GREB ILI GROB?

Greb ili grob, greblje ili groblje? Šta je ispravnije i ima li tu neke razlike? Je li jedan oblik bošnjački, drugi srpski i hrvatski?

Od 1992. i početka rata svi pravoslavci srednje Bo-sne govorili su isto kao i muslimani te regije: GREB i GREBLJE (za katolike nisam siguran koje su na-zive koristili). Od 1995. i završetka rata iz srednje Bosne izbjegli Srbi počeše da se "dosrbljuju" go-vorom Srbije, odbaciše riječi GREB i GREBLJE i prihvatiše GROB i GROBLJE. Muslimanski ideo-loški stražari jedva to dočekaše i oblike GREB i GREBLJE ozvaničiše kao izvorne riječi bošnjačkog jezika, a GROB i GROBLJE oglasiše kao riječi Sr-ba i Hrvata. Tako na istom POGREBNOM, a ne POGROBNOM mjestu pravoslavne i katolički par-cele zovu GROBLJE, a muslimanski dio je GRE-BLJE. To je politička manipulacija i jezička ko-medija.

Riječ GROB je keltska i gotska, tj. tračanska, od-nosno ilirska, tj. srpska. Našim Balkancima dvije decenije ja trubim da smo mi "južnoslovenski" pra-voslaci, katolici i muslimani prije hristijanizacije i islamizacije bili jedan narod jednog jezika, a naše porijeklo je tračansko, tj. kimersko. Kasnije Kimere počeše zvati Kimbrima, Keltima, Galima. Balkanski Tračani, tj. Kelti poznati su i pod imenom Iliri, a sjeverno od Balkana Tračani su takođe bili pod imenima Dačani, Sarmati, Skiti, Geti ili Goti, itd. I evo primjera keltskog i gotskog GROB sa zna-čenjem:

a) spojiti nazubljenjem [1]
b) kopati, izdubiti; kopati rukama, grepsti [2].

Šta znači "spojiti nazubljenjem"? To je kad spojimo dvije suprotne strane u obliku zuba, zupca, evo ovako: / + \ = Ʌ = GREB, GREBEN.

I čije je GROB, a čije GREB? Čije je GROBLJE, a čije GREBLJE? U selu Viduša kod Kaknja postoje toponimi "Gladno greblje", "Ciganski greb", "Kićin greb."

Ako se ne poznaje svoj jezik i njegov istorijski ra-zvoj, nenamjerno ill namjerno to može izazivati produbljivanje političkih i narodnih nesuglasica i podjela.

I da navedemo riječi jednog učenog katolika, koji iz Beča 1530-te kao prevodilac poslantva austijskog, češkog i ugarckog cara Ferdinanda putuje u Ca-rigrad sultanu Sulejmanu II, i dok putuje kroz Bosnu piše:

"U petak, 16 septembra, polazeći. iz Gračanice, putovasmo dosta dugo brdom Medenikom, dok ne dođosmo do nekih. velikih kamenih grobova (ste-ćaka). Odatle se uputismo prema Zelenom Pazaru ili Rogatici (Czelempasar) , turskoj varošici, i tu prenoćismo.

Na uzvišici (kojom smo danas išli) ima pet vrlo velikih kamenih grobova (stećaka). Ne samo mi, nego i sami Turci čuđahu se kako je tih pet velikih kamenova, četvrtasto istesanih, iznešeno na ovu glavicu. Tu leži vojvoda Radoslav Pavlović (Hercog Paulovitz von Radasel), koji je nekada vladao u toj zemlji, njegova žena, jedan sin, njegov brat i vjerni mu sluga (dvorjanin). Na velikom nadgrobnom kamenu je istesan na srpskom jeziku i srpskim pismenima napis sa ovim mislima (riječima):

'Ja, vojvoda Pavlović od Radasela, (Radoslav Pavlović), gospodar i knez ove zemlje, ležim ovdje u ovom grobu. Dok življah, ne mogaše me turski car nikojim junaštvom, ni kakvim darovima, pa ni borbom, ni velikom silom sa moje zemlje ni po-tisnuti niti pobijediti; još manje sam irnslio da se odreknem svoie vjere. Bog mi je dao da sam mnogo puta pobijedio Turke. Hvala Bogu i slava što vazda vjerovah i sto svoju zemlju ostavljam još u hrišćanskoj vjeri.

