Tuesday, June 30, 2015

DOBA ZLONOŠE


Nastupilo je doba Zlonoše.

ŠTA ĆE SLIJEPCU LUČA,
GLUVOM ŠTA ĆE GLAS,
I BEZRUKOM TUČA
I LEŠINI SPAS

ŠTO SE BOLJEG TIČE,
BOLJE U ZLO PROPALO!
KAKVI SU LJUDI POSTALI,
DOBRO IH I OVO DOPALO!

SUTRA ĆE GORE BITI,
PREKOSJUTRA ZLA JE VIŠE,
NE VRIJEDI ISTINU KRITI:
DOBRO ĆE ZLO DA ZBRIŠE.

A KAD SE BOGU
ZBOG LJUDI
OPET SMRKNE,
BLAGO ONOM
ŠTO PRETEKNE
DA RANIJE
CRKNE.

Saturday, June 27, 2015

DOKLE SRBSKO PLJUVANJE PO ISTINI

      Svako ko iz umjetničkog književnog djela (ovdje epska narodna pjesma) gradi sebi istoriju, taj već živi u lažnom mitu i laže sam sebi i laže svima oko sebe. A šta je bilo onda kad je knez Lazar pogazio zakletvu položenu caru Dušanu da će ostati vjeran Dušanovom sinu Urošu, zakonitom nasljedniku Dušanovog prestola i Dušanovog carstva? Lazar je pljunuo na zakletvu, a time pljunuo na Časni krst i pljunuo na Boga u Kog se na koljenima sa rukom na Časnom krstu zakleo i krenuo je protiv carevića Uroša kao i kralj Vukašin. Je li i to Lazarevo opredjeljenje za Nebesko carstvo? Nije, već Lazarevo opredjeljenje za zemaljsko carstvo.
       Je li moguće, kukavni Srbi, da je vama gaženje zakletve koju neko da zaklinjući se Časnim krstom i Svemogućim Bogom u crkvi pred sveštenstvom, vlastelom i narodom, da je vama to čisti um, čisto srce i čista volja? Jeste li vi bolesni i u mozgu i u srcu i duši? Da li ste vi, lažovi i zli učitelji srbski, Božji ili ste Sotonini služitelji? Preispitajte se kome tim svojim lažima služite veličajući izdaju gaženjem zakletve kao izdajnikovu zaslugu za Nebesko carstvo.
       Dokle ćete, vi lažovi crkveni, vi lažovi politički i vi lažovi svjetskih lažova, dokle ćete svojim lažima sluđivati srbski narod? Dokle ćete pljuvati na ljudsku čast i poštenje, dokle ćete pljuvati na ljudsko i viteško čojstvo, dokle ćete pljuvati po istini, po Časnom krstu i po Bogu?
       Ide li narod svjesno za vašim lažima, spasa narodu nema i propašce Srbi i biće izbrisani iz Knjige života i zemaljskog i nebeskog carstva i kao takav nije za žaljenje.
 

Thursday, June 25, 2015

NEOPAGANI I BEZBOŽNICI

 
       Vedska religija poznavala je i priznavala Božije Trojstvo, poznavala je to i priznavala keltska religija, poznavala i priznavala slovenska prehrišćanska religija.
       Da današnje srbske neopagane (rodovjerce, starocjerce, rodoverne) vode protivnici Trojičnog Boga, vidi se po njihovom preziru broja tri: u "Slovensko-arijskim vedama", toj knjizi-podvali zabranjuje se pijenje treće čaše kao zdravice, a u pristupu ovom pokretu neki polazu dvije zakleteve o odricanju od hrišćanstva (čak ni tu neće broj tri).
       U vjeri današnjih "rodovjeraca" nema Triglava, jer ima tri glave, jer to njih mnogo podsjeća na hrišćansku Svetu Trojicu. Prehrišćani rodovjerci nosili su triskel kao svetu amajliju, a imaju li naši današnji neopagani triskel? Sumnjam! Evo jedna od na internet dostupnih slika simbola modernih rodovjeraca: među desetinama simbola nema triskela ni u jednoj varijanti!
       Kažu da je Perunika Perunov simbol, a pogledajmo ove vrste perunike koje su u znaku broja tri. Ili možda ove trokrake perunike nisu ni perunike, ni Perunove?
       Dakle je glavna svrha postojanja današnjih neopaganskih pokreta borba protiv vjere u Božije Trojstvo i vjere u Hrista. Sve je jasno!

