NEKA TI BUDE PO DJELIMA TVOJIM

 

SAMO JE NAUKA PRAVA VJERONAUKA

Dužina Piramidine baze po prirodnoj kamenoj pod-lozi je 231,92867 metara, dvije strane duge su 463,85734 metara: ako se nešto kreće brzinom 463,85734 m/s, za 24 sata (ili jedan dan) preći će 40.077,27418 km i to je dužina Zemljinog ekvatora.

Mjere kruga i kvadrata sa slike:

- obim: 3,14159 km = Pi (π),

- d = 1 km,

- površina kruga = 0,7853975 km² = površina kva-drata,

- AB = 0,886226551 km,

- ABC = 1,772453102 km = √ 3,14159

- obim kvadrata = 3,544906205 km.

Zemljin je ekvator dug 40.077,27418 km:

40.077,27418 : 0,886226551 = 45.222,38037 km.

Evo šta ćemo dobiti ako dužinu 45.222,38037 km di-jelimo sa brojevima mjera Solomonovog hrama:

45.222,38037 : 120 : 60 : 30 : 20 = 1046,81436 cm = 412,1316379 inči = dužina Kraljeve odaje u Ve-likoj piramidi.

Dvije stranice kvadrata duge su 1,772453102 km:

a) 40.077,27418 : 1,772453102 = 22.611,19018 km,

b) 22.611,19018 : 120: 60 : 30 : 20 = 523,4071802 cm = 206,065819 inči = širina Kraljeve odaje.

Obim kvadrata je 3,544906205 km:

a) 40.077,27418 : 3,544906205 km = 11.305,59509 km,

b) 11.305,59509 : 120 : 60 : 30 : 20 =261,70359 cm = 103,0329094 inči = polovina širine Kraljeve odaje = dužina granitnog dijela poda u Portalu pred Kra-ljevom odajom (vidi sliku).

Ovo je dokaz da je Živo Svjesno Umno Biće kroz geometriju stvorilo Zemlju, dokaz da je Bog stvorio Zemlju i da je Bog nadahnuo arhitektu Velike pira-mide i pisca mjera Solomonovog hrama da odrede mjere Kraljeve odaje, Portala i mjere nikad posto-jećeg Solomonovog hrama. I evo odgovora ko je Bog:

"Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je su-vječna s umom Božjim. Geometrija je dala Bogu model za stvaranje. Geometrija je Bog lično." (Jo-han Kepler, astronom)

Bog je Živo Svjesno Umno Biće, Živi Kreativni Duh Geometrije mikrokosmosa i makrokosmosa svega postojećeg vidljivog i nevidljivog svih svjetova, ili kao što Pitagora reče:

"Geometrija je znanje o Vječno Postojećem."

I ko prevari čovjeka i narode i ko hiljadama godina laže da nauka i vjera ne mogu skupa? Lažu ne-prijatelji Božiji, prevaranti i manipulatori ljudski u čijim se "vjerama" ništa ne može razumom i nau-kom dokazati i kojima današnji narodi služe kao topovsko meso.

Sve religije koje tvrde da se razumom i dokazima ne može vjerovatu u Boga lažne su vere. Pravo zna-čenje srpske riječi "vera", "vira" ili "vjera" je "istina, tačnost", kanariski (kannada) jezik je 'vera" [1], vel-ški "gwir" [2], latinski "vero", "veritas". To značenje kod Srba traje u onom kao zakletvom tvrdom obe-ćanju kad čovjek čovjeku da vjeru i kad se momak i djevojka vere.

..............................

[1] Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, pg. 884.
[2] W. Richards, A pocket Dictionary, Welsh – En-glish, Wrexham, 1861. pg. 179.

ODGOVOR RADI JOVANOVIĆU NA NJEGOVA RAZMIŠLJANJA O ZNAČENJU ISPLAŽENIH JEZIKA NA STEĆCIMA

U svojoj objavi bez naslova 11. jula 2025. Rade Jovanovic, moj prijatelj sa Fejsbuka, postavlja svoja razmišljanja o značenju isplaženih jezika na likovi-ma stećaka:

"Stećak sa isplaženim jezikom nije samo vizuelna provokacija, već arhetipski izraz otpora, upozorenja i du-hovne nepokornosti.

Simbolika isplaženog jezika na stećku

- Otpor protiv zla i nepravde

Jezik koji 'reži' ili se isplazi može predstavljati du-hovni protest — govor koji ne pristaje na tišinu pred zlom. U tom kontekstu, stećak ne ćuti iz nemoći, već iz dostojanstva.

- Upozorenje živima

Isplažen jezik može biti memento mori — podsjetnik da se ne govori prazno, da se ne moli tuđim gla-som, već da se živi autentično i prkosno.

