PELTA, PELASGI I SRBSKI GRB

        Pelta je ratni štit specifičnog oblika, a Pelazgi su narod sa specifičnim imenom i specifičnom istorijom. Govore da je riječ pelta nastala od grčke riječi péltē (πέλτη) i tvrde da to znači štit. Ali u Homerovoj Ilijadi na grčkom originalu nigdje se štit ne zove pelte, pelta, nego  aspida (ἀσπίδα), a to svjedoči da pelta nije grčka riječ.

Pelta je bio i štit Amazonki (3. v. Roman Hadrumetum, Sousse, Tunisia).

        Govoreći o riječi “pelen” P. Skok kaže:

         “Riječ je balkanska slavenskog podrijetla, jer je posudiše svi balkanski narodi: rum. pelin, arb. pelin pored pelini = pelim (Gege), cine. piluńu, pilonu, ngr. πελϊ-νος, tur. pelin, pelün. Upór. lot. pelējumi. Izvodi se od iste osnove *pel- od koje i paliti (v.), sa istim semantičkim razvitkom kao gorak od gorjeli (v.).”*

Uporedimo: pelen – pelta? Osnova je pel- i to je istog značenja kao i osnova pal- u riječi paliti. Pošto je  značenje osnove pel- jednako značenju osnove pal-, dakle je i riječ pelta istog značenja kao i riječ paliti, a to je  vatra, plam, plamen.

        Oblik paliti je sličan sanskritkom phalgu što znači crven, crvenkast. To je boja vatre, boja plama, plamena: gdje je vatra, tu je  svjetlost; gdje je svjetlost, tu su toplota i vid; a gdje su toplota i vid, tu su život i znanje.

Pelargonium (geranius)

        “Pelagia, in Natural History the name by which Pliny and other of the ancient naturalists have usually called purpura.” **

Peliosanthes javonica

        Dakle je riječ pelagia kod starih pisaca značila purpuran, purpurna, a purpurna boja je od tamnocrvene do ljubičaste, a i jedna i druga su boja plamena. To je glavni razlog zašto su neke biljke cvjetnjače dobile svoja imena: ime biljke pelargonium je po purpurnim cvjetovima, biljka astragalus pelecinus sa bijelo-purpurnom bojom svog cvijeta, biljka Peliosanthes javonica ima potpuno bijeli cvijet, biljka Peltaria alliacea takođe ima bijele cvjetove, dok Peliosanthes macrostegia purpurni cvijet. Otkud sad to? Zato jer u svom imenu imaju isti korijen pel-, a i bijela i crvena i purpurna su boje Sunca. Dakle korijen pel- obuhvata sve boje sunca. Tako biljka Spreading Pellitory ili Pellitory of the wall ima purpurno stablo i bijele cvjetove.

        U imenima nabrojanih biljaka je korijen pel-: pel-argonium, pel-ecinus, pel-iosanthes, pel-litory, pel-tario? Davali su im imena po dominantnoj boji: purpurna i bijela, a to su boje vatre i boje Sunca. To je onaj isti korijen pel- iz srbske riječi pelen, isti korijen iz riječi pelta, isti korijen iz riječi Pelazgi, Pelasgians, Pelasgoí, (Πελασγοί) i odnosi se na osobine Sunca.

Ptica Topaza pella (Crimson topaz).

        Jedna vrsta kolibrića nazvana je imenom  Topaza pella, a poznata je i pod imenom Crimson topaz. Pogledamo li njenu boju, biće nam jasno zašto tu ptičicu zovu jos i Crimson topaz: u imenu Crimson topaz riječ  topaz je ostao topaz, a riječ pella prevedena je na riječ crimson što znači tamnocrven i eto jednog od prvobitnog, kod Srba zaboravljenog i od drugih sakriveno-prećutanog značenja korijena pel- u riječi pelta: tamnocrvena boja, boja plamena, boja vatre, boja Sunca.

Sunčev krst sa četiri pelte (broš iz rimskog vremena, 2. v. n. e.)