Zatim, blizu pomenutog velikog groba, a na drugom miestu, nalazi se drugi nadgrobni kamen, ali druk-čijeg oblika l ne toliko velik, Xu leži vjerni sluga rečenog vojvode, koji je bio vjeran vitez. O nje-govim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hrvati. Na-kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskiin slovima, sa ovim mislima (riječima):

'Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe ljubljah za svoga života, vjemom službom služah tvojoj glavi (služih tebi). Sada ležim mrtav pod tvojim nogama, јег hoću i u zemlji da sam ti vjeran sluga. To si ti zaslužio, slavni i junački kneže, jer je tvoj mač za vjeru hrišćansku posjekao mnogog Turčina'." [3]

U vrijeme turskih nadiranja i osvajanja Bosne kojim su jezikom u Bosni govorili i pisali Bošnjaci i Hrvati? Srpskim jezikom, pobogu, jer su Srbi, Hrvati i Boš-njaci bili jedan narod jednog jezika, te su GREB i GROB, GREBLJE i GROBLJE sinonimi srpskog je-zika, ma kako ga vi današnji pravoslavci, katolici muslimani danas dijelili i zvali.

...............................

[1] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 315.

[2] Ib.

[3] Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku I Rumeliju 1530; Svjetlost, Sarajevo, 1950, str. 28-29.

NAJSTARIJI PERIOD PROUČAVANJA STEČAKA

Nekropola u selu Lađevine (Vlađevine) kod Rogatice.

Stećak Radoslava Pavlovića

Grb porodice Pavlovića

"Najraniji podaci o stećcima potječu iz prve polovine XVI v. Poslanstvo austrijskog cara Ferdinanda I je 1530. god. putovalo u Carigrad preko Bosne. U sas-tavu poslanstva, kao tumač za naš jezik, bio je i Slovenac Benedikt Kuripešić, koji je na tome puto-vanju pravio bilješke, na osnovu kojih je napisao svoj poznati putopis. Poslanstvo je naišlo na selo Lađevine (Vlađevine) kod Rogatice, gdje se nalazi nekropola vrlo velikih i lijepo klesanih stećaka, od kojih dva primjerka imaju natpise. Kuripešić je opi-sao te stećke i njihove natpise. Bez obzira što je natpise pogrešno rekonstruirao, Kuripešićeve bilješ-ke, kao najstarije, imaju veliku vrijednost." [1]

"U petak, 16 septembra, polazeći iz Gračanice, putovasmo dosta dugo brdom Medenikom, dok ne dođosmo do nekih. velikih kamenih grobova. Odatle se uputismo prema Zelenom Pazaru ili Rogatici (Czelempasar)⁸³, turskoj varošici, i tu prenoćismo.

Na uzvišici ima pet vrlo velikih kamenih grobova . Ne samo mi, nego i sami Turci čuđahu se kako je tih pet velikih kamenova, četvrtasto istesanih, iznešeno na ovu glavicu. Tu leži vojvoda Radoslav Pavlović (Hercog Paulovitz von Radasel)⁸⁴, koji je nekada vladao u toj zemlji, njegova žena, jedan sin, njegov brat i vjerni mu sluga. Na velikom nadgrobnom ka-menu je istesan na srpskom jeziku i srpskiin pis-menima napis sa ovim mislima:

'Ja, vojvoda Pavlović od Radasela, (Radoslav Pav-lović), gospodar i knez ove zemlje, ležim ovdje u ovom grobu. Dok življah, ne mogaše me turski car nikojim junaštvom, ni kakvim darovima, pa ni bor-bom, ni velikom silom sa moje zemlje ni potisnuti niti pobijediti; još manje sam mislio da se odreknem svoje vjere. Bog mi je dao da sam mnogo puta po-bijedio Turke. Hvala Bogu i slava što vazda vjerovah što svoju zemlju ostavljam još u hrišćanskoj vjeri'.

