"SRBSKI KALENDAR"

      

Razvojni put kalendara Konstantinopoljske ere kojeg svetosavski masoni Srbima lažno predstavljaju srpskim kalendarom (nastavak ispod).

Ruska crkva taj kalendar uvodi u crkvenu upotrebu tek 1634. godine.

Od stvaranja Adama do hrišćanske ere vremenski poredani biblijski događaji Septuaginte (Zaharije Orfelin, Večiti kalendar, Beč, 1783, str. 288-289).

     Septuaginta, poznata i pod imenom "Prevod sedamdesetorice", verzija je hebrejskog Starog  zavjeta,  koja je radi potreba aleksandrijske biblioteka prevedena na grčki sredinom 3. vijeka stare ere. Po njoj je crkva vijekovima pokušavala da sklopi hronologiju biblijskih događaja i nakon nekoliko prethodno različitih hronologija 691. godine na Trulskom vaseljenskom saboru ozvaničen je crkveni kalendar Konstantinopoljske ere sa 5508 godina od početka stvaranja svijeta do hrišćanske ere. Dakle se ne radi ni o kakvom originalnom srbskom kalendaru, to je njihova laž.

       Najstariji istorijski zvanični izvor pominjanja ovog kalendara je Treći kanon Šestog vaseljenskog sabora (Trulskog) održanog 691. godine:

Faksimil iz knjige Nikodima Milaša, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto– šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443.

           "Pošto je blagočestivi i hristoljubivi car naš oslovio ovaj sveti i vaseljenski sabor u pogledu toga, da oni koji su ubrojeni u kliru i drugima božanstvene darove dijele, budu čisti i neporočni služitelji i dostojni mislene žrtve velikoga Boga, Koji je žrtva i Arhijerej, i da budu čisti od skvrne, koja je uz nekih od njih prionula od nezakonitih brakova; obzirom na to, što su podvlasni presvetoj crkvi rimskoj predlagali, da se ima obdržavati sva strogost pravila, a podvlasni prijestolu ovog Bogom čuvanog i carskoga grada praviločovjekoljublja i snishođenja,- otačaski i bogoljubno složivši i jedno i drugo, da ne bi ostavili ni krotost slabom, ni strogost oštrom, navlastito pak, kad je zbog neznanjaprekršaj zahvatio dosta veliko mnoštvo ljudi, zajednički ustanovljujemo za one, koji su se dva puta ženili bili, pak su pod teretom grijeha sve do petnaestog dana prošloga mjeseca januara, minulog četvrtog indikta, ŠEST HILJADA STO DEVEDESET DEVETE GODINE ostali, i neće da od istoga k sebi dođu, da imaju kanoničkome svrgnuću..." (1)

Još zapis zabilježen je 836. godine u crkvenom dokumentu nazvanom "Pismo trojice patrijarha caru Teofilu":

        “Datiranje je dostavljeno za sinod: ‘u mjesecu aprilu, 14. indikta, godine 6344’ (μμνὶ Άπριλλίῳ ỉνδικτιῶνος ẟˈ, ἔτους ,ςτμδˈ), što odgovara aprilu 836." (2)

        Ne postoji nikakav Savin srpski crkveni kodeks iz 1119. godine jer je Sava rođen tek 1174. godine. Dakle je to očita javna sprdnja sa neupućenim narodom.

        Laž  je i to da je kod Srba Sv. Sava prvi počeo da koristi taj kalendar, Sava je taj kalendar proglasio dravnim kalendarom Raške. Najstarije datiranje ovim kalendarom je zapis župana Stroje  iz godine 1114. godine, skoro 100 godina prije Save:

Zapis župana Stroje (Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, I (str.1.)

