ŽUPA VIDOGOSSA JE SELO VIDUŠA

U knjizi “Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne” Pavao Anđelić piše:

“Župa je bez sumnje najčvršća i najdugotrajnija teri-torijalno-politička jedinica kod Južnih Slavena u ra-nom srednjem vijeku.” [1]

 

Zatim citirani autor kaže:

 

“Danas se sasvim pouzdano mogu utvrditi granice srednjovjekovnih župa koje su se prostirale oko ovog visočkog bazena. To su: Trstivnica, na podru-čju današnje općine Kakanj, Lepenica (gdje su danas općine Fojnica, Kreševo i Kiseljak) te Vido-gošća (u području današnjih općina Vogošća, Ilija, Breza i Vareš).” [2]

 

I nastavlja Anđelić:

 

“Teritorij koji je obuhvatila ova najstarija ‘zemlja’ Bo-sna, pa po tome i tadašnji sadržaj imena može se jasno identificirati. To su župe Bosna, Vidogošća ili Vogošća, Vrhbosna, Lepenica, Lašva, Brod i Trs-tivnica.” [3]

 

Govoreći o mjestu župa Brod, Lašva i Trstivnica Anđelić kaže:

“Posebno treba naglasiti da na ovome području gravitira i stara seoska općina Viduša, koja je toliko udaljena i prirodnim granicama odvojena od upra-vno-političkih centara u Lašvi i Brodu da bi se njeno izdvajanje iz Trstivnice teško moglo shvatiti.” [4]

 

“Danas je moguće sa velikim stepenom vjerojatnosti identificirati devet starih seoskih općina na području župe Trstivnice: Kakanj, Zgošća, Ričica, Trstivnica, Bistrani, poljani, Borovica, Dobuj, Viduša.” [5]

 

“Problem imena i ubikacije župe Vidogossa-e prema povelji bana Ninoslava i kralja Bele IV. Jedno od najspornijih mjesta iz ovog slučaja spiska župa je bio dio teksta koji govori o župi Vydogossa. Tu se naime kaže da se jedan od posjeda bosanske bi-skupije nalazio ‘in supa Vydogossa Lubinchi, apud ecclesiam beate Virginis’. Iz ovoga teksta sazna-jemo za župu pod imenom Vydogossa, za mjesto (selo?) Lubnichi i za crkvu posvećenu Djevici Mariji. Kao što se iz sadržaja vidi, ovaj tekst predstavlja direktno svjedočanstvo o postojanju župe Vydo-gosse, bar do polovine 13. vijeka. Ovo svjedočan-stvo je, za sada, i jedini direktni podatak o pos-tojanju župe Vydogossa-e u srednjem vijeku.

 

Veliki broj autora bavio se problemom ubikacije ove župe, ali uvijek usputno i indirektno: obično je u prvom planu stajalo ubiciranje posjeda bosanske biskupije, a tek sekundarno identifikacija i ubikacija jedne župe. Samo ime Vydogossa identificiralo se kao neka Vidgona, Viduša ili Vidoši, Lubinchi, od-nosno Lubnichi su se poistovećivali sa Ljubuncima, Ljubinčićima i Ljubnićima. Odgovarajući biskupski posjed tražio se u okolini Livna, u Rami, u Viduši kraj Bosne, između današnjeg Kaknja i ušća Lašve, te u selu Ljubnićima kod današnjeg Ilijaša.

 

Pri čitanju riječi Vydogossa, karakteristično je da svi autori zanemaruju slovo’g’ koje im se teško uklapa u onomastikone sa osnovom ‘vid’. Ovakvo zanema-rivanje jednoga od ključnih i postojanih glasova u riječi može se prihvatiti jedino ako postoji opravdana sumnja jedino da je taj glas greškom pisara tu bio interpoliran. Ovdje realne osnove za takvu sumnju nema. Može se, dalje, pomišljati da je po jezičkim zakonima u kasnijem razvoju glas ‘g’ ispao iza ja-čega ‘d’; to je, doduše, moguća, a ne česta pojava, ali ne opći jezički zakon.” [6]

 

