Saturday, May 21, 2016

APHELION


         Pogledajmo etimološko porijeklo astronomskog termina aphelion. Ovaj termin označava vrijeme kad je Sunce najudaljenije od Zemlje. U naše vrijeme to se dešava krajem juna i početkom jula. Tad su na sjevernoj Zemljinoj polulopti prvi dani ljeta i Sunce je na najvećoj nebeskoj visini i u svojoj najvećoj godišnjoj snazi: ap-helion.

         Grčko  apa (από) znači od, a izvedeno je od ab što znači otac, dok grčko  hilios (ήλιος) znaci sunce. Tako bukvalni smisao riječi aphelion znači ab helion tj. otac sunce. To je ljetno vrijeme tračkog Germana, grčko-rimskog Apola, egipatskog Apisa, keltskog Cunobelina ili Vidasa (kasnijeg srbskog Belog Vida).

KELTSKI CUNO JE SUNCE

        “Cunobeline (or Cunobelin, from Latin Cunobelinus, derived from Greek Kynobellinus, Κυνοβελλίνος) was a king in pre-Roman Britain from the late first century BC until the 40s AD.” (Wikipedia)
 
        “Cunobelini (ili Cunobelin, od latinskog Cunobelinus, izvedeno od grćkog Kunobellinus, Κυνοβελλίνος) bio je kralj u pre-rimskoj Britaniji od kasnog prvog vijeka stare ere do 40-te godine nove ere.” (Vikipedija)
 
Nije tačna tvrdnja da ime Conobelini potiče iz grčkog jezika i to ćemo ovdje dokazati.
 
Cunas
 
Evo keltskog novca: na prvoj strani je neki kralj, a na drugoj strani je krilati bog na prestolu sa Suncem. Ispod piše ime boga: Cunas!
 
         Ko je Cuno, saznaćemo iz sljedećih primjera:
 
        “APOLO,
         Of Greece and Rome, the same as the Abelion of the East. The old Romans called him Appelo. I. 17. He was also called Cunnius likewise Craneus and Carneus (expressed by the Romans in later times Granus and Grannus) the same with Cereneus, the supreme deity, the lord of light.”
(1)
 
        “APOLO,
         Od Grčke i Rima, isti kao Apelion od Istoka. Stari Rimljani zvali su ga Appelo. I. 17. On je takođe zvan Cunijus, isto tako Kraneus i Karneus (uticajem Rimljana u kasnijem vremenu Granus i Grannus) isto sa Kerenus, vrhovno božanstvo, gospod svjetlosti.”
 
Odmah da napomenemo da Rimljani nisu mogli uticati da Kelti Sunce nazovu Granus, jer je to po srbskoj riječi granuti: Granus je Sunce koje grane na sve strane svojim zrakama kao granama.
Keltski Cuno je ime boga Sunca kojeg su Grci zvalo Apolo, a Rimljani Appelo. Kod drevnih Egipćana zvan je Apis, a ime je izvedeno od prepotopskog ab što znači otac (egipatsko appa) (2).
 
Cuno
Cunobelini sa sunčanim krstom i četiri godišnja doba.
 
         Keltski bog Cuno, gospodar svjetlosti, bog Sunca, tj. Sunce. U srbskom jeziku riječ Cuno (preko oblika suno) dala je riječ Sunce, a u engleskom Sun. Srednjevijekovne englesko je sonne, starosaksonsko sunne, islandsko sunna, holandsko zun, njemačko sonne, gotsko sunna, teutonsko sunnan. Sanskritsko sunu ujedno znači sunce i sin. (3).
 
         Srbsko ošuriti je od o šuriti. Korijen u riječi šuriti je šur-, izveden od sur. Riječ sur je korijen sanskritskoj riječi sura što znači sunce. Sur je toplota, vrelina i time se osuri, tj. ošuri. Sunce je vrelina, tj. sura.
 
         Kakve je boje surutka? Surutka je zućkaste boje Sunca. Po čemu je ptica žuna dobila ime? Žuna je dobila ime po svojoj zunoj boji: suna > zuna > žuna.
 
