Monday, February 13, 2017

VINTANJE


         Od korijena VIN- nastalo je englesko WIND što znači VJETAR:
 
         -VIJENAC, gen. -nса m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) епьсь, »στέφανος (upor. lično ime Stjepan), corona«. Deminutiv na -ič vjenčić. Izvedenica je na -ьс > -ас od primitivuma věn-, koji je očuvan u polj. wian, rus. ven = věnec, venók. (1)

VIJENAC = VENAC = VINAC = KRUNA = CORONA = SVJETLOST = SLAVA
 
         "Druga je SLAVA Suncu, a druga SLAVA Mjesecu, i druga je SLAVA zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u SLAVI.” (1.Kor.15,41)
 
1. Ijekavski: VIJENAC
2. ikavski: VINAC
3. ekavski: VENAC
 
 
         U engleskom WEND (IĆI, KRETATI S) i anglosaksonskom WENDAN (OKRETATI) osnova je VEN- kao i u srbskom VENAC.
 
         Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VEN-: VENETI, VENDI, VENDILI, VENELLI, VENAMI, VENNONENSES.
 
         U engleskom WIND (OKRETATI, MOTATI, VRTITI) sa znacenjem VJETAR osnova je WIN- kao i u srbskom VINAC, VINTATI.
 
         Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VIN-: VINEDELIĆI, VINDILI, VINDINATES.
 
VIJENAC = VINAC = VENAC = KRUNA = KORONA = SVJETLOST = SVITLOST = SVETLOST = SLAVA
..................................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 591.

MOTAČ (vjeronauka)


MOT
MOTA 
MOTOR
MOTOVILO
 
MOT (srp.)
MOTIV (en.)
MOTUS (lat.)
 
 
OKO SEBE ZEMLJA MOTA
OKO SUNCA ZEMLJA MOTA
VJETAR MOTA OKO PLOTA
 
MOT
MOTA
MOTAČ
 
Pošto keltsko (gaelik) MOTHAR (1) znači DUBOKI, NEZEMALJSKI GLAS, jasno je ko je MOTHAR ili MOTAČ: BOG!
.........................
        (1) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 185.

OD SVANUĆA DO VENCA SLAVE

Slak, ladole, slava.

SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT

SVANTOVIT = SVENTOVIT = SVETI VID = BELI VID

Kanarisko VANTU = OKRET, VRIJEME (1)
Kanarisko VANDU = JEDAN (2)
Kanarisko VANDYA = DIVAN, OBOŽAVAN, POŠTOVAN (3)
Kanarisko VANDITA = OBOŽAVAN, POŠTOVAN, SLAVAN (4)

Sanskritsko VANDA ( वन्द ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VĀNDRU ( वन्दारु ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VINDA ( विन्द ) = ODREĐENO VRIJEME DANA

        “Tudi prilika z a k o n s k o g a b l a g o s l o v a je r o č k a in ker je zemska boginja pod imenom Lada, Prija, Vana itd. Bila boginja ljubezni, toraj tudi zakona.” (5)
 
Boginja LADA je VANA. LADA je boginja ljubavi. Svaka ljubav GRLI, a boginja koja GRLI je GRLICA (boginja GRLICA javlja se od vinčanske kulture do Bogorodice koju ortodoksni hrišćani u njenom akatistu nazivaju GRLICOM).

LĀDDANA (sanskrit) = LIJEPA, ZGODNA, PRIJATNA
LĀDDANA (sanskrit) = KOJA MILUJE, PAZI, NJEGUJE, KOJA GAJI

LADA = boginja M-LADO-STI = LĀDDANA = DANA = DANICA = VIDA. Ona VOLI i sve BENDA, tj. POŠTUJE (tračka boginja BENDIS).
 
SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT
SVAN - VANA
Izlazi VAN! Idi VANKA!
 
Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) sa korijenom VAN-: VANDI, VANDILI, VANGIONI, VANIENSEN, VANDALI.
 