“Pravu teškoću predstavlja otkrivanje slavenskog naziva koji je transkribiran latinskim slovima, a odnosi se na ime župe. Poštujući pravilo da domaća riječ treba biti što bliza pisanom tekstu, a da se ipak uklapa u slavensku onomastiku, pokušat ćemo sa-znati kako je glasila ili bar mogla glasiti odgo-varajuća slavenska riječ. Doslovno Vydogossa – Vidogosa nema analogije u slavenskoj onomastici kako dvojno ‘s’ (ss) potencijalno ukazuje na glas ‘š’ može se pomišljati i na oblik Vidogoša, ali i takve forme rijetko susrećemo u onomastici i leksici uop-će. Daleko se bolje uklapa u onomastiku ako se glas ‘ss’ čita kao ‘šć’, odnosno kao staro ‘št’. U tom slučaju dobijamo oblik Vidogošća, a to je riječ sa-stavljena od dva dijela: vlastitog imena ‘Vid’ i os-nove ‘gost’; takve kombinacije vrlo su česte u sla-venskoj onomastici. Primarni oblik bi normalno mo-rao glasiti Vidogošca ili Vidogošce, a to je opet de-rivacija imena Vidogost. Za sada ukazujemo samo na činjenicu da je ovakvo čitanje korektnije i bliže tekstu nego čitanje Viduša, jer ne zanemaruje ni jedan suglasnik u riječi.” [7]

 

Evo gdje je, sljedujući Bečko-berlinskoj istorijskoj školi, Anđelić skrenuo na pogrešan put:

 

“Doslovno Vydogossa – Vidogosa nema analogije u slavenskoj onomastici….”

 

Anđelić insistira na slovenskoj onomastici, a odba-cuje jezik starosjedilaca Bosne, neslovena, jer da je zavirio i istoriju preslovenske Bosne, vidio bi da su na tom dijelu Ilirije živjeli Kelti, tj. Tračani ili Iliri.

 

Naziv VYDOGOSSA ili se satstoji od sljedećih riječi: VID-O-GOSSA. Panonski Kelti su imali boga Vidasa ili Vidasusa i odatle je ime VID u imenu župe VY-DOGOSSA. Ime VID je i u imenu slovenskog boga Sunca SVETOG VIDA, jer je slovenski SVETOVID proizašao iz starijeg keltskog VIDASA. Srpsko VID je VIDJELO, VIDIK, VIĐENJE.

 

A šta ćemo sa riječju GOSSA oko koje se Anđelić kao u vrzinom kolu vrti? Ona dva latinska SS i sam Anđelić kaže da potencijalno ukazuju na glas Š i zato je odgovor vrlo lak i evo dokaza o porijeklu i značenju naziva GOSSA, tj. GOŠA: GOŠA je skra-ćeno vlastito ime od VIDOSAVA. Tetka autora ovih redova zvala se VIDOSAVA, a u ljutnji smo je zvali GOŠA. Kod Srba i Hrvata GOŠA može biti vlastito i muško i žensko ime. U imenu VIDOSAVA riječ SA-VA je u sanskritu ime Sunca, dakle i ime GOŠA treba da znači SUNCE i da je to tačno, navešćemo dokaze i prvo počinjemo od keltskog!

 

Starokeltsko GOSDA znači DUH [8]. DUH je PRO-VIDAN i ne zakljanja svjetlost, što znači da korijen GOS u keltskom GOSDA upućuje na PROVID-NOST, na SVJETLOST.

GOS je postalo od starijeg KOS što je zaboravljeno ime boga Sunca. Biblija Starog zavjeta spominje boga sa imenom KOS ili KOZ kao boga Idumejaca u Edomu [9]. Grčko KIRKOS (κίρκοϛ) znači KRUG, OKRUGAL, ORB [10]. Korijen KIR- u grčkom κίρ-κοϛ, κύριοϛ nosi značenje GOSPODAR, GOSPOD [11], dakle je KOS nosilac značenja KRUG. Sunce je KRUG i ono je DRŽAČ i NOSILAC života na Zemlji kao što KOST drži i nosi tijelo.

Persijsko GOSHA znači OD KRAJA DO KRAJA, JEDNA STRANA, KUTAK [12]. Ko je ikada bio na Viduši, zna da sa Viduše puca pogled preko brda daleko prema sjeveru do planine Tvrtkovac iznad sela Pepelari blizu Zavidovića, pravo se vidi Lisac iznad Zenice i Vranduka i prema zapadu se vidi sve do planine Vlašić iznad Travnika. Dakle se sa JE-DNE STRANE I IZ TOG UGLA sa Viduše vidi da-leko preko horizonta (Viduša je blizu Kaknja).