         Kad neko u nekoga zuri, on netremice u njega gleda. Gled je vid, vid je sur: zur = sur = zun = sun = sunce.
 
         Znamo da se ljuljaška drugačije zove cunaljka. Sanskritsko zunati (zun) znaci ići, kretati se. Sunce ide preko neba: zun > sun > cun > cuno. 
 
Cuno sa solarnim simbolima. Iznad su četiri godšinja doba sa po tri mjeseca dužine, a kvadrat je simbol stabilnosti i mira). Noge su takođe simboli četiri godišnja doba sa po tri mjeseca (četvrta noga ne vidi se potpuno, ali je poruka jasna).
 
        Oblik cun dao je keltsko Cuno i to je onaj što se kreće tamo-amo: cuna se! Sunce se cuna, jer se kreće tamo-amo: danom u pravcu istok-zapad, a noću pređe pravac zapad-istok. I tako se Cuno cuna. Na keltskom novcu Cuno je često prikazan u zoomorfnom liku konja.
…………………..
         (1) William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. 39-40.
         (2) Ib. pg. 39.
       (3) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, The Clarendon Press, Oxford – New York, 1893, pg. 610.

OBOJENI OBLACI


 
 
 
 
 

 
 

 

Kad nebo progovori, čovjek zaćuti, a sve je počelo od jeseni 2012. godine (slike uvećaj klikom).
 

SNIJEG


Keltsko (gaelik) SNEACHD, SNEEHG (1) = SNEG (SNIG, SNIJEG).
................................
(1) Neil M'Alpine, A pronouncing Gaelic dictionary : to which is prefixed a concise but most comprehensive Gaelic grammar, Second Edition, Edinburgh, 1833, pg. 238.

Sunday, May 15, 2016

AT, ATIS I SAT

 
         U grčkoj mitologiji vepar Atis (Ἄττις, gr.) ubija Adonisa. Kod Briga Atis je i bog vegetacije i omiljeni je sin Kibele, Velike Majke bogova. Brigijski Atis isto je što i sirijski Adonis. I njega ubija vepar, ali kao i Adonis i on umire da bi bi s proljeća vaskrsao (1).
 
         Sanskritsko at znači neprekidno kretanje. Sanskritsko iz, iza  je starješina, godspodar. Tako je sanskritsko at iz dalo Atis: At iz > Atiz > Atis.
 
        Od sanskritskog iza izvedeno je ime boginje Isis (Iset), ime keltskog boga Esus (Iesus, lat.) i grčko ime Isus. Srbsko sad (rasad, prisad) takođe je izvedeno je od at: s at > sat > sad = vrijeme rasta, ono što raste (svaki rast je kretanje).
 
         I riječ atom izvedena je od at: at-om. At  je vrijeme. Sanskritsko at je neprestano kretanje, dakle je at u bukvalnom značenju vrijeme.
 
 
 
        Sanskritsko om znaci jest, zaista, vaistinu, amin, te tako atom znaci vrijeme jest, jer ga održava kretanje čestica, a svako kretanje je vrijeme. Bez kretanja nema vremena, bez vremena nema kretanja, a bez i jednog i drugog nema atoma, tj. nema postojanja. I eto Božijeg Trojstva: kretanje, vrijeme, postojanje!
………………………
        (1) Sir James George Frazer, The Golden Bough: A Study in Magyc and Religion, first published 1890, Reprinted at Oxford University Press, New York, 1998, Chapter 34, pg. 346.

VEPAR I NERAST

Ubijanje vepra (lijevo je ilustracija iz Mirolavljevog jevanđelja, iznad gore je tračko božanstvo, a ispod motiv sa stećka iz Donje Zgošće kod Kaknja).
 
         Zanimljiva je priča o vepru među bogovima. U hindu religiji vedski bog Višnu uzeo je lik divljeg vepra Varahe (varaaha znači divlji vepar). Kada je demon Hiranjaksa (Hiranyaksha, en.) ukrao Zemlju, sakrio je Zemlju u nebesku pravodu. Višnu u liku vepra Varahe ubija Hiranjaksu i vraća Zemlju na njeno prvobitno mjesto.
 