VIJENAC, VINAC ili VENAC:
 
        - VIJENAC, gen. -пса m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) епьсь, »στέφανος (upor. lično ime Stjepan), corona«. Deminutiv na -ič vjenčić. Izvedenica je na -ьс > -ас od primitivuma věn-, koji je očuvan u polj. wian, rus. ven = věnec, venók. (6)
 
1. Ijekavski: VIJENAC
2. ikavski: VINAC
3. ekavski: VENAC
 
Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VIN-: VINEDELIĆI, VINDILI, VINDINATES.
 
Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VEN-: VENETI, VENDI, VENDILI, VENELLI, VENAMI, VENNONENSES.
 
VIJENAC = VINAC = VENAC = KRUNA = KORONA = SVJETLOST = SVITLOST = SVETLOST = SLAVA
 
         "Druga je SLAVA Suncu, a druga SLAVA Mjesecu, i druga je SLAVA zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u SLAVI.” (1.Kor.15,41)
 
Slak
        -SLAK m (Dubrovnik, ŽK) »convolvulus arvensis«. Na -ovina slakovina. Na -ika slačika (Pounje, Bosna) »vrsta trave«. Na -ьс slačac, gen. -čca (Popović) »biljka Ackerwinde«. Pridjev na -ьп samo u toponomastici Slačno brdo (Stonsko primorje), poimeničen пг -ica slačnica (Ivanic-Kloštar) »gusjenica sphinx atropos«. Na -bka slaška (Smokvica, Korčula) »vrst žutinice«. Odatle je možda izvedenica slačkovina »vrsta trave« (Crna Gora, poslovica: gleda ka slačkovina uz plot}. Početno si- je nastalo zacijelo od svi- kao u slačilo (Grobnik, Kačje), slacina = slak (Daruvar) «= slakotina (Prnjavor, Bosna), od svlak, »exuvia serpentis«. To znači da je u grupi od tri suglasnika srednji, kao obično, ispao. To potvrđuje slovka f (Lika) »convolvulus arvensis«, na -ovina slavkovina (Bosna, Otok, Slavonija) »poponac«, gdje je v metatezom uklonjen iz iste grupe. Odatle potječu zacijelo s promjenom sufiksa slavac, gen. -vca m »convolvulus arvensis« i slavak, gen. -vka (Poljica) »biljka hieracium pilosella«, također slava (jedna potvrda u Petranovićevoj narodnoj pjesmi). (7)
 
LADOLEŽ = SLAK = SLATAK = SLASKA = SLATKOVINA = SLAKOTINA = SLAČKOVINA = SLAČICA = SLOVKA = SLAVAC = SLAVAK = SLAVA = SVJETLOST
...........................
         (1) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 853.
         (2) Ib.
         (3) Ib.
         (4) Ib.
         (5) Novice gospodarske, obertnijske in národske, Sedemnajsti tečaj, V Ljubljani, Natisnil in založil Jozef Blažnik, 1859. str. 107.
         (6) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 591.
         (7) Ib. st. 278.

Saturday, February 11, 2017

SVARICA

 
         Francuski istoričar i filolog Marie Henri d'Arbois de Jubainville (1827 – 1910) proučavao je keltske natpise Gala po kamenim spomenicima nekadašanje Galije. Na jednom od tih spomenika u francuskom gradu Dijon (potonji rimski Divon) našao je sljedeći zapis:

 D MANDVBLI M
DOVSONI • FIL
ET SVARICA VXS
 
Latinskim jezikom tu piše:

D(is) M(anubis) Mandub(il)li
Dousonni, fil(ii)
et Svarica uxs(or)
 
Latinsko “D(IS) M(ANUBIS)” bukvalno znači “DUH-BOGOVIMA”, ali na nadgrobnicima smisao toga odgovara srbskom izrazu “U SPOMEN”. Riječ MANDVBL tumače kao ime MANUBIL ili MANDUBILI sa prezimenom DOUSONNI:
 
