POBUS(A)NI PONEDJELJAK

         Osmi dan od Vaskrsa je POBUS(A)NI PONEDJELJAK. Narodni običaj Srba je da na taj dan idu na greblje, pale svijeće za pokojnike i urede grobove. Otkud naziv POBUS(A)NI i od kad potiče ovaj običaj?

        U staroj istoriografiji Srbi su zvani Cimerijani, Cimeri, Cimbri, Kimbri, Simbri, Zimri, Sebri, Subri, Surbi...KELTI. Keltsko (gaelik) BUS (1) je POLJUBAC, LJUBLJENJE, a iza te radnje bukvalno značenje je POŠTOVANJE, VOLJENJE, LJUBAV:

 

         "busati, -am impf. (Istra) = basovati, -ujem (Hrv. primorje) 'sinonimi: ljubiti, cjelivati' prema pf. bušnuti (Hrv. Primorje, Krasica) = bušnut (otok Cres) = bušnuti (Mikalja^ Stulli) 'poljubiti'; obuševati, -ujem (Istra, nar. pjesma) 'naokolo izljubiti'. (2)

 

         "In Monte Negro, Serbia and Macedonia the exhumation takes place on religious holiday, usually on holidays after Easter. The holidays are: Christian’s day (5th January), Lazarus day, Theodore’s day, Easter Monday (Pobus(a)ni ponedjeljak) – when people visit the grave–yard to tidy the graves (pobusaju se),..." (3)

 

         "U Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji ponovno sahranjivanje vrši se na vjerske praznike, pretežno na praznik nakon Vaskrsa. Praznici su Krstovdan (5. januara, Lazarova subota, Todorova subota, Vaskrsni (Pobus(a)ni ponedjeljak - kad narod posjećuje greblje da urede gorbove (pobusaju se),..."

 

         "In Slavonski Kobaš (Croatia) the bones are kissed with an explanation that, 'God forgives sins to those who kiss dead bones'." (4)

 

         "U Slavonskom Kobašu kosti se ljube sa objašnjenjem da, 'Bog oprašta grijehe onima koji ljube mrtve kosti'."

 

         POBUS(A)NI ponedjeljak potiče iz vremena srbskog običaja duplog sahranjivanja. O tome postoje i zapisi na tkz. "bogumilskim" steccima:

 

         "Izgleda da je na teritoriji stećaka postojao jedan osobito zanimljiv običaj koji je do sada ostao malo poznat i uglavnom neproučen. Radi se o takozvanom dvostrukom ili ponovnom sahranjivanju.

Obično 3 ili 7 godina poslije sahrane grob se otvori, izvade se i u vodi i vinu operu kosti, a onda se, u prisustvu sveštenika, članova porodice, prijatelja i poštovalaca, obavi ponovna sahrana.

 

         Neposredan povod za izvjesno proučavanje toga običaja našao sam u natpisu stećka vlastelina Miroslava Raškovića u Pošćenju kod Šavnika, u Crnoj Gori, u kojem se, pored ostaloga, pozivaju bližnji da operu njegove, kosti (BRATIJE, PERITE I PRISTUPAJ-TE ... )'

 

         Običaj je najprije zabilježen u Makedoniji, zatim u staroj i istočnoj Srbiji, a onda, i u nekim drugim krajevima naše zemlje - na Braču, u nekim vlaškim selima sjeveroistočne Srbije, u sjevernim krajevima Slovenije, pa i preko granica naše zemlje - u Austriji, Grčkoj i Rumuniji. Koliko nam je poznato taj običaj je bio najrasprostranjeniji u Makedoniji." (5)

 

         I tako, Srbi, dokaza o tome da su Kelti bili Srbi i dokaza o srbskom dvovjerju, kojeg su lažovi nazvali bogumilstvom, ima i u jeziku zapadnih keltskih potomaka, u srbskom jeziku, ima u knjigama i u današnjim srbskim običajima.

 

         Zato je knjiga "Stećci, laž i bogumili" pod medijskom blokadom, jer je knjiga istine i ma koliko se ona grkoortodoksnim svetosavskim Srbima ne sviđala, istina vam stalno svjedoči novim i novim dokazima, a ko se istini protivi, Bogu se protivi i neprijatelj je Božiji.
.............................
         (1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 89.
         (2) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga prva, JAZU, Zagreb, 1971, str. 244.
         (3) Branko Đaković, About the Custom of Repeated (Double) Burial, Slovenski etnografski muzej, Ljubljana, 1998, str. 139-140.
         (4) Ibid. str. 142.
         (5) Šefik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost, IRO "Veselin Masleša", Sarajevo, 1982, str. 56.

