Jedan od keltskih bogova bio je i KROM KRUAČ (CROM CRUACH). Keltsko CROM (1) znači SAVIJEN, KRUŽAN, KRUG. NEBO je SAVIJENO, KRUŽNO.
Keltsko CRUACH izvedeno je od CRUAC (CRUAIC) (2) što znači ČELO, te CRUACH bukvalno znači SAVIJENI ili KRUŽNI ČELNIK. Pošto je ČELO u vrhu glave CRUAČ takođe znači KRUŽNA VISINA, KRUŽNI VRHUNAC.
KROM CRUAČ je dakle KRUŽNI CELOVOĐA i KRUŽNI VRHUNAC. Kelti su obožavali Sunce, te KROM KRUAČ mora biti vezan za neko prirodno vremensko zbivanje u toku godišnjih sezona. Bijaše kod Kelta i KROM DUB (CROM DUBH). Njegovi idoli još stoje u irskoj oblasti Magh Slécht i tu su ovim idolima sluđeni druidi na žrtvenik ljudske žrtve prinosili.
Keltsko KROM (CROM) znači SAVIJENI, KRUŽNI, a sta je znači DUB (DUBH)? Keltsko DUB znači CRN, MRK, MRAK, TAMA.Korijen riječi DUBH imamo i u srbskoj riječi DUBINA. Svaka DUBINA je CRNA: DUBINA bunara, DUBINA vode, DUBINA horizonta. I srbska riječ ĐUBRE izvedena je od keltskog DUB-, jer je oblik ĐUBRE izveden od DUBAR (Skok, str. 482). I danas u Lici kurvu zovu DUBRA u smislu ĐUBRE, ĐUBRETARA. I čovjek CRNOG karaktera je ĐUBRE. Tako KROM DUB znači KRUŽNO CRNILO, KRUŽNI MRKONJA, KRUŽNI MRAK. I ovo mora biti nešto u vezi vremena u godišnjim dobima. Da vidimo šta bi to moglo bitit?
Pogledajmo jedan od dvanaest kružno postavljenih idola na keltskom svetilištu u irskoj oblasti Magh Slécht: to je antropomorfna figura sa opasačem oko struka, a ruke su ukrštene tančo na tom opasaču. I eto rješenja zagonetke: opasač je pojas Oriona, a ukrštene ruke su pravci od gornjih svijezda ka zvijezdama Orionovog pojasa. Orion je SAVIJENI KRUŽNI ČELOVOĐA svih zvijezda. On je i KROM KRUAČ i KROM DUB, a ovim imenima obilj žene su dvije, jedna drugoj suprotne, godišnje sezone vremena.
Kad je Orion KROM KRUAČ, tj. KRUŽNI ČELNIK i KRUŽNI VRHUNAC, a kad je KROM DUB? KRUŽNI VRHUNAC KRUŽNOG ČELNIKA je vrijeme pocetka ljeta, jer tada Sunce u svom VRHUNCU tačno iznad Oriona na sjevernom dijelu neba. Prije 2000 i više godina to mjesto pripadalo je prvim danima proljeća, a naše vrijeme, zbog precesije ekvinocija, to je vrijeme ljeta.
U večernjim satima hladne zimske sezone Orion je na sred neba na liniji nebeskog ekvatora. To je zimski KRUŽNI VRHUNAC Oriona, a nejako zimsko Sunce tad je u svom najjužnijem dijelu neba. Kroz vrijeme trajanja zime Orion se putuje prema zapadu spustajući se sve niže ka horizontu i krajem aprila ulazi u sunčanu zonu dana i ne vidi se na nebu. Tad nastupa vrijeme vrelog Sunca.
I traje toplo proljeće i nastane vrelo ljeto i traje ljeto, a Oriona na nebu nema. I nema Oriona na nebu sve do sredine avgusta oko srbskog praznika Preobraženja, jer se tada na istočnom nebu pred izlazak Sunca opet pojavljuje Orion. Izgubio se na zapadu krajem aprila, a pojavljuje se na istoku sredinom avgusta. U srbskom narodnom kalendaru od Preobraženja vec počinje jesenji ciklus vremena. I tad je Orion Keltima bio KROM DUB, a kod sloveniziranih Kelta Slovena to je početak vremena HROMOG DABE.
Uz Preobraženje je kod Kelta je bio festival posvećen KRUŽNOM MRKONJI (KROM KRUAČU) pod imenom “Dé Domhnaigh Crum-Dubh - Crom Dubh Sunday" što u prevodu znači KROM DUBOVA SUBOTA i u naše vrijeme pada na prvu subotu avgusta, jer su irski hristijanizirani potomci Kelta prihvatili gregorijanski kalendar koji je izbrisao trinaest kalendarskih dana, a da se to nije desilo, ta prva subota avgusta bila bi po julijanskom kalendaru tačno oko srbskog praznika Preobraženja 19. avgusta julijanskog kalendara.
Godišnjoj sezoni keltskog crnog KRUŽNOG MRKONJE odgovara sezona slovenskog HROMOG DABE ili CRNOG BOGA, ČRNOBOGA, jer njegova sezona počinje tačno kad i sezona KROM DUBA: od vremena pojave Oriona na istočnom nebu sredinom avgusta uz Preobrazenje. Keltski KRUŽNI CRNI MRKONJA (CROM DUBH) je bog sloveniziranih Kelta CRNI BOG ČRNOBOG. To je sezona jesenjeg i zimskog Sunca.
Da su Sloveni od Kelta potekli dokaz su neke riječi koje direktno iz keltskog jezika vuku korijen. Kod Hrvata kajkavaca u okolini Belostaneca postoji riječ KRUMPAK (3) sa značenjem HROM, ŠEPAV, a to su atributi HROMOG DABE. Riječ KRUMPAK postala je od keltske riječi KROM tako što je glas O prešao u glas U: KROM > KRUM. Tu je i srbska rijec SKROMAN koja je postala istim nacinom tvrobe kao i rijec SRODAN:
• S-KROM-AN
• S-ROD-AN
• S-ROD-AN
I srbska riječ SKROMAN izvedena je od riječi KROM (CROM). Kad za nekoga kazemo da je SKROMAN? To kažemo za onog ko je u svemu UMJEREN, ko ima MJERU u svojim željama. KROM je keltska, praslovenska riječ i znači MJERA, a u slučaju godišnjih sezona vezanih za Orion, KROM je MJERA VREMENA koju Orion iskazuje svojim KRUŽNIM kretanjem nebom.
Skok navodi da je riječ KROM (4) kod Srba zabilježena u 14. vijeku, a u oblicima augmentativa OKROMINA i OKROMČINA sa značenjem “kraj od kože” (5).
Zanimljiv je primjer staroslovenske riječi KRMČIJA (6) koja je zabilježena i u obliku KROMČIJA (7) Šta je KROMČIJA ili KRMČIJA? To je knjiga crkvenih NORMI, ZAKONA, dakle knjiga za UPRAVLJANJE crkvom. Kako se zove dio broda koji služi za UPRAVLJANJE? Zove se KORMILO, a ČEONI dio broda je KRMA. Dakle su riječi KORMILO, KROMČIJA, KRMA i KRMČIJA nastale od riječi KROM I evo kako:
a) KORMILO i KROMČIJA nastale su metatezoma sloga RO (RO > OR):
• KROM > KROMILO > KORMILO
• KORM > KORMCIJA > KROMČIJA
• KORM > KORMCIJA > KROMČIJA
b) Riječi KRMA i KRMČIJA nastala su gubljenjem O iz riječi KROM:
• KROM > KRM > KRMA
• KROM > KRM > KRMČIJA
• KROM > KRM > KRMČIJA
Ne rekosmo li da KROM KRUAČ znači KRUŽNI ČELOVOĐA koji VODI KOLO VREMENA? KORMILO je KOLNI ČELOVOĐA jer VODI brod, KRMA je ČEONI dio broda, KRMČIJA i KROMČIJA snagom crkvenih zakona VODE crkvu. Tu ništa ne može biti sporno ni sa etimološke, ni sa morfološke i semantičke strane ovih riječi.
A sad navodimo dokaze slovenskog obožavanja KROMA, tj. ORIONA, te idemo do ruskog Tiunovskog svetilišta koje je je 1985. godine otkrio arheolog Ivan F. Nikitinski (Никитинский И. Ф. Тиуновское свeтилище – школа кокшаров XV века? – Издательство “Древности Севера” Вологда, 2007).
PS Fejsbuk mi dzvoljava da u status postavim samo dvije slike, zato cu ostale postaviti u komentarima.
Na velikom kamenu Tijunovskog svetilišta uklesani su petroglifi, a pored jednog petroglifa sa motivom drveta života ćirilićnim slovima uklesana je riječ KROM. Keltsko CROM (KROM) odgovara ruskom KPOM (KROM). To je ista riječ, isto značenje riječi, isti bog. Pored drveta života je antropomorfna figura boga Sunca. Glava je u obliku obrnutog istostraničnog trougla i to je simbol boga Bela. Podignute ruke su podignuto Sunce proljeća i ljeta. Na lijevoj ruci je dvostruki krst vremena godine. Na glavi je drvo života sa po tri grančice sa obje strane drveta što su tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta. Srednji dio grančice u vrhu pripada danu ljetnog solsticija na prvi dan ljeta. Ako čovjek stoji prema istoku, lijeva noga mu pripada sjevernoj, a desna južnoj strani neba, te ako je desna noga podignuta preko lijeve, znači da Sunce stoji na lijevoj (sjevernoj) strani neba i radi se o proljecu i ljetu baš kao što je prikazano na ovom petroglifu.
Na ovoj slici lijevo od Oriona su Sunčeve ljestve, a iza Orona je Sunčev nebeski hram vremena godine. Centralna vertikala pripada godišnjem kretanju Sunca u pravcu sjever-jug. Kupola pripada sjevernom nebu proljeća i ljeta, a vrh hrama sa trostrukim krstom je ljetni solsticij, prvi dan ljeta na Vidovdan. Na vrhu je trostruki krst godine: srednja horizontala krsta je nebeski ekvator, a horizontala pri vrhu je ljetni, a pri dnu zimski solsticij. Tu je i dvostruki krst godine sa četiri godišnja doba. Ispod Oriona je CVIJET ŽIVOTA kao ćirilićno slovo Ж. Natpis dole lijevo je nerazumljiv.
Orion je Krom. Sunce je iznad Oriona u drugoj polovini proljeća i prvoj polovini ljeta. I na kraju da ne zaboravimo: Kelti su bili Cimerijani, Cimbri, Kimbri, Subri, Surbi, Zimri, Sebri, Serbi…Srbi.
…………………………
(1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 157.
(2) Ibid.
(3) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga druga, JAZU, Zagreb, 1971, str. 214-215.
(4) Ibid. str. 208.
(5) Ibid.
(6) Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio V, JAZU, Urednik P. Budmani, Zagreb, 1898-1903, str. 600.
(7) Ibid. str. 610.
