Sunday, June 15, 2025

JE LI SUNCE ŽIVO I SVJESNO?

"Tradicionalne kulture su smatrale Sunce živim i svjesnim. Živio sam u Indiji sedam godina i u Indiji, na primjer, hindusi uzimaju zdravo za gotovo da je Sunce svjesno biće. Nije da su naučnici ikada do-kazali da Sunce ili druge zvezde nisu svesni. Oni su to samo pretpostavili zato što je Dekart tako rekao u 17. vijeku defininišući svu materiju kao nesvjesnu po definiciji, a ne dokazom, empirijskim istraživa-njem, razumnom diskusijom. Uspostavljena je jed-nostavna predrasuda i tabu. O ovim pitanjima nema valjanih tema za diskusiju, osim možda na vikend-univerzitetu.

Mislim da je pitanje, otvoreno pitanje: je li Sunce svjesno? Ako malo bolje razmislimo o tome, prvo bismo morali odmah povezati da ako je Sunce svjesno, onda su vjerovatno i sve ostale zvijezde svjesne. Kakva je veza između njegovog uma i tijela? Zatim, kakva je veza između našeg mozga i našeg uma, našeg tijela i našeg uma? Većina ljudi bi pomislila da to povezivanje ima veze s električnim obrascima aktivnosti u mozgu. To je ono što se odnosi na našu svijest, znate, EEG, alfa ritmovi, theta putevi, delta ritmovi i tako dalje ovise o vašem stanju svijesti.

Električna aktivnost mozga je, na neki način, ono što je u osnovi misaone aktivnosti. To je elektro-hemijska aktivnost, jer naravno postoje neurotran-smiteri, ali tako je. Pa ipak ljude prvenstveno zani-ma električna aktivnost koju neuropsiholozi mjere, a neurolozi to mjere putem svih vrsta električnih ure-đaja, ne samo EEGS-a i elektroencefalografa.

Pa dobro, da li Sunce ima električnu aktivnost? Na-ravno, ima. Sunce ima izuzetno složene obrasce električne aktivnosti. Cijela površina mu je prekrive-na granulacijama. Milioni njih, svaka strana Sunca ima najmanje milion ovih granulacija koje su poput uobičajenih ćelija napravljenih od elektronabijene plazme. One svojim kretanjem stvaraju električne struje.

Zatim imate godišnji, imate 11-godišnji ciklus solar-ne aktivnosti, ciklus sunčevih pjega, gdje se poja-vljuje sve više sunčevih pjega, a svaka sunčeva pjega je tamna jer iz nje izlaze intenzivna mag-netska polja. Ona formiraju ogromne petlje s drugim sunčevim pjegama i nekako sve guraju ustranu.

I ta magnetska polja međusobno djeluju i ojačavaju toplotu u Sunčevoj koroni. Sunčeva korona ima oko 5 miliona stepeni Celzijusa. Fotosfera, dio koji vidite kada gledate u Sunce, ima samo oko 5000 stepeni Celzijusa. Dakle, stvara se puno toplote, a smatra se da se to događa interakcijom tih magnetnih polja. I to je potpuno nepredvidivo ponašanje Sunca. Zato NASA, američka svemirska agencija, objavljuje vre-mensku prognozu za Sunce, jer je aktivnost Sunca vrlo promjenjiva.

Čak su i ovi 11-godišnji ciklusi prilično promjenjivi. Svakih 11 godina, otprilike u sredini ciklusa sun-čevih pjega, Sunčev magnetski polaritet se obrće, pa njegov sjeverni magnetski pol postaje južni pol, pa se cijeli polaritet Sunca okreće, ali ponekad se ne okreće toliko ili su ovi ciklusi prilično slabi. Ne-davno smo imali vrlo slab solarni ciklus.

Sunce je stoga puno izuzetno aktivne, visoko di-ferencirane električne i magnetske aktivnosti, a to se trenutno integrira kroz električna i magnetska polja Sunca koja prožimaju cijeli Sunčev sistem.