I PORED CENZURE, SVE JE JASNO

Solarni preistorijski keltski  motivi iz Irske (1) i motivi na stećcima (Kotezi, Ljubinje i desno stećci u Nikšiću).

        Knjiga "Stećci, laž i bogumili" je knjiga istine ma koliko se ona Srbima ne sviđala i ma koliko je beogradski cenzori držali pod crkveno-svetosavskom  medijskom blokadom, istina svaki dan svjedoči  novim dokazima.

 Knjiga "Stećci, laž i bogumili":
  https://books.google.ca/books?id=uqhEBAAAQBAJ&printsec=frontcover&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false

............................
        (1) The Journal of The Royal Society of Antiquaries of Ireland, Part I, First Quarter, University Press, Dublin, 1897, pg. 41, 48.

PLAVA BOJA CVIJEĆA

 

         Ove godine među cvijećem dominira plava boja . Plava boja je simbol razuma i znanja. Kao primjer je Svetovidova trava vid.

        Bijela boja je simbol Boga, simbol pravednosti, fizičke i duhovne čistote i svetosti.

 

         Ovogodišnja dominantna plava boja cvijeća znak je nastupanja vremena triježnjenja uma kroz znanje, umnog triježnjenja koje vodi ka čistoti, pravednosti i svetosti, tj. ka Bogu.

 

         "Oči tvoje neka gledaju pravo i veđe tvoje neka se upravljaju pravo pred tobom." (Poslovice, 4,25)

 

Blagodatna sila nebeska daće da svako progleda, da ugleda i sazna, ali ko skrene oči u stranu, taj otpada od Boga.

JAVA

 

         JAVA je svijet čovjekove stvarnost na Zemlji, život na Zemlji. Od riječi JAVA izvedene su riječi JAVI, SJAVI i drugi oblici sličnog značenja. Šta bukvalno znači riječ JAVA? Uzmimo za primjer oblik JAVI:

        "Javi njima da sam stigao!"

 

Ovdje JAVI znači POŠALJI PORUKU, a svako slanje poruke podrazumijeva mjeru DUŽINE koja mora biti pređena od izvora JAVLJANJA do primalaca JAVLJANJA. Uzmimo i riječ SJAVI:

 

         "Sjavi ovce s brda!"

 

I ovdje će ovce s jednog biti pretjerane na drugo mjesto, dakle opet dužina razmaka od prvog do drugog mjesta. Za prelazak određenog razmaka potrebno je i određeno vrijeme. To vrijeme je JAVA. Saskritsko JAVA ( जव ) je BRZINA, ŽURBA. Obje riječi podrazumijevaju KRATKO VRIJEME i to je čovjekov život na ovom svijetu: svijet JAVE je RAZMAK OD ROĐENJA DO SMRTI u BRZINI i ŽURBI.

SRBSKA PARASKEVA

        Jednom me prijatelj upita da li srbski crkveni praznik SVETA PETKA ima veze sa prehrišćanskom srbskom vjerom. Znajući slovensku prehrišćansku vjeru kao vjeru prehrišćanskih Srba, odgovorio sam da nema. Ali to pitanje često me kopkalo i pošto za sve ima vrijeme, Bogu hvala, dođe vrijeme i to da se objasni: praznik SVETE PETKE ima duboke veze sa srbskom prehrišćanskom vjerom, ali onom vjerom iz vremena prije slaveniziranja Srba, iz vremena kad su Srbi bili poznati pod imenom Brigi, odnosno Tračani, odnosno Kelti.

 

         Svrha ove teme nije da negira ili nipodaštava Svetu Petku, nego pričamo o njenom imenu, te kroz priču o imenu dolazimo do Božije istine, a i Sveta Petka je služila Istini.

 

 

        Svetu Petku crkva naziva PREPODOBNA MATI PARASKEVA. Tvrde nam “naši” popovi i “naši” lingvisti da je to po grčkom PARASKEVI (Παρασκευή), što znači PETAK, ali to nije tačno, lažu!

 

         Grčko PARASKEVI (Παρασκευή) se sastoji od dvije riječi PARA-SKEVI (Παρα-σκευή):

 

1. PARA (Παρα) je prva riječ i u engleskim riječima PARANORMAL, PARAPSYCHOLOGY znači “PREKO normale, iza granice normale, protiv-razumno, onostrano (čudo). Od oblika PARA izvedeno je i englesko PARADISE (grčko παράδεισος; srbsko RAJ). U bukvalnom smislu grčko PARA znači PREKO, IZA.

