Saturday, November 4, 2017

ZAPIS NA ZLATNOJ PLOČICI U VIMINACIJUMU (dešifrovanje)

        Početkom avgusta 2016. g. objavljena je vijest da su u grobu petogodišnjeg djeteta u rimskoj nekropoli u Viminacijumu pronađene jedna srebrena i jedna zlatna pločica iz 4. vijeka:

- Oko djetetova vrata bio je amulet u koji su stavljene zlatne pločice s ispisanim tekstom na grčkom alfabetu. Ipak, tekst nije na grčkom nego na nekom bliskoistočnom jeziku - ispričao je Korać. (Tanja Rudež, Nitko ne zna dešifrirati magijske pločice nađene ispod termoelektrane, Jutaranji.hr., 15.08.2016.)

Zlatna pločica sa zapisom iz dječjeg groba u Viminacijumu (4. vijek).

        Zapis je ispisan znakovima iz nekoliko vremenski različitih perioda, različitih podneblja i različitih pisama. Po priloženoj tabeli slijedi:

Dešifrovana slova sa zlatne pločice.

1. BARA = znak je slika-riječ sumerskog piktografskog pisma iz 3-4. milenija stare ere, dakle je mnogo starije od klinastog pisma. Značenje znaka je "baraka, kuća

2. B = latinično slovo;

3. E = ovakav znak slova E nalazimo na B-strani diska iz Festosa (Phaistos). Na znaku su dojke pramajke EVE. Francusko "essence", latinsko "essentia" i srpsko "esencija" znače "srž, suština, bit, život". Baskijsko "esne" je "mlijeko" (1);

4. B, L, T = latinična slova;

5. Ր = PAR, PURU (piktografski znak sumerskog pisma sa značenjem "svijetli gospodar, Gospod");

6. Ś = sumersko "meko" Š (na pločici je skraćena verzija sumerskog piktografa "ṡin"); 

7. = feničansko D;

8. s, h = ligatura sastavljena od malog latiničnog "s" (gore lijevo) i "h";

9. T, NI = latinično T sa hetitsko-altajsko-kiparskim znakom NI (2);

10. C = egipatsko-libijsko (proto-egipatsko) K;

11. L, M = latinična slova

Najgornji red na zapisu čita se s desna u lijevo. U prvom redu piše BARA BELT(E)BE.

Pročitavši tako prvi red, čitanje se nastavlja s lijeva u desno i tako cik-cak linijom sve do kraja. U drugom redu piše: PUR(U)Ś(A)BDE (zadanje E nalazi se lijevo na početku trećeg reda).

U četvrtom redu je riječ S(A)HTNI. U zadnjem, petom redu piše C(A)EL(U)MNI BARA.

Cijeli zapis sa pločice glasi ovako:

     BARA BELT(E)BE
     PUR(U)Ś(A)BDE
     S(A)HTNI
     C(A)EL(U)MNI BARA

BARA je KUĆA (odatle porijeklo riječi "baraka").

BELTEBE je sumerska boginja BELTIJA (Beltiya):

       “Beltija, Mardukova saputnica i boginja porođaja. ‘Bel’ i ‘Beltija’ su opšte titule sa značenjem ‘gospod’ i ‘gospojina’ u njihovom odnosu jedno prema drugom.” (3)

Beltija je boginja porođaja, poroda. Ovdje da napomenemo da je pločica sa zapisom nađena kao amajlija u grobu petogodišnjeg djeteta.

        Riječ PUR(U)Ś(A)BDE je složena od dvije proste riječi: 1. PURU; 2. SABDE. Evo značenja sanskritske osnove PUR u nekim riječima sanskrita:

     - PURU ( पुरु ) = NEBESA, RAJ (u raju je SVJETLOST)
     - PURU ( पुरु )= CVJETNI POLEN (polen je žut)
     - PURĀ ( पुरा ) = PRVI, PRVA, PRVO
     - PURAS ( पुरस् ) = PRVI

1. Latinsko PURUM znači ČIST. Evo sanskritske osnove PUR u nekim savremenim evropskim jezicima u kojima PUR daje značenje ČIST: PURO (španski), PURE (engleski), PURUA (baskijski), PUR (katalonski), PUR (francuski), PURO (galicijski), PUR (njemački), PURO (talijanski), PURUS (latinski), PURO (portugalski), PUR (velšanski). Svemu je korijen sanskritsko PU ( पु ) sa značenjem PROČIŠĆENJE (4). Etimološki korijen engleskom FIRE (vatra) je arijsko PU (5).

2. Druga riječ u PUR(U)Ś(A)BDE je SABDE: sanskrit SABDA ( शब्द ) znači RIJEČ (6).

Riječ S(A)HTNI sačuvano je u anglo-saksonskog riječima SAHT, SAHTE sa značenjem MIR (7).

