Ubijanje vepra (lijevo je ilustracija iz Mirolavljevog jevanđelja, iznad gore je tračko božanstvo, a ispod motiv sa stećka iz Donje Zgošće kod Kaknja).
Zanimljiva je priča o vepru među bogovima. U hindu religiji vedski bog Višnu uzeo je lik divljeg vepra Varahe (varaaha znači divlji vepar). Kada je demon Hiranjaksa (Hiranyaksha, en.) ukrao Zemlju, sakrio je Zemlju u nebesku pravodu. Višnu u liku vepra Varahe ubija Hiranjaksu i vraća Zemlju na njeno prvobitno mjesto.
Pogledajmo sad sanskritska značenja imena Hiranjaksa: sanskritsko hiranna znaci sjeme, a yakssa znaci duh. Tako razumijevamo da ime Hiranjaksa znači duh sjemena. Varahino ubijanje Hiranjakse je ubijanje duha sjemena. Kako to može biti? Sjeme je živo sve dok ne trune, a kad bude "ubijeno" i počne da trune, iz njega krene klica novog života. Taj proces “ubijanja” sjemena i rađanja klice novog života je sezona proljeća, te je Hiranjaksa simbol zime, a vepar Varaha simbol proljeća.
Sanskritsko vepa znači vibrirati, oscilirati. Godišnje sezone su oscilacije vremena. Svaki seksualni čin je niz vibracija i oscilacija tijela, a vepar je mužjak za priplodnju.
Divlji vepar je zvijer i kao takav je simbol Velesa, a Veles je srbski prehrišćanski bog proljetne vegetacije. Na priloženim slikama su scene ubijanja vepra. To trački German ubija vepra, to slovenski Perun ubija Velesa i to je simbolika vremena kad prestaje množenje u prirodi i vegetacija prestaje da raste. Rast prelazi u nerast, sezona mrtvog vepra nerasta, tj. Velesa.
No comments:
Post a Comment