ЖУПАN СТРОЕ ВЕСТОЛМИЮ. ЖУПАNИЦА ЕГО СИМА.
В ЛѢТО. ҂АРДІ.
СІО ПЕТРАХИЛЬ ДА БУДЕТЬ МОNАСТИРУ У СТЬNЕЩИ. (3)

       Na jednom srednjevijekovnom stećku u Radimlji kod kod Stoca (slika ispod) zapisana je  6666. godina (1158. god.). Dakle je i to prije Svetog Save.  Da li su srpski svetosavski lažovi od nekoga ucjenom natjerani da lažu, da li su od nekoga masno plaćeni da lažu, ne znam, ali oni i dalje lažu pa lažu, a novinari za pare sve njihove laži šire u narod. 

Milan T. Stevančević i Slobodan M. Filipović, dva vodeća lažova o "srbskom kalendaru".

W. H. De Puy, The Methodist Centennial Year-Book for 1884, New York: Phillips & Hunt; Cincinnati: Walden & Stove, 1884, pg. 23.

Prvi koji je oko 2000. godine pustio naučnu patku o "srbskom kalendaru", tj. prvi koji je slagao, je Dragomir Antonić, a  pačiće su počeli da legu i prodaju You-Tuberima Milan T. Stevančević i Slobodan M. Filipović,  kao neki njihovi epigoni kojima je laganje duševna strast.

…………………………

        (1) Nikodim Milaš, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto– šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443.
      (2) Juan Signes Codoñer, The Emperor Theophilos and the East, 829–842, Routledge Taylor and Francis Group, London and New York, 2016, p. 367.
      (3) Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, I (str.1.)

• W. H. De Puy, The Methodist Centennial Year-Book for 1884, New York: Phillips & Hunt; Cincinnati: Walden & Stove, 1884, pg. 23.
• Juan Signes Codoñer, The Emperor Theophilos and the East, 829–842, Routledge Taylor and Francis Group, London and New York, 2016, p. 367.
• The American Quarterly Register, by B. B. Edwards, Volume V, Boston, Perkins & Marvin, 1833, p. 198.
The Encyclopaedia Britannica, Or Dictionary of Arts, Sciences, and General Literature, Volume 6, Issue 2, Cambridge, 1842, 658-659.
• Orfelin, Večiti kalendar, Beč, 1783, str. 288-289.

NARODNA IMENA MJESECI

                   Ф. Зигеля, Законникъ Стефана Душана, Пρиложенιя, Cанктпетербургъ, 1872, стр. 153.

Nikola Radojčić, Zakonik cara Stefana Dušana 1349 i 1354, Naučno delo, Beograd, 1960, str. 43.

  Kulinova povelja (Franc Miclosich, Monumenta Serbica, Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, s. 1-2).

Nemanjin dokument (Franc Miclosich, Monumenta Serbica, Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, s. 3-4).

U Hilandarskom tipiku sv. Save (Franc Miclosich, Monumenta Serbica, Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, s. 7-8).

     Teže je jednu laž suzbijati, nego deset novih istina otrkriti. Tako je i sa tkz. "srbskim narodnim nazivima meseci", koji se već nekoliko godina nameće narodu preko srpskih lažova, mutivoda, mutikaša, palamudatora, nikogovića, srpskih konja i budaletina.

    Srbi kao narod nikad nisu imali ujednačena imena mjeseci, jer geografska podneblja na kojima su Srbi živjeli nisu bila vremenski ujednačena, a nazivi mjeseci uglavnom su ovisili od vremenskih uslova i vrste sezonskih poslova (npr. vremenski uslovi u primorskoj Hercegovini i planinskoj Bosni nisu isti i bilo je područja gdje uopšte nije gajena vinova loza i kako će se u tom području neki mjesec zvati "grozdober"? Može li?

     Ako se već žele ustanoviti neki srpski narodni nazivi mjeseci, onda to moraju biti nazivi koji opisuju istovremene opštevažeće prirodne pojave u svim područjima u kojima Srbi žive.