        Latinsko CAEL skraćeni je oblik od CAELUM (8) Pretposljednja riječ zapisa je C(A)EL(U)MNI što znači NEBESKI To je od latinskog CAELUM što znači NEBO, NEBESA, RAJ.

Dakle da ponovimo:

     BARA BELT(E)BE
     PUR(U)Ś(A)BDE
     S(A)HTNI
     C(A)EL(U)MNI BARA

     KUĆA BELTIJE
     SVJETLORJEČITE
     MIRNA
     NEBESKA (RAJSKA) KUĆA

I na kraju gle "slučaja": dio imena PUR(U)Ś(A), tj. PURUŚA je u imenu prekrstjanske i krstjanske boginje PRPRUŠE. Njeno ime nalazimo u jednoj od obrednih narodnih pjesama koje su pjevane na Pobusni ponedjeljak (pjesme ružičalu ili družičalu):

     Neven, neven, malo cveće!
     Ljelj Ljeju,
     Mili Bože!
     Lepo cveće, žuto cveće!
     Ne uveni naša sloga,
     Ne uveni naša ljubov,
     Ne uvelo naše bratstvo,
     Krasno bratstvo pobratimstvo,
     Pobratimstvo ka rođeno,
     Dokle traje nas junaka,
     Nas junaka ljubeznijeh,
     Dokle traje jarkog sunca,
     Jarkog sunca gospodina
     I meseca sluge svoga,
     Dok ne dođe Davor bože,
     Davor bože, smrtni danče.
     Ko pogazi pobratimstvo,
     Prpr njemu,
     Davor njemu!
     Svoga brata pobratima,
     Pobratima ko rođenog,
     Ko prevari svoga druga,
     Svoga druga pobratima
     Satro ga silni Ljelju
     Svojim ocem strašnim bogom,
     Strašnim bogom Triglav bogom,
     A Triglavom svetom Trojicom.
     Dom mu zatri Prprьruša,
     Strašna seja Davor boga,
     Poslanica višnja boga:
     Stvoritelja, Držatelja
     I strašnoga Rušitelja.

PRPRRUŠA je nadimak tračke boginje GERMETITE. Tračko GER je TOPLOTA, VRELINA. Mada se ime GERMETITE prevodi kao VRELA SISA, bukvalno značenje njenog imena je OGNJEVITA. Sumerski BEL je bog ILIJ (Sv. Ilija), a BELTIJA PURUŚABDE ili BELTIJA SVJETLORJEČITA zar nije prototip OGNJENE MARIJE PRPRRUŠE koja saputnica ILIJEVA što SVJETLOM MUNJA GOVORI?
....................................
     (1) Gorka Aulestia, Linda White, Basque-English, English-Basque Dictionary, University of Nevada Press, Reno, Nevada, 1992, pg. 118.
     (2) Claude Reignier Conder, Altaic Hieroglyphs and Hittite Inscriptions, Richard Bentley and Sons, 1887, Pl. I, Facing pg. 38.
      (3) Christopher B. Hays, Hidden Riches: A Sourcebook for the Comparative Study of the Hebrew Bible, Westminster John Knox Press, Louisville • Kentucky, 2014, pg. 150.
       (4) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 478.
        (5) Ibid., pg. 209.
      (6) Surendranath Dasgupta, A History of Indian Philosophy, Volume I, Motilal Banarsidass, Delhi, 1997, pg. 394.
      (7) Francis Henry Stratmann, A Dictionary of the Old English Language: Compiled from Writings of the XIII, XIV ana XV centuries, Printed by Kramer and Baum, Krefeld, 1867, pg. 473.
       (8) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, pg. 251.

Thursday, October 12, 2017

PAD ČOVJEČANSTVA


         Bog je istina, vjera može biti, ali i ne mora biti istina. Istina boravi u razumu, vjera nije u razumu. Snaga razuma kroz ljudsku savjest održava vezu sa Bogom istine. Čovjek koji svjesno odbaci svoj razum i prihvati život po vjeri, gubi savjest i sam sebe napravi ludakom. Gubeći savjest čovjek koji živi po vjeri gubi vezu s Bogom istine i u svom ludilu spreman je da čini svaka zla radi svoje vjere.

Istina je u pravdi i milosti. Istina je u ljepoti i čovjek koji zna da Bog postoji stane pred ljepotom i divi se Kreatoru. Istina je u razornoj stihiji i čovjek koji zna da Bog postoji pred stihijom direktno zove Boga u pomoć.

U istini borave pravda i milost, dok su u vjeri ljudski propisi laži bez pravde i milosti. Istina nesebično daje svemu u prirodi, sebična laž uzima svemu u prirodi.

Odbacivanjem istine i prihvatanjem vjere za istinu čovječanstvo je sa puta progresa krenulo putem regresa, sa puta slobode i napretka krenulo je putem ropstva i nazadovanja.