        Kažu da engleska riječ pellucidity (pellucid) znači providnost, prozračnost, bistrina. Jasno je da  svojim dijelom pel- ova riječ upućuje na Sunce, jer latinsko  lūcidus znači svijetal, jasan, a za pel jedni govore da je od latinskog per, što znači kroz, a drugi opet tvrde da per znači vrlo, a u stvari  to latinsko per istog je značenja kao i sanskritsko per u riječi peru: dostavljanje, davanje svjetlosti. Tako pellucidity znači dostavljanje, davanje sunčeve bistrine, davanje sunčeve vidnosti, vidne bistrine.

        Kad jako ljetno Sunce ugrije, ono u glavu peče. Pecivo je hrana koja se peče u peći. U riječima peče, pecivo, peć osnova je pek-. Zajednički dio u korijenima pel- i pek- je pe-. Iza svega stoji vatra koja u peći peče pecivo. Rekli smo da sanskritsko peru znači Sunce, vatra, spasenje, dostavljanje, davanje, sjeme, klica. Sve nabrojano pripada Suncu koje život daje, a vidimo da je u sanskritskom peru prva riječ pe  nosilac je svih navedenih značenja: Sunce, vatra, spasenje, dostavljanje, davanje, sjeme, klica (ru znači gru, gruvanje i odatle je ime Perun). Dakle je prosta riječ pe glavni nosilac značenja koja se pripisuju Suncu, a riječ pe nalazi se i u riječi pelta.

 

“Lazi, lazi, Lazare

Naš sileni Jarilo!

Oj Jarilo bozilo!

Nas prestrašni rabrilo!”

                    (Narodna obredna pjesma lazarica)

Riječi zapisane kao lazi, lazi originalno glase lasi, lasi, sto imperativno znače sjaj, sjaj (sanskritsko las, lasa znači sjajni, bljestavi, isto kao i srbsko laskat, a lastilo je sjajilo). U riječi Pelasg (Pe-las-g > Pe-laz-g) imamo Pe kao nosilac značenja vatra i las sa značenjem svijetal, bljestav, sjajan).  Pelazg je vatreno-sjajan, Belazg.

        Kad je Sunce u punoj dnevnoj snazi, Sunce je bijelo. Bijela boja je simbol radosti. Bijela boja je povezana sa svjetlom, dobrotom, nevinošću, čistoćom i djevičanstvom. Bijela boja je simbol savršenstva. Starobiblijski Bog Starac Dana je bijel, a pošto je bijel on je Bijeli Bog, Belobog, Beli Vid.  Pogledajmo kako u nekim modernim neslovenskim jezicima glasi riječ bijel: 
 

baskijski: zuri (suri je na sanskritu gospodar, božansto, a u srbskom zuri znači gleda  jednu tačku)

danski: hvid (vid je na sanskritu znanje, u srbskom je vid),

holandski: wit (wit = vit = vid),
estonski: valge (semitski bog Sunca je Val = Bal = Bel = Beli),
finski: valkoinen,
norveški: hvit,
svedški: vit,
islandski: hvitur,
galicijski: branco (Sunce je branitelj života),
portugalski: branko,

francuski: blanc,

italijanski: bianco

španski: blanco,

latvijski: balts (srbska imena Balša, Belša, Belizar, Velizar),

litvijsko: baltas,

irski: bán (sanskritsko bhaanu znači sjaj, svjetlost, sunce),

mongolski: цагаан (kad Sunce jako grije, Srbi govore: "Al’ cagari!")

U objašnjenju odrednice bijel Skok kaže:

        “Sveslav. Ьёіъ po korijenu odgovara lit. boluoti — balti ‘bijeliti se’, baltas, balas ‘bijel’, lot. bals ‘blijed’. Prema tome i slavensko i baltičko značenje bijele boje, kao i njemačko weiss ‘albus’, razvilo se iz ‘svjetlosti, sjaja’. To primarno značenje svjetlosti još se očuvalo u izrazu bijeli svijet…” ***

       U ono staro vrijeme na prostoru današnje Italije nastanilo se pleme Peligni (Pelignians, Paeligni). Vrhovni bog Pelegina bio je Jupiter Pelino ili Jupiter Paleno (Jupiter Palenos, lat.). Njihova boginja je  Pelina ili Palinea. Po ovim bogovima hrišćani uvode Svetog Pelina (St. Pelino ili St. Pelinus, Pelinus of Brindisi).