Zatim, blizu pomenutog velikog groba, a na drugom mjestu, nalazi se drugi nadgrobni kamen, ali druk-čijeg oblika i ne toliko velik. Tu leži vjerni sluga re-čenog vojvode, koji je bio vjeran vitez. O njegovim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hr-vati. Na kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskiim slovima, sa ovim mislima:

'Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe ljubljah za svoga života, vjemom službom služah tvojoj glavi (služih tebi). Sada ležim mrtav pod tvojim nogama, јег hoću i u zemlji da sam ti. vjeran sluga. To si ti zaslužio, slavni i junački kneže, jer je tvoj mač za vjeru hrišćansku posjekao mnogog Turčina'.*" [2]
--------------------
⁸³Današnja varoš Rogatica, u dolini potoka Rakit-nice, sresko mjesto, u oblaeti sarajevskoj. Prvi put je. spominje Kuripešić 1530 gođine. Pod Turcima zvala ae Celebi-Pazar. U okolini ima mnogo rimskih i preistoriskih starina.

⁸⁴ "Radoslav Pavlović, bosanski vojvoda (1300—1441). Sin Pavla Radenovića. jedan od najjacih bo-sanskih velikana onog vremena. U njegovoj vlasti bila je trebinjska oblast 'a pola Konavala, i kraj od Konjica sve do Orlova sa Vrhbosnom, a na istoku sve do Drine sa Dobrunom. Za vrijeme svoga ratovanja sa Dubrovnikom zbog prodanog dijela Konavala, pozove Turke u pomoć, koji su se poslije aktirno miješali u bosanske stvari. Onih pet grobova su: Radoslava Pavlovića, njegove žene Teodore, sina Ivaniša, brata Petra i nepoznatog vlastelina, viteza iz njegove pratnje." [3]

* "Koji je to vitez, ne zna se. Neki (kao Matković) misle da je to Radoje Zivinčić." [4]
.............................
[1] Šefik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost; Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, str. 11.
[2] Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku I Rumeliju 1530; Svjetlost, Sarajevo, 1950, str. 28-29.
[3] Ib. str. 29.
[4] Ib. str. 30.

PERUN ISPLAŽENOG JEZIKA (Gradski park, Bihać, BiH)

 

 

 

 Zumirajte na Perunova usta i vidjećete isplaženi jezik.

Nabasah na ove fotografije bez iakvog detaljnijeg opisa, osim da se to nalazi u Gradskom parku u Bihaću. Na susjednom grebu ispred je stećak u vi-du krovne ploče kao imitacija rimskog sarkofaga sa simbolom Sunca.

Sa jedne duže strane monolita prikazana su dva antropomorfna lika, bog Perun i Perunika (Ognjena Marija). Perun je isplaženog jezika sa kopljem upe-renog Velesa liku divljeg vepra, kojeg napadaju tri psa. Stećak pripada kasnom antičkom periodu ili početku srednjeg vijeka.

Na jednoj od čeonih strana na reljefnom prikazu dva su stupa kao dio kapije izlazećeg Sunca (sim-bol na vrhu kapije). Sa obe strane stupova su cvje-tovi Sunčevog drveta života (neki to zovu "Perunov znak).

I zamislite, pored tolikih kamera na telefonima u dzepovima i torbicama, ovo su jedine fotografije tog spomenika kulture. Sramota! 

..............................

Fotografije: Croatian Stecak Stock Photos, Images & Pictures

https://www.dreamstime.com/photos-images/croatian-stecak.html

MOTIVI ISPLAŽENIH JEZIKA NA STEĆCIMA

 

 

ZUMIRATE USTA I VIDITE ISPLAŽENI JEZIK, SIM-BOL SUNČEVIH ZRAKA, SIMBOL VRUĆINE LJE-TNOG SUNCA, A OVO JE SVETOVID-PERUN U DANU LJETNOG SOLSTICIJA (DUGODNEVICE).

ZAŠTO JE OVO PREĆUTKIVANO KROZ PET VI-JEKOVA PRIČE O STEĆCIMA, ZAŠTO SE OVO PREĆUTKUJE ZADNJIH DESETAK I VIŠE GODI-NA OD POČETKA MOJIH JAVNIH OBJAVA O MO-TIVIMA ISPLAŽENIH JEZIKA NA SKORO SVIM ANTROPOMORFNIM LIKOVIMA STEĆAKA?