Sunčev vjetar izlazi iz Sunca i doseže skroz do kraja. Cijeli Sunčev sistem ima neku vrstu memb-rane oko sebe koja se naziva heliopauza. Tu se solarni vjetar susreće s galaktičkim vjetrom nabije-nih čestica koje se kreću kroz galaksiju i gdje se sudaraju formiraju neku vrstu membrane oko Sun-čevog sistema u koju smo zatvoreni kao u neku vrstu mjehura. Unutar tog mjehura dominiraju elek-tromagnetna polja Sunca, njegovo zračenje i solarni vjetar nabijenih čestica koje stalno izlaze iz Sunca. Ponekad ih ima više nego uobičajeno.

Postoje izbačaji koronalne mase kada ogromne milijarde tona materije budu izbačene iz Sunca. Tu su i solarne baklje koje šalju intenzivne impulse nabijenih čestica. Ako jedan od njih udari u Zemlju, uništiće naš sistem za prenos električne energije. Ako bi Zemlju pogodio zaista snažan udar, to bi osakatilo cijelu našu civilizaciju jer naša nacionalna mreža i drugi sistemi za prenos električne energije djeluju kao antene za ovo i upili bi tu energiju i uništili sve transformatore. Trebali bi mjeseci da se napravi dovoljno novih transformatora za obnovu nacionalne mreže.

Dakle, Sunce može imati ogroman utjecaj ovdje na Zemlju. Njegovi 11-godišnji ciklusi utiču na klimu, vrijeme i, ako bi htjelo, moglo bi uništiti civilizaciju kakvu poznajemo u bilo kojem trenutku.

Dakle, Sunce može imati svakakve mogućnosti u svom umu ako je svjesno. Pretpostavlja se da je to potpuno nepoznato unutar zvanične nauke. Znajte, svoju dnevnu molitvu Indusi obavljaju s njima. Gaj-atri mantra misli da je Sunce ljubazno prema nama jer ga mole da bude ljubazno prema nama. Možda preziremo to što oni rade, kažemo, oh, kakvo smiješno praz-novjerje, ali možda smo svi takvi. (Dr Rupert Sheldrake)


Od prvih postotopskih dana vedski Srbi i srpski dvovjerci krstjani vjerovali su da je Sunce Bog Rod, Otac roda i naroda, jer Bog je u ognjevito Sunce odjeven (Ponovljeni zakoni 4:24): Bog je Sunce i štit (Psalm 84:11). I ne zaboravimo: i ljudi su materija i energija, ali i svijest i razum i mnogo više od toga.

"DNO" JR "KRSNI HLJEB" VUČEDOLSKE KULTURE

Imenica KRST i pridjev KRSNI postanjem su od starosrpskog KRES (danas velški pisano: CRES). KRES je VATRA, VATRA je SUNCE, SUNCE je SVJETLOST, SVJETLOST je SLAVA.

Zvanična arheologija datira vučedolsku kulturu na 3000-2200 st. ere i lažno datiraju za preko 1000-2000 godina.

Saturday, June 14, 2025

VIŠNJI BOG I DANAŠNJI SRBI

U ovo vrijeme globalizacije otkrivati, pisati i postav-ljati dokaze istinite istorije Srba zaista nema smisla, jer i srpski pravoslavni intelektualci u tranziciji svi-jesti Srba ka Novom svjetskom poretku brišu stvar-nu i lažući stvaraju "novu istinu".

Prikazi splaženih jezika na idolima, amajlijama i ant-ropomorfnim likovima stećaka svjedoče trajanje iste srpske vedske duhovnosti od prvih postpotopskih vremena do kraja 19. vijeka, ali Srbi to kriju, jer to nije u interesu laži biblijske "mesijanske" ideologije.

I pored svih dokaza, niko od Srba ne reaguje, ćute Srbi i kriju ovo čudesno otkriće jer su laživog Anti-hristovog duha kojeg oni i dalje zovu Isusom Hri-stom.

Istinski Isus Hrist je rekao da je on istina, put i život i da su oni njegovi, svjedočili bi istinu i govorili istinu, ali oni samo lažu, lažu i lažu, jer su antihristi.

Od kad su se odrekli Sunca i Boga Sunca, ne stra-daju Srbi zbog pravoslavne vjere, nego zbog pravo-slavne nevjere.