        Jupiter Pelino, Jupiter Paleno ili Jupiter Palenus isto je kao Jupiter Svijetli, Jupiter Beleni, Jupiter Belenus, a pel je isto kao bel, peli isto kao beli, pelta je isto kao belta sa značenjem svijetla, bljestava, sunčana. Tako je Pela, glavni grad drevne Makedonije, zapravo Bela, a Pelazgi su Belazgi. Pelaško ime Sunca je Peli (Beli), a Grci kažu Hēlios (Ἥλιος). Peli ili Beli je držač i čuvar vatre i toplote, izvor vida, zaštitnik, davalac, izvor sjemena života, držač i zaštitnik života. On je Sunce i Bog Sunca,  spasilac svijeta.

        Keltski bog Beli, Belenus, Belenos, Beleni, Belinus, Bel, Beli Mawr je bog Sunca što je isto kao i peliginski bog Pelino (Paleni), što je isto kao Vidas (Vidasus), bog panonskih i balkanskih Kelta. Srbima nije potrebno prevoditi značenje ovih imena, jer je i srbski Bog Sunca Beli Vid. Kod zapadnih Kelta boginja proljeća je Beltana što je isto kao i peliginska boginja Pelinis (Pelinus), isto kao boginja panonskih i balkanskih Kelta (Bela) Thana, isto kao i nekadašnja srbska boginja Dana (zvijezda Danica).

        Kod Finaca i Estonaca danas postoji kult boga plodnositi  i vegetacije sa imenom Pellon Pekko.  Americki indijanska plemena naroda Anasazi imaju boga sjemena i plodnosti pod imenom Kokopelli.  Zanimljivo je da se ime Pela (Pele) sačuvalo u panteonu domorodaca Havaja: Pela je havajska boginja vatre, munja, vjetrova i vulkana.

 

 

Pelte na srbskom grbu.

 

         U grčkom jeziku pelte je primilo značenje riječi štit, ali zato što to nije riječ grčkog jezika, Grci nikad nisu znali šta je njeno pravo značenje, nisu znali da ta pelta ima oblik i značenje neke druge pelte, nečega što je u originalnom značenju  izvor vatre, svjetlosti, izvor toplote, izvor vida, izvor rađanja, života. To su četiri svjetlosne Sunčeve pelte,  četiri slova "C" (Cунцe), četiri ognjila, četiri ocila, četiri Sunčeva kresa u četiri godišnja doba oko bijelog krsta Beloga Vida na Sunčevom vatrenom crvenom polju srbskog grba.



.................................

* Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971, pelen)

** Abhraham Rees, D.D. F.R.S. F.L.S. S. Amer. Soc., The Cyclopædia or Universal Dictionary of Arts, Sciences and Literature, Vol. XXVI, London, 1819, Pel, Pelagia,

*** P. Skok, ibid.

IME IMBROS

         Riječ ime šta znači?

        “Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih” (Knjiga stvaranja,1, 26-27)

        Čovjek je stvoren po liku Božijem, što znači da je čovjek slika Božija. Engleska riječ image znači slika, lik, a kažu da je porijeklo te riječi je u starofrancuskom image, od latinskog imago. Dakle je stvoreni čovjek kopija, imitacija Boga.

       U riječi ime korijen je im-, a taj korijen je i u riječima image, imago, imitacija. Da li korijen im- ima veze sa Bogom, tj. sa imenom Boga?

       Korijen im- nalazimo i u srbskim riječima: ima, imanje, imašan, zamašan, itd. Onaj koji ma imanje je bogat, a sanskrtsko bhaga znači milostivi gospodar, sunce, bogatstvo, napredak, ponos, ljepota, milost, dobra nada. Po ovome vidimo da srbska riječ Bog ima sva značenja sanskritske riječi bhaga, te tako vidimo da je sve to povezano i sa riječima ima, imanje, imašan, zamašan, jer su bogatstvo i imanje riječi istog značenja.

