"SRBSKI KALENDAR"

Biblijska hronologija Septuaginte (klikni na sliku radi uvećanja): od početka stvaranja svijeta do hrišćanske ere ima 5508 godina (Zaharije Orfelin, Večni kalendar, Beč, 1783, str. 288-289) 

      Septuaginta (poznata i pod imenom "Prevod sedamdesetorice") verzija je hebrejskog Starog Zavjeta,  koja je radi potreba aleksandrijske biblioteka prevedena na grčki sredinom 3. vijeka stare ere. U njoj je navedena hronologija sa 5508 godina od početka stvaranja svijeta do hrišćanske ere. Dakle se ne radi ni o kakvom originalnom srbskom kalendaru, to je nečija laž.

      Najstariji istorijski zvanicni izvor pominjanja ovog kalendara je Treći kanon Šestog vaseljenskog sabora (Trulskog) održanog 691. godine:
      "Pošto je blagočestivi i hristoljubivi car naš oslovio ovaj sveti i vaseljenski sabor u pogledu toga, da oni koji su ubrojeni u kliru i drugima božanstvene darove dijele, budu čisti i neporočni služitelji i dostojni mislene žrtve velikoga Boga, Koji je žrtva i Arhijerej, i da budu čisti od skvrne, koja je uz nekih od njih prionula od nezakonitih brakova; obzirom na to, što su podvlasni presvetoj crkvi rimskoj predlagali, da se ima obdržavati sva strogost pravila, a podvlasni prijestolu ovog Bogom čuvanog i carskoga grada praviločovjekoljublja i snishođenja,- otačaski i bogoljubno složivši i jedno i drugo, da ne bi ostavili ni krotost slabom, ni strogost oštrom, navlastito pak, kad je zbog neznanjaprekršaj zahvatio dosta veliko mnoštvo ljudi, zajednički ustanovljujemo za one, koji su se dva puta ženili bili, pak su pod teretom grijeha sve do petnaestog dana prošloga mjeseca januara, minulog četvrtog indikta, ŠEST HILJADA STO DEVEDESET DEVETE GODINE ostali, i neće da od istoga k sebi dođu, da imaju kanoničkome svrgnuću..." (Nikodim Milaš, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto– šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443) 

     Kao  grkoortodoks svetogorski monah Sveti Sava je ovaj kalendar uveo i kod Srba, a prije Svetog Save ovom kalendaru kod Srba nikakvog traga nema. 
.....................................
Z. Orfelin, Večni kalendar (str.288-289):
 http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/S-II-0889

N. Milaš, Crkvena pravila (str.442-443):
https://www.scribd.com/doc/199852035/Crkvena-Pravila-Nikodim-Milas#scribd
 

KNJIGA "STEĆCI, LAŽ I BOGUMILI"

     

      Knjiga "Stećci, laž i bogumili" dokumentovano pokazuje kako se jednom narodu pomoću religije kao ideologije duhovnog genocida, ovdje narodu Srba, promjenom suštine njegovog duhovnog bića, mijenja kompletni identitet naroda.

       Primivši vjeru u Hrista, a ne primivši rimsko ili romejsko hrišćanstvo, Srbi su zadržali svoju staru prehrišćansku vjeru i prehrišćanske običaje. Bio je to spoj srbske stare prehrišćanske vjere i vjere u Hrista. Ovakav vjerski sinkretizam je dvovjerje. Dvovjerci su bili i prvi Rusi koji su primili vjeru u Hrista.

       Time što su primili vjeru u Hrista, a sve staro zadržali, Srbi dvovjerci nisu ništa izgubili, već su postigli viši duhovni nivo i veće duhovne spoznaje o Višnjem Bogu i nebeskom svijetu bogova. Ali takva vjera nije pogodovala feudalnom uređenju hrišćanske države tipa Romejskog carstva, koje je hrišćansku crkvu pretvorilo u ideologiju vrhovnog feudalca cara i njegovih vazalnih feudalaca kroz moto "Jedan Bog Svedržitelj na nebu, jedan car svedržitelj na zemlji".