TRAČKI HEROJ GERMAN

       U nekim dijelovima Srbije po narodnom kalendaru danas je praznični, neradni dan, Dan Sv. Germana. U džepnom crkvenom kalendaru tog sveca i praznika nema, dakle je za grkoortodoksnu SPC to nevazan svetac sa nevažnim znakom sjećanja.
       Dan Sv. Germana je samo četiri dana iza Vidovdana u naše vrijeme, a pedeseti dan od Djurdjevdana (Jurjevdana). Zar i to nije dokaz da je German solarno božanstvo (na tračanskom i frizijskom "germa" znači "toplota", vrelina"). Dakle je German prije 2000-2500 godina bio frizijsko-tračko solarno božanstvo toplog i vrelog sunca druge polovine proljeća.
       To nam takodje svjedoči da današnji Srba vode porijeklo i od Tračana, jer su, eto dokaza, u narodu, aktivno sačuvano sjećanje na tračku religiju i tračke bogove (od Tračana je Srbima ostala i krsna slava, jer to niko od slovenskih naroda nema).
       Neki istoričari tvrde da su originalni Srbi porijeklom Skiti i kažu da su Skiti grana Huna i da su oni došli na Balkan u vrijeme VI-VII vijeka (doseljavanje Slovena). Skiti su od Gomerovog sina Aškenaza potomci, a starosjedioci Balkana, među kojima su i Tračani, su od Torgarminog sina Tirasa potomci (Aškenaz i Torgama su Gomerovi sinovi, braća).

VID I VIDA

Vid je plav kao plavo nebo, vida crvenkasta kao sunce pri izlasku i zalasku. Plava je hladna (muška) boja, crvena je topla (ženska) boja.

ISTINA O RELIGIJAMA

      Sve vjerske organizacije imaju samo jedan cilj: u ime Boga okupiti oko vodja sto vise ljudi radi manipulacije ljudima u svrhue ekonomsko-politicke moci vodja tih organizacija.Medjusobna borba vjerskih organizacija za ljude i ekonomsko-politicku moc nad ljudima rezultira najvecim zlom na zemlji: propaganda, eksploatacija, tamnice, mucenja, ubistva, ritualna ubistva, ratovi, silovanja, razaranja, pljacke, genocidi. I gdje je tu Bog koji zapovijeda vjerniku:
      "Ne ubij!
       Ne čini preljubu!
       Ne ukradi!
       Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
       Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!"
       A rečeno je i ovo:
      "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ne čini nikome ono što ne zeliš da drugi tebi čini."
       Ko ove zapovijesti na svom srcu nosi i djelima svog života je u poslušanju ovim zapovijestima, taj je pravi Božji vjernik, a bezbožnik je svako ko ove zapovijesti svojim djelima života ne poštuje, ma kojoj religiji da on pripada.
       I da li je čovjeku potrebno da bude član neke religije da bi bio istinski Božji vjernik?

Tuesday, June 23, 2015

VJERA NEKADAŠNJIH I VJERA DANAŠNJIH SRBA

 
Hram SPC u Kragujevcu: krst na podu.
 