     Evo narodni nazivi mjeseci pa izaberite nazive iz svog kraja i svog sela pa lažite srpskom narodu da su to "stari srbski nazivi meseci", kao što to rade neki spomenuti beogradsko-srpski lažovi:

JANUAR: prosinec, sečenj (sečanj, sečenj, sječanj, sječen, siječanj, sičan), koložeg, (koložek), golemi mesec; bogojavljenski, svetojovanski, jovanjštak, “oko Jovana dne”, “oko svetog Save”.

FEBRUAR: sečen (sečan, sečko, sečka), veliki sečko, ljutij, veljača, (aveljača, oveljača, velijača, velje), unor; sretenjski.

MART: brazen (bresen, brezanj), ožujak, suhi, sušac, mali sečko, letnik, lažak, derikoža; blagoveštenski.

APRIL: cveten (cvetanj), travanj, mali travanj, brzosok, duben, biljar, lažitrava; đurđevski.

MAJ: travanj (traven), veliki travanj, svibanj, cvetanj (cvijetanj, kvetel), crvenik, čerešnjar (črešnjar, čerešnjar); carski.

JUN: čerešnjar (crešnjar, trešnjar), izok, cerven, crvenik, žitvar, lipanj (ljepanj), lipstak; petrovski.

JUL: črven (crvenc), srpanj (srpan), zar, žarkij, lepec (lipec), biljar, žetvar; ilinjski, svetoilinski, ilijnštak (ilijštak, ilijinštak).

AVGUST: ruin, srpen (srpanj, serpen), kolovov (kolovoz), gumnik; makaven, gospođinski, velikogospođinski, gopodinštak, “oko Velike Gospe”; prabraždenski.

SEPTEMBAR: rujan (rujen), vresen (bresenj), grozdober, gruden; miholjski, miholjitak, malogospođinski, “oko Male Gospe”, bugurojčin.

OKTOBAR: listopad, pazdernik, rzijen; lejčin mesec, mitrov, mitrovski, mitrovštak, “oko Mitrova dne”, lučinski, lučinštak.

NOVEMBAR: gruden, student (studeni), listopad, paz-dernik; mratinji, mratinjski, mratinstak, svetoandrejski, aranđelovski, “oko Aranđelova dne”.

DECEMBAR: student (studeni), prosinac, prosinec, gulemjut mesec; nikoljštak, “oko svetog Nikole”, bužukjov, božićnji, “oko Božića”, koledar.

Dakle, od mnoštva ovih naziva koji su to "originalni srbski nazivi meseci"? I našao se neki srpski konj pa odabrao nazive svoje babe iz svog sela sa vrha planine i sa ostalim konjinama prodaje jaja za bubrege kako su to "originalni srpski nazivi".

     “Derikoža”? Kakvo deranje koža, konjine srpske? Mart je početak proljeća, sunca, visibabe, ljubičice, kaćuna, jagorčevine...pčela, pjesme ptica, igranja stada po livadama! Nema klanja ni deranja koža, Veliki Časni post traje, idioti komunistički!

     Maj je njima "cvetanj"? Konjine srpske, zar ne cvjeta već u martu pa kroz april? Izađite u bašte, pogledajte oko sebe, debilčine jedne! Nisu svi Srbi sa vrha vaše Goleš laž-planine u kojoj cvjeta tek u maju!

     “Lažitrava”? “Šumpoad”? “Šumopad”, mjesec kad šuma pada!? Zar i to negdje ima, ljudi, jeste li normalni? Ne, naravno da nema, ali to je s uma pad, srpski sumopad lažova, mutivoda, mutikaša, palamudatora, nikogovića, srpskih konja i konjina koji su plaćeni od nekoga da taj srbski pad bude što dublji!

      Znam, mnogi su zagrizli i progutali propagandnu laž o lažnim nazivima mjeseci i nek se ne ljute na me, nego na svoju lakovjernost što sve bez detaljne provjere prihvataju zdravo za gotovo.