 

2. SKEVI (Σκευή) = DRŽAČ, NOSAČ (POSUDA)

 

Tako grčko PARASKEVI (Παρασκευή) bukvalno znači ČUDONOSAC.

 

         Da bismo objasnili šta znači srbsko PARASKEVA, moraćemo zaviriti u keltske korijene, jer su srbi keltskih korijena, a pošto su po Strabonu Kelti isto što i Brigi, a Brigi isto što i Tračani, idemo do VELIKE MAJKE KIBELE ili KIVELE, tj. srbske KEVE.

 

 

         I današnji Velšani su Kumbri, tj. porijeklom su Kelti, a velško CIB (čitaj KIB) (1) znači DRŽAČ, DRŽAČ SJEMENA, dok srbsko KABAL takođe znači DRŽAČ (VODE).

 

         Brigijsko-tračka VELIKA BOGINJA MAJKA CIBELA = KIBELA = KIVELA = KEVA = DRŽAČ SJEMENA = POSUDA SJEMENA = MATER = MAATRR (sanskrit). Keltsko MATERIA je keltska VELIKA BOGINJA MATER.

 

         Dakle srbsko PARASKEVA u srbskoj brigijsko-tračko-keltskoj prošlosti imalo je ove dvije riječi: PARAS KEVA. I šta je to značilo? Evo šta: keltsko (gaelik) PARAS (2) znači NEBO.  (Vodena) PARA ide u NEBO. Korijenska riječ PARA zadržala se u srbskom crkvenom terminu PARAKLISAR. Ovo PARA imamo i u srbskoj riječi PARASTOS u kojoj je PARA NEBO a STOS je od keltskog (gaelik) STADH (3) što znači SLUŽBA (PARASTOS je OPELO: opjevavanje pokojnika koji je tek krenuo na NEBO).

 

         Pošto srbsko KEVA i danas znači MAJKA, tako srbsko PARASKEVA znači NEBESKA MAJKA i to nije hrišćanska Sveta Petka, već srbska prehrišćanska boginja.

  

………………………………
        (1) Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid Gan William Potter & Co, 1840, pg. 61.
         (2) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 439.
         (3) Ibid. pg. 524.

JOŠ JEDAN STEĆKA IZ RIMSKOG PERIODA

 

         U dolini rijeke Unac, u selu Vrtoča kod Bosanskog Betrovca, među ostalim stećcima na tumulusu bio je i ovaj stećak iz rimskog perioda (1). Izgradjen je od kamenog bloka kvadratne osnove sa širinom strana oko 70 cm i visinom oko 90 cm. Podignut je u vrijeme lokalnog običaja spaljivanja pokojnika, što navodi na sumnju da su stećci podizani i u vrijeme Rimljana, jer pod mnogim stećcima nema grobova zato što su pokojnici spaljivani.

 

        A gdje li je sad ovaj stećak? Zna li neko? Zna li iko?

......................................
         (1) Arthur John Evans, Antiquarian Researches in Illyricum, Parts I-II, Printed by Nichols and Sons, Westminster, 1883, pg. 60-61).

STEĆAK IZ RIMSKOG PERIODA

 

         Stećak sljemenjak u stilu prehrišćanskog oltara sa rogovima nalazio se u na Ilinom brdu u mjestu Vežeznice, 5 km od Pljevalja (koordinate: 43° 19' 29" N 19° 21' 21" E). Opis stećka sa crtežom je u knjizi štampanoj 1885. godine (1). Na stećku su dva natpisa: VENDO, PANTO, APO (uklesano na jednoj strani stećka) i riječi APPO, TRITANO, TITTO (na drugoj strani). Tu je i neki ćirilićni zapis, ali autor tvrdi da je to u srednjem vijeku neko od Slovena naknadno dopisao.

 

 Riječ VENDO je latinski napisano tračko (tribalsko) BENDO što znači ČAST, POŠTOVANJE (današnje srbsko BENDATI).

 

PANTO je srbsko narodno ime i znači DRŽAČ (korijen riječi PANTLJIKA), mada postoji i grčko PANTA, što znači SVE.

 

APO je rasenska (etrurska), dakle je bila i tračka (tribalska) riječ OTAC.

 

Tako natpis VENDO PANTO APO znači: ČAST OCU DRŽITELJU ili ČAST OCU SVEDRŽITELJU.

 

Natpis na suprotnoj strani stećka je APPO TRITANO TITTO.

 

APOO znači OCU.