Još i prije ozvaničenja i ustoličenja hrišćanske vjere, prehrišćanske vjere su od istine krenule ka verovanju i svojim vjerovanjima iskrivile su znanje o istini i napustile su istinu.

Prinošenje žrtava Bogu prvi je znak puta laži prehrišćanskih vjera. Bogu ne treba nikakva žrtva jer je sve što postoji Božije. Prinošenje žrtava počelo od bobica divljeg voća a završilo se prinošenjem djece, djevojaka, mladića i ljudi na žrtvu. I tu je prehrišćanskim vjerama bio maksimum snage laži, te su prehrišćanske silom ognja i mača vjere pale pod vlast još veće laži zvane avramske vjere.

Bog je istina i otkriva se ljudima kroz znanje. Nakon bogomrzačkog i čovjekomrzačkog crnog srednjeg vijeka i zlatnog doba crkvenog carstva laži znanje je opet počelo da se otkriva ljudima, ali su avramski žreci laži izmislili evolucionizam i njime ostvarili carstvo laži u nauci. Time je ljudski put ka slobodi i napretku opet vraćen u ropstvo i nazadovanje.

Sve ovo što se danas dešava u svijetu i na Balkanu, sve je to djelo i rezultat vjera koje se bore protiv Božije istine.

Kosmos je realna Božija istina, Zemlja i sav svijet na Zemlji su realna Božija istina i sve je stvoreno od istine i kroz istinu. Bez istine ni Zemlja ni svijet na Zemlji neće moći da opstanu, jer je vjerska laž džinovski metafizički crv koji podgriva, nagriza, rastače i uništava svaku ovosvjetsku istinu i kroz istinu uni štava pravdu i milost. I zato ne čudimo nepravdi i zlu oko nas jer je to djelo svih koji mrze istinu i vole laž.

PAR, SPAR, SPARTA I SPARTANCI

Sunce sa svojim zrakama.

        Sumersko PAR = SVJETLOST.  Keltski (gaelik) SPAR (SPARR) SPARRADH = KRETANJE, KAO KLIN; EMITOVAN SNAGOM, POTISAK, JURIŠ (1).

        Ime SPARTANACA tumače po grčkoj mitologiji (jadna je to istorijska nauka):

        “Σπαρτòς, posijan: σπεíρω, εσπαρται. Σπαρτoì, posijani ljudi, Tebanci koji su tvrdili da potiču od zmajevog zuba posijanog od Kadmusa.” (2)

I kaze grčka mitologija da su SPARTANCI nikli iz POSIJANOG zmajevog ZUBA. Prvi i najveći SIJAČ je SUNCE jer Sunce SIJE isto kao što i čovjek SIJE:

        “Sunce sije nad Učkom, kroz prozor pali su u sobu kosi traci, te zlate siedu i pognutu Marinu glavu i jednu golu Marijanovu ruku.” (3)

Evo grčkih riječi za SJEME i SIJANJE (RASIJANJE):

- SPORA (σπoρά, σπεíρω) = SJETVA, SIJANJE (4)
- SPORAS (σπoράς) = SIJANJE
(5)
- SPOROS (σπόρος) = SJETVA, SIJANJE (6)
- SPORADOS (σπόράδoς) = RASIJAN (7)
- SPORADIN (σπόράδην) = OVDJE, TAMO (RAZBUCANO) (8)
- SPORADIKOS (σπoρᾰδικός) = ODIJELJENI (žive ovdje i tamo) (9)
- SPORAIOS (σπoραîος, α, ον = σπόριμος: - σπoραîα, τά = SJEME (10)
- SPORA (σπoρά, σπεíρω) = SJETVA, SIJANJE (11)
- SPORAZO (σπoράζω) = RASTURANJE, RAZBACIVANJE (12)
- SPOREIS (σπoρεύς, έως, ό = POSIJAN, ZASIJAN (13)
- SPOREITOS (σπoρευτός, ή, όν) = POSIJAN, ZASIJAN (14)
- SPORITOS (σπoρητός) = POSIJANO ŽITO, RASTUĆE ŽITO (15)
- SPORIMOS (σπόριμoς, ον, σπεíρω = POSIJAN, SPREMAN ZA SIJANJA (16)

U svim navedenim riječima zajednički korijen je SPOR-, a u riječima SPARTA i SPARTANCI korijen je SPAR-. Otkud sad odjednom za SIJATI korijen SPAR- kad je korijen bio SPOR-? Otkud dva korijena za riječi koje označavaju istu radnju?

        SJEME na grčkom je SPOROS (σπόρος) i u svim izvedenicama korijen bi morao biti SPOR-. Ali nije tako!