       Srbi su i prije vjere u Hrista vjerovali u jednog Višnjeg Boga Triglava, Boga nad bogovima, koji je kroz vjeru u Hrista identifikovan sa Svetom Trojicom. Ali tu nedostaje služenje jednom zemaljskom caru čije se carsko pravo prenosi na njegove potomke, a to je bilo protiv srbskog običajnog prava da se narodni starješina bira na narodnim saborima. I to je razlog zašto je Stefan Nemanja podigao mač i oganj na srbsku narodnu crkvu dvovjeraca krestjana, jer je ta crkva čuvala i provodila srbsko običajno pravo.

       I na krvi Srba dvovjeraca Nemanja je ustoličio svoju vlast kao nasljednog župana nad Srbima dvovjercima, kao što je to po nasljednom pravu bilo i kod Romeja. A onda dolaze nasljedni Nemanjići kao kraljevi i carevi kojima je romejska crkva služila kao instrument njihove državne ideologije.

       I tako počinje promjena suštine duha srbskog naroda: sve prehrišćansko u državi Nemanjića biva zabranjeno i strogo sankcionisano. Srbska dvovjerna vjera povlači se u ilegalu i ukriva se u ruho narodne književnosti i opstaje. Nemanja je promijenio sveštenstvo srbske crkve, ali nije mogao promijeniti duh srbskog naroda.

      I Nemanjići propadoše naglo kao sto su i dosli, propade i nemanjićka država, a obijesni srbski velikaši, vazali Nemanjica, nadahnuti duhom pohlepe Romeja, pobiše se izmedju se grabeći svako za se dio nemanjićke države. I tako mržnjom i pohlepom razjedinjeni izgubiše vlast, živote i zemlju pred Turcima, a narod opet osta dvovjeran u svojim selima, u svojim domovima i u svojim dušama.

       Srbi dvovjerci u Bosni takođe padoše pod Turke. Neki velikaši iz moranja odmah se poturčiše, a neki iz naroda primiše islam vremenom: većina iz moranja i nevolje, neki radi povlastica i vlastoljublja. Mnogi su ostali dvovjerci trpeći sve turske zulume.

       Oni što su se poturčili promivši islam dugo su i tajno čuvali i srbsku staru dvovjeračku vjeru. Ali, kako je vrijeme donosilo istorijske promjene, tako se se i ovim islamizirani Srbima počeo mijenjati duh i dvovjerje predaka vremenom biva potisnuto do zaborava, a oni se duhovno počeše identificirati sa muslimanima Turcima i Arapima.

       Propašću Otomanskog carstva i dolaskom rimokatoličke Austrougarske, mnogi poturčenjaci otišli su sa Turcima. Oni što su ostali nađoše se se u rascjepu: ni Srbi, ni Hrvati, ni Turci! Šta su bili, ni oni nisu znali! Jesu li oni Bošnjani, potomci srednjevijekovnih dvovjeraca Srba krestjana? Ne, nisu oni Bošnjani, jer nije isto biti nevjernik i biti pripadnik Alahove vojske. I zamisliše sebe kao Bošnjake, jer ih tako kao vrsne Alahove ratnike i pripadnike turske vojske nazivaju neki istoričari i tako ih epske narodne pjesme spominju.

       I počeše Bošnjaci da sanjaju svoju islamski čistu državu Bosnu. I dođe pogodan trenutak 1992. godine da se to ostvari ratom po svaku cijenu. I bi rat i dotadašnji Srbi i Hrvati islamske vjeroispovijesti zvanično i državotvorno proglasiše sebe Bosnjacima! I tako, kroz religiju kao političku ideologiju, od dvovjernih Srba krestjana promjenom duha u narodu postade novi narod: Bošnjaci, narod bez istorije, bez jezika i bez posebnosti svoje kulture, osim islamskih vjerskih običaja koje oni proglasiše "istorijskom bosnjačkom kulturom". Promjena duha je tolika da se neki Bošnjaci, mada potomci dvovjernih Srba krstjana, počinju oblačiti kao arapski nomadi i šeici, jer duh tijelom caruje i tijelo je sluga duha. Duh čini narod narodom, a ne porijeklo po krvi!