       Korijen im- je i u riječi simbol: s-im-bol,  a simbol je slika koja na nešto upućuje, simbol je znak nečega: s-im-bol. Latinski  bulla je pečat, amajlija, znak; italijanski bollo je pečat, kod Srba je to bula (pečatni document).  Simbol je originalnog, pravog lika znak, pečat: s-im-bol  je s-likom-pečat.

       Kad se novorođenom djetetu daje ime, daje se po nekom znaku, tj. po nekom simbolu zemaljskog ili nebeskog svijeta i dijete kao lik cijeli ljudski život nosi taj simbol kao svoj znak. 

       Odakle potiče, gdje je izvorište riječi ime i njenom korijenu im-? Pogledajmo ovo: trački bog Sunca je Imbros, Imbrasos (neki istoričari izjednačavaju ga sa Hermesom, glasnikom bogova). Ime  ovog boga sastoji se od dvije riječi: im-bros, im-brasos. Im- je korijen riječi image, a image je slika. Srbsko broš je od pelazgo-tračkog bros (brasos). Preko Kelta Engezi imaju riječ brooch (broš), ali pojma nemaju (ili neće da imaju) odakle riječ potiče. Srbsko obraz je izvedeno od o-bras (svijetal obraz). Englezi bronzu zovu brass, a u starošvedskom brasa je vatra. Sanskritsko bhraz znači sjaj.   Tako dolazimo do zaključka da ime Imbros znači lik vatre, lik sjaja, a pošto su i vatra i sjaj odlike Sunca, Imbros znači lik Sunca.

        Keltima drevne Britanije bog Otac Sunce zvao se Ambres, Ambisagrus. Od tračkog Imbros (Imbrasus) do keltskog Ambres (Ambisagrus) u jeziku nije dalek put. Keltsko amail, amair, aman znači koji vidi, dok keltsko amais znači znak. Amajlija je znak, lik boga ili lik, slika božanstava. Znači da je na mjestu korijena im-, kod zapadnih Kelta korijen am-.

 

        Kod Egipćana Amon je bog Sunca: Am-on. Egipatsko on znači svjetlost, sunce. U Egiptu je bio grad On. Grci su ga zvali Heliopolis, a Hebreji Beth-Shemesh (grad Sunca). Egipatsko Am- jednako je keltskom Am- i jednako je pelazgo-tračkom Im- što znači lik, slika.

 

       Pelazgi su prije helenizacije živjeli i na ostrvima Lemnos i Imbros, a kasnije su prozvani Samotračani,  znači da su Pelazgi bili Tračani i da su govorili jezikom Tračana. Pošto tragove značenje imena njihovog boga Imbrosa i imena ostrva Imbros nalazimo u korijenu današnjih srbskih riječi (ime, imanje, imašan, zamašan, obraz...), dakle su današnji Srbi porijeklom i Pelazgi, odnosno Tračani. 

 

       Pelaško-trački bog Imbros jedan je od pelaških bogova tkz. Kabira (Kabeiroi, Κάβειρο). Semiti su ih zvali cabiri, što znači moćni, jaki.  Kabiri ili Kaberoi su Gameiri, Gomeriti, Gimiri ili srbskim jezikom receno: Sabiri ili Saberoi, drevni preci ondašnjih Pelazga koji su u kultu predaka kroz vremena izjednačeni sa bogovima.

 

      "...Budimir je u opsežnoj analizi identifikovao opšteslov.  simbe(e)rosa imenom dogrčkog veziste Hermesa Imbros (od starijeg Simbros)  i keramičkim terminima simblos, (s)ipya, gambrion, lat. simpuvium, Simbruvium itd." (Ljubomir Kljakić, Protokulturni  arealizam,  Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindoevropljana, Catena Mundi, Knjiga druga, Beograd, 2014, str. 841)

      Riječi ime sa korijenom im- znači lik, slika, znak, simbol, pečat originala, a ime Imbros je od starijeg Simbros. I to je  dokaz da su Srbi od Gomera:  Gimiri, Cimeri, Cimbri, Kimbri, Sabiri, Saberoi... kasnije Sebri.