RAZMIŠLJANJE ZAPADNOG SEKTAŠA O SRBSKIM DVOVJERCIMA

        “Balkanske gravure, s prikazom para jahača okrenutih jedan prema drugome, upućuju da su ta božanstava mitraistička, a ne grčka. Međutim, uključenjem ljiljana i svastika na njihovim gravurama stećaka, pretpostavljam da je Daleki istok porijeklo kulta, original magova, kroz magovski Surbanizam snažno prisutan u Bugarskoj, te u paganskoj Rusiji, također. Možda su ove ikone slikane ili gravirane od surbanita/hrišćansko 'dvovjerje’.”
                             (John Smith, Christianiti’s Greatest Controversy – Prelude to Genocide, Archangel Publishing, Victoria, Australia, 2004. p.176-177)

PRVI ISTORIJSKI POMEN BOSNE

 

Srednjovijekovna Bosna

  

Svastika na stećcima  kod Ljiga (gore) i kod Rogatice.

 

Rogatica - Ljig

 

        Šta dokazuje ista svastika isklesana u isto vrijeme kod naroda istog jezika na stećku kod Rogatice i na stećku kod Ljiga? Dokazuje da je to bio isti narod iste vjere: bili su to dvovjerci krstjani, poluvjerci Dušanovog zakonika, koji su od svetosavskih grkoortodoksa, od rimokatolika i muslimana lažno nazvani bogumilima.

 

 

         Prvi istorijski pomen Bosne je u knjizi "Upravljanje državom" ("De Administrando Imperio") vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita (Constantine Porphyrogenitus) godine 958. U Glavi 32. ove knjige opisano je područje krštenih Srba u koje spada i oblast Bosna (χοριον Βοσωνα) sa dva naseljena grada: Kotor i Desnik (Κάτερα και το Δεσνήκ).



        "De Administrando Imperio" (citat na grčkom):

 

         „Οτι εν τή βαπτισμένη Σερβλία είσίν κάστρα οίκούμενα' το Δεστινίκον , το Τζερναβουσ κέη, το Μεγυρέτους , το Δρεσνεήκ, το Λεσνήκ, το Σαληνές και εις τo χωρίον Βόσονα το Κάτερα και το Δεσνήκ”.

 

         "De Administrando Imperio" (citat na engleskom):

 

         "In baptized Serbia are the inhabitet cities of Destinikon, Tzernabouskeї, Megyretous, Dresneїk, Lesnik, Salines; and in the teritory of Bosona, Katera and Desnik".

 

         "De Administrando Imperio" (citat na srbskom istovjetan je citatima na crnogorskom, bošnjačkom i hrvatskom):

 

         "U krštenoj Srbiji su nastanjeni gradovi Destinikon, Tzernabouskeї*, Megyretous, Dresnik, Lesnik; i u oblasti Bosna Katera i Desnik."

 

Zaista mi nije jasno kako ovo nekima nije jasno?

 

         Ni sa jedne ni sa druge obale Drine u ono vrijeme nije bilo mržnje na one sa suprotne strane. Mržnja je počela tek kad je Stefan Nemanja riješio da genocidom zatre tradicionalnu crkvu dvovjernih krstjana i stvori svoju državnu crkvu feudalnog stila ondašnje Vizantije.

        Nekoliko vijekova kasnije, islamizacijom jednog dijela krstjana, svetosavizacijom drugog i rimokatolizacijom trećeg dijela, mržnja je raspirivana planski i organizovana iz vjersko-političkih centara ovih triju grupa, a noževa tamo nikad nije falilo. I tako zaigra krvavo kolo crni Jahve na zemlji bijelih Gomerovih sinova Sunca.

KRESTA BOGA HORSA I KRESTA HOROZA

 

Kresta (ober) boga Horsa i horoza (stećak, Banja Stijena, Vilino kolo, Rogatica).

 

 

         Keltski (gaelik) CURAC* (KURAC) = KRESTA
..........................
         *Robert Archibald Armstrong, A. M. Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 678.