PS Neko je napisao knjigu "Srbi u kandžama Jevreja", a mislim da pravi naslov treba da bude "Srbi u kandžama svetosavskih masona".

..............................

Literatura o nazivima mjeseci: Nenad Đ. Janković, Astronomija u predanjima, običajima i umotvorinama Srba, Srpska akademija nauka, Beograd, 1951, str. 163-164.

Faksimili knjiga:

1. Ф. Зигеля, Законникъ Стефана Душана, Пρиложенιя, Cанктпетербургъ, 1872, стр. 153.

2. Nikola Radojčić, Zakonik cara Stefana Dušana 1349 i 1354, Naučno delo, Beograd, 1960, str. 43.

3, Franc Miclosich, Monumenta Serbica, Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858.

ROD JE SUNCE, BOG ROD

 U drevna vremena Protosrbi su Boga zvali Rod, Bog Rod. Korijen u imenu ROD je RO. Navešćemo neke riječi sa ovim korijenom, pa ćemo uporediti njihova značenja ne bismo li otkrilu izvorni smisao korijenske osnove RO i počinjemo sa keltskim:

- bretonski: RO = DATI, POKLONITI (1)
- armorićanski: RO = DATI, POKLONITI (2)
- velški: RHO, RHÔDH = DATI, POKLONITI (3)
- korniški: RO, ROY, ROLLO = DATI (4)

Zajedničko značenje je DATI, POKLONITI. Bog daje, Bog preko Sunca poklanja i to je prvo i temeljno polazište svih davanja i poklanjanja. Korijen RO je u srpskom ROD: ljudski rod, žitni rod, voćni rod, itd. Sav ROD i sve što RODI daje BOG RODA, tj. BOG ROD.

     A sad da zavirimo u drugu grupu srodnih keltskih riječi:

- gaelik: RÒD = PUT (5)
- galski: ROD = PUT (6)
- galski: RO = IĆI (7)
- galski: ROLADH, ROLLAN = OKRET (8)
- galski: ROCACH = SAVIJEN, LOKNAST (9)
- galski: ROITH, ROTH = KOLO (10)
- galski: ROG = VIJENAC (11)
- galski: ROIDIN = POŽAR (12)
- galski: ROINFEIR = LJUTNJA, BIJES (13)
- galski: ROILING = CRKVA (14)
- galski: ROILBHE = PLANINE (15)

Zajedničko ovim riječima je PUTOVANJE, KRETANJE, OKRETANJE, KRUG i SLAVA (vijenac), VATRA, SVETINJA i VISINA. Sve su ovo opisi SUNCA, jer ono stalno putuje, okreće se, savija nebom, sja u slavi, ono je vatra i svetinja na visini.

     A sad idemo na indoevropsku grupu jezika:

- galski: ROINIG = KOSMAT, VLASAT (16)
- galski: ROMACH = KOSMAT, VLASAT (17)
- gaelik: ROM = ČUPERAK, PERČIN, ROG (18)
- gaelik: ROMACH = KOSMAT, VLASAT (19)
- gaelik: ROMAS = KOSMAT, VLASAT (20)
- pali (Indija): ROMA = DLAKAVOST, KOSA (21)

Sunce je zrakama kosmato, vlasato, rogato. Pogledamo li fotografiju ispod, sve će nam biti jasno.

- galski: ROINFEIR = LJUTNJA, BIJES (22)
- pali ROSA = LJUTNJA, BIJES (23)
- sanskrit: ROḌ, ROḌATI = LJUTNJA, BIJES (24)

U riječima iznad RO nosi značenje emotivne VATRE, preneseno značenje vatre nebeskog RO, tj. Sunca.