AR, PAR, ZLATNE PARE I PARKUN

Latinski PARIO znači DONOSIM, RAĐAM [1], PA-RO je DOSTAVLJAČ [2], PARENS je RODITELJ [3]. Latinski PARADISUS je RAJ [4].

PAR > PARA > PARE = SVJETLO, SJAJ.

Korijen u PAR je sumersko AR sa značenjem VI-SOK, UZVIŠEN, SLAVAN [5] i to je jedno od drevnih imena Sunca:

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [6]

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar).” [7]

Od AR je i sanskritsko ARYA sa značenjem UZVI-ŠENI, RASNI, SLAVNI i oni su ARJANI, tj. TRAČ-ANI, SERBI koje od srednjeg vijeka po SLAVI na-zivaju SLAVENI.

"Ime Perkun se također piše Parkun i Perun." [8]

PAR > PARKUN = PERKUN = PERUN.

Od PAR je hetsko PARTAS sa značenjem OTAC [9]. Naziv PARTAS je složenica od PAR + TAS. Po da-vanje smisla riječi PARA, PARE (kovanice), jasno je da PAR znači SJAJ, jer AR je SUNCE. TAS je ok-rugla plitka metalna posuda na koju se stavljaju tegovi i roba na starim vagama i u TAS se skupljaju crkveni prilozi. TAS je DRŽAČ. Tako hetsko PAR-TAS znači SJAJNI DRŽAČ i kao prvo to je SUNCE, BOG (OTAC NEBESKI), pa onda, kao preneseni smisao prvog, dolazi roditelj OTAC ZEMALJSKI.

..............................
[1] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 320.
[2] Ib. p. 321.
[3] Ib. p. 319.
[4] Ib.
[5] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Dic-tionary, Part I, Luzak and Co., London, 1927, p.14.
[6] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.
[7] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 7.
[8] Johann Leonhard von Parrot, Versuch Einer Entwicklung Der Sprache, Abstammung, Geschi-chte, Mythologie Und B Rgerlichen Verh Ltnisse Der Liwen, L Tten, Eeste: Mit Hinblick Auf Ein, Berlin, 1839, p. 352.
[9] Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre nati-onal de la recherche scientifique, Paris, 1960, p. 7.

Friday, June 13, 2025

VINČANSKA BOGINJA ISPLAŽENOG JEZIKA

 
U ovo vrijeme globalizacije otkrivati, pisati i postav-ljati dokaze istinite istorije Srba zaista nema smisla, jer i srpski pravoslavni intelektualci u tranziciji svi-jesti Srba ka Novom svjetskom poretku brišu stvar-nu i lažući stvaraju "novu istinu".

Prikazi splaženih jezika na idolima, amajlijama i ant-ropomorfnim likovima stećaka svjedoče trajanje iste srpske vedske duhovnosti od prvih postpotopskih vremena do kraja 19. vijeka, ali Srbi to kriju, jer to nije u interesu laži biblijske "mesijanske" ideologije.

I pored svih dokaza, niko od Srba ne reaguje, ćute Srbi i kriju ovo čudesno otkriće jer su laživog Anti-hristovog duha kojeg oni i dalje zovu Isusom Hri-stom.

Istinski Isus Hrist je rekao da je on istina, put i život i da su oni njegovi, svjedočili bi istinu i govorili istinu, ali oni samo lažu, lažu i lažu, jer su antihristi.

Od kad su se odrekli Sunca i Boga Sunca, ne stra-daju Srbi zbog pravoslavne vjere, nego zbog pravo-slavne nevjere.

"KRUNA STEFANA DEČANSKOG"

Iz SPC javno lažu da je ovo kruna Stefana Dečanskog (riznica manastira Cetinje).