ZAPRETI VATRU

 

         U ne baš tako davno vrijeme, kad nije bilo ni šibica ni upaljača, vatra na ognjištu cuvana je gašenja. Da se od večeri pa do zore ne bi ugasila, vatra se ZAPRETALA tako što se preko žere nabacivao sloj luga. Vatra ispod luga može danima da traje bez novog loženja.

 

         Da niz veliku stranu volove pred kolima punim sijena ili drva ne bi potjerala preteška kola kola, jedno, a nekad i dva kola su se ZAPRETALA tako što se među paoce točkova stavljao jak kolac koji sprečava okretanje točka, te točak pod jakim teretom struže po zemlji kočeći.

 

        Često neko nekome zbog nečega ZAPRETI.

 

        Šta je bukvalno značenje riječi ZAPRETI? Sanskritsko PRETA znači MRTVO, te je ZAPRETANJE vatre umrtvljivanje vatre, ZAPRETANJE kola je umrtvljivanje kola, a šta je kad neko nekome ZAPRETI to svi znamo: to je ZAPREČENOM znak da prestane i stane inače...

PIK, PIKTI I PIKTOGRAFI

 

        Šta je PIK? PIK je obilježeno mjesto koje se u našim dječjim igrama poštivalo kao svetinja koja se brani i koja daje imunitet i pobjedu. PIK se može nogom obilježiti zemlji, može to da bude i kamne, može drvo, može određeno mjesto na zidu. PIK je centar svake igre bilo da je to klis, sakriva ili neka druga slična igra. PIK je mjesto koje odlučuje ko je pobjednik, a ko gubitnik; PIK je riječ koja daje pravo prvenstva onom ko je prvi izgovori; PIK obavezuje i PIK može da razrješava obaveze.

 

         Latinsko PICTURA (od kojeg je, kažu, englesko PICTURE) znači SLIKA. Svaka SIKA je VIDLJIVI ZNAK, tj. PIK. Sredinom 19. vijeka po riječi PIK izveli su termin PIKTOGRAF (PIKTOGRAM): slikovni SIMBOL, nacrtani ZNAK.

 

         Po PIKU si i PIKTI dobili ime, jer su se tetovirali, bojili i po kamenju ostavljali svete znakove (PIKOVE).

        U engleskom jeziku postoji riječ PIKE (1) koja svojim značenjem imenuje sve što je šiljato: PIKE je ona krajnja tačka na vrhu svakog šiljka. PIK je TAČKA koja PIKIRA ili biva PIKIRANA; PIK je TAČKA kojoj se stremi; PIK je META. PIK je ZNAK, PIK je RIJEČ koja se poštuje.

 

        Šta je PIK? PIK je ZNAK, a najstariji i najprostiji ZNAK je TAČKA. TAČKA je CENTAR UNIVERZUMA i ISHODIŠTE GEOMETRIJE.

 

         PIK je ZNAK, a najstariji i najprostiji ZNAK je TAČKA: TAČKA stremljenja je PIK. TAČKA je CENTAR UNIVERZUMA i ISHODIŠTE GEOMETRIJE. Izvorno porijeklo riječi PIK ne znaju, ali pretpostavljaju da je keltskog izvora. Zapitajmo se otkud ta riječ kod nas i sami sebi dajmo odgovor.

…………………….
         (1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg.442.

PLANINA SERBAL

Sinaj

 

Serbal obasjan Suncem

 

         Nekad u davnini svi ljudi govorili su jednim jezikom. Ljudi su se razišli cijelom Zemljom i nekada jedan jezik postepeno se mijenjao po plemenima i narodima, te danas postoji mnoštvo naroda i mnoštvo jezika.

 

         Iako su se ljudi davno razišli zemaljskim šarom, ipak još u jezicima naroda postoje po obliku i po značenju iste ili srodne riječi. Što je geografska udaljenost manja, u dva različita jezika ima više takvih riječi, jer su bliski i susjedni narodi svojim kulturama, trgovinom i miješanjem i suživotom bili u stalnom dodiru.