U spomen
Mandubilu Dusoniju • djeca
i Svarica žena
 
Da li je smisao natpisa takav ili malo drugačiji, to ovdje nije ni važno. Ono sto je važno je srbsko ime spomenute žene: SVARICA. Iako je latinsko V = U, a U = V, te ime SVARICA može da se pročita i kao SUARICA, svom srbskom rodu od kojeg su postali potonji Slaveni to ime je poznato: SVARICA! Sanskritsko SVAR ( स्वर् ) je NEBO, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE. danas se SVARICE zovu SV(J)ETLANE.
.........................
Literatura:
Mémoires l’Institut national de France, Académie des Inscriptions et belles-letress, Tome trente-cinquième, Paris, 1885, p. 21.

Friday, February 10, 2017

BOG TANGARA I PUŠKA TANDŽARA

       

       Jakuti su Jefetovci i oni sebe zovu Sakha. Žive u ruskoj republici Jakutiji u Sibiru. Njihovo ime Sakha upućuje na Skite ili Sake, mada etnolozi i lingvisti tvrde da Jakuti pripadaju grupi turskih naroda. 
         Jakutski bog stvoritelj je TANGARA. Kod starih Bugara je TANGRA, kod Huna je TANGLI, kod Mongola TENGRI ili TENGERI. Kod drevnih Kineza zvao se TEIN ili TIANT. U modernom turskom uobičajeno ime za “bog” je TANRI (1).
         Kod Polinežana i novozelandskih Maora TANGAROA je bog okeana, a njegov sin je TINIRAU, bog svih riba (2). Kartaginjani su imali boginju TANIT.
Pogledajmo ove srbske riječi: TANASKO, TANKOSA, TANASIJA, TANA, TANJA, TANE, TANDRK, TANDARATI, TANJIR, TANJUR.
         Hajdemo do keltskog: velško TÂN je VATRA (3). I gle: jakutsko TANGARA, starobugarsko TANGRA, hunsko TANGLI, srbsko TANASKO, TANASIJA,TANA, TANJA, TANE, TANDRK, TANDARATI i velško) TÂN imaju isto korijensko značenje: VATRA, SVJETLOST, SUNCE.
         Jakutski bog je TANGARA, a kod Srba puška je TANDŽARA jer i ona PUCA, GRMI i SIJEVA ubijajući TANETOM.
         Englesko DANC (ples) je odsrbskog TANC, TANEC (kolo), jer je KOLO simbol SUNCA i SUNCE je KOLO, odnosno TÂN, tj. VATRA.
        Keltsko (gaelik) TÀNAISTE je titula za onog ko je član DINASTIJE, RATNIK, PRINC, VLADAR, dok TÀNAISTEACHD znači DINASTIJA (4). Etimolozi tvrde da je englesko DYNASTY, tj. DINASTIJA postalo od grčkog ΔΥΝÁΣΤΗΖ sa značenjem GOSPODAR (5) i od grčkog ΔΥΝÁΤÓΖ sa značenjem JAK, SILAN, MOĆAN (6). I tu etimolozi stanu, a to je tek na pola puta od tačnog objašnjenja jer su grčko ΔΥΝÁΣΤΗΖ i ΔΥΝÁΤÓΖ izvedeni od rasenskog, tj. etrurskog korijena TIN sto je ime rasenskog vrhovnog boga: TIN ili TINIA.
         Ime TIN znači isto kao srbsko TINJATI i kinesko TIANT (TEIN) i mongolsko TENGRI: VATRA, SJAJ. Odatle su izvedene riječi TENDŽERA (rumunski: TINGIRE, TINGIRICĂ) i TENEĆE (rumunski: TENECHIA = TINICHIÁ; bugarski: TENEKE = TENEKIA), a sve znači VATRA, SJAJ, SVJETLOST.
         Litvansko i latvijsko DIENA (dan) je od starijeg TIENA. Staroprusko DIENAN je od starijeg TIENAN (akuz.). Sanskritsko DINAM je od starijeg TINAM. Srbsko DAN je od starijeg TAN. Sve ove riječi znače SVJETLOST, SUNCE, OGANJ.
    
