SRBSKA PARASKEVA

      

Jednom me prijatelj upita da li srpski crkveni praznik SVETA PETKA ima veze sa prehrišćan-skom srpskom vjerom. Znajući vjeru prehrišćanskih Srba, odgovorio sam da nema. Ali to pitanje često me kopkalo i pošto za sve ima vrijeme, dođe, Bogu hvala, vrijeme i to da se objasni: kako praznik SVE-TE PETKE ima duboke veze sa srpskom starom vjerom, ali onom vjerom iz vremena prije tkz. "Slo-vena", iz vremena kad su Srbi bili poznati pod imenom Tribali, tj. Tračani, odnosno Kelti.

Svrha ove teme nije da negira ili nipodaštava hrišćansku Svetu Petku, nego pričamo o njenom ime-nu dolazimo do Božije istine, a i Sveta Petka je služila Istini.

Svetu Petku crkva naziva PREPODOBNA MATI PARASKEVA. Tvrde nam “naši” popovi i “na-ši” lingvisti da je to po grčkom PARASKEVI (Παρα-σκευή), što znači PETAK, ali to nije to!

Grčko PARASKEVI (Παρασκευή) se sastoji od dvije riječi PARA + SKEVI (Παρα + σκευή):

1. PARA (Παρα) je prva riječ i u engleskim riječima PARANORMAL, PARAPSYCHOLOGY i to znači PREKO, IZA GRANICE, PROTIVRAZUMNO, ONO-STRANO. Od oblika PARA izvedeno je i englesko PARADISE (grčko παράδεισος; srpsko RAJ). U bu-kvalnom smislu grčko PARA znači PREKO, IZA.

2. SKEVI (Σκευή) je DRŽAČ, NOSAČ (POSUDA).

Grčko PARASKEVI (Παρασκευή) jeste PETAK, ali PET u PETAK značenjem je isto srpskom PE-TELJKA i ona je DRŽAČ I NOSAČ. I broj PET je PET prstiju koji su DRŽAČI I NOSAČI (prije jev-rejske sedmice, srpska nedjelja je brojala PET dana i PETAK je bio SVETI I POSNI DAN).

Da bismo objasnili šta je u starosrpskom značilo ime PARASKEVA, moramo zaviriti u keltske korijene te riječi, jer su Srbi keltskih korijena. Pošto su Kelti isto što i Tračani, idemo do tračanske VE-LIKE MAJKE KIBELE ili KIVELE, srpske KEVE.

I danas kod keltskih Vlaha u Engleskoj, tj. kod Velšana ili Kumbra, CIB (čitaj KIB) znači NOSAČ I DRŽAČ SJEMENA [1], dok tribalsko, tj. srpsko KA-BAL znači NOSAČ I DRŽAČ (VODE).

Tračanska VELIKA BOGINJA MAJKA KIBELA, poznata i pod imenima KIVELA ili KEVA, je NOSAČ I DRŽAČ SJEMENA, POSUDA SJEMENA, tj. MA-TER ili MATERIJA. Keltsko MATERIA je keltska VELIKA BOGINJA MATER.

Dakle, srpsko PARASKEVA u srpskoj tračanskoj prošlosti imalo je ove dvije riječi: PARAS KEVA i evo šta to značilo keltsko (gaelik) PARAS [2] znači NEBO. Vodena PARA ide u NEBO, zar ne? Ovo PARA imamo i u srpskom PARA (kovanica) i u crkvenom terminu PARAKLISAR. PARA znači SJAJ, NEBO (PAR = PER).

Pošto srpsko KEVA i danas znači MAJKA, tako srpsko PARASKEVA znači SVJETLOSNA MAJKA ili PARAS KEVA, tj. NEBESKA MAJKA i to nije hrišćanska Sveta Petka, već srpska prehriš-ćanska boginja NEBESKA MATER.

  

………………………………
        (1) Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid Gan William Potter & Co, 1840, pg. 61.
         (2) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 439.

JOŠ JEDAN STEĆKA IZ RIMSKOG PERIODA

 

         U dolini rijeke Unac, u selu Vrtoča kod Bosanskog Betrovca, među ostalim stećcima na tumulusu bio je i ovaj stećak iz rimskog perioda (1). Izgradjen je od kamenog bloka kvadratne osnove sa širinom strana oko 70 cm i visinom oko 90 cm. Podignut je u vrijeme lokalnog običaja spaljivanja pokojnika, što navodi na sumnju da su stećci podizani i u vrijeme Rimljana, jer pod mnogim stećcima nema grobova zato što su pokojnici spaljivani.

 

        A gdje li je sad ovaj stećak? Zna li neko? Zna li iko?

