Sunce sa svojim zrakama.
Sumersko PAR = SVJETLOST. Keltski (gaelik) SPAR (SPARR) SPARRADH = KRETANJE, KAO KLIN; EMITOVAN SNAGOM, POTISAK, JURIŠ
(1).
Ime SPARTANACA tumače po grčkoj mitologiji (jadna je to istorijska nauka):
“Σπαρτòς, posijan: σπεíρω, εσπαρται. Σπαρτoì, posijani ljudi, Tebanci koji su tvrdili da potiču od zmajevog zuba posijanog od Kadmusa.”
(2)
I kaze grčka mitologija da su SPARTANCI nikli iz POSIJANOG zmajevog ZUBA. Prvi i najveći SIJAČ je SUNCE jer Sunce SIJE isto kao što i čovjek SIJE:
“Sunce sije nad Učkom, kroz prozor pali su u sobu kosi traci, te zlate siedu i pognutu Marinu glavu i jednu golu Marijanovu ruku.”
(3)
Evo grčkih riječi za SJEME i SIJANJE (RASIJANJE):
- SPORA (σπoρά, σπεíρω) = SJETVA, SIJANJE
(4)
- SPORAS (σπoράς) = SIJANJE (5)- SPOROS (σπόρος) = SJETVA, SIJANJE
(6)- SPORADOS (σπόράδoς) = RASIJAN
(7)- SPORADIN (σπόράδην) = OVDJE, TAMO (RAZBUCANO)
(8)- SPORADIKOS (σπoρᾰδικός) = ODIJELJENI (žive ovdje i tamo)
(9)- SPORAIOS (σπoραîος, α, ον = σπόριμος: - σπoραîα, τά = SJEME
(10)- SPORA (σπoρά, σπεíρω) = SJETVA, SIJANJE
(11)- SPORAZO (σπoράζω) = RASTURANJE, RAZBACIVANJE
(12)- SPOREIS (σπoρεύς, έως, ό = POSIJAN, ZASIJAN
(13)- SPOREITOS (σπoρευτός, ή, όν) = POSIJAN, ZASIJAN
(14)- SPORITOS (σπoρητός) = POSIJANO ŽITO, RASTUĆE ŽITO
(15)- SPORIMOS (σπόριμoς, ον, σπεíρω = POSIJAN, SPREMAN ZA SIJANJA
(16)
U svim navedenim riječima zajednički korijen je SPOR-, a u riječima SPARTA i SPARTANCI korijen je SPAR-. Otkud sad odjednom za SIJATI korijen SPAR- kad je korijen bio SPOR-? Otkud dva korijena za riječi koje označavaju istu radnju?
SJEME na grčkom je SPOROS (σπόρος) i u svim izvedenicama korijen bi morao biti SPOR-. Ali nije tako!
Tvrde da je SPARTEON (ςπαρτέον) kao glagolski pridjev postao od osnove SPEIRO (σπεíρω) sa značenjem TREBA SIJATI
(17). Ako je tako, zašto ne postoji još ni jedna grčka riječ istog korijena koja označava SJEME ili SIJANJE? Kako SPAR-TOS (σπαρ-τóς) može postati od istog korijena kao i SPERMA (σπέρ-μα), jer jedno je osnova SPAR, a drugo je osnova SPER
(18)? Dakle se radi o laži i evo dokaza za grčku i opštesvjetsku laž u nauci: grčko SPEIRION (σπειρίον), deminutiv od SPEIRON (σπεîρον) znači SVJETLOST, UKRAS LJETA
(19).