       Sa Srbima koji su iz dvovjernog krestjanstva prešli u rimokatolicizam isto bijaše: izgubi im se dvovjerni srbski duh i postadoše žestoki Hrvati, genocidni mrzitelji Srba i svega što je srbsko.

Odlaskom Turaka sa Balkana ostatak dvovjernih Srba preuze SPC kao duhovni nasljednik nemanjićke državne crkve i ona nastavlja ono što su Nemanja, Sveti Sava i ostali Nemanjći naumili: izmijeniti duh Srbima dvovjercima i pretvoriti Srbe dvovjerce u nešto drugo, a samim tim iskorijeniti Srbe dvovjerce i stvoriti od Srba neki drugi narod.

       I zato pred Drugi svjetski rat izmisliše crkveni nemanjićki ideolozi termin "svetosavlje" i srbsko dvovjerje proglasiše svetosavljem: kao sve prehrišćansko u srbskom dvovjerju ostavio je Sveti Sava. I naivni Srbi zagrizoše svetosavski mamac i evo ih sada u ekumenizmu i sa genocidnim rimokatoličkim papizmom ruku pod ruku na zajedničke molitve idu i za sljedećih deset-petnaest godina, ako za to vrijeme ne dođe do Trećeg svj. rata ili propasti svijeta, Srbi će postati rimokatolici, tj. Hrvatska će graničiti sa Rumunijom i Bugarskom.

        I tako knjiga "Stećci, laž i bogumili" dokumentovano svjedoči ko su dvovjerni Srbi krestjani i ko je prvi krenuo da ih istrijebi i sta je SPC namjera sa Srbima. Knjiga opominje šta ce Srbi biti ako se kroz ekumensku svetosavsku ideologiju provede namjera uništenja srbskog dvovjernog duhovnog bića. I zato je knjiga u Srbiji medijski blokirana i zato se niko od pera ne usuđuje bilo šta o knjizi da objavi.

PROPORCIJE SUNCA, ZEMLJE I VREMENA

      Pošto su simboli na stećcima posvećeni Suncu, napravićemo mali izlet u godišnji dio kalendara vremena kad se zvijezde Oriona ne vide na nebu.

 

Proporcije Sunca, Zemlje i vremena (klikni na sliku radi uvećanja).

 

      U kakvom se odnosu nalaze proporcije mjera Sunca, Zemlje i vremena pokazaće nam vremenska zbivanja od 27. aprila do 17. avgusta, a to je vrijeme kad se sazviježđe Oriona gubi sa noćnog neba, jer Sunce ulazi i u zonu tog sazviježdja.

      Pratimo mapu neba: linija 0 (nula) stepeni je linija nebeskog ekvatora. Tom linijom Sunce se kreće 21. marta na proljetni ekvinocij. To je proljetna ravnodnevnica i prvi dan proljeća i tada Sunce sa južnog zimskog neba ulazi u zonu sjevernog neba proljeća i ljeta.

      Od proljetnog ekvinocija Sunce se postepeno penje ka ljetnom solsticiju na 23,5 stepeni iznad nebeskog ekvatora. Ta tačka predstavljeno je malim kružićem na liniji ekliptike: 6 časova (6 hr) tkz. rektascenzije ili deklinacije.

      Prije nego sto dođe u poziciju ljetnog solsticija  na Vidovdan, Sunce 27. aprila dolazi na +13 stepeni, 47 minuta i 40 sekundi iznad nebeskog ekvatora. To je pravac linije H i tog dana kreće se tom linijom. To je ujedno i tačka B. Dakle, od 27. aprila zvijezde Oriona gube se sa večernjeg noćnog neba, jer ulaze u zonu dana i ne mogu da se vide.