Iz SPC zvanično tvrde da je ovo je kruna Stefana Dečanskog (1276 - 1331), iako svetica nema mara-mu na glavi (što je nezamislivo za pravoslavni 14. vijek), niti njena haljina odgovara vremenu ikonogra-fije pravoslavnih svetica 14. vijeka. Neoborivi dokaz laganja su i episkopsko žezlo sa dvije zmije u vrhu i ruska bijela kapa kamilavka nisu postojali prije 17. vijeka. Ovo je rusko iz 17-19. vijeka.
Sa bijelom kamilavkom na glavi i štapom sa dvije zmije u vrhu na ikoni je ruski mitropolit sv. Petar Moskovski, mitropolit od 1308-1326. Na ikoni lijevo od glave piše ПIТ (ПÏТ) a desno od glave je slovo P ( ПIТP, ПÏТP). U Carigradu 1308. romejski patrijarh Atanasije I rukopolaže Petra u čin mitropolita i po-klanja mu arhijerejsku odoru, štap i ikonu, ali prije druge polovine 17. vijeka arhijerejski štap sa dvije zmije u vrhu i ruska kamilavka nisu postojali. Tako se utvrđuje laž da je to kruna Stefana Dečanskog krunisanog u prvoj polovini 14. vijeka, 6. januara 1322.

Tuesday, June 10, 2025

STEĆCI I KRSTJANI SVE DO KRAJA 19. VIJEKA

 
 
Antropomorfni prikazi Sunca isplaženog jezika, stećci 17-19. vijeka, Donji Štitari, Novi Pazar).

Antropomorfni prikazi Sunca isplaženog jezika, stećci 19. vijeka, Nevidljiva crkva, Paklenje, Baljevac.

Latinski PARIO znači DONOSIM, RADJAM [1], PARO je DOSTAVLJAČ [2], PARENS je RODITELJ [3]. Latin-ski PARADISUS je RAJ [4].
PAR > PARA > PARE = SVJETLO, SJAJ.

Korijen u PAR je sumersko AR sa značenjem VISOK, UZVIŠEN, SLAVAN [
5] i to je jedno od drevnih imena Sunca:
"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [6]
“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar).” [7]

Od AR je i sanskritsko ARYA sa značenjem UZVIŠENI, RASNI, SLAVNI i oni su ARJANI, tj. TRA-ČANI, SERBI koje od srednjeg vijeka po SLAVI nazi-vaju SLA-VENI.

..............................
[1] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 320.
[2] Ib. p. 321.
[3] Ib. p. 319.
[4] Ib.
[5] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Dictio-nary, Part I, Luzak and Co., London, 1927, p. 14.
[6] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.
[7] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Co-untries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Met-calf and Company, 1856, p. 7.

Monday, June 9, 2025

ISTINA JE SVEDOK BOŽJI

 
Nakon srpskog građanskog rata u kojem je Nema-nja pobio i popalio par stotina hiljada Srba starove-raca i krstjana dvoveraca, mnoge isakatio i mnoge prognao, Stefan Prvovenčani o tome detaljnije piše, a Domentijan to spominje malo kasnije i evo šta ka-že misleći na Nemanju:

"...I blagdaću datoj ti od Boga prelesni mrak bez-božnih jeretika odagna i jeres njihovu istrijebi, i ka-pišta njihova razruši, i idole njihove skrši, i zloslovnu pamet njihovu zlu istrebi i slavu njihovu bez ostatka ugasi.” [1]

U Raškoj je Nemanja ugasio Crkvu krstjana dvove-raca kao “mnogobožačku jeres”, razrušio sva kapi-šta, te male i neugledne crkvice po brežuljcima i po-razbijao idole. Neki su idoli sačuvani na grobljima i u gomilama razrušenih kapišta i za njih svetosavski arheolozi tvrde da "predstavljaju portrete ktitora":

“Od tog gonjenja pobegoše mnogi Bogomoli u Bos-nu – banu Kulinu, gde se nastaniše i umnožiše. A u Raškoj ostade sada Pravoslavlje kao jedina narod-na vera; i ako se i tu još dugo posle toga nalazilo pritajenih pristalica Bogomolstva i Mnogoboštva.” [2]

“Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vršili o neznaboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, mesili česnicu; imali polažajnika i t. d. što i danas traje. Isto tako zadržato je, i do današnjeg da-na održano je, neznaboško verovanje u: vile, veštice, zmajeve snove, vradžbine i t. d. što treba iskorenjivati, jer je to neistinitio i štetno.“ [3]