 

TRITANO je TRI TANA ili TRI SVJETLA, jer TAN znači SVJETLO. TRITANO znači TRISVIJETLI, tj. TRISVETI.

 

 TITTO je od latinskog TITULUS što znači STUB, NATPIS.

 

Tako riječi APPO TRITANO TITTO znače: OCU TRISVETOM STUB.

 

        Gdje je to sklonjen stećak i gdje se sad nalazi, to znaju čuvari tajne koji se svojim lažima kade, vode i zavode Srbe i sav svijet.
............................
(1) Arthur John Evans, Antiquarian Researches in Illyricum, Parts III-IV, Printed by Nichols and Sons, Westminster, 1885, pg. 34-35).

SLOVO K

< = KRACI

Sve polazi od RA (Sunca):

RA
K RA
KRAK
KRAI (KRAJI)
KRACI
KORACI

Korijen KRA- stariji je od korijena GRE- u staroslovenskoj riječi GRESTI (KRA- > KRE- > GRE-) i korijen KRA- dao je čak i sanskritsko GRDHYATI što znači "ići, putovati" i latinsko GRADIER sa istim značenjem.

IME GRKA

        “Old English Grēcas ‘the Greeks,’ from Latin Graeci, the name given by the Romans to the people who called themselves the Hellenes, from Greek Graikoi, which according to Aristotle was the prehistoric name of the Hellenes. “ (Google etimology)

 

Prevod: “Staroengleski Grēcas ‘Grci’ od latinskog Graeci, ime dato od Rimljana narodu koji je sebe zvao Heleni, po grčkoj riječi Graikoi, što je po Aristotelu bilo preistorijsko ime Helena.“

 

        Zašto Homer Grke ne zove “Graikos”, već se to ime pojavljuje mnogo kasnije kroz latinski jezik Rimljana? Zato što u tom obliku i značenju to ime nije postojalo u Homerovo vrijeme.  Aristotlel je prvi zapisao riječ GRAIKOS ("Meteorologica" I. xiv) kao sinonim za Helene i kaže da su tako Iliri zvali Dorce sa Epirusa i još veli da je to od riječi GRAII što je bilo domaće ime stanovnika Epira.

 

       Postoje tvrdnje (dokaza nema) da su riječi GRK i GRCI nastale po jednoj riječi iz Homeroe Ilijade. To je riječ GRAJA (Γραῖά, gr.) koju prevode kao GRAIA, GRAJA i GREJA. Govore da je to ime nekog drevnog grčkog grada koji se danas zove TANAGRA. Ali je i ime TANAGRA iz keltskog jezika sa keltskim korijenom TAN-. Ono što je istina, jeste da Grci ne znaju šta znači ta riječ, niti je taj grad ikada pronađen, niti se nekim dokazom može potvrditi da je ikad postojao. Evo tih stihova Ilijade na grčkom jeziku:

 

“…Σχοῖνόν τε Σκῶλόν τε πολύκνημόν τ' Ἐτεωνόν,
Θέσπειαν, Γραῖάν τε καὶ εὐρύχορον Μυκαλησσόν,
οἵ τ' ἀμφ' Ἅρμ' ἐνέμοντο καὶ Εἰλέσιον καὶ Ἐρυθράς,…”

 

U Maretićevom prevodu to glasi ovako:

 

“…Jedni od Hirije bjehu i Aulide lomne, a drugi
Od Eteona punog ždrijela, od Shena i Skola,
Neki od Tespije, Greje, od širokog od Mikalesa,…”

             (Homer, Ilijada, Drugo pjevanje, stihovi 496-469, prevod T. Maretic)

 

Danas taj hipotetički grad GRAJU (Γραῖάν) identifikuju sa gradom TNANGRA i to samo na osnovu ona tri zadnja glasa “-GRA”, tvrdeći da je u starini to bila “preistorijska grčka GREJA (Γραῖά)”. Ali Grci nemaju riječ GRAJA (Γραῖά). Šta sad?

 

         Neki opet tvrde da "starogrčko GRAJA (Γραῖά)" znači “stara žena, mada se “stara žena” na grčkom kaže GRIA (γριά), a ne GRAJA.

         Ovo je još jedan prilog tvrdnji da Homer nije pisao na grčkom i da su Grci njegovo djelo sa originalnog Homerovog jezika preveli na grčki, ali pošto prevodioci nisu dobro poznavali Homerov jezik i Hometrovo pismo, ili su namjerno pogrešno prepisali, nastalo je pogrešno tumačenje citiranih stihova Ilijade i došlo je do pogrešnog tumačenja porijekla imena GRK i GRCI.