 

         Kad se jezikom i riječima počnu baviti u lingvistiku neupućene osobe, tada njima okom prepoznatljive riječi u jezicima stranih naroda u dalekim zemljama postaju dokaz da je to riječ samo njihovog jezika i da je tu nekad boravio njihov narod. Tako i neupućeni Srbi vjeruju da je planina SERBAL dobila ime po Srbima.

 

        Šta znači riječ SERBAL? To je složenica od dvije proste riječi SER- BAL:

 

         1. SER = ZER = SAR = SUR = SVJETLOST, SJAJ, SUNCE
         2. BAL = BEL = BOG SUNCA

 

SERBAL = SJAJ BALA = SJAJ BELA = SJAJ SUNCA

 

I gdje su tu SERBI? Nema tu SERBA!

MISTERIJE I SIMBOLI

 

         Kad se završio potop, sa područja visokog i hladnog Ararata Noje sa porodicom ide na jug u sunčanu i toplu zemlju Senaru (Šumer, Sumer). Noje i njegovi sinovi Jafet, Sem i Ham donijeli su potomstvu prepotopsku vjeru i mnoga znanja prepotopskog svijeta prenijeli su potomstvu. U ta znanja spadali su i simboli.

 

         Ali, kao što ni danas znanje i nauka ne interesuje većinu, tako je bilo i onda: prava vjera i znanje zanimali su samo rijetke pojedince.

 

         I namnožio se narod u Senari i po svojim granama razišao se širom svijeta, a oni rijetki pojedinci prenosili su osnovno učenje vjere i znanja svom narodu, a u detaljno znanje opet su upućivani samo izabrani. I ovi izabrani činili su prve grupe tajnih društava iz kojih će se vremenom razviti sve prošle i današnje misterije (religije, vjere) svijeta i tajna društva svih grana moderne masonerije.

 

         Svaka vjera kroz vremena biva iskvarena ljudskim mudrovanjima njenih prvosveštenika, sveštenika i vjernika, te se vremenom izokrene u svoju suprotnost. Tako su od one prave vjere primljene od Noja ljudske vjere širom svijeta postale bezbožne vjere pune zla i krvi životinjskih i ljudskih žrtava.

I propadale su i te iskvarene vjere, jer su predavane po zlu većima od njih. I danas smo tu gdje jesmo: u svijetu bezbožništva, degradacije, izrabljivanja, pljačke i terora.

 

         A simboli? Simboli su trajali sa trajanjem onih pojedinaca koji su znali njihova značenja, ali zle vjere sa zlim ljudima često su dobra značenja simbola izvrtale u značenja svoga zla.

 

         Najduže trajanje simbola je kod američkih Indijanaca i kod Srba: oni su koristili simbole sve do kraja 19. vijeka, a danas su i kod njih simboli samo dio "šara" njihovog folklora kojima oni smisao ne znaju.

 

         Na slici je simbol koji znači SIGURNOST, DOM, ŠTIT:

 

1. ritualna kecelja drevnih Indijanaca Nikaragve,
2. simbol na neolitskoj figurini (Vadastra kultura, Mezin, Ukrajina),
3. egipatski hijeroglif,
4. Sinuaga petroglif (V-Bar-V Ranch, Verde Valley, Arizona)

ARKA

 

Iako je jedan od narasprostranjeniji simbola drevnih kultura širom svijeta, među mnoštvom simbola tajnih društava ovog znaka nema, niti ga ima po knjigama simbologije. A zašto? Jer znaju da je to Božiji znak, a oni se bore protiv Boga u želji i namjeri da čovjeka proglase Bogom.

 

Tračka fibula sa simbolom C koji je dio originalnog srbskog grba (ocila ili ognjila su redizajn ovog znaka).

 

TROUGAO

Asirski reljef i nadgrobnik iz sela Dići kod Ljiga (druga polovina 19. vijeka, vjerovatno na grobu nekog ondašnjeg srbskog masona). Trougao je simbol Stvoritelja

VRLO RIJETKA SVASTIKA

 Indijanska svastika ("The Cross in Tradition, History and Art" by Rev. William Wood Seymour, G. P. Putnam's Sons, New York, 1898. p. 42) i svastika na stećku (selo Dići, Ljig, Srbija).

Korejska amajlija