         Pogledajmo sad sanskritska značenja imena Hiranjaksa: sanskritsko hiranna znaci sjeme, a  yakssa znaci duh. Tako razumijevamo da ime Hiranjaksa znači  duh sjemena. Varahino ubijanje Hiranjakse je ubijanje duha sjemena. Kako to može biti? Sjeme je živo sve dok ne trune, a kad bude "ubijeno" i počne da trune, iz njega krene klica novog života. Taj proces “ubijanja” sjemena i rađanja klice novog života je sezona proljeća, te je Hiranjaksa simbol zime, a vepar Varaha simbol proljeća.
 
         Sanskritsko vepa znači vibrirati, oscilirati. Godišnje sezone su oscilacije vremena. Svaki seksualni čin je niz vibracija i oscilacija tijela, a vepar je mužjak za priplodnju.
 
         Divlji vepar je zvijer i kao takav je simbol Velesa, a Veles je srbski prehrišćanski bog proljetne vegetacije. Na priloženim slikama su scene ubijanja vepra. To trački German ubija vepra, to slovenski Perun ubija Velesa i to je simbolika vremena kad prestaje množenje u prirodi i vegetacija prestaje da raste. Rast prelazi u nerast, sezona mrtvog vepra nerasta, tj. Velesa.

IMITIRANJE ILI...

 
Simboli mitraizma: Sunce i Mjesec na lučnim krajevima neba, a ispod u sredini luka oltarski dio gdje se prinosi žrtva (hram SPC).

Friday, May 13, 2016

SRBI DVOVJERCI (POLUVJERCI)

 
 
SRBI SU BILI I OSTALI DVOVJERCI KOJI SU U ZAKONIKU CARA DUŠANA ZVANI "POLUVERCI", OD RIMOKATOLIKA "PATARENI", A SAMI SEBE ZVALI SU KRSTJANIMA:
 
"9. О полувершима:

        И ако се нађе полуверац, који је узео хришћанку, ако усхте, да се крсти у хришћанство, а ако се не крсти, да му се узме жена и деца и да им се даде део куће, а он да се изагна."
(Душанов законик, Члaн 9)
 

         "U Srbiji opet zvali su ih Babunima jer ih je najviše bilo oko planine Babune nad Prilepom u Maćedoniji, ili Poluvercima, jer su se dosta držali i Pravoslavlja. - Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini nazivahu se uvek samo Hrišćanima ili Krstjanima.” (Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 38)
 
         Knjiga "Stećci, laž i bogumili" riječju i slikom argumentovano pokazuje i dokazuje da su Srbi bili i ostali dvovjerci ili poluvjerci krstjani. Knjizi nije cilj nekakva "podjela Srba", za sto se Autor okrivljuje iz Beograda, već istina o Srbima, te nikakvog nacionalnog ni vjerskog razloga za blokadu ove knjige nema. Nadam se da će to i beogradskim knjigo-ratnicima proraditi u glavama.

 

Thursday, May 12, 2016

SEDMICA "PRAZNICA"


         U kalendarskim danima kod pravoslavaca i muslimana srednje Bosne postoji sedmica ili hefta zvana "praznica". Praznica je druga sedmica iza Jurjeva, tj. iza Đurđevdana. U drugoj sedmici iza Jurjeva ništa ne treba sijati, jer ta sedmica je "praznica" i ukoliko se nešto posije, roda od toga neće biti.
 

OTAC AB I APOLO

 
         Govore da je AB ili AV, ABA ili AVA riječ semitskih jezika i da znači OTAC. U mnogim prehrišćanskim religijama Sunce je obožavano kao Bog Otac, te su Egipćani imali boga APISA u zoomorfnom liku VOLA (BIKA), dok su Grci svom Bogu Suncu dali antropomorfni lik lijepog, snažnog mladića APOLONA. Kojim putem je riječ AB došla u oblik riječi APIS i APOLO?
 
         Prvo ime APISA: AB > ABI > ABIS > APIS.
Kod Grka je islo ovako: AB > ABO > ABOLO > APOLON (Ἀπόλλων, gr.).
 