 

         Grčkim slovima napisana je riječ GRAIJA. Tu su grčka slova Γ – Ρ – A – I – A. Pošto se grčko “I” (ῖ, jota) čita isto kao i feničansko Y (yodh), a u latinskom se zamjenjuje sa I ili J, pročitano grčko ΓΡAIA (Γραῖά) glasi GRAJA (oblik Γραῖάν je genitiv). Uporedimo “grčko” ΓΡAIA sa po obliku sličnom srbskom riječju: ΓΡAIA (GRAJA) – KPAJA (KRAJA).

Od Tespije kraj.

 

Pošto je u pitanju srbska riječ KRAJA, onda pravi smisao pomenutih stihova glasi:

 

“…Jedni od Hirije bjehu i Aulide lomne, a drugi
Od Eteona punog ždrijela, od Shena i Skola,
Neki od Tespije kraja, od širokog od Mikalesa…”

 

Sigurno je da Homer nije upotrebljavao znakove interpunkcije, te je bilo “od Tespije kraja”, a ne “od Tespije, Graja” (svojevrsne znakove interpunkcije Grci koriste tek od 5. v. st. e.).

Riječ od koje potiču zapadne varijante riječi GRK i GRCI je srbska riječ KRAJ, koja je u Homerovo vrijeme pisana KRAI, jer je današnje “J” u riječi KRAJ kasnija latinska inovacija.

 

        “kraj, gen. kraja m (Vuk), sveslav. i praslav., bez paralela u baltičkoj grupi ili u drugim ie. jezicima, ‘1° sinonim: konac, svršetak, finiš, 2° regio, Gegend’”. (1)

 

Dakle riječ KRAJ ima dva stepena značenja:

 

        • 1° je KONAC, SVRSETAK, FINIS, SMRT;
        • 2° je KRAJ, POKRAJINA, PODRUČJE, OBLAST, REGIJA

 

KRAJ je takođe i obalna zona kopna. Stanovnici KRAJEVA su KRAJCI, KRAJNICI, KRAJINCI, KRAJIŠNICI. Vezano za riječ KRAJ Skok navodi i ovo :

 

        “Riječ kraj dolazi i u antroponimiji kao prvi elemenat dvočlanih staroslav. imena Krajinus (14. v.), Krajis(l)av, odatle hipokoristik Krajko, Krajśa, Krája i Krája.” (2)

 

Dakle je postojalo vlastito ime KRAJINUS. Zašto su Rimljani kao Latini uzeli oblik GRAINUS? Zato jer su Rim osnovali Grci koji su pogrešno preveli Homerovu riječ KRAI (KRAJ).

 

        • KRAJ > KRAJINUS
        • KRAJI > GRAII (lat.)
        • KRAJKO > GRAIKO (lat.) > GRAIKOS (lat.)

Runa < (lijevo) ima dva KRAKA.

 

U Homerovom originalu Ilijade runski znak < (K) je od grčkih prevodilaca pročitan kao G, jer je kod drevnih Grka znak < bio znak i za K i za G (3). 

       KRAJKO (GRAIKOS, lat.) je onaj ko živi na KRAJU ZEMLJE, na KRAJU kopna na obali mora. Tako su po krajevima kopna po morskim obalama Evrope i po dijelu sjeverne Afrike bili naseljeni HELENI (vidi kartu iznad).

       Sve polazi od riječi RA (najstarije ime Sunca): RA > K RA > KRAK > KRAI (KRAJI) > KRACI > KORACI. Korijen KRA- stariji je od korijena GRE- u staroslovenskoj riječi GRESTI (KRA- > KRE- > GRE-) i korijen KRA- dao je čak i sanskritsko GRDHYATI što znači "ići, putovati" i latinsko GRADIER sa istim značenjem.
........................................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga prva, JAZU, Zagreb, 1971, str.176.
(2) Ibid. str. 176.
(3) L. A. Waddell, The Aryan Origin of the Alphabeth, Luzak & Co, London, 1927, pg. 27, 32.

RA

Keltsko (gaelik) RA (1) znači KRETANJE, HODANJE, RAD.

Ra - najstarije ime Sunca (str. 152):

 https://books.google.ca/books?id=5n6MCwAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Petko+Nikolic+Vidusa+google+books&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjSveGSnLfMAhWltYMKHTzSClYQ6AEITTAH#v=onepage&q=Petko%20Nikolic%20Vidusa%20google%20books&f=false
...........................
        (1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825 , str. 454.