......................................
         (1) Arthur John Evans, Antiquarian Researches in Illyricum, Parts I-II, Printed by Nichols and Sons, Westminster, 1883, pg. 60-61).

STEĆAK IZ RIMSKOG PERIODA

 

         Stećak sljemenjak u stilu prehrišćanskog oltara sa rogovima nalazio se u na Ilinom brdu u mjestu Vežeznice, 5 km od Pljevalja (koordinate: 43° 19' 29" N 19° 21' 21" E). Opis stećka sa crtežom je u knjizi štampanoj 1885. godine (1). Na stećku su dva natpisa: VENDO, PANTO, APO (uklesano na jednoj strani stećka) i riječi APPO, TRITANO, TITTO (na drugoj strani). Tu je i neki ćirilićni zapis, ali autor tvrdi da je to u srednjem vijeku neko od Slovena naknadno dopisao.

 

 Riječ VENDO je latinski napisano tračko (tribalsko) BENDO što znači ČAST, POŠTOVANJE (današnje srbsko BENDATI).

 

PANTO je srbsko narodno ime i znači DRŽAČ (korijen riječi PANTLJIKA), mada postoji i grčko PANTA, što znači SVE.

 

APO je rasenska (etrurska), dakle je bila i tračka (tribalska) riječ OTAC.

 

Tako natpis VENDO PANTO APO znači: ČAST OCU DRŽITELJU ili ČAST OCU SVEDRŽITELJU.

 

Natpis na suprotnoj strani stećka je APPO TRITANO TITTO.

 

APOO znači OCU.

 

TRITANO je TRI TANA ili TRI SVJETLA, jer TAN znači SVJETLO. TRITANO znači TRISVIJETLI, tj. TRISVETI.

 

 TITTO je od latinskog TITULUS što znači STUB, NATPIS.

 

Tako riječi APPO TRITANO TITTO znače: OCU TRISVETOM STUB.

 

        Gdje je to sklonjen stećak i gdje se sad nalazi, to znaju čuvari tajne koji se svojim lažima kade, vode i zavode Srbe i sav svijet.
............................
(1) Arthur John Evans, Antiquarian Researches in Illyricum, Parts III-IV, Printed by Nichols and Sons, Westminster, 1885, pg. 34-35).

SLOVO K

< = KRACI

Sve polazi od RA (Sunca):

RA
K RA
KRAK
KRAI (KRAJI)
KRACI
KORACI

Korijen KRA- stariji je od korijena GRE- u staroslovenskoj riječi GRESTI (KRA- > KRE- > GRE-) i korijen KRA- dao je čak i sanskritsko GRDHYATI što znači "ići, putovati" i latinsko GRADIER sa istim značenjem.

IME GRKA

        “Old English Grēcas ‘the Greeks,’ from Latin Graeci, the name given by the Romans to the people who called themselves the Hellenes, from Greek Graikoi, which according to Aristotle was the prehistoric name of the Hellenes. “ (Google etimology)

 

Prevod: “Staroengleski Grēcas ‘Grci’ od latinskog Graeci, ime dato od Rimljana narodu koji je sebe zvao Heleni, po grčkoj riječi Graikoi, što je po Aristotelu bilo preistorijsko ime Helena.“

 

        Zašto Homer Grke ne zove “Graikos”, već se to ime pojavljuje mnogo kasnije kroz latinski jezik Rimljana? Zato što u tom obliku i značenju to ime nije postojalo u Homerovo vrijeme.  Aristotlel je prvi zapisao riječ GRAIKOS ("Meteorologica" I. xiv) kao sinonim za Helene i kaže da su tako Iliri zvali Dorce sa Epirusa i još veli da je to od riječi GRAII što je bilo domaće ime stanovnika Epira.

 

       Postoje tvrdnje (dokaza nema) da su riječi GRK i GRCI nastale po jednoj riječi iz Homeroe Ilijade. To je riječ GRAJA (Γραῖά, gr.) koju prevode kao GRAIA, GRAJA i GREJA. Govore da je to ime nekog drevnog grčkog grada koji se danas zove TANAGRA. Ali je i ime TANAGRA iz keltskog jezika sa keltskim korijenom TAN-. Ono što je istina, jeste da Grci ne znaju šta znači ta riječ, niti je taj grad ikada pronađen, niti se nekim dokazom može potvrditi da je ikad postojao. Evo tih stihova Ilijade na grčkom jeziku:

 

“…Σχοῖνόν τε Σκῶλόν τε πολύκνημόν τ' Ἐτεωνόν,
Θέσπειαν, Γραῖάν τε καὶ εὐρύχορον Μυκαλησσόν,
οἵ τ' ἀμφ' Ἅρμ' ἐνέμοντο καὶ Εἰλέσιον καὶ Ἐρυθράς,…”

 

U Maretićevom prevodu to glasi ovako:

 

“…Jedni od Hirije bjehu i Aulide lomne, a drugi
Od Eteona punog ždrijela, od Shena i Skola,
Neki od Tespije, Greje, od širokog od Mikalesa,…”

             (Homer, Ilijada, Drugo pjevanje, stihovi 496-469, prevod T. Maretic)

 

Danas taj hipotetički grad GRAJU (Γραῖάν) identifikuju sa gradom TNANGRA i to samo na osnovu ona tri zadnja glasa “-GRA”, tvrdeći da je u starini to bila “preistorijska grčka GREJA (Γραῖά)”. Ali Grci nemaju riječ GRAJA (Γραῖά). Šta sad?