 

Hindustansko GOSHA je UGAO ili razmak od vrha do vrha streljačkog luka [13]. To je taj lučni UGAO iz kojeg se sa Viduše vidi preko svih okolnih brda sve do Tvrtkovca, Lisca i Vlašića. Kad su Izrailjci u na-vodno vrijeme Josifa stigli u Egipat, faraon im je dodijelio zemlju zvanu Goshen. Sta znači “Goshen”:

 

“Gauzan, ili Go-zan, je bukvalno kuća Sunca. Go-shen, ili Goshan, kao Gauzan u Mesopotamiji, oz-načava hram Sunca: odatle je od Grka izvedeno Heliopolis. Artapanus, kao što smo naučili od Eu-sebiusa, izrazio je to Καισσυ. Go-Shan, Gau-zan, Caisan, Cazena, sve znači sveto Suncu.” [14]

“I opet, stih 37: jesam li pustinja Izraelu, ili zemlja Tame? Ne, ne, ne divljina, nego Goshen, Sunce Pravednosti.” [15]

 

“Samo u zemlji Goshen, (Sunčevoj kući = jedan od solsticija), koja je bila izvan područja oluje, ovdje nije bilo gräda. (Eg.ix,26)” [16]

 

“Čini se da su dva grada nazvana On, od štovanja Sunca. Jedan se zvao Zan Zon i Zoan, u zemlji Go-zana, Gošena iz Pisama." [17]

 

GOSHEN je GOŠEN (prevodi Biblije, Egzodus 9, 26: Ivan Šarić, Jeruzalemska Biblija, Tomislav Dre-tar). Biblijski oronim GOŠEN istog je značenja kao i latinski napisano GOSSA, tj. GOŠA i značenje im je KUĆA SUNCA, SUNCE i jasno je da župa VY-DOGOSSA nije VOGOŠĆA jer tom nazivu nedo-staje prvi od dva osnovna dijela imena: nedostaje VID, a GOŠĆA u imenu VOGOŠĆA nema značenje KUĆA SUNCA kao što to ima GOŠA u imenu VI-DOGOŠA. I sam Anđelić navodi kako je moguće da po jezičkim zakonima u kasnijem razvoju glas ‘g’ ispao iza jačega ‘d’ te je tako od VIDOGOŠA pos-talo VIDUŠA.

 

Naziv Vidogošća za Vogošću Anđelić je lično is-kombinovao, a originalna srednjovijekovna bosan-ska župa VYDOGOSSA ili VIDOGOŠA je današnje selo VIDUŠA kod Kaknja i riječ potiče iz keltskog, a ne slovenskog jezika. Viduša je bila župa u rano-srenjovijekovnoj Bosni. Nalazila se sjeverno od župe Vrhbosne, niže od Visokog [18].

…………………….
[1] Pavao Anđelić, Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1972, str. 12.
[2] Ibid., str. 29.
[3] Ibid., str. 33.
[4] Ibid., str. 36.
[5] Ibid., str. 38.
[6] Ibid., str. 77.
[7] Ibid., str. 78.
[8] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary, London, Printed for James Duncan; 1825, p. 309.
[9] Studia Biblica: Essays in Biblical Archaeology and Criticism and Kindred Subjects, Volume 5, by Members of The University of Oxford, Oxford, The Clarendon Press, 1885, pg. 244.

[10] John Groves, A Greek and English Dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 342.

[11] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 110.

[12] Francis Joseph Steingass, A Comprehensive Persian-English Dictionary, Asian Education Service, New Delhi, Chennai, 2005, p. 1105.

[13] Duncan Forbes, A Dictionary, Hindustani & English, Part I, London: Wm. H. Allen and Co., 1858, p. 627.
[14] Jacob Bryant and William Holwell, A Mytho-logical, Etymological, and Historical Dictionary, London, 1793, p. 198-199.
[15] Samuel Slater, An Earnest Call To Family-Religion: Or, A Discourse Concerning Family-Wor-ship, London, 1694, p. 10.
[16] Milton Woolley, The Science of the Bible: Or, An Analysis of the Hebrew Mythology, Chicago: Knight & Leonard, 1877, p. 164.
[17] Jacob Bryant, An Analysis Of Antient Mytho-logy, Vol. I, London, 1807, p. 243.

[18] Augustin Krstić, Spomenica 50-godišnjice r.-k. župe Stup; izdanje Rmkt. župskog ureda - Stup, Sa-rajevo, 1941, str. 10.