IMA LI IKO OD ISTINE, IMA LI JOŠ IKO DA PRI-ZNA TO ŠTO VIDI I ŠTO JE LAKO NA LICU MJE-STA PROVJERITI, IMA LI JOŠ IKO ZDRAVOG RA-ZUMA I LJUDSKE ČASTI DA PRIZNA TO ŠTO VI-DI?

AKO SU VAM ONI LAGALI, SAD ZNATE ISTINU, OSVIJESTITE SE, VRATITE SE RAZUMU I ISTI-NI, BUDIMO LJUDI!

Riječ BOG u galskom znači SUNCE

Riječ BOG u galskom jeziku znači SUNCE (M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 185).

Gali su Kelti, Kelti su Kimri, Kimri su Tračani, Tračani su Srbi.

DANAŠNJI SRBI, VJERA I ISTINA

Današnji Srbi su veliki pravoslavni vjernici, duboki vjernici bez truke sumnje. A šta je vjera? Vjera je veresija, povjerenje i nadanje na nečiju riječ, a ta riječ može biti istina, može biti laž. Mnogo je danas vjera u svijetu i veliko je pitanje koja je u pravu i da li je ijedna u pravu?

Današnji Srbi su veliki pravoslavni vjernici, duboki vjernici, ali ne vole istinu, ne vole da čuju istinu, ne vole da znaju istinu. Smetnuli Srbi s uma da je Bog u istini, a ne u vjeri!

Šta biva kad pojedinac ili narod radi svoje vjere od-bacuje istinu, pravdu i milost? Biva bezbožno djelo, biva zlo, ubistvo, genocid; biva Srbija 1914-1918., biva Gulag, biva Aušvic, Jasenovac, Oluja, Opera-cija Milosrdni anđeo, biva Ukrajina, biva Gaza! Bez istine, ni pravde nema, a gdje pravde nema, tu mi-losti i ljubavi nema, Boga nema. Bez istine, ni prav-de nema, a gdje pravde nema, tu milosti i ljubavi nema, Boga nema.

ČIJA JE GORGONA MEDUZA I BALKANSKA MEDIA

 

 

GORGONE su "grčka" mitska stvorenja, žene čija je glava, umjesto kosom, pokrivena mnoštvom vat-renih zmija. Najpoznatija GORGONA je MEDUZA, simbol strave i užasa.

Kao i kod većine grčkih riječi zvanični etimolozi bez dublje korijenske analize izvode površne i netačne tvrdnje o mnogim grčkim riječima, pa tako i za GORGON kažu da je od grčkog γοργός (GORGOS) sa značenjem ŽESTOKO, STRAŠNO. To jest tačno, ali je nepotpuno, jer neće da traže korijen od kojeg je izvedena ta riječ, a neće da traže korijen, jer u grčkom tog korijena nema, nego je u drugom jeziku.

Grčko Μέδουσα, (latinski: Médousa, srpski: ME-DUZA) znači ČUVAR, ZAŠTITNIK. I ovo je tačno, ali to nije etimologija, ne traži se osnova, korijen riječi se na traži, jer ni korijena ovoj riječi u grčkom nema. I skoro uvijek tako kad je grčki u pitanju: nikad ne traže korijene riječi kako bi utvrdili izvorno porijeklo i značenje riječi, jer bi se ozvaničlio da većina grčkih riječi potiče od tračanskog, tj. kimerskog, keltskot ili ilirskog, odnosno od srpskog, tj. ozvaničilo bi se da velika većina Grka i veliki dio grčke nauke, kulture i umjetnosti izvorno potiće od Tračana, tj. Kimera, odnosno Srba.

A sad o izvornom porijeklu i značenju naziva GORGONA MEDUZA! Prvo grčki:

- γοργός, = ŽESTOKO [1],

- yopyόoμαι = ŽUSTAR, VATREN, ŽESTOK [2].

Naziv GORGONA je od GORGOS (γοργός,), GORGOS je izvedeno od osnove GOR i ove proste punoznačna riječi nema u grčkom, ali u keltskom ima i sad keltski, tj. galski:

- GOR = ŽUTO, SJAJNO, JASNO [3],

- GOR = OR = SOR [4],

- GOR = GER = GOR = SUNCE = VATRA [5],

- GORA = VIS = GORA [6],

- GORADA = GORA, VISINA [7],

- GORADEN = VATREN [8],

- GORG, GORGAN = ŽESTOK, OKRUTAN [9].