……………………….
         (1) Eclectic Magazine: Foreign Literature, Volume 12, edited by John Holmes Agnew, Walter Hilliard Bidwell, New - York, E. R. Pelton, Publisher, 1870, p. 176.
         (2) Encyclopedia of Ancient Deities, By Charles Russell Coulter and Patricia Turner, New Yor, Routledge Taylor & Francis Group, 2000, p. 492.
         (3) Spurrell’s Welsh-English Dictionary, Tewlfth Edition, Edited by J. Bodvan Anwil, Tarmarten, W. Spurrell & Son, 1934, p. 352.
         (4) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 541.
         (5) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, pg p. 183.
         (6) Ibid.

 

Saturday, February 4, 2017

PISMO DIMITRIJA HOMATIJANA SV. SAVI

 
 
 
 
 
 
 
 
Stranice Pisma su u neparnim brojevima, jer su na parnim stranicima originali na grckom jeziku.
.................................
Literatura:
Georgije Ostrogovski, Pismo Dimitrija Homatijana sv. Savi i odlomak Homatijanovog pisma patrijarhu Germanu o Savinom posvećenju, Svetosavski zbornik, Knjiga 2, Srpska Kraljevska Akademija, Beograd, 1939, str. 89.

Tuesday, January 24, 2017

DERVNI UNIVERZALNI SIMBOL

  Zovite najpoznatije teologe svetosavske SPC da vam objasne kakav je ovo hrišćanski krst na stećku krstači kod Uboškog, opština Ljubinje.

TIN JOŠ TINJA

Vatra tinja.
 
         "TINJATI, -nja impf. (Vuk, subjekt vatra) 'slabo gorjeti, prestajati gorjeti' prema pf. stmjati se (subjekt vatra). Od iste je osnove tin/ас, gen. -njca m = slov. tînjec 'Glimmer'." (1)
 
Tin (Tina, Tinia) na bronzanom etrurskom ogledalu.
 
         Kad se drva zgore, kad nestane plamena i ostane samo žera, tada vatra TINJA. Srbsko TINJATI potiče iz rasenskog (etrurskog), jer je izvedena od riječi TIN. To je ime rasenskog vrhovnog boga: TIN ili TINA, koji je Rasenima bio kao Zevs Grcima ili Jupiter Rimljanima (vidi sliku).
 

         TINJATI kazuje da vatra SLABO SJA, SLABO GORI, a TIN (TINA, TINIA) znači JAKO SJA, JAKO GORI.
 
         Skok kaže da je DINJA "sveslavenska riječ iz praslavenskog doba, bez paralela u baltičkim i ostalim indoevropskim jezicima" (2), ali ne zna odakle potiče riječ DINJA. Srbsko DINJA (kao vatra) izvedeno je od TIN (TINJA).
 
         Muško vlastito ime DINKO (osim u rodu) istog je značenja kao i žensko DINKA koje je isto imenu TINKA: svijetla, sjajna, vatrena, žarna, žarka.
 
         Nekad su lampe služile kao izvor SVJETLOSTI. U lampama je gorjelo ulje, te je u dalmatinskom primorju posuda za ulje TINAC.
 
 
         Englesko TINE znači ŽARAN, UŽAREN (3) i takođe potiče od rasenskog TIN.
 
Sanskritsko DINA ( दिन ) znači DAN. Glasovi T i D često se uzajamno mijenjaju: DIN -TIN, TIN - DIN. Da li je starije DIN ili je starije TIN, teško sa sigurnošću reći.
 