"Nemanja je prvi otpočeo da i ovo zlo tamani u srpskom narodu. Ali je u ovome malo uspeo, i ako je mnoge i za to izbio i proterao iz zemlje; pa čak i vampire palio. Ta nesrećna mana i bolest, koja beše prenesena u narod još iz neznaboštva, beše se tako duboko uko-renila, da ju je bilo čisto nemoguće uništiti. Ona je u narodu vazda trajala, pa čak i danas u XIX prosvećenom veku još u veliko traje.” [4]

Isplaženi jezik kao simbol svjetlosnih zraka Sunca i božanstava Sunca na antropomorfnim i antropo-zo-omorfnim likovima materijalnih spomenika duhovne Srba traje od druge polovine 19. vijeka pa unazad kroz milenije sve do vinčanske kulture i kulture Le-penskog Vira, dakle sve do prvih postpotopskih vre-mena.

Materijalni dokazi arheologije i pisani izvori istorije svedoče istinu Božju, a kome to smeta, ko to pre-ćutkuje i krije radi nekih svojih laži, taj i ne vjeruje u Boga, nego mu je Laž Bog. To je tako i drugačije ne može biti, nego ili si od Istine, ili si od Laži.

Od Istine ja odstupiti neću, pa neka bude šta bude, a da ne lažem, svi vidite i ako Đavo vidi pa mi se sveti, vidi i Bog! ☀️✋

U ovo vrijeme globalizacije otkrivati, pisati i postav-ljati dokaze istinite istorije Srba zaista nema smisla, jer i srpski pravoslavni intelektualci u tranziciji svi-jesti Srba ka Novom svjetskom poretku brišu stvar-nu i lažući stvaraju "novu istinu".

Prikazi splaženih jezika na idolima, amajlijama i ant-ropomorfnim likovima stećaka svjedoče trajanje iste srpske vedske duhovnosti od prvih postpotopskih vremena do kraja 19. vijeka, ali Srbi to kriju, jer to nije u interesu laži biblijske "mesijanske" ideologije.

I pored svih dokaza, niko od Srba ne reaguje, ćute Srbi i kriju ovo čudesno otkriće jer su laživog Anti-hristovog duha kojeg oni i dalje zovu Isusom Hri-stom.

Istinski Isus Hrist je rekao da je on istina, put i život i da su oni njegovi, svjedočili bi istinu i govorili istinu, ali oni samo lažu, lažu i lažu, jer su antihristi.

Od kad su se odrekli Sunca i Boga Sunca, ne stra-daju Srbi zbog pravoslavne vjere, nego zbog pravo-slavne nevjere.

..............................
[1] Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan, na svijet izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Be-ogradu, 1865, str. 64.
[2] Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 14.
[3] Milan S. Ubavkić, Istorija Srba po domaćim i stranim izvorima i piscima, Knjiga I, Drugo prera-đeno i dopunjeno izdanje, Štampano u Kr. sr. drža-vnoj štampariji u Beogradu, 1886, str. 82.
[4] Nikanor Ružičić, Istorija Srpske Crkve, Knjiga druga, Kraljevska srpska državna štamparija, Beo-grad, 1895, str. 29.

Sunday, June 8, 2025

BOGINJA LEPENSKOG VIRA I BOGINJA VINČE IMAJU ISPLAŽENE JEZIKE

Zumirate li na usta i bradu, vidjećete isplažene jezike.
U ovo vrijeme globalizacije otkrivati, pisati i postav-ljati dokaze istinite istorije Srba zaista nema smisla, jer i srpski pravoslavni intelektualci u tranziciji svi-jesti Srba ka Novom svjetskom poretku brišu stvar-nu i lažući stvaraju "novu istinu".

Prikazi splaženih jezika na idolima, amajlijama i ant-ropomorfnim likovima stećaka svjedoče trajanje iste srpske vedske duhovnosti od prvih postpotopskih vremena do kraja 19. vijeka, ali Srbi to kriju, jer to nije u interesu laži biblijske "mesijanske" ideologije.

I pored svih dokaza, niko od Srba ne reaguje, ćute Srbi i kriju ovo čudesno otkriće jer su laživog Anti-hristovog duha kojeg oni i dalje zovu Isusom Hri-stom.