        Tvrde da je SPARTEON (ςπαρτέον) kao glagolski pridjev postao od osnove SPEIRO (σπεíρω) sa značenjem TREBA SIJATI (17). Ako je tako, zašto ne postoji još ni jedna grčka riječ istog korijena koja označava SJEME ili SIJANJE? Kako SPAR-TOS (σπαρ-τóς) može postati od istog korijena kao i SPERMA (σπέρ-μα), jer jedno je osnova SPAR, a drugo je osnova SPER (18)? Dakle se radi o laži i evo dokaza za grčku i opštesvjetsku laž u nauci: grčko SPEIRION (σπειρίον), deminutiv od SPEIRON (σπεîρον) znači SVJETLOST, UKRAS LJETA (19).

        I gle: od SPEIRO (σπεíρω) nije moglo biti izvedeno SPARTEON (ςπαρτέον) što znači: TREBA SIJATI, jer je od SPEIRO izvedeno je SPEIRON. Od SPEIRON (σπεîρον) izvedeno je SPEIRION što znači SVJETLOST:

1. SPEIRO = SIJATI
2. SPEIRON (σπεîρον) = SVJETLOST

Riječ SPARTEON, što znači TREBA SIJATI, nastala je drugim putem i od druge riječi,  a ne od riječi SPEIRO (σπεíρω). U riječi SPARTEON osnova je SPAR: grčko SPAROS (σπάρος) je ime morske ribe ZLATNOGLAVA, latinski Sparus auratus (20) . I sad ćemo da se zabavimo riječima sa osnovom SPAR:

- SPARAGMOS (Σπαραγμòς) = ODVAJANJE, CIJEPANJE, PARANJE, SJEČA (21)
- SPARASSO (Σπαράςςω) = IZVUČEN, RASCJEP, SUZA, OTPARAN, UZNEMIREN (22)
- SPARTION (Σπαρτίον ili Σπάρτιον, -ον, i Σπάρτον, -oν, -τò, i Σπάρτος, -ον, -δ) = (σπάω), IZVUĆI, postalo od SPARTO (σπεíρω) SIJATI; SPARTO = UŽE, KONOPAC, ŽICA (23)
- SPARTOS (Σπαρτòς, frigijski σπεíρω, SIJATI) = POSIJAN, ODVOJEN, ODIJELJEN (24)

Latinsko SPARGO (SPARGE) nastalo od sanskritskog korijena SPARÇ i sve znači DOTAĆI, DIRNUTI, PRSKATI, SIJATI (25). Latinsko SPARGO znači još:

"a) otpuštati u velikom broju, obasuti (projektili); pljuštati (duvati, itd);
b) staviti (kosu, itd.) da se rasipa u svim smijerovima;
c) emitovati u svim pravcima, rasipati svjetlost ili drugu fizičku pojavu" (26).

U svim značenjima bukvalno je prikazano SUNCE i njegovo SIJANJE SVJETLOSTI:

a) njegova svjetlost sve dotakne, ona od Sunca prska sijući; ona se od Sunca otpušta u velikom broju, svjetlosne zrake kao projektili obasipaju zemlju, svjetlost pljušti po zemlju; fizika je dokazala da i Sunčev vjetar postoji;
b) svjetlost se rasipa usvim smijerovima kao kosa na vjetru;
c) Sunce emituje i rasipa svjetlost u svim pravcima SIJUĆI SVJETLOST.

Slikovna predstava Sunca sa zrakama (spartama).

Sparta na spartanskom štitu i na stećku u Negotinu.

        A sad se vratimo ZLATNOGLAVOJ RIBI sto se na grčkom zove SPAROS (σπάρος) a na latinskom SPARUS AURATUS. Latinsko SPARUS znači KOPLJE (27). U grčkom SPAROS i latinskom SPARUS isti je korijen SPAR. Ovo SPAR je znak Λ i to je srpsko ŠPARTA ili ZAG što znači SVJETLOST. To je onaj mitološki "Kadmov posijani zmajev zub (Λ) iz kojeg su nikli SPARTANCI". Sunce se slikovno predstavlja kao krug. Najprostija predstava sunčevih zraka su prave linije oko kruga ili oko kruga strelasti znakovi SPAR: Λ.

        Irsko SPARR odgovara engleskom SPAR, islandskom SPARRI, danskom švedskom SPARRE, njemačkom SPARREN, holandskom SPARR sa značenjem SNOP, SVJETLOSNI ZRAK, GREDA, JARBOL. To je sve simbolika pravih linija sunčevih zraka (28).

        Englesko SPARK znači VARNICA, ISKRA. Anglo-saksonski to je SPEARCA od još starijeg SPARCA; staroholandski SPARCKE, srednjevijekovno grčko SPARKE. Sve je od arijevskog SPRAG Koje je izvedeno od SPAR što znači PODRHTAVANJE, ŽMIRKANJE, BLJESKANJE i povezano je sa sanskritskim SPHURJ što znači GRMITI (29).

        Latinski SPARUS od arijskog je oblika SPARA što znači STRIJELA, KOPLJE; vjerovatno od SPAR sa značenjem BLJESKATI blisko povezanim sa engleskim SPAR što znači SNOP, ZRAKA, ŠIPKA (30).