MILA-DIN > MILADIN, MILADINKA,
ŽIVA-DIN > ŽIVADIN, ŽIVADINKA,
VUK-A-TIN > VUKADIN, VUKADINKA
 
         Rasenski bog TIN još TINJA u jeziku Rašana.
................................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 472.
         (2) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 406.
         (3) English etymology; or, A derivative dictionary of the English language, by George William Lemon, Printed for G. Roninson, London, 1783, p. 512.

SIMBOL C

         Simbol na keramičkoj figurini boginje (13. v. st. ere, Cirna, Nacionalni istorijski muzej u Bukureštu, Rumunija). G = On se spustio (Sunce na južnom nebu u jesen i zimu), On se vaznesao (Sunce na sjevernom nebu u proljece i ljeto). U dnu je znak na prvoj stranici Miroslavljevog jevanđelja
 
Isti simbol u perzijskom surbanizmu.
 
Isti simbol kod Sarmata i Kelta.
 
Na stećku.
 

        To je simbol zimskog i ljetnog solsticija, tj. simbol dana u kojem se susreću i smjenjuju jesen i zima i dana u kojem se susreću i smjenjuju proljeće i ljeto.

         "Simbol na mnogim crkvama u zapadnoj Engleskoj i smatra se da predstavlja Hrista u Njegovoj duhovnoj formi u hrićšćanskom kultu. Zajednički i isti Velki Bog starih zvjezdoznalaca do ovih dana." (1)

......................
         (1) Albert Churchward, The Arcana of Freemasonry, London: George Allen & Unwin LTD, 1915, p. 196, 224.

Thursday, January 19, 2017

ISTORIJA VAVILONA DO POTOPA

        Berosus (Berossus) vavilonski pisac i sveštenik boga Bela Marduka, početkom trećeg vijeka stare eru piše u svom djelu “Vavilonika” o početku istorije Vavilona:
 
        “Prvi kralj bio je Aloros Vavilonski, Hajdejac sa kojim ništa nije povezano osim da je od božanstva lično bio izabran da bude pastir ljudima. Vladao je deset šarova, što je godinama 36.000 godina; jedan šar je 3600 godina, jedan ner je 600 godina i sos je 60 godina.” (1)
 
         Na prvi pogled vavilonsko (asirsko) “šar” je broj 3600 i tako ga bukvalno tumače ne shvatajući suštinu te riječi. Berosus navodi da je od stvaranja svijeta do Alorosa proteklo 259.200 godina, a od stvaranja do Potopa 691.200 godina. Dužina ovog vremena totalno je zbunila arheologe i istoričare, jer po svim arheološkim nalazima i istorijskim dokazima tolika dužina vremena je prosto nemoguća i ovo vrijeme ostalo je neriješena tajna istorije. I naš Miloš Milojević bukvalno je riječ “šar” ili “sar” shvatio kao broj od 3600 godina (2). Šta je vavilonsko “šar (sar)” saznaćemo iz sljedećih primjera:
 
      a) “šar = riječ sumnjivog značenja, vidi naročito riječ ‘sar’ ” (3),
      b) “sa-ar = šatâru ‘šarati’ (pisati), prodrijeti unutra, svjetlosno uzrastanje, prosvjetljenje” (4)
     
“Šar” znači šarati, tj. pisati. Pisanje se sastoji od slova, a svako slovo je znak, a svaki znak je šara ili šar. Tako broj 3600 godina kao jedan šar u sebi sadrži znak (šar) nečega, sadrži kod, šifru. U tom jednom šaru od 3600 godina po vavilonskom smislu riječi "šar" treba prodrijeti unutar tog broja da bismo riješili kodiranu poruku, a to se može postići samo onostranim, metafizičkim prosvjetljenjem.
Berosus kaže: 1 šar = 3600 godina. Godina ima 365,242 dana, a 3600 godina = 1,314.871,2 dana.
Sad idemo do kodova Velike piramide. Po jednom kodu dužina vremena može da bude predstavljena mjerama dužine i obratno: 1 dan = 2,466586266 cm:
 
         1,314.871,2 dana po 2,466586266 = 3,243.243,243 cm = 32.432,43243 m = 32,43243243 km = dužina svake strane kvadrata ABCDA.
 