      Od 27. aprila i linije H Sunce nastavlja da se penje sve do one tačke ljetnog solsticija na Vidovdan 21. juna kad prestaje proljeće i nastaje ljeto (6 hr) i od tog dana ono ponovo počinje da se spušta ka nebeskom ekvatoru.

      Sredinom avgusta spušta se do linije H u tački C i to je opet +13 stepeni, 47' i 40 sekundi iznad nebeskog ekvatora. Tad je Sunce u sazviježđu Lava. Koji je to datum, koje vrijeme? Evo izračunaćemo po mjerama Sunca i Zemlje onako kako te mjere određuje Velika piramida:

 

a) prečnik Sunca = 1,392.000 km,

b) prečnik Zemlje = 12757,00336 km

 

               1,392.000 : 12757,00336 = 109,1165347 km = dužina vremena BC

 

Uzmimo ovih 109,1165347 km kao broj dana i prebrojmo dane od 27. aprila: 3 dana aprila, 31 dan maja, 30 dana juna, 31 dan jula i to je ukupno je 95 dana. Koliko još fali do 109,1165347 dana:

 

         109,1165347 - 95 = 14,1165347 dana

 

Ovih 14, 1165347 dana su dani avgusta, dakle 15. avgusta je vrijeme kad Sunce stiže u tačku C na liniji H i tog dana prije izlaska Sunca sve zvijezde Oriona ponovo se vide na jutarnjem noćom nebu (samo četiri dana poslije je praznik Preobraženje). Dakle svakom kilometru proporcije veličina Sunca i Zemlje odgovara jedan dan vremena kad se zvijezde Oriona ne vide na nebu.

      Od tačke A (proljetni ekvinocij), do tačke D (jesenji ekvinocij) ima 182,621 dana:

 

             182,621 - 109,1165347 = 73,5044653 dana = AB + CD

             AB = 73,5044653 : 2 = 36,75223265 dana = CD 

 

Ovih 36,75223265 dana je od prvog dana proljeća 21. marta do 27. aprila, odnosno 36,75223265 dana od  15. avgusta do prvog dana jeseni 21. septembra.

 

      Zvijeda Sirius kod Velike Piramide u sezoni o kojoj smo pričali ne vidi se 70 dana. E sad pogledajmo:

 

a) broj Pi = 3,14159

b) 3,14159 : 2 = 1,570795

 

U toku godine Orion se ne vidi 109,1165347 dana:

 

            109,1165347 : 1,570795 = 69,46580216 dana = sredina 70. dana

 

109,1165347 : 2 = 54,55826735 dana = broj dana od 27. aprila do ljetnog solsticija 21. juna.

 

Gledajmo sad i ovo:

 

a) prečnik Zemlje je 12757,00336 km

b) prečnik Sunca je 1,392.000 km

c) Sunce je veće od Zemlje 109,1165347 puta

 

Uzmimo prečnik Sunca je 1,392.000 km i pogledajmo kojom brzinom bi neki predmet morao da se kreće da bi tu dužinu prešao za 109,1165347 dana:

 

            1,392.000 : 109,1165347 : 24 h : 60' : 60" = 0,147650501 km/sek = 147,6505019 m/sek = originalna visina Velike piramide.

STEĆCI I SJEĆANJE NA JEDINOG BOGA SVIH LJUDI

      Od praistorije pa do današnjih dana širom svijeta susrećemo iste solarne simbole. Otkud to? To je zato što su svi ljudi ovog svijeta nekad bili jedna mala skupina sa istim znanjem o Jednom Bogu. Znali su oni i za druge bogove, ali su u simbolima čuvali sjećanje na vrhovnog Boga svih bogova i svih ljudi. To je Bog Sunca koji kroz Sunce daje život svemu na Zemlji. Simbol moći i sveopšte nebeske i zemaljske  vlasti Boga Sunca predstavljen je račvastim simbolom BOGA RA (Ra je najstarije ime Sunca): jedna grana pripada proljeću, druga ljetu i to su plodne grane Sunčevog nebeskog drveta života.