        Govoreći o engleskoj riječi SPEED W. Skeat kaže da je to postalo od osnove SPA što znaći IZVUĆI, IZDUŽITI (31). BRZINA je LINIJA puta, a na slikovnoj predstavi to je PAR(NICA) na podlozi.

        Sumersko PĀR znači ŽIV, ŽVJETI, a znači i RAŠIRITI, IZDUŽITI, RASIJATI (32). Hebrejsko PAR'OH značilo je FARAON (33). U starokeltkom PAR je dalo BÀR sa značenjem STRIJELA, HLJEB, ŽITO, HEROJ (34). Starokeltsko BÀR jednako je starokeltskom BÀRR sa sljedećim značenjima: 1. VRH, 2. ŠILJAK (kao u oružja), 3. ROD ŽITA, POVRĆA I TRAVE, 4. ŽETVA, 5. NADMOĆ (35). Kao dokaz da se sve odnosi na Sunce navešćemo ovaj citat:

        "Iza 'Sjajni Bar' sa asirskih baraljefa, bog Sunca Abar je rimski jubar, sunčev zrak, i sunčevo ime ili epitet egipatskih monarha kao sinova sunca Phar-aons." (36)

Rimski JUBAR (IUBAR) znači: 1. prva svjetlost dana, 2. (uopšteno) treperenje, blistanje, sjaj, vatra, izvor svjetlosti (37).


        Sunčevi zraci vidljivi su kao LINIJE i kao LINIJE vide se oko kruga Sunca i tako se slikovno prikazuju. Prsti su kao linije i u turskom prst je PARMAK. Kod Srba na Kosovu PARMAK je paok (palac) točka (38). PARMAK je prava i na vrhu klinasto zašiljena daska u ogradi. PARMAK je PRAVA LINIJA sa sumerskom osnovom PAR koja znači SUNČEV ZRAK, BLJESKANJE, TREPERENJE, IZVUČEN, IZDUŽEN, ODIJELJEN, SIJANJE, RASIJAN, RODAN, HLJEB, ŽIVOTAN, ŠILJAK, STRIJELA, KOLJE, VRH, NADMOĆAN, HEROJ.

        PAR je SUNČEV ZRAK, sunčev zrak je LINIJA, linija je PARNICA ili SPARTA (izgovorom prešlo u ŠPARTA). Pravac SPARTE ili ŠPARTE označava se STRELICAMA: ⇒, ⇨, > ili V, Λ. Keltsko (gaelik) SPAR (SPARR) SPARRADH je POKRET, KAO KLIN; EMITOVAN SNAGOM, POTISAK, JURIŠ (39).

Spartanac

        Centralna spojna tačka PARMAKA na točku zove se GLAVNJA. Spojna tačka dva ili više PARA (sunčevih zraka) je SPAR i u toj tački svi sunčevi zraci se SPARE. Pošto je Sunce je spojna tačka svih sunčevih ZRAKA, dakle je Sunce SPAR. Iz Sunca se SIJU sunčeve zrake i značenje riječi SPAR sačuvano je u engleskom SPARKLE: PRSKATI, RASPRŠAVATI, RASPRŠITI (40). Sunce RASPRŠAVA i SIJE SUNČEVE ZRAKE ili SPARTE.

        Sunčeva SPARTA ili ŠPARTA isto je što i sunčev TRAK ili sunčev ZRAK. Tračani su dobili ime po sunčevom TRAKU, Spartanci po sunčevoj SPARTI, a sve je SUNČEV ZRAK što znači da su Spartanci bili Tračani. SPARTA je zemlja SPARA, tj. zemlja SUNCA.
..........................................
        (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 879.
        (2) Francis Edward J. Valpy, The etymology of the words of the Greek language, London: Longman, Green, Longman, and Roberts, 1860, p. 156.
        (3) Evgenij Kumičić, Sirota. Roman iz života, Zagreb, Naklada Matice hrvatske, 1885, st. 104.
        (4) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883, p. 1417.
        (5) Ibid.
        (6) Ibid.
        (7) Ibid.
        (8) Ibid.
        (9) Ibid.
        (10) Ibid.
        (11) Ibid.
        (12) Ibid.
        (13) Ibid.
        (14) Ibid.
        (15) Ibid.
        (16) Ibid.
        (17) Ibid., p. 1412.
        (18) Ibid. p. 1413.
        (19) Ibid.
        (20) Ibid., p. 1412.
        (21) John Groves, A Greek and English Dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 521.
        (22) Ibid.
        (23) Ibid.
        (24) Ibid.
        (25) Charlton T. Lewis and Charles Short, Latin Dictionary, First edition 1879, Impression of 1945, Oxford, The Clarendon Press, p. 1734.
       (26) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 1796.
       (27) Ibid. p. 1797.
       (28) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 577.
       (29) Ibid., p. 578.
       (30) Ibid.
       (31) Ibid., p. 579.
       (32) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexikon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 268.
       (33) Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regensy Reference Library; Grand Rapids, Michigan, 1967, p. 645.
       (34) Edward Dwelly, Ibid., Vol. II, p. 68.
       (35) Ibid., p. 69.
       (36) S. F. Dunlap (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, p. 20.
       (37) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 976.
       (38) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, st. 610.
       (39) Edward Dwelly, Ibid., Vol. III, p. 879.
       (40) Hensleigh Wedgwood, A Dictionary of English Etymology, Vol. III, London: Trübner & Co., p. 273.