I gle: od SPEIRO (σπεíρω) nije moglo biti izvedeno SPARTEON (ςπαρτέον) što znači: TREBA SIJATI, jer je od SPEIRO izvedeno je SPEIRON. Od SPEIRON (σπεîρον) izvedeno je SPEIRION što znači SVJETLOST:
1. SPEIRO = SIJATI
2. SPEIRON (σπεîρον) = SVJETLOST
Riječ SPARTEON, što znači TREBA SIJATI, nastala je drugim putem i od druge riječi, a ne od riječi SPEIRO (σπεíρω). U riječi SPARTEON osnova je SPAR: grčko SPAROS (σπάρος) je ime morske ribe ZLATNOGLAVA, latinski
Sparus auratus (20) . I sad ćemo da se zabavimo riječima sa osnovom SPAR:
- SPARAGMOS (Σπαραγμòς) = ODVAJANJE, CIJEPANJE, PARANJE, SJEČA
(21)- SPARASSO (Σπαράςςω) = IZVUČEN, RASCJEP, SUZA, OTPARAN, UZNEMIREN
(22) - SPARTION (Σπαρτίον ili Σπάρτιον, -ον, i Σπάρτον, -oν, -τò, i Σπάρτος, -ον, -δ) = (σπάω), IZVUĆI, postalo od SPARTO (σπεíρω) SIJATI; SPARTO = UŽE, KONOPAC, ŽICA
(23) - SPARTOS (Σπαρτòς, frigijski σπεíρω, SIJATI) = POSIJAN, ODVOJEN, ODIJELJEN
(24)
Latinsko SPARGO (SPARGE) nastalo od sanskritskog korijena SPARÇ i sve znači DOTAĆI, DIRNUTI, PRSKATI, SIJATI
(25). Latinsko SPARGO znači još:
"
a) otpuštati u velikom broju, obasuti (projektili); pljuštati (duvati, itd);
b) staviti (kosu, itd.) da se rasipa u svim smijerovima;
c) emitovati u svim pravcima, rasipati svjetlost ili drugu fizičku pojavu"
(26).
U svim značenjima bukvalno je prikazano SUNCE i njegovo SIJANJE SVJETLOSTI:
a) njegova svjetlost sve dotakne, ona od Sunca prska sijući; ona se od Sunca otpušta u velikom broju, svjetlosne zrake kao projektili obasipaju zemlju, svjetlost pljušti po zemlju; fizika je dokazala da i Sunčev vjetar postoji;
b) svjetlost se rasipa usvim smijerovima kao kosa na vjetru;
c) Sunce emituje i rasipa svjetlost u svim pravcima SIJUĆI SVJETLOST.
Slikovna predstava Sunca sa zrakama (spartama).
Sparta na spartanskom štitu i na stećku u Negotinu.
A sad se vratimo ZLATNOGLAVOJ RIBI sto se na grčkom zove SPAROS (σπάρος) a na latinskom SPARUS AURATUS. Latinsko SPARUS znači KOPLJE
(27). U grčkom SPAROS i latinskom SPARUS isti je korijen SPAR. Ovo SPAR je znak
Λ i to je srpsko ŠPARTA ili ZAG što znači SVJETLOST. To je onaj mitološki "Kadmov posijani zmajev zub (
Λ) iz kojeg su nikli SPARTANCI". Sunce se slikovno predstavlja kao krug. Najprostija predstava sunčevih zraka su prave linije oko kruga ili oko kruga strelasti znakovi SPAR:
Λ.
Irsko SPARR odgovara engleskom SPAR, islandskom SPARRI, danskom švedskom SPARRE, njemačkom SPARREN, holandskom SPARR sa značenjem SNOP, SVJETLOSNI ZRAK, GREDA, JARBOL. To je sve simbolika pravih linija sunčevih zraka
(28).
Englesko SPARK znači VARNICA, ISKRA. Anglo-saksonski to je SPEARCA od još starijeg SPARCA; staroholandski SPARCKE, srednjevijekovno grčko SPARKE. Sve je od arijevskog SPRAG Koje je izvedeno od SPAR što znači PODRHTAVANJE, ŽMIRKANJE, BLJESKANJE i povezano je sa sanskritskim SPHURJ što znači GRMITI
(29).
Latinski SPARUS od arijskog je oblika SPARA što znači STRIJELA, KOPLJE; vjerovatno od SPAR sa značenjem BLJESKATI blisko povezanim sa engleskim SPAR što znači SNOP, ZRAKA, ŠIPKA
(30).
Govoreći o engleskoj riječi SPEED W. Skeat kaže da je to postalo od osnove SPA što znaći IZVUĆI, IZDUŽITI
(31). BRZINA je LINIJA puta, a na slikovnoj predstavi to je PAR(NICA) na podlozi.
Sumersko PĀR znači ŽIV, ŽVJETI, a znači i RAŠIRITI, IZDUŽITI, RASIJATI (32). Hebrejsko PAR'OH značilo je FARAON
(33). U starokeltkom PAR je dalo BÀR sa značenjem STRIJELA, HLJEB, ŽITO, HEROJ
(34). Starokeltsko BÀR jednako je starokeltskom BÀRR sa sljedećim značenjima:
1. VRH,
2. ŠILJAK (kao u oružja),
3. ROD ŽITA, POVRĆA I TRAVE,
4. ŽETVA,
5. NADMOĆ
(35). Kao dokaz da se sve odnosi na Sunce navešćemo ovaj citat:
"Iza 'Sjajni Bar' sa asirskih baraljefa, bog Sunca Abar je rimski jubar, sunčev zrak, i sunčevo ime ili epitet egipatskih monarha kao sinova sunca Phar-aons."