 

 

Božije žezlo (neolit, Kina).

 

Božije žezlo (Hetiti, 1500 st. ere).

 

Božije žezlo (indijanski petroglif, Utah, USA).

 

 Božije žezlo u rombu, simbolu neba (lopovi pokušavaju da unovče i petroglif,  Mono County, California).

 

Božije žezlo na antropomorfnom prikazu Sunčeve godine (petroglif sjevernoameričkih Indijanaca).

 

Božije žezlo sa po tri mjeseca proljeća i ljeta (petroglif sjevernoameričkih Indijanaca).

 

Božije žezlo kao dio drveta života (Persija, rani srednji vijek).

 

Božije žezlo na nadgrobnicima u Etiopiji (12. vijek).

 

Božije žezlo na novcu ugarskog kralja Bele III (1172-1196).

 

Slovenski broš iz Pomeranije (Museum Wolin, Poland). 

 

 

Božije žezlo kod ruskih dvovjerca (11-13 vijek).

 

Božije žezlo  na stećku nehrišćana Slovena Pomeranije (Njemačka, 10-13. vijek).

 

Božije žezlo na stećku dvovjernih Srba.

Motivi Božijeg žezla na stećcima srbskih dvovjeraca krestjana. 

 

Prvi Bog sa  žezlom (motiv na stećku iz Donje Zgošće kod Kaknja).

     

      I tako su kroz milenijume i vijekove svojim pokvarenim umom i bezbožnim djelima života ljudi sebi stvorili razne religije o raznim bogovima, kako bi u svoje ime vladali ljudima i narodim. Ratuju ljudi i krve se u ime svojih bogova, a sve svoje lične koristi radi.

      A On, Pravi i Jedini Bog, i dalje kroz Svoje Sunce daje svima jednako grijući i ljubeći podjednako sve što je stvorio na Zemlji ne gledajući ko je bogat, a ko siromah, ne gledajući ko je kakve boje kože i ko je kakve vjere. To je jedina pravda na Zemlji, jer Bog Pravde stvori zemlju i kroz  Sunce pravdom i ljubavlju stvara i održava život na Zemlji.

      Kreatori lažnih vjera i služitelji lažnih bogova počeše da prodaju i ono što je Bog za sve na zemlji stvorio: prodaju vjerske rituale, naplaćuju vam rođenja vaše djece, naplaćuju uvođenje djece u njihovu vjeru, naplaćuju vam ženidbe i slave vaše, naplaćuju  vam i što živite i što mrete, vodu vam prodaju, prodaju vam vazduh i razmišljaju tražeći način kako i svjetlost Sunčevu da vam prodaju. Vi ih znate ko su oni i razmislite da li njihovoj vjeri pripadate, da li se s njima njihovom bogu molite i da li im kao bogovima svojim životima služite? A kao što je jedno Sunce za sav svijet, tako je Jedan Jedini Bog za sve ljude na svijetu.

LAŽ JE SRUŠENA, SLAVA ISTINI

Gross Raden, muzej pod otvorenim nebom.

Iskopavanje slovenskog utvrđenja sa hramom u Gross Radenu vršena su između 1973-1980. g. (The Groß Raden, Open Air Museum, Sternberg, Mecklenburg-West Pomerania, Germany).

 

Slovenski hram Gross Raden (rekonstrukcija).

 

   

Gross Raden: ograda oko hrama.

 

Slovenski kumiri

  

 

 Simboli Svetovidovih dana na stećcima.

        Stećci ne daju da se laže o nekakvim bogumilima: nisu to bili bogumili, već dvovjerni krestjani Srbi, koje Nemanja ne naziva poganima, već jereticima koji se klanjaju kumirima, jer su bili kršteni, ali su držali i staru prehrišćansku vjeru.