 
         Tračani su VOLA zvali BOLINTOS. Korijen ove riječi je BOL- dao je savremeno srbsko VO(L).
Kako je došlo do toga da VOL postane simbol SUNCA? Počelo je po vremenu početka proljeća: prvi dan proljeća prije 7000 godina (oko 5000 god. st. ere) počinjao je u sazviježđu Bika i početak proljeća dešavao se u ovom sazviježđu sve do oko 2300. god. st. ere. U naše vrijeme Sunce ulazi u sazviježđe Bika početkom maja. Zato nije nikakvo čudo što su prehrišćanski narodi Boga Oca vidijeli u Suncu i kroz Sunce.
 
         Prije vavilonskog ropstva (od oko 598-538. god. st. ere) Hebreji su imali egipatski solarni kalendar. Tad im je mjesec AB (OTAC) bio ljetni mjesec u vremenu jul-avgust. Po biblijskoj hronologiji Hebreji su krenuli iz egipatskog ropstva 1637. godine. To je do 2000. godine hrišćanske ere 3637 godina. Pošto je sideralna godina duža od tropske za 11,2333333333 minuta, ovih 3637 godina po 11,2333333333 minuta daju oko 26 dana. Ako od 21. juna (kad u naše vrijeme počinje ljeto), odbrojimo prema julu 26. dan pada 3-4 jul po julijanskom kalendaru. To znači da je prije 3637 godina ljeto počinjalo početkom jula julijanskog kalendara (sredina jula gregorijanskog kalendara). Tako su i Hebreji vrijeme ljetnog Sunca zvali AB (OTAC), dakle su i oni Sunce nazivali OCEM. Ono "zlatno tele" pod Horivom bio je zlatni APIS.
 
         Pogledajmo u razne jezike kako glasi riječ OTAC:
 
afrikanski (Afrikaans): pa (AB > BA, te je metatezom dobijeno PA),
amharik (Amharic): ābati (osnova je AB),
arapski: alab (AL je isto kao i EL ili Il i to je ime Boga, a AB je OTAC),
korzikanski: babbu (i ovdje imamo AB),
galicijski: pai( AB je dalo PA, te metatezom dobijeno PA-),
hebrejski: ab,
korejski: abeoji (AB je na početku riječi),
kurdski: bav (BA je metatezom od AB),
latinski: abbas,
malajski: bapa (BA je metatezom od AB),
maorski: papa (Abje metatezom dalo BA),
mongolski: aav ni (AAV je od AB),
portugalski: pai (AB je dalo AP, te metatezom dobijeno PA),
srbski: babo,
Shona: baba,
somalijski: aabbe,
sudanski: bapa,
svahili: baba,
turski: baba,
talijanski: babbo,
nepalski: bubā,
Haitian Creole: papa
tamilski: appā,
vijetnamski: ba (metatezom od AB),
Yoruba: baba,
Chichewa: bambo,
zulu: ubaba
Xhosa: utata,
sanskrit: tata
Vijetnamski: cha (srbsko ĆAĆA je OTAC).
 
Telugu: Taṇḍri (keltsko TAN je VATRA, SJAJ. Srbi imaju TAN u vlastitim imenima TANASKO, TANASIJA, TANKOSA, TANA).
Kanarisko (Kannada): tande (od korijena TAN).
Švedski: падар (od ruskog “подарок” = DAR, DAROVANJE = SUNCE).
Francuski: père (sanskritsko PERU je VATRA, SUNCE; srbski PERUN je bog ljetnjog Sunca).
Japanski: otōsan (srbsko (H)ODOSAN, OTO SAN onaj koji (H)ODA = OTAC SUNCE).
Kazački: әке (äke) (od OG > OKO = VID = SUNCE).
Latvijski: tēvs (TEUT JE keltski bog OTAC).
Litvijski: tėvas (od TEUT).
Ruski: otec (ODAC, onaj koji HODA = SUNCE).
Srbski: otac ((H)ODAC).
Uzbecki: ota (skraćeno od OTAC < ODAC).
 
         Sve ovo svjedoči da su svi narodi svijeta jednoh porijekla i da su nekad bili jedan narod sa jednim jezikom.