Keltski gaelik GÒRAG znači LUDA ŽENA, LUDAČA [10].

GOR je isto što i HOR, GORA isto što i HORA. Od HOR je englesko HORN (rog, šiljak, vis), HORNET (stršljen), HORROR (užas), jer izvorno GOR i HOR znači VATRA:

GOR > GORI > GORENJE.

Izvorno GORGON, GORGONA znači GOREĆA, VATRENA, OGNJENA.

Sad o imenu MEDUZA (grčki: Μέδουσα; latinski: Médousa) i opet prvo grčki:

- µεδέων = ČUVAR, ZAŠTITNIK, STARATELJ [11],

- μεδιμναῖος = DRŽATI [12],

- µέδιµνος = MJERA [13],

- µέδω = ŠTITITI, VLADATI [14].

U navedenim riječima korijenska osnova je MED (μεδ, µέδ) i to kao prosta riječ ne postoji u grčkom, ali postoji u galskom:

- MED = DOBRO, IMANJE (BLAGO) [15],

- MED = SLADAK [16],

- MED = SUNCE [17],

- MEDAILLE, MEDALLIA, MEDALEN = MEDALJA; KOVANICA [18],

- MEDAT - LINIJAR, KRALJEVSKA STOPA (mjera od 32,65 cm) [19],

- MEDD = MJERA [20],

- MEDDYG = LIJEK [21].

U MED osnova je ME sa značenjem DAVALAC [22]. Sanskritsko MED ili MID znači RAZUMJETI; UBITI [23]. Zato MEDI ili MIDI znači RAZUMNI, PRO-SVIJETLJENI; SJAJNI; ŽESTOKI. Balkan je nekad bio poznat i pod imenom MEDIA [24].

U savremenom srpskom MED je slatki pečlinji proizvod ŽUTE BOJE, Sve što je MEDENO drago je i slatko:

- MED (jekavski MJED) = BRONZA (žutosjajna legura bakra i kalaja),

- MEDUN = ilirski GRAD, danas u Crnoj Gori;

- MEDENICA = BRONZANO ZVONO.

I šta ovo MED znači u imenu MEDUZA? Znači SJAJNA, ZRAČEĆA, BLJEŠTEĆA, u bukvalnom smislu SUNČEVA SVJETLOST, ZRAKE SUNCA (zmije oko glave).

GORGONA MEDUZA je VATRENA SUNČEVA SVJETLOST. Ona je PROSVJERLJENJE, DAVA-LAC, ČUVAR, ZAŠTITNIK, STARATELJ, MJERA, BLAGO, SLAST, LIJEK i VLADAR zemaljskog vremena i života.

................................

[1] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 315.

[2] Ib.

[3] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 658.

[4] Ib.

[5] Ib. p. 648, 633.

[7] Ib. p. 658.

[8] Ib.

[9] Ib. pg. 662.

[10] Charles Mackay, The Gaelic Etymology of the Languages of Western Europe; London, N, Trubner and Co., 1877, p. 130.

[11] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 929.

[12] Ib.

[13]

{14] Ib.

[15 - 20] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome III, p. 149.

[21] Ib. p. 150.

[22] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II, Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 636.

[23] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 817.

[24] Română Tabula Peutingeriana, Sec. V D. C., Facsimil De Conradi Millieri, 1887/1888.

VINČANSKI NATPIS "GIL"

G + I + L > GIL

Sumerski GIL znači KLIZAČ, TOK, VRIJEME, PRO-LAZNOST, SMRT [1]. Galsko GIL je POLOVINA; SUNCE (isto što i GAL) [2]. Starokeltsko GIL je VO-DA ( = tok); MJESEČINA ( = svjetlo) [3]. Gaelik GIL je smislom isto gaeliku GEAL sa značenjem BIJEL, ČIST, SJAJAN, BLJEŠTEĆI [4]. Englesko GILD je POZLATA.