Sa stranama dugim po 32,43243243 km površina kvadrata ABCDA je 1051,862674 km². Krug T ima istu toliku površinu, a prečnik kruga T je 36,59609655 km. Tako je 1 šar od 3600 godina pretvoren u geometriju po kodu Velike piramide i dobili smo prečnik kruga dužine 36,59609655 km = 36.596,09655 m = 3,659.609,655 cm.
 
         Rekli smo da je šar kodirani znak. Pošto je po Piramidinom kodu 1 dan = 2,466586266 cm, tako je 3,659.609,655 cm = 1 sar ili 3600 godina. Šta ćemo dobiti ako dužinu od 3,659.609,655 cm podijelimo sa 3600? Pogledajmo:
 
      3,659.609,655 : 3600 = 1016,558238 cm . Koliko je dana u ovih 1016,558238 cm? Izračunajmo:
 
      1016,558238 : 2,466586266 = 412,1316378 dana. I evo nas unutra u Velikoj piramidi: broj 412,1316378 je broj dužine Kraljeve odaje (u inčima). Broj 412,1316378 je kodni znak (šar) za pretvaranje onih 3600 i 36.000 godina u stvarno vrijeme:
 
      3600 godina = 1,314.871,2 dana
 
      1,314.871,2 : 412,1316378 = 3190,415584 dana = 8,735073141 godina.
 
         Prvi vavilonski kralj Aloros vladao je 10 šarova: 10 x 8,735073141 = 87,35073141 godina vlasti kralja Alorosa. Nakon Alorosa Berosus po redu nabraja sljedećih devet kraljeva i ukupno vrijeme svih kraljeva bilježi u 432.000 godina = 157,784.544 dana:
 
      157,784.544 : 412,1316378 = 382.849,8701 dana = 1048,208777 godina trajanja vlasti deset vavilonskih kraljeva od prvog Alorusa do biblijskog potopa. Berosus takođe kaže da je od stvaranje svijeta do Alorusa proteklo 259.200 godina = 94,670.726,4 dana:
 
      94,670.726,4 : 412,1316378 = 229.709,9221 dana = 628,9252662 godina od stvaranja svijeta do Alorusa.
 
         Po Berosusu od stvaranja svijeta do Potopa je 691.200 godina = 252,455.270,4 dana:
 
       252,455.270,4 : 412,1316378 = 612.559,7922 dana = 1677,134043 godina (628,9252662 od stvaranja svijeta do Alorusa i od Alorusa do Potopa 1048,208777 godina).
 
         Tako nam Berosus, vavilonski pisac i sveštenik boga Bela Marduka, početkom trećeg vijeka stare ere po svojim izvorima otkriva da je od stvaranja svijeta do Potopa proteklo 1677,134043 godina. Po Bibliji Septuaginti proteklo je 2242 godine, po Bibliji Mazori je 1656 godina, a po Velikoj piramidi od stvaranja Adama do Potopa je 1656,882 godina. Dakle se Aloros, kao prvi prvi prepotopski vavilonski (sumerski) kralj, ustoličio oko 3600 prije hrišćanske ere.
…………………
        (1) History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria, by G. Maspero, Volume III, Edited by A. H . Sayce, translated by M. L. McClure; The Grolier Society, London, 1901?-1906, p. 42-43.
         (2) M. Milojević, Odlomci iz istorije Srba, Sveska I, Državna štamparija u Beogradu, 1872, str. 61-62.
         (3) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 310.
         (4) Ib. p. 283.