     Idemo dalje:

- galski: ROILBHE = PLANINE (25)
- sanskrit: ROHA = RAST, PLANINA, USPON, VIS (26)
- pali: ROHA = USPON, PLANINA (27)

     I sve jasnije: stižemo do riječi u kojima RO znači SVJETLOST, SJAJ, VID, DAN, tj. SUNCE:

- pali: ROCANA = SJAJNO (28)
- perzijski: ROZ = DAN (29)
- perzijski: ROSHAN = SJAJ, SVJETLOST (30)
     Sunce je VATRA:
- pali: ROHITA = CRVENO, KRV (31)
- latinski: ROBUS = CRVEN (32)
- latinsko i velško: RŎSA postanjem je od ROT sa značenjem CRVEN (33)

I sve biva jasnije: RO u ROT od kojeg je RŎSA, tj. ruža, grčki ῥόδον (RÓDON) (34), znači CRVEN. NAR (hercegovački šipak) na grčkom je ῥόα (ROA) (35). I gle: osnova ROT je u srpskom ROTKVA ili RODAKVA, koja je uvijek VATRENO LJUTA, ali zna biti i CRVENA.

Rotkva (rodakva) i nar.

- latinski: RŌBUR = ROBUSAN, JAK (36)
- latinski: RŎTA (od keltskog ROTH) = KOLO (37)
- perzijski ROSH = KOMANDA (38)
- hebrejski: RŌ’SH = GLAVA (39)
- srpski: ROK = VRIJEME

     Jasno je da RO znači SUNCE, BOG SUNCA, BOG koji je stvorio, stvara i daje ROD, a  Zemlja je MAJKA RODA, rusko RODINA (ne govori se zaludu da nas je “donijela RODA”).

..............................
     (1) Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 308.
     (2) Ibid. 
     (3) Ibid.    
     (4) Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictionary; London: Simpkin, Marshall & Co.; Plymouth: W. H. Luke, 1887, pg. 67.
     (5) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, pg. 764.
     (6) William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
     (7) Ibid.
     (8) Ibid.
     (9) Ibid.
     (10) Ibid.
     (11) Ibid.
     (12) Ibid.
     (13) Ibid.
     (14) Ibid.
     (15) Ibid.
     (16) Ibid.
     (17) Ibid.
     (18) Edward Dwelly, Ibid. pg. 769
     (19 Ibid.
     (20) Ibid. pg. 770.
     (21) Maung Tin, The Student’s Pali-English Dictionary; British Burma Press, Rangoon, 1920, pg. 181.
     (22) William Shaw, Ibid. pg. 13.
     (23) Maung Tin, Ibid.
     (24) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 889.
     (25) William Shaw, Ibid. pg. 15.
     (26) Monier Monier-Williams, Ibid. pg. 890.
     (27) Maung Tin, Ibid.

BOG ROD

Bog Rod

     Uočljivo je da u neznanju naroda pojedinci iz crkvenog judeohrišćanskog establišmenta preokreću izvorni smisao izraza BOG ROD i pojma RODNA VJERA usmjeravajući to samo na rod naroda i današnju hrišćansku vjeru kao vjeru roda. To je laž i prevara!

     Prvi ROD čovjekov, prvi ROD ljudski i prvi ROD naroda je BOG ROD. BOG je nama ROD i pošto se ime Božije piše velikim početnim slovom, ime našeg Boga je Bog Rod. Zašto je Bogu ime Rod?

     Kao prvo, stvoreni smo po liku Božijem:

     "Jer u njemu živimo, i krećemo se, i jesmo; kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: Jer njegov i rod jesmo."  (Djela,17,28)

Kao drugo, u nama je duša od Boga data:

     "A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa."  (Knjiga stvaranja, 2,7)                               

     Čovjekovo tijelo je bilo stvoreno, ali nije odmah bilo živo, duh životni nije u čovjekovo tijelo ušao kroz proces stvaranja tijela kao kod životinja, nego je Bog lično iz Sebe dio svoje Božije energije udahnuo u čovjeka. I taj dio Božije energije, koji se stanio u tijelu čovjekovom i koji je čovjeka oživio i dao mu osjećanja, razum i kreativnost, jeste od Boga i dio je Boga. I po tome je BOG čovjeku ROD i po tome je čovjek BOŽIJI ROD i po tome je čovjek nazvao svog Stvoritelja BOG ROD. Govoreći o Isusovom rodoslovu sve unazad od Isusa idući, je-vanđelista Luka dolazi do Sita, Enosa i Adama i kaže:

     “Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.” (Luka 3,38)

Zar sin nije ROD svog OCA? Naravno da jest i BOG nam je ROD preko Adama i naš Bog je BOG ROD. 