- Duhovna ironija

U nekim tumačenjima, to je ironičan gest prema smrti — kao da pokojnik 'plazi jezik' smrti, odbijajući da bude zaboravljen ili pokoren.

- Znak identiteta

U kontekstu srpske srednjovijekovne kulture, to može biti etnički ili duhovni pečat — govor naroda koji nije pokorio ni mač ni vreme.

Umetničko značenje u tvojoj poruku.

Tvoj tekst na slici nosi duboku filozofsku težinu:

'Urezan jezik nije hula, već opomena...'

To je poetski manifest slobode izraza, gde stećak postaje rezonantna tišina — ne mrtva, već puna groma duše nepokorenih."

U namjeri da ospori postojeće autore o majanskim bogovima i moje tvrdnje da su isplaženi jezici sim-boli Sunca, kao revnosni pravoslavac ovoj temi Rade Jovanovic pristupa sa svojih vjerskih pozicija kako bi opravdao laž crkvenih autora koji tvrde da su stećke pravili svetosavski Srbi. Uz izmjenu pri-djeva "srpski" Jovanoviceve tvrdnje komotno mogu da koriste i Bošnjaci i Hrvati.

Motiv isplaženih jezika na likovima stećaka u do danas postojećoj literaturi nikada niko jednom riječju nije pomenuo i nakon mog od 2014. godine objav-ljivanja članaka i fotografija antropomorfnih likova Sunca i solarnih božanstava isplazenih jezika na stećcima, idolima i amajlijama, članak Rade Jova-novica je prvi javni osvrt na tu temu i red je da se kritički osvrnemo na Jovanoviceve tvrdnje:

"Stećak sa isplaženim jezikom nije samo vizuelna provokacija, već arhetipski izraz otpora, upozorenja i duhovne nepokornosti."

Shvatanje isplaženih jezika na idolima, amajlijama i stećcima kao "arhetipski izraz otpora, upozorenja i duhovne nepokornosti" je djetinje razmišljanje. Ima li iko od odraslih da nekome plazi jezik kao znak otpora, upozorenja i duhovne nepokornosti? Jedino to u ljutnji rade djeca mlađeg doba, a ne odrasli, barem to nije arhetip, nije svakodnevni tradicionalni običaj. Plaženje jezika na Balkanu i u Evropi sa smislom koje Jovanovic navodi samo je arhetip dječjeg ponašanja, a na stećcima su prikazi odraslih ljudi i žena, na idolima i amajlijama su bogovi i božanstva.

U sljedećem dijelu, ponavljajući već rečeno, Jova-novic opet kaže:

"Simbolika isplaženog jezika na stećku

- Otpor protiv zla i nepravde

Jezik koji 'reži' ili se isplazi može predstavljati du-hovni protest — govor koji ne pristaje na tišinu pred zlom. U tom kontekstu, stećak ne ćuti iz nemoći, već iz dostojanstva."

Je li iko vidio na protestima, u direktnim oči u oči raspravama ili svađama da odrasli jedni drugima plaze jezike? To je ritualni običaj domorodaca No-vog Zelanda, ali ne i običaj starih Srba Balkana i Evrope. Isplaženi jezik nije glasna riječ, nego nijema tišina. I veli Jovanovic: "U tom kontekstu, stećak ne ćuti iz nemoći, već iz dostojanstva." Jovanovic oživio cijeli stećak, očovječio isklesani kamen davši mu ljudsku vrlinu "dostojanstva u ćutanju". Prije toga tvdi da je isplaženi jezik "govor koji ne pristaje na tišinu pred zlom", a sad veli da je to "dosto-janstvo u ćutanju". Tako Jovanovic iz simbologije ode i poeziju, iz oblasti nauke u zanosu mašte na krilima Pagazu odjaha u lirska nebesa.

Treći pasus Jovanovicevih poetskih razmišljanja glasi:

"- Upozorenje živima

Isplažen jezik može biti memento mori — podsjetnik da se ne govori prazno, da se ne moli tuđim gla-som, već da se živi autentično i prkosno."

Isplaženi jezik kao memento mori, tj. ljudsko pod-sjećanje na smrt? Ako su likovi na stećcima ljudi, zašto srpski Svetovid ima isplažen jezik, zašto egi-patski bog Bes ima isplažen jezik, zašto trački heroj ima isplažen jezik, zašto likijska boginja Svani ima isplažen jezik, zašto skitsko Sunce ima isplažen jezik? Jesu li bogovi smrtni te plaze jezik prkoseći svojoj smrti? Besmisao, Jovanovicu, besmisao i besmisleno pričaš!

Idemo dalje za Jovanovicevim besmislicama o zna-čenju isplaženih jezika na stećima:

"- Duhovna ironija

U nekim tumačenjima, to je ironičan gest prema smrti — kao da pokojnik 'plazi jezik' smrti, odbijajući da bude zaboravljen ili pokoren."

