najstarije značenje tog je SUNČEVA ZRAKA, SVJETLOST (IGLA) i ona peče. 0vo IG je u grčkom Αἰγ (AIG < A-IG) i to je planina IDA [21]. Grčko αἰγᾶνέη (AIGANE) je KOPLJE, αἴγειος (AIGEIOS) je JARAC [22], jer je ŽEGARAN, ŽESTOK i ima ROGOVE kao ZRAKE. Grαčko αἴγλη (AIGLE) znači SUNCA ZRAKE [23]. Pogledajmo postanje grčkog αἴγλη (AIGLE): A-IGLE). Od velškog IG je srbsko ŽIG, ŽIGA, IGLA, IGRA, IGRIŠTE, muška imena IGOR i IGNJAT. U latinskom IGNIS osnova IG daje riječi IGNIS zna-čenje VATRA = ID = SUNCE = BOG:
O > OG > OGA > OGAN > OGANJ
Keltska riječ BOG znači BOJA; VISINA; TOPLO; VATRA; ŽIVOT; SUNCE [24].
U genocidnom istrebljenju Srba staroveraca i krst-jana dvoveraca, poluveraca iz Člana 9. Dušanovog zakonika, Nemanja je zatiro sve što se protivilo ka-nonima grčke Ortodoksne crkve:
"…I BLAGODAĆU DATOJ TI OD BOGA PRE-LESNI MRAK BEZBOŽNIH JERETIKA ODAGNA I JERES NJIHOVU ISTRIJEBI, I KAPIŠTA NJIHOVA RAZRUŠI, I IDOLE NJIHOVE SKRŠI I ZLOSLOV-NU PAMET NJIHOVU ZLU ISTRIJEBI, I SLAVU NJIHOVU BEZ OSTATKA UGASI....” [25]
Neki srbski IDIOTI tvrde da je Nemanja napao rimo-katolike, drugi srbski IDIOTI tvrde da su krstjani bili rimokatolici, a idoli srbskih staroveraca i dvovernih krstjana traju od praistorije do 20. vijeka:
..............................
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 165.
[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 41.
[8] Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio III; Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti; Zagreb, 1887-1891, str. 767.
[9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Her-ne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902- , p. 539.
[11] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language, London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 195.
[12] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Bro-thers, 1883, p. 861.
[13] Monier Monier-Williams, Ib. p. 400.
[16] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 414.
[20] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 254.
[21] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 32.
[24] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 185.
[25] Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan, izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Beo-gradu, Beograd, 1865, str. 64.