STEĆCI NA SJEVERU NJEMAČKE

 

Stećak u Njemačkoj: krstić u dnu je zimski solsticij sa prvim danom zime, baza trougla je nebeski ekvator, desno je proljeće, a lijevo ljeto ( Hiddensee, Germany).

 

Petroglifi uz Srndaljsku reku kod sela Srndalj kod Ribarske Banje, jugoistočno od Kruševca.

 

 

U njemačkoj oblasti  Maklenburg (Macklenburg) prilikom ugradnje grijanja u seosku crkvu u selu Krin (Krien) 1936. godine,  u temeljima ove crkve otkriveni su stećci na kojima su isti motivi kao i na stećcima Balkana.

 

 Prva crkva tu je sagrađena u 13. vijeku, a kasnije je proširivana do današnjeg izgleda. Da je sagrađena na slovenskom greblju i slovenskom svetilištu svjedoče stećci koji su bili uzidani u njene temelje.

 

Frügotisch - rana gotika

Gotisch - gotika

Spätgotisch - kasna gotika

Plan crkve: znakom X obilježeno je mjesto pronađenog granitnog stećka.

 

 

 

Ovaj stećak pripada stećcima stubovima (visok je oko 77 cm, širina na vrhu 55, a u bazi 36 cm). Slovenski (srbski) sunčani krst sa Sunčevim ljestvama motiv je i na stećcima Balkana. Ljestve su simbol penjanja Sunca od zimskog solsticija na jugu do ljetnjeg solsticija na sjeveru neba. Sa  bočnih strana ovog kamena je drvo života sa perunikom. Možda ovo i nije nadrgorbnik, već žrtvenik na kojem su orozovi prinošeni Perunu na žrtvu, ali to uopšte ne mijenja smisao simbola (jedan stećak--žrtvenik nalazi se u porti manastira Dobrun kod Višegrada, gdje je prenesen sa okolnog brda).

 

Sunčeve ljestve na stećku kod Ugljevika u BiH.

 

Na suprotnoj strani kamena je horoz na perunici. Horoz je simbol Horsa, boga vremena, a perunika je Perunov simbol ljetnog Sunca. I perunika i horoz motivi su naših srednjovijekovnih stećaka.

 

Perunike na stećcima Balkana

 

Na vrhu ovog nadgrobnika je udubljenje za prinošenje darova pokojniku kao što to ima i na nekim balkanskim stećcima (udubljenje je 2 x 20 cm i dubinom od 8 cm).

 

 

Prehrišćanski običaj Srba je ostavljanje hrane na grobu pokojnika. Za ovu svrhu su služila i udubljenja na nekim stećcima (Šefik Bešlagic, Stećci - kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982, str. 55-56)
 

 

Drugi granitni stećak je iz 12. vijeka, sa sličnim motivima te udubljenjem za hranu. Nađen je u parku u mjestu Burg Stolpen (Rusi to mjesto nazivaju Крепость Штольпен) i desetak kilometara vazdušne linije je udaljen od mjesta prvog kamena. Tu je Perunov cvijet života i Horsov  (h)oroz.  Na nosaču krsta su četiri godišnja doba. Ispod desnog kraka krsta je motiv Božijeg žezla. Perunika je istog stila kao i na stećcima Balkana (Muzej Stralsund, полаб. Strzélowò, Germany).

 

Sa strana nosača krsta  su isti motivi kao i na stećku u Njemačkoj (ovdje su dva godišnja doba sa po tri mjeseca dužine). 

 

 (H)oroz na  stećcima (slike uvećaj klikom).
 

      Slovenski narod tu je nestao u procesu hrišćanskog ponjemčivanja, ali eto  srednjevijekovni stećci u ovom dijelu Njemačke svojim simbolima  progovoriše jezikom slovenskih (srbskih) prehrišćanskih bogova.