(36)
Rimski JUBAR (IUBAR) znači:
1. prva svjetlost dana,
2. (uopšteno) treperenje, blistanje, sjaj, vatra, izvor svjetlosti
(37).
Sunčevi zraci vidljivi su kao LINIJE i kao LINIJE vide se oko kruga Sunca i tako se slikovno prikazuju. Prsti su kao linije i u turskom prst je PARMAK. Kod Srba na Kosovu PARMAK je paok (palac) točka
(38). PARMAK je prava i na vrhu klinasto zašiljena daska u ogradi. PARMAK je PRAVA LINIJA sa sumerskom osnovom PAR koja znači SUNČEV ZRAK, BLJESKANJE, TREPERENJE, IZVUČEN, IZDUŽEN, ODIJELJEN, SIJANJE, RASIJAN, RODAN, HLJEB, ŽIVOTAN, ŠILJAK, STRIJELA, KOLJE, VRH, NADMOĆAN, HEROJ.
PAR je SUNČEV ZRAK, sunčev zrak je LINIJA, linija je PARNICA ili SPARTA (izgovorom prešlo u ŠPARTA). Pravac SPARTE ili ŠPARTE označava se STRELICAMA: ⇒, ⇨, > ili V, Λ. Keltsko (gaelik) SPAR (SPARR) SPARRADH je POKRET, KAO KLIN; EMITOVAN SNAGOM, POTISAK, JURIŠ
(39).
Spartanac
Centralna spojna tačka PARMAKA na točku zove se GLAVNJA. Spojna tačka dva ili više PARA (sunčevih zraka) je SPAR i u toj tački svi sunčevi zraci se SPARE. Pošto je Sunce je spojna tačka svih sunčevih ZRAKA, dakle je Sunce SPAR. Iz Sunca se SIJU sunčeve zrake i značenje riječi SPAR sačuvano je u engleskom SPARKLE: PRSKATI, RASPRŠAVATI, RASPRŠITI
(40). Sunce RASPRŠAVA i SIJE SUNČEVE ZRAKE ili SPARTE.
Sunčeva SPARTA ili ŠPARTA isto je što i sunčev TRAK ili sunčev ZRAK. Tračani su dobili ime po sunčevom TRAKU, Spartanci po sunčevoj SPARTI, a sve je SUNČEV ZRAK što znači da su Spartanci bili Tračani. SPARTA je zemlja SPARA, tj. zemlja SUNCA.
..........................................
(1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 879.
(2) Francis Edward J. Valpy, The etymology of the words of the Greek language, London: Longman, Green, Longman, and Roberts, 1860, p. 156.
(3) Evgenij Kumičić, Sirota. Roman iz života, Zagreb, Naklada Matice hrvatske, 1885, st. 104.
(4) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883, p. 1417.
(5) Ibid.
(6) Ibid.
(7) Ibid.
(8) Ibid.
(9) Ibid.
(10) Ibid.
(11) Ibid.
(12) Ibid.
(13) Ibid.
(14) Ibid.
(15) Ibid.
(16) Ibid.
(17) Ibid., p. 1412.
(18) Ibid. p. 1413.
(19) Ibid.
(20) Ibid., p. 1412.
(21) John Groves, A Greek and English Dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 521.
(22) Ibid.
(23) Ibid.
(24) Ibid.
(25) Charlton T. Lewis and Charles Short, Latin Dictionary, First edition 1879, Impression of 1945, Oxford, The Clarendon Press, p. 1734.
(26) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 1796.
(27) Ibid. p. 1797.
(28) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 577.
(29) Ibid., p. 578.
(30) Ibid.
(31) Ibid., p. 579.
(32) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexikon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 268.
(33) Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regensy Reference Library; Grand Rapids, Michigan, 1967, p. 645.
(34) Edward Dwelly, Ibid., Vol. II, p. 68.
(35) Ibid., p. 69.
(36) S. F. Dunlap (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, p. 20.
(37) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 976.
(38) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, st. 610.
(39) Edward Dwelly, Ibid., Vol. III, p. 879.
(40) Hensleigh Wedgwood, A Dictionary of English Etymology, Vol. III, London: Trübner & Co., p. 273.