Friday, August 25, 2017

TROJANSKI PETROGLIFI NA PISANOJ STIJENI

       

        Sta znači znak )I( ispod predstave orla na petroglifu Pisane stijene na obroncima Tare između Višegrada i Bajine Bašte?


        Znak je ispod repa orla, a rep je simbol južnog neba na dan zimske kratkodnevnice ili tkz. zimski suncostaj (zimski solsticij). To su dva trojanska S, tj. dva ćirilićna C (kod Srba su to postala ocila).


        Ono "(" sa desne strane centralne vertikale je sunce zime a znak ")" sa lijeve strane vertikale je sunce jesni. Dakle je znak )I( simbol prvog dana zime, dana u kojem Sunce iz vremena jeseni prelazi u vrijeme zime.

        Vertikalna linija je trenutaku kojem se Sunce nađe jednom polovinom u vremenu zime, a drugom polovinom još je u zoni jeseni. To je tkz. zimski suncostaj (zimski solsticij), dan u kojem su jesen i zima ISTOVREMENO.

        Znak )I( se čita SIS (starom ćirilicom: CIC). Starokeltski je isti starotračanskom, tj. staroilirskom, a starokeltsko SIST sa korijenom SIS- znači VRIJEME, POKLAPANJE, ISTOVREMENO (1).

Za englesko SYSTEM kažu da je najvjerovatnije došlo direktno iz latinskog SYSTĒMA, a latinsko od grčkog SISTIMA (σύστημα) koje znači POTPUN, SASTAVLJENO ZAJEDNO (2), a sve je, kažu od STAJ: znak )I( na petroglifu znak je zimskog SUNCOSTAJA!
..................................
        (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 3, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 845.
        (2) Walter W. Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Oxford: The Clarendon Press, 1882, pg. 625.

Tuesday, August 22, 2017

HERKULES U OŠANIĆIMA

Reljefni lik Herkulesa ispred praga crkve u Ošanićima (foto:Željko Dangubić).

Hrkules sa lukom i toljagom
.
        Pred pragom stare crkve u Ošanićima kod Stoca nalazi se oveća ploča sa reljefnim prikazom Herkulesa. Lijeva Herkulesova ruka je podignuta i prstima dotiče tetivu luka. Ako ovaj položaj uporedimo sa položajem sazviježđa Herkules na mapi ljetnog neba, vidimo da pravcu tetive Herkulesovog luka odgovara linija +50º. Prostor luka odgovara svakodnevnom kretanju sazviježđa Velikih kola, a pravac strijele pokazuje sjeverni pol Zemljinog neba.

Sazviježđe  Herkulesa.

        Svojim polukružnim oblikom sazviježđe Korona Borealis tačno se uklapa u polukružni vrh Herkulesove toljage koju drži desnom rukom. Šest malih pravougaonika na Herkulesovom tijelu su tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta, dakle vrijeme kad je sazviježđe Herkules jasno vidljivo na sjevernom ljetnom nebu.

Tetiva Herkulesovog luka simbolika je linije +50 stepeni.

        Sa koje lokacije u okolini je donesena ova ploča i kad je postavljena kao otirač pred ulazom u crkvu, ne zna se. Ono što se zna jeste da je starost reljefa između 2000-3000 godina i da je njegovo trenutno mjesto odraz religijskog balkanskog divljaštva i krajnje prezrivog odnosa prema svojoj istorijskoj baštini. Dolazili su tu strani i domaći arheolozi u potrazi za artifaktima Ilira i istorijom stećaka, ali se niko od njih nije sjetio (ili nije htio da se sjeti) da ovaj reljef prenese u Zemaljski muzej u Sarajevu. Za Šefika Bešlagića, jednog od najpoznatijih istrazivača stećaka, to je samo "predstava čovjeka sa lukom".

CRKVA U SELU IZVOR, BOSILEGRAD

Reljefna ploča u crkvi u Izvoru kod Bosilegrada (foto: Branko Mitev).

        Branko Mitev, autor dragocjene fotografije iznad, kaže o sada već bivšem mjestu ove reljefne ploče i o ploči:

        "Crkva se nalazi u selu Izvor opština Bosilegrad na samoj granici sa Bugarskom. Ploča je do pre 10 godina bila na crkvi, pa su došli neki restauratori i sada je nema. Na sreću slikao sam je i slika je jedini dokaz da je postojala, ali je opisana od strane Jordana Zaharijeva pre više od sto godina u knjizi Kjustendilsko kraište."