     Judeohrišćani ne žele da se zna istina da su neki  nejudejski i nehrišćanski narodi znali za Boga Oca kojeg su zvali Rod, jer lažno tvrde da je monoteizam izum Biblije i neće da priznaju da temelji Biblije stoje na drevnim prejudejskim, nejudejskim i prehrišćanskim religijama. To i jesta razlog zašto negiraju postojanje slovenskog Boga Roda, te propagandom nastoje da ga proglase demonom i da smisao imena ROD i sintagme RODNA VJERA preokrenu u korist svoje iznad pomenute laži.

     Vjera Slovena u Boga Roda je nepobitno zabilježena:

     “Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je imalo različita imena:  Rod, Svarog, Stribog, Svetovid, Jarovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” (1)

      Ovako su govorili hrišćani Rodovim rodovjercima:

     "Вседержитель, иже единъ бесмертенъ и непогибающихъ Tворецъ, дуну бо ему (человѣку) на лице духъ жизни, и бысть человѣкъ въ душю живу: то ти не Родъ, сѣдя на вздусѣ, мечетъ на землю груды, и въ томъ ражаются дѣти...Всѣмъ бо есть Творецъ Богъ, a не Родъ." (2)

     Prevod: "Svemogući, kao jedini besmrtni i nepogibeljni Stvoritelj, duhni mu (čovjeku) u lice duh života i posta čovjek duša živa: to ne bijaše Rod, dok sjedeći u vazduhu meće na zemlju grude i u tako se rađaju djeca ... Sve je to Bog, a ne Rod."

    Eto dokaza o vjerovanju u Boga Roda. Zatim citirani autor kaže da je Perun isto što i Sunce-Rod (3), dakle je Rod imao više imena: Rod, Svarog, Stribog, Svetovid, Jarovit, Dij, Svetovid-Rod, Perun-Rod i sve je to Bog Sunca. ROD je BOG SUNCA, ROD je SUNCE, VATRA, ZIVOT; KRV, MJERA; PORODICA, RODBINA, PLEME, NAROD. U propisima Svetog Save za monahe piše da sveštenik pri ispovijedi mora pitati pripadnice ženskog pola da li su se molile vilama, Rodu, Roženicama, Perunu, Horsu i Mokoši. Koja od žena to prizna, slijedila je crkvena kazna (epitimija)  u vidu posta i molitve sa poklonjenjem u trajanju od tri godine:

     "Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ruke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slobodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama (= vračarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” (4)

     Dakle je i kod nas Srba u vrijeme Nemanjića bio poznat i poštovan Bog Rod. I gle srpske tragedije i paradoksa: Sveti Sava sa svojim ortodoksnim sveštenstvom progonio i kažnjavao rodovjerne Srbe, vjernike  Boga Roda, a današnji Srbi Savino svetosavlje nazivaju VJEROM RODA!? I šta reći?

.............................
     (1) Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upadek (w. VI-XII); Państwowe Wudawnictwo Naukowe, Warszawa, 1979, str. 76.
    (2) Н. Петровъ О народныхъ праздникахъ въ юугозападной Россіи, Tруды Кіевской Духовной Aка-деміи, Tомъ третій; Кіевъ, Въ Типографіи Губернскаго управленія, 1871, cтop. 569.
     (3) Ibid. cтop. 571.
     (4) Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6