      "Пошто нам је животворним крстом откривено спасење, ми морамо све старање наше уложити, да се одаје достојна част ономе, средством кога смо се спасли од старога пада. Према томе, одавајући часноме Крсту поклонење и умом, и ријечју, и осјећајем, заповједамо, да са свијем морају бити изглађене слике крста, што неки на поду цртају, да се, кад стају ногама они што иду, не наноси увриједа знамењу побједе наше. Ради тога наређујемо да се одлуче сви они, који у напријед буду цртали на подовима слике крста." (6. васељенски caбop, Правило 73)
       Gledam u ovu sliku i vidim iscrtan krst na podu crkve, gledam u naredbu najvišeg crkvenog dogmatsko-kanonskog tijela i vidim da je strogo zabranjeno na podove hramova iscrtavati krst. Jasno piše i zašto se to ne smije činiti i zapovijeda se Crkvi da onaj ko to uradi mora biti odlučen od Crkve.
       Gledam u današnje vjernike kroz ova dva prva gledanja i vidim da s njima nešto nije u redu: niti je u redu s njihovim razumom, niti je u redu s njihovom vjerom, jer ne vide ono što svako normalan može da vidi: krst na podu u sred crkve.
       Jesu li ikada prije Srbi u crkvi ili van crkve gazali po krstu? Bože sačuvaj! Nije davno bilo kad Srbi ni cipele po čijim su đonovima bile utisnute krstolike šare nisu htjeli da kupuju da im krst ne bi bio pod nogama, a današnji Srbi u sred crkve gaze po krstu.
       Nekadašnji Srbi nisu pričali o vjeri niti su hrlili u crkvu. Išli su samo onda kad su morali, pričešćivali se jednom ili dvaput godišnje (a vjerujte nekad i rjeđe), postili onoliko koliko im je duša kroz savjest govorila da treba da poste, ali su vjerom živjeli svakim danom, svakim satom, svakom minutom i svakom sekundom. I skoro svi ateisti živjeli su pobožnim životom, jer je to bio nepisani zakon srbskog običaja, jer vjera nekadašnjih Srba nije bila vjera Biblije, nego je to bila vjera srbskih narodnih pravila i običaja životvorno djelotvornih kroz poznanje i poštivanje zakona Višnjeg Boga.
       Sva vjera nekadašnjih Srba bilo je znanje o postojanju Boga i zagrobnog života i zato su se radi budućeg života na onom svijetu čuvali i uklanjali od grijeha, a za onog ko je srljao u grijeh i ko je grijehom živio, samo su znali da kažu: "Bože sačuvaj, poludio. " I to je bila sva priča. Tako je bilo dok su Srbi vjerovali u Boga i Boga čuvali u svojim običajima, i svoja životna djela prema običajima ravnali, tako je bilo dok su Srbima običaji bili Sveto Pismo.
       A današnji Srbi? Današnjim Srbima usta su puna citata Biblije, puna usta biblijske vjere, puna usta pricešća i nafore, puna usta učenja svetih otaca, puna usta mirotočivih svetaca čudotvoraca, puna usta čudotvornih mošti i mirotočivo-plakajućih čudotvornih ikona, puna usta priče o postu i eno ih mnogi se k'o sajla uvrnuli od silnih postova, na lančićima sve zlatne krstove oko vrata nose, a eno ih opet u sred crkve gaze po krstu, eno ih lažu, eno ih kradu, varaju, kurvaju se, ogovaraju i kleveću, svađaju se, tuku, ubijaju, jure se po sudovima i svakoj drugoj vrsti bezbožnistva postali su vični.
       Tako je danas kad Srbi vjeruju kroz Bibliju, kad vjeruju kroz vladičanske i popovske odžede. Sa takvim Srbima njihovoj djeci i njihovom potomstvu nema boljitka i svijetle budućnosti, jer ko tamom živi i ko se tamom hrani i sam će tama postati. Zato su i razum i vjera današnjih Srba tamom zarobljeni, te ne vide krst pod svojim nogama i ne vide da po krstu svojom naopakom i zlom vjerom gaze. To nisu ni Turci ni komunisti radili, a eto današnji arhijereji, sveštenici i vjernici SPC to čine (i od zla ima gore).
 