G + I + L > GIL = SUNCE: BIJELO, ČISTO, SJAJ-NO, BLJEŠTEĆE; KLIZEĆE, TOK, VRIJEME, PRO-LAZNOST, SMRT. Natpis GIL po srednjem mjestu i obliku slova I ukazuje na galsko GIL sa značenjem POLOVINA i najvjerovatnije se naziv odnosi na Sunce u vrijeme solsticija.

Ovo je još jedan dokaz da kultura Vinče nije starija od 2000 st. ere i da po Vasićevom datiranju pripada vremenu mikenske kulture:

“Kulturni sloj u Vinči, moćan 10,5 m., imaće se, pre-ma tome, razdeliti, na osnovi karakterističnih odlika, u tanje slojeve kojima će odgovarati kraći vremenski periodi u vremenskom interval od oko 1600 godine pre Hr. do oko 6 godine po Hr.” [5]

..............................
[1] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 216.
[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 636.
[3] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 492.
[4] Ib. p. 481.
[5] Miloje M. Vasić, Preistoriska Vinča I.; Beograd, Izdanje Državne štamparije, 1932, str. 97.

(IS)PLAŽENI JEZIK ZNAK PLAZME

 

SUNCE je visoko jonizovan gas koji se naziva PLAZMA. Etimolozi tvrde da riječ PLAZMA potiče od grčkog πλάσσω (plássmo) sa značenjem OBLIK i πλάσσειν, KALUPITI, a to je i srpsko PLASTITI. Politička, tj. ideološka etimologija je površna, jer ne traži korijensko porijeklo i značenje riječi, a korijen u PLAZMA je PLA iz srpskog PLAMEN.

Znamo šta je PLAMEN, znamo kako izgleda i odakle ishodi. Korijen u PLAMEN je PLA. Velšani su Vlasi kao i Srbi (Tračani ili Kimri). Velško PLA znači KOJI SE ŠIRI, ISTEŽE, IZDUŽUJE, PROBIJA VAN [1]. Tako velško PLAD znači IZVUČEN VAN, IZ-BAČEN, ISPLAŽEN [2]. Dakle:

a) PLA > PLAD > PLADI > PLATI > PLAZI,
b) PLA > PLAD > PLAT > PLAST,
c) PLA > PLAD > PLAT > PLATA (šporeta).

PLAZMA je PLAMEN, OGANJ SA PLAMENIM JEZICIMA.

Naziv JEZIK je od starosrpskog JAS, JASIK. JAS je SVJETLOST, SUNCE, orb života [3]:

“JAS, m. i f. vidi jasnost. — Od xvii vijeka, a između rječnika u Mikaļinu (jas, svjetlost ,splendor, nitor, fulgor, lux') gdje se naj prije nahodi, u Bjelostjen-čevu (v. jasnost), u Voltigijinu (jas, jasnost, splen-dore, chiarezza' ,glanz'), u Stulićevu (splendor, ni-tor, fulgor, lux, lumen').” [4]

I šta je poruka isplaženih jezika u duhovnoj simbolici ikonografije starih Srba jazičnika, obožavatelja Sun-ca i sljedbenika Boga Sunca? Poruka je PLAMENI SJAJ, PLAMENO SUNCE, PLAMENI BOG, ORB ŽIVOTA.

Od polovine novembra 2024. svjedoci smo masov-ne pojave misterioznih letećih ORBOVA PLAZME, PLAMENIH ORBOVA po nebu širom svijeta i velike promjene čovječanstvu i pretskazivana VATRA OČIŠĆENJA već PLAMTI.
..............................
[1] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 422.
[2] Ib.
[3] F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 18,
[4] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 47.

BOGINJA SVENI (SVANI), BELA PČELA

Antropo-zoomorfni lik lidijske boginje Sveni ili Svani (Bela Pčela). 

 Na pojasu piše SVENI = SVANI = SVETA = BELA.

Kao i na antropomorfnim likovima Sunca na stećcima i kod nje je isplažen jezik.

Boginja Svani (Sveni) na Zlatnoj pločici iz Lidije, 7. v. st. ere (Arthur Bernard Cook, Zeus : A Study in Ancient Religion, Vol. II, Part I, Cambridge: The University Press, 1925, p. 639).