 

         Neki opet tvrde da "starogrčko GRAJA (Γραῖά)" znači “stara žena, mada se “stara žena” na grčkom kaže GRIA (γριά), a ne GRAJA.

         Ovo je još jedan prilog tvrdnji da Homer nije pisao na grčkom i da su Grci njegovo djelo sa originalnog Homerovog jezika preveli na grčki, ali pošto prevodioci nisu dobro poznavali Homerov jezik i Hometrovo pismo, ili su namjerno pogrešno prepisali, nastalo je pogrešno tumačenje citiranih stihova Ilijade i došlo je do pogrešnog tumačenja porijekla imena GRK i GRCI.

 

         Grčkim slovima napisana je riječ GRAIJA. Tu su grčka slova Γ – Ρ – A – I – A. Pošto se grčko “I” (ῖ, jota) čita isto kao i feničansko Y (yodh), a u latinskom se zamjenjuje sa I ili J, pročitano grčko ΓΡAIA (Γραῖά) glasi GRAJA (oblik Γραῖάν je genitiv). Uporedimo “grčko” ΓΡAIA sa po obliku sličnom srbskom riječju: ΓΡAIA (GRAJA) – KPAJA (KRAJA).

Od Tespije kraj.

 

Pošto je u pitanju srbska riječ KRAJA, onda pravi smisao pomenutih stihova glasi:

 

“…Jedni od Hirije bjehu i Aulide lomne, a drugi
Od Eteona punog ždrijela, od Shena i Skola,
Neki od Tespije kraja, od širokog od Mikalesa…”

 

Sigurno je da Homer nije upotrebljavao znakove interpunkcije, te je bilo “od Tespije kraja”, a ne “od Tespije, Graja” (svojevrsne znakove interpunkcije Grci koriste tek od 5. v. st. e.).

Riječ od koje potiču zapadne varijante riječi GRK i GRCI je srbska riječ KRAJ, koja je u Homerovo vrijeme pisana KRAI, jer je današnje “J” u riječi KRAJ kasnija latinska inovacija.

 

        “kraj, gen. kraja m (Vuk), sveslav. i praslav., bez paralela u baltičkoj grupi ili u drugim ie. jezicima, ‘1° sinonim: konac, svršetak, finiš, 2° regio, Gegend’”. (1)

 

Dakle riječ KRAJ ima dva stepena značenja:

 

        • 1° je KONAC, SVRSETAK, FINIS, SMRT;
        • 2° je KRAJ, POKRAJINA, PODRUČJE, OBLAST, REGIJA

 

KRAJ je takođe i obalna zona kopna. Stanovnici KRAJEVA su KRAJCI, KRAJNICI, KRAJINCI, KRAJIŠNICI. Vezano za riječ KRAJ Skok navodi i ovo :

 

        “Riječ kraj dolazi i u antroponimiji kao prvi elemenat dvočlanih staroslav. imena Krajinus (14. v.), Krajis(l)av, odatle hipokoristik Krajko, Krajśa, Krája i Krája.” (2)

 

Dakle je postojalo vlastito ime KRAJINUS. Zašto su Rimljani kao Latini uzeli oblik GRAINUS? Zato jer su Rim osnovali Grci koji su pogrešno preveli Homerovu riječ KRAI (KRAJ).

 

        • KRAJ > KRAJINUS
        • KRAJI > GRAII (lat.)
        • KRAJKO > GRAIKO (lat.) > GRAIKOS (lat.)

Runa < (lijevo) ima dva KRAKA.

 

U Homerovom originalu Ilijade runski znak < (K) je od grčkih prevodilaca pročitan kao G, jer je kod drevnih Grka znak < bio znak i za K i za G (3). 

       KRAJKO (GRAIKOS, lat.) je onaj ko živi na KRAJU ZEMLJE, na KRAJU kopna na obali mora. Tako su po krajevima kopna po morskim obalama Evrope i po dijelu sjeverne Afrike bili naseljeni HELENI (vidi kartu iznad).

