KOJE SAM JA VJERE

 

     Prije par dana jedan prijatelj postavi mi pitanje koje sam ja vjere, jer vidi da ja sve religije, naročito avramske, žeskoto kritikujem i negiram, jer su pune mržnje,  nepravde i zla. 

      Zaista, koje sam ja vjere i kako bih tu vjeru opisao? I dok razmišljam o tome, osjetim jaka osjećanja u srcu ili tu negdje oko srca: ljubav prema Bogu! Ne vidim Ga, ali ga osjećam kroz ljubav prema Njemu, ili to i nije moja ljubav prema Njemu, već Njegova ljubav prema meni, ne znam, ali to osjećam kao dio svog unutrašnjeg bića.

      Bog nije u knjigama, Bog nije u zidanim hramovima, Bog je u ljudima, u onom čovjekovom nevidljivom mističnom tijelu koje svi ljudi na svijetu zovu dušom. Bog je u duši, i duša je u Bogu. Duša je hram Božji, duša je carstvo Božje. Šta će čovjek svojom slobodnom voljom useliti u to carstvo, to je uglavnom ne ovisi od čovjeka, nego od  sredine u kojoj se čovjek rodi i u kojoj odrasta.

      Ko se rodi u hrišćanskoj porodici, njega od malena uče hrišćanskoj vjeri. Tako i onog rođenog u islamskoj porodici uče islamskoj vjeri, rođenog u judejskoj porodici uče judaizmu, itd. I sva ta ljudska učenja o jednom Bogu toliko su postala različita i međusobno suprotna da jedni drugima negiraju  Boga i govore da  njihov Bog nije pravi, već lažni bog. I odatle niče mržnja, toliko jaka mržnja prema pripadnicima druge vjere da se međusobno preziru i ubijaju pod lažnim izgovorom da im to Bog zapovijeda prema nevjernicima. Lažu, zavedeni su i prevareni, omađijani su i hipnotisani!

      Otkud i zbog čega toliko različitih vjera, a Bog je samo jedan. To je zato jer su učitelji vjere još nekad davno odstupili od Boga i vjeru počeli koristiti radi svog društvenog statusa i svog ličnog uhljebljenja, živeći od grbače i krvi "vjernika" i "nevjernika".

      Sve vjere kao temeljnu postavku uče da Bog postoji i to nije sporno, ali uz to učenje učitelji vjere, tkz. sveštenici, u vjeru u Boga vješto su dopisivali svoje ovozemaljske ciljeve i interese kako bi svog učenika, kroz tobožnju vjeru u Boga, pretvorili u svog roba i svog služitelja. I to više nije vjera u Boga, već vješto skrojena politička ideologija u cilju porobljavanja čovjeka, drugih ljudi i drugih naroda radi materijalne koristi svešteničko-političke vrhuške.

      I tako se učenik njihovim učenjem od malih nogu postepeno odvaja od Boga, jer je naučen i umno dresiran da jedinu vezu sa Bogom može imati preko poslusanja zapovijestima tih sveštenika, pa su sve te svoje lukavo izmišljene zapovijesti složili u knjige i te knjige proglasili Božjom istinom i Božjom riječju, mada je svakom jasno da Bog svojom rukom nikad i ništa ljudima nije pisao, već je svako slovo u tim knjigama ljudskom rukom napisano, prepravljano, brisano, dopisivano...

      Tako sveštenici postaju pregradni zid između čovjeka i Boga, prepreka zbog koje čovjek postaje odstupnik od Boga i kao takav počinje da čini bezbožna djela: krađe, otimačine, mučenja, silovanja, ubistva, skrnavljenje i uništavanje prirode kao tvorevine Božje. Ljudska pohlepa za materijalnim bogatstvom i zemaljskim uživanjima  glavna je vjera svih organizovanih vjerskih institucija i njihovog sveštenstva,  a vjernici su samo aktivno sredstvo, njihovo oruđe i oružje koje im to omogućava.

      Sve zvanične vjere tvrde da se Bog ne može spoznati umom, već vjerom, a svi umom uče o Bogu po pravilima svoje vjere. Pa, glupi narode, pošto je to tako, čemu vaše vjerske knjige sa svim tamnošnjim zapovijestima i propisima, čemu vaše vjeronauke kod sveštenika, čemu sve vaše umne mantre i tantre? Da li se molitve i knjige spoznaju umom ili dušom? Što će vam napisana vjeronauka, ako Boga ne možete spoznatu umom? To je zato, stoko, da vam preko uma zarobe dušu i odvoje vas od Boga. Sveštenici vas preko uma porobljavaju i podčinjavaju svojoj volji. Današnji "vjernici" samo su robovi svojih ideologa koji se zovu sveštenici.
     Neke religije uče da se jedino umom može doći do Boga, te meditiraju ne bi li našli neku tananu umu nit koja će ih kroz um povezati s Bogom. Ne može se umom stići do Boga ako prije toga Boga u duši nisi osjetio, a ako si Ga osjetio u duši, ako ti Bog u duši boravi, čemu Ga tražiti umom, jer će ti Se iz duše On i kroz um javljati. Ljudskoj duši je Bog potreban, jer je duša Božja. Duša sa Bogom u sebi rukovodi umom i duša  preko uma i pomoću uma treba da rukovodi svim čovjekovim životnim djelima.  

      I samo onaj čovjek koji oslobodi volju svog uma iz svešteničkog ropstva i vrati duši prvenstvo nad umom može ostvariti direktnu vezu sa Bogom prvo preko svoje slobodne duše, a onda postepeno iz duše širi mu se u umna spoznaja Boga i vidi Boga u svim Njegovim djelima koja On stvara u prirodi. I tako čovjek osjeća Boga u duši i vidi Boga u djelima Božjim. Osjeća ga ljubavlju prema Njemu, i ljubavlju prema svoj Njegovoj tvorevini i umom kroz život aktivno djela prema tim osjećanjima.

      Svi zemaljski ljudi sveštenici su laž i prevara, a jedini pravi Božji sveštenik je čovjekova savjesti i ona je vaga djela čovjekovih i ona pokazuje put Istine, Pravde i Života.