Likovi na stećcima nisu predstave ljudi, nego ant-ropomorfne predstave Sunca, bogova i božanstava Sunca: kameni idol u svetilištu Karahan Tepe ima isplažen jezik, egipatski bog Bes ima isplažen jezik, idoli Lepenskog Vira imaju isplažen jezik, idoli Vinče imaju isplažen jezik, boginje butmirske kulture imaju isplažen jezik, idoli kukuteno-tripoljske kulture imaju isplažen jezik, "Vršački idol" ima isplažen jezik, Me-duza ima isplažen jezik, "keltske glave" imaju is-plažen jezik, trački heroji ima isplažen jezik, likijska boginja Svani ima isplažen jezik, skitske boginje imaju isplažen jezik, skitsko Sunce ima isplažen jezik, kameni idoli Svetovida imaju isplažene jezike. Isplaženi jezici idola su arhetip predstava solarnih bogova i božanstava, a ne ljudskih mrtvaca. Besmi-sao, Jovanovicu, besmisao i besmislice pričaš!

I kaže Jovanovic za isplaženi jezik:

"- Znak identiteta

U kontekstu srpske srednjovekovne kulture, to mo-že biti etnički ili duhovni pečat — govor naroda koji nije pokorio ni mač ni vreme."

Jovanovicu, to je jedino što si tačno rekao: znak vedskog duhovnog identiteta Srba, ali ne samo u kontekstu srpske srednjovijekovne kulture, nego od prvih postpotopskih dana pa kroz sve mijenije do druge polovine 19. vijeka kad vrijeme duhovnog crkvenog i političkog zakonskog mača iskorjenjuju tu vedsku duhovnost.

I na kraju Jovanovicevog članka neko odnekuda ša-lje Jovanovicu svoj komentar:

"Umetničko značenje u tvojoj poruci

Tvoj tekst na slici nosi duboku filozofsku težinu:

'Urezan jezik nije hula, već opomena...'"

Da, uklesan jezik na antropomorfnim likovima idola i stećaka opomena je preostalim Srbima da su im preci, i pored pokrštavanja ivjere u Isusa Hrista, sve donedavno bili sljedbenici vedske duhovnosti, naj-starije duhovnosti obožavanja Sunca i Boga Sunca.

Sarmatsko Sunce

Savremeno srpsko JEZIK postanjem od korijenske osnove AS i izvedenice JAS:

JAS > JASIK > JAZIK = ЯЗЫК = ЯЗИК > JAZYK > JĘZYK > JEZIK.

Najstariji jezik je JASNA ZRAKA JASNOG SUNCA:

“JAS, m. i f. vidi jasnost. — Od xvii vijeka, a iz-među rječnika u Mikaļinu (jas, svjetlost ,splendor, nitor, fulgor, lux') gdje se najprije nahodi, u Bjelo-stjenčevu (v. jasnost), u Voltigijinu (jas, jasnost, splendore, chiarezza' ,glanz'), u Stulićevu (,splen-dor, nitor, fulgor, lux, lumen')" [1]

JAS u osnovi riječi JEZIK je JASNOST, SVJET-LOST (splendor, nitor, fulgor, lux, lumen, glanc), VA-TRA, VID, DAN, SUNCE.

Sanskritsko YAS znači PODIZANJE, RAD, ZAŠTITA [2].

Govoreći o astečkom bogu Kvetzalkoatlu i majan-skom bogu Tlaloku ispod citirani autor kaže:

"Lice s otvorenim ustima i isplaženim jezikom biće posebno prepoznatljivo i kod jednih i kod drugih. Is-to lice vidjeće se na graviranoj ili isklesanoj grobnici na Novom Zelandu (vidi gravuru na stranici 189), što pokazuje da je bog sunca na taj način bio uo-bičajeno predstavljen." [3]

Što se Jovanovicevog članka tiče kao cjeline, mislim da je to neko drugi pisao, neko ko se vješto bavi refleksivnom poezijom, ali o stećcima, slikovnim simbolima i etimologiji nema pojma, mada Jova-novic tvrdi da je tekst dobio od vjestačke inteli-gencije.

..............................

[1] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474.

[3] Monier Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1872, pg. 813.

[3] Rev. Stephen D. Peet, Editorial. Idols and por-traits; The American Antiquarian and Oriental Jou-rnal, Volume IV. January, 1883-October 1883, Chi-cago, Jameson & Morse, Publishers, 1883, pg. 188-189.

ISPLAŽENI JEZICI NA LIKOVIMA PETROGLIFA TRŠKE CRKVE

ISPLAŽENI JEZIK NA FIGURINAMA TRIPOLJSKE KULTURE

Ma šta zvanična arheologija lagala, Kukuteno-tripolj-ska kultura pripada arjanskoj, tj. kimerskoj ili tračkoj, odnosno drevnoj srpskoj kulturi postpotopskog vreme-na, a svjedok tome je motiv isplaženog jezika na nekim figurinama ove kulture.

SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Otkad su se Srbi odrekli Sunca i Boga Sunca, sve srbske pobjede pretvaraju se u poraze.

API ILI APIA, SKITSKA BOGINJA ISPLAŽENOG JEZIKA

Skitska boginja Apia, Api. 

BOGINJA SVANI (SVENI) ISPLAŽENOG JEZIKA

Boginju SVANI (ili SVENI), boginju svanuća, istori-čar Jovan Deretić naziva SERBONA što znači SVE-TLODOBRA (< SER + BONA). Ona je srpska BELA ČELA (naziv "pčela" je kovanica modernog doba).

Naziv ČELA postanjem je od galskog CELA (čitaj: KELA) sa značenjem REVNOST, VATRA, ŽAR [1].

..............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 296.

TAJNA ISPLAŽENIH JEZIKA VEDSKIH BOGOVA

Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na skulpturama Lepenskog Vira i figurinama Vinče? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na prikazima tračanskih heroja i na kamenim keltskim glavama? Zašto nikad nisu spomenuli prikaze is-plaženog jezika na ilirskom bogu Silvanu? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na amajlijama s kraja stare i početka nove ere, na slovenskim idolima i stećcima sve do sredine 19. vijeka po Sr-biji? Zašto?

Zašto preko sto pedeset godina ni riječ nisu kazali o isplaženim jezicima na skoro svim antropomorfnim likovima Sunca? Nisu jer to je istina koja svjedoči bitisanje vedskih Srba na Balkanu i Podunavlju od prvih postotopskih vremena sve do današnjih dana.

KELTSKI I KRSTJANSKI IDOLI

 

 

Kao trijumf pobjede nad Srbima starovjercima i kr-stjanima dvovjercima, Nemanja pali sve njihove knji-ge, ruši kapišta (crkvice) i idole:

"…I blagdaću datoj ti od Boga prelesni mrak bez-božnih jeretika odagna i jeres njihovu istrijebi, i ka-pišta njihova razruši, i idole njihove skrši, i zloslovnu pamet njihovu zlu istrijebi i slavu njihovu bez ostatka ugasi….” [1]

U razvalinama nekih kapišta otkrivene su kamene ploče sa reljefnim portretima. Ne znajući šta bi to moglo biti, svetosavski arheolozi te portrete pripi-saše "likovima ktitora" ili, možda, "graditelja:

“Na prostoru Stare Raške tokom pet stotina godina turske okupacije, stanovništvo je dugo uspevalo da očuva svoju duhovnost, pa čak i da podigne znatan broj crkava. Zavidan broj sakralnih objekata ovog kraja je sedamdesetih godina 20. veka istražen i konzerviran i tada su na pojedinim crkvama prvi put zabeleženi skulpturalni portreti ktitora i majstora. Rekognosciranjem terena tokom 2010. godine, za-beleženo je još nekoliko skulpturalnih predstava koje se mogu pripisati ktitorima pojedinih crkava koje su danas u ruševinama. Radi se o crkvama u Bekovi, Tvrđevu i Suvom Dolu. U Tvrđevu je portret urađen u punom reljefu i sa njim je nađena i ploča sa natpisom iz 1594. godine, dok su u Suvom Dolu otkrivena dva portreta. Ovim se broj skulpturalnih portreta na crkvama Stare Raške, sa ranije zabe-leženim dva, u Crčevu i Mitrovoj Reci, povećao na sedam.” [2]

"Predstave ljudi na grobnim spomenicima (ne samo krsnim) jesu predstave Bogočovjeka Hrista." (Goran Komar, Lokalitet Bakračuša kraj ceste Nevesinje - Mostar, I opet krst, Facebook, June 18 at 3:01 AM; link:
https://www.facebook.com/photo?fbid=9798476556873704&set=a.1767103296677777

Eto vam fotografije, gledajte, poredite i po zdravom razumu prosudite jesu li to likovi ktitora i majstora i jesu li to predstave Bogočovjeka Hrista?

P.S. Keltska glava sa fotografije (1. v.n.e.) sada je u privatnom vlasništvu:
https://www.inglebygallery.com/exhibitions/6901-and-per-se-and-part-xx-celtic/works/

..............................
[1] Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan, na svijet izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Beogradu, 1865, str. 64.
[2] Dragica M. Premović-Aleksić, Prilog proučavanju skulpturalnih portreta ktitora crkava u okolini Novog Pazara, Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu, XX-1, arheologija, Beograd, 2011, str. 471.