       Sve polazi od riječi RA (najstarije ime Sunca): RA > K RA > KRAK > KRAI (KRAJI) > KRACI > KORACI. Korijen KRA- stariji je od korijena GRE- u staroslovenskoj riječi GRESTI (KRA- > KRE- > GRE-) i korijen KRA- dao je čak i sanskritsko GRDHYATI što znači "ići, putovati" i latinsko GRADIER sa istim značenjem.
........................................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga prva, JAZU, Zagreb, 1971, str.176.
(2) Ibid. str. 176.
(3) L. A. Waddell, The Aryan Origin of the Alphabeth, Luzak & Co, London, 1927, pg. 27, 32.

RA

Keltsko (gaelik) RA (1) znači KRETANJE, HODANJE, RAD.

Ra - najstarije ime Sunca (str. 152):

 https://books.google.ca/books?id=5n6MCwAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Petko+Nikolic+Vidusa+google+books&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjSveGSnLfMAhWltYMKHTzSClYQ6AEITTAH#v=onepage&q=Petko%20Nikolic%20Vidusa%20google%20books&f=false
...........................
        (1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825 , str. 454.

PO(J)IT

Keltsko (gaelik) POIT (1) znači PO(J)IT, tj. PITI.
...................................
(1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825 , str. 447.

Stećci, laž i bogumili

VELIKA STEPENICA (iz knjige "Velika piramida i biblijski kod)

CIVILIZACIJSKE PERSPEKTIVE BOSNE

I kaže:

 

         "Bosna i Hercegovina je otvorena mogućnost našeg zajedničkog života, pravoslavaca, katolika i muslimana istog jezika. Politička ideja Bosne i Hercegovine je načelo suživota naspram plemenske podeljenosti, verska trpeljivost naspram verske isključivosti."

 

         Ne seri, matere ti! Znam Bosnu k'o svoj džep, znam ljude koji su dobri i zli. Odnos dobrih i zlih na sve tri strane je 5 dobrih na 95 zlih. Oni dobri pisnuti ne smiju od onih zlih, jer odnos snaga je vrlo drastičan. Dobri su dobri i u miru i u ratu i nikom zla ne čine; zli su zli i miru i u ratu, samo što se u miru pretvaraju da su dobri, jer im je zakonska toljaga nad glavom.

 

         I veli propagandni posranko:

 

        “Kao pripadnik srpskog naroda, kao Srbin iz Srbije, poručujem mojim sunarodnicima, Srbima iz Bosne – Srbija nije vaša majka, vaša majka je Bosna. Nemojte prezirati zemlju naših otaca. U Bosni naš narod živi već vekovima. U srednjem veku, kada Srbija nije ni postojala, već samo vazalna kneževina Raška, naši preci su u kraljevini Bosni odolevali raznim moćnicima sa istoka i zapada.”

 

        Bosna jeste naša majka, ali što ne spomenu i jednog oca? Zar nije normalno da pored jedne majke postoji i jedan otac? Gdje je naš otac? Ima li ga?

 

         Ima oca, ima! Eno ga isklesan na stećku i eno ga svaki dan sja sa neba, ali smo pljunuli na njega jer smo duhovna kopilad Jevreja Avrama i jedan je odbacio rođenog oca i postao sin Avramovog potomka Jevreja Hrista, drugi je sin Avramovog potomka Jevreja Krista, treći je sin Avramovog potomka Ismailovog Arapa Muhameda.

 

Gore lijevo je motiv 6. vijeka iz manastira Svete Katarine na Sinaju, a desno motiv na srednjevijekovnom nišanu u Bosni.

 

         Bosna majka plače zbog nas, jer ona nije kurva i nije sa Avramovim potomcima djecu rađala. Ako kad u svojim dušama i oca svog zajedničkog priznamo i vratimo mu čast očevu, a to je Svetovid Perun, onda ćemo tek kao složna braća moći skupa u miru i bratskoj ljubavi da živimo. To je utopija, zar ne , jer "Znam ja nas, jebo ti nas"?

 

         Ali iz dana u dan sve je gore, sve smo zatucaniji i sve veći mrzitelji sebe i svega oko sebe. I što više džamija i crkava, zlo sve veće, jer se od malih nogu u tim avramskim zdanjima djeca Bosne uče mržnji i ubijanju. I svi znamo da je to tako. Zna to i kopilan Hristov, zna to i kopilan Kristov, zna to i kopilan Muhamedov i svjesno i namjerno to djeci Bosne čine, jer su kopilani Avramovi i mrze slobodnu Sunčevu djecu Bosne.

 

         Bog je jedan i Njegovo Sunce sve grije, ali đavoli razdor mržnje unose! I to su jedine "civilizacijske perspektive" Bosne: mržnja, zlo, rat, krv, suze i razaranje. I zato: ne seri, ba!