        Radi se o Crkvi Sv. Trojice u selu Izvor kod Bosilegrada, na samoj granici sa Bugarskom. Ono što je žalosno jeste da ploče više nema, odnijeli restauratori ili neko drugi u vrijeme rastauracije, uglavnom ploča je nestala! To je ono o čemu stalno i godinama upozoravam zaspalu srpsku javnost: kulturogenocid svetosavske SPC nad srpskom kulturno-istorijskom i vjerskom baštinom. Dešava se veliko zlo od strane svetosavske SPC i jad i čemer od srpskog naroda koji sve to gleda, ćuti odobravajući i aplaudira tim srpskim dušmanima dok uništavaju i zatiru kulturno-istorijske tragove srpskog postojanja i srpskog duhovnog identiteta.

        Zašto su kriminalci odnijeli ploču? Ploču su uklonili od očiju javnosti, jer svojim motivom ploča svjedoči protiv njih, svjedoči protiv njihovih laži o istoriji Srba i o njihovim lažima o tkz. "svetosavlju" koje je "srpsko pravoslavlje posebnog stila i iskustva." Nije to nikakvo svetosavlje, nego dvovjerno krstjanstvo: vjera pravoslavnih Srba u kojoj su sačuvani elementi srpskog prehrišćanskog vjerovanja i prehrišćanskih običaja. To su oni krstjani koje je Pavelićev uzor Stefan Nemanja mačem isjekao, ognjem palio i mnoge protjerao. To su oni krstjani koje je Rimokatolička crkva zvala patarenima i na koje je krizare slala, genocidima zatirala i nasilno u rimokatolicizam prevodila i prevodi. To su oni krstjani koje su grkoortodoksi bogumilima zvali, progonili i ubijali. To su ovi isti današnji Srbi koji  običaje svojih prehrišćanskih predaka u svojoj pravoslavnoj vjeri čuvaju.


        Na ovoj reljefnoj ploči prikazan je prehrišćanski slovenski i srednjevijekovnih dvovjeraca krstjana bog Semargl: bog svjetlosti, zemlje i sjemena. Iz njegovog tijela i od njegovog daha raste sunčano drvo života na koje slijeću ptice da iz cvjetova piju sok. Ptice su simbol vazduha, sok je simbol vode. Vazduh je prvi element Zemljinog svijeta, voda drugi.

        U Semarglu su dva preostala elementa: zemlja (drvo raste iz zemlje) i vatra (grane drveta su u obliku spirala, a spirale su simboli Sunčeve vatre). Dakle su tom slikom prikazana četiri elementa ovog svijeta: voda, vazduh, vatra i zemlja i njihovu simboliku nosio je bio Semargl.
Zašto su tu samo četiri ptice? Ptice lete vazduhom, vazduh je vjetar, vjetar je vrijeme: To su neprekidni cikluci vremenu kroz četiri godišnja doba.

        Šta je ona crkvica sasvim lijevo? Je li to hrišćanska crkva? Ne, to je crkva dvovjernih krstjana, njihova nebeska i ovozemaljska crkva: to je nebeski hram vremena godine. Vrata u dnu hrama su jug, južno nebo. Vrata su ulaz u hram i to je u realnosti prvi dan zime na kratkodnevnicu zimskog solsticija. Na taj dan Zemlja ulazi u novi krug godine, tj. ulaz u novi ciklus vremena, novi nebeski hram.

Vrh hrama je sjeverno nebo i tu je ljetna gugodnevnica na prvi dan ljeta ljetnog solsticija. Prozor je velik, a kroz veliki prozor dolazi mnogo svjetlosti i u prostoriji se dobro vidi: to je prozor Vidovdana na dan dugodnevnice kad je najduži i najsvjetliji dan godine. Ljeto je obiljezeno lijevo od prozora sa tri velike uspravne linije što su tri njegovog mjeseca trajanja. Vrijeme proljeća obilježeno je znakom Y (RA) što je najstarije ime Sunca.

        Između kratkodnevnice i dugodnevnice horizontalnom linojom sredine hrama na obje strane su po jedna suncana spirala; to su proljetna (desno) i jesenja (jesenja) ravnodnevnica. Između njih je šest uspravnih linija što je mjera šest mjeseci vremena između ovih ravnodnevnica.

        Donji sprat hrama sa obje strane obilježen je solarnim simbolima oblikom ćirilićnog slova C (S).

DVOSTRUKI I TROSTRUKU KRST

Krstača sa dvostrukim i trostrukim krstovima vremena (Šumnjaci, Glamoč).

        Horizontalne linije dvostrukog krsta sa desne strane vertikale su zima i proljeće, a sa lijeve ljeto i jesen. Vertikala u dnu je zimski solsticij na prvi dan zime (kratkodnevnica), a vrh vertikale je ljetni solsticij na prvi dan ljeta (dugodnevnica).

          Trosrtruki krst je istog značenja uz dodatak srednje horizontalne linije koja predstavlja liniju nebeskog ekvatora na kojem se zbivaju proljetna i jesenja ravnodnevnica.

        Uklesani ravnokraki krst u vrhu krstače na slici je Svetovidov krst, a ispod njega je kuća Sunca sa cvjetovima života kao simbolima godišnjih doba.

        Dvostruki i trostruki krstovi vremena simboli su iz vremena prijehrišćanstva, a koristili su i dvovjerni krstjani na svojim stećcima.

OBROGO SOHARA

Horusovo oko (brojevima su označeni pojedinčani simboli).

        Horus je egipatski bog neba predstavljan u liku sokola. Kod Srba HORUS je HORS, BOG HORE (ORE), BOG SUNČEVOG VREMENA GODINE (sanskritsko HORA je URA, ČAS, SAT).

        Horusov simbol poznat kao Horusovo oko, veđet ili viđet. Već i same riječi veđet i viđet razumljive su Srbima, jer o viđenju govore. Znak "Horusovo oko" sastoji se od četiri slike:

     1. OBRVA,
     2. OKO,
     3. SOHA,
     4. RA (plameno Sučevo pero)

Značenje simbola Horusovog oka je sljedeće:

     1. OBR (obrva, obrub, zaštita),
     2. OGO (oko),
     3. SOHA (nosač),
     4. RA (najstarije ime Sunca)

     a) OBR + OGO > OBROGO
     b) SOHA + RA > SOHARA

Horusovim znakom kodiran je izraz: OBROGO SOHARA!

        Riječ OBROGO postala je od riječi OBROG (danas OBROK) i to je OBRUBLJENA, OGRANIČENA MJERA NEČEGA, a sve što je nekom mjerom ograničeno i ozvaničeno jeste svojevrsni PROPIS, ZAKON. Latinsko OBROGO je objava novog i poništenje suprotnog starog zakona: OBROGO je MJERA, PROPIS, ZAHTJEV, ZAPOVIJEST, ZAKON.

        SOHARA je SOHA, DRŽAČ SUNCA (soha - ra). Hebrejsko ime SOHARA znači VIDJETI, VID, SVJETLOST (1).

Izraz OBROGO SOHARA znači ZAKON SVJETLOSTI ili GOSPODAR SVJETLOSTI (to je Horus, tj. Sunce).
...............................................
        (1) Contemporary Jewish Writing in Germany: An Anthology; edited by Leslie Morris, Karen Remmler, University of Nebraska Press: Lincon & London, 2002, pg. 95.

SOHA, SOHARA I ZOHAR

Nebeska soha na hetitskom pečatu.

        Srpsko SOHA je RAČVASTI, RAŠLJASTI ili RAKLJASTI NOSAČ, DRŽAČ, PODUPIRAČ, POTPORANJ. U našem narodu takođe postoji izraz NEBESKA SOHA. Da to nije zaludu osmišljeno, pokazaćemo ovdje:

     a) hebrejsko SOHARA znači VID, SVJETLOST (1),
     b) hebrejsko ZOHAR (Hebrew: רהַזֹ ) izvedeno je od SOHAR i znači BJELINA, SVJETLOST, BLJESAK (2).
Nebeska soha na stećku.

      Hebrejsko HARA ima osnovu HAR sa značenjem PLANINA. Tako je HARA PLANINSKA ZEMLJA, HARAN je PLANINAC (3), HARARITE znači PLANINCI (4).

       Vidimo da je hebrejsko SOHARA složeno tri riječi: SO-HA-RA, a u njoj je i srpsko SOHA (SO-HA). Onaj ko je zadužen da brine o SOHI je SOHAR i od toga je hebrejsko ZOHAR.

        Od SOHA je SOJENICA. Starokeltsko SOADH je LEŽAJ (sofa), a ima značenje i POKLAPANJE ili EKLIPSA nebeskih tijela (5).

      SO imamo u SOL (SO), SOL (Sunce), SOK, SOBA... HA je sumerska riječ za SOKO (ime HORUS je od HA) (6).
………………………….
     (1) Contemporary Jewish Writing in Germany: An Anthology; edited by Leslie Morris, Karen Remmler, University of Nebraska Press: Lincon & London, 2002, pg. 95.
     (2) John D. Davis, A Dictionaru of the Bible, Thirdh Edition, Philadelphia, The Westminster Press, 1917, pg. 840.
     (3) James Austin Bastow, A Bible Dictionary, New Edition, London; Longam, Brown, Green, Longmans, and Roberts, 1859, pg. 318.
     (4) Ibid.
     (5) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 3, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 866.
     (6) L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, pg. 21.