Monday, June 22, 2015

SVETOVIDOV TROSTRUKI VILNI KRST

      I sinoć sam pratio zalazak Sunca. Vidovdan je bio, najduži dan u godini kad Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba. Prošle godine na isti kalendarski dan Sunce je premašilo tačku svog zalaska za cijelu dužinu Sunca, a juče jedva je dodirnulo tu tačku, što znači da to varira.
       I kad je Sunce zašlo, otišao sam na južnu stranu zgrade. Uz piće i cigaru sjedili smo na balkonu šestog sprata, čekajući neće li u prvi sumrak biti vatromet kao što na isti datum bijaše prošle godine kad su se uz vatromet pojavljivali i UFO-I.

Vilni krst kao Božiji znak mira na petroglifima i na stećcima.
 


Neobična pojava na jugoistočnom nebu u ranim večernjim satima na Vidovdan, 21. juna 2015. godine.
 
       I ne bi vatrometa, ni jedna raketa, ali bijaše drugo čudo nikad viđeno: iz niskog, blago povijenog kruga mraka, koji je dolazio od jugoistočne strane, uobličio se veliki crni krug prečnika oko deset veličina Sunca. To je tačno u pravcu gdje Sunce izlazi na prvi dan zime o zimskom solsticiju.
Iz tog "crnog Sunca" izbilaje su tri duge crne zrake pruzajući se i šireći prema sjeverozapadu skoro do tačke zenita.
       Kad si zbunjen, onda zaboraviš na sve i smeteš se, te se samo čudiš onom što gledaš. I kako je vrijeme prolazilo, nebom se dolazeći mrak polako podizao i "crno Sunce" sa svoja tri crna zraka dizalo se postepeno u vis. Da li je optička varka, ili nešto drugo, ali do tad mračni dio neba ispod znaka postao je plavkast, a i "crno Sunce" sa svojim zrakama postadate plavkasto.
       Komentarisali smo šta te trostruke vile znače: mozda je to predznak rata ili nečeg strašnog? A onda se neko sjeti rune algiz, njenog značenja i trokrakog modernog znaka mira. I tako se odmotavalo rješenje: to je Svetovidov vilasti vilni krst, znak Vidovdana i Božjeg mira (bezbožnici su ovaj znak obrnuli naopačke).
       Sve je to trajalo oko pola sata i za to vrijeme. Tačka pojavljivanja ovog znaka je suprotna tački Sunčevog zalaska, dakle tačno na onom mjestu gdje Sunce izlazi na zimsli solsticij. Tri zrake su proljeće sa istočne, Vidovdan u sredini i ljeto prema zapadnoj strani neba. I tim redom su nestajali: prvo je nestala zraka proljeća koja je bila prema istoku, pa polako nestade srednja, a najduže potraja zraka ljeta.
      Velika je misterija kako to nastane, a da postoji kao fenomen, istinski postoji. Nije svijet ono ni što nam crkva govori, niti je ono šta nam zvanična nauka govori. Svijet je mnogo, mnogo složeniji od toga.

NAVALA LAŽI JE OGROMNA, A ZNANJE NIJE U DANAŠNJIM NOVINETINAMA, NEGO U STARIM KNJIGAMA

Julius Caesar Ibbetson, Stonehenge, seven miles north west of Salisbury, 1791.
 
Fotografija iz 1885. godine.
 
      Citajte knjige, a ne danasnje novinetine! Da je Stonhenge postojao i prije te rekonstrukcije svjedoce knjige pisane u od 12. vijeka. 
 
       Ovo je izdanje Encyclopedie Britannica iz 1911. godine, a rekonstrukcija je bila 1954. godine. Dakle, da Stonehange nije postojao i ranije, otkud bi se za njega znalo u starim knjigama prije 1954. godine (Encyclopedia Britannica, 1911. god. strana 962):
 

Sunday, June 21, 2015

LJUDI NIŠTA NE MOGU SAZNATI DOK IM SE NE KAŽE ODOZGO

Srednja udaljenost Sunca od Zemlje je 149597870 km (1 astronomska jedinica).
 
       "Ko umnožava znanje, umnožava muku." (Propovjednik, 1,18)

       Odgonetanjem značenja mjera Velike piramide bavim se još od 1996. godine. Mnogo toga sam saznao i mislio sam da više tu nema šta da se traži, ali evo danas saznah nešto novo: kako je