Istinski Isus Hrist je rekao da je on istina, put i život i da su oni njegovi, svjedočili bi istinu i govorili istinu, ali oni samo lažu, lažu i lažu, jer su antihristi.

Od kad su se odrekli Sunca i Boga Sunca, ne stra-daju Srbi zbog pravoslavne vjere, nego zbog pravo-slavne nevjere.

VINČANSKA BOGINJA ISPLAŽENOG JEZIKA

Zumirate li na usta i bradu, vidjećete isplažene jezike.



Najdublja prošlost u koju Vasić stavlja Vinču je 1600 st. ere:

“Kulturni sloj u Vinči, moćan 10,5 m., imaće se, pre-ma tome, razdeliti, na osnovi karakterističnih odlika, u tanje slojeve kojima će odgovarati kraći vremenski periodi u vremenskom interval od oko 1600 godine pre Hr. do oko 6 godine po Hr.” [1]

Ko je mimo Vasića datovao Vinču na 5500-3500 st. ere? Datovali su predstavnici iluminatske Bečko- -berlinske škole radi potreba njihove ateističke teo-rije evolucije:

“Dakle, Vasić je svojim stavom došao u sukob sa nemačkom školom. Fasciniran je antikom i klasič-nom arheologijom u najužem smislu. Taj sukob sa nemačkom arheologijom se sve više zaoštrava i Va-sić je energično protiv svih zastupnika nordijske teo-rije." [2]

Vinčanska boginja DAHINA čovjekolika figurina sa glavom ptice grlice. Grlica je vrsta goluba, dakle DAHINA je GOLUBICA. DAHINA je ženski rod, mu-ški rod je DĀHIN i znači VATREN, PLAMTEĆI [3]. Osnova u imenu DĀHIN je srpsko DAH i to je “u drugom prijevojnom stepenu DŪH” [4], tj. ŽIVOT.

U sanskritu DAHINA je pod imenom DAHANA ili DAHANĪ sa značenjem VATRENA, PLAMTEĆA, PREPLANULA; GOLUBICA; JEDAN OD PET VI-DOVA VATRE [5]. Sanskritska osnova DAH znači IĆI, TEĆI, TOK, PROTOK; BITI U VATRI, GORJETI, PLAMTJETI [6]. Voda TEČE, vrijeme TEČE, Sunce GORI, zvijezde plamte.

Radi potreba teorije evolucije nemačka iluminatska Bečko-berlinska skola laže o starosti praistorijskih kultura. Tako kulture Karahan Tepe, Gobekli Tepe, Lepenski Vir i Vinču datiraju hiljadama godina sta-rijima, iako je očigledno da po namjeni i sličnosti motiva pripadaju postpotopskom arjanskom kontinu-itetu, tj. tračanskim, odnosno srpskim kulturama ne starijima od 2500 godina st. ere.

I tako smo od kamenih idola kulture Karahan Tepe, skulptura Lepenskog Vira, tračansko-egipatskog bo-ga Besa i figurina Vinče pa kroz milenije postoji kontinuitet istih motiva i prikaza isplaženih jezika sve do srpskih stećaka 19. vijeka.

I okanite se laganja, ljudi, grehota je lagati. Ako svjesno i namjerno lažeš da bi maskirao zabludu, grešku ili laž svoje lične i narodne ideologije koja vas okuplja u jedinstvo sloge, to ti je dokaz da ne vjeruješ u Boga, nego si sljedbenik demona Satane, lažova i oca laži (Jovan 8,44):

"Ne idi sa većinom da činiš zlo." (Izlazak 23,2)

Ne slijedi Tamu, slijedi Svjetlost, jer Svjetlost je put i istina i život.

.................................
[1] Miloje M. Vasić, Preistoriska Vinča I.; Beograd, Izdanje Državne štamparije, 1932, str. 97.
[2] Milutin Garašanin, razgovori o arheologiji. Razgovarali i priredili Staša Babić i Miodrag Tomović, Izdavač "3T" d.o.o., Beograd, 1996, str. 19.
[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 410.
[4] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 372.
[5] Monier Monier-Williams, Ib. p. 473.
[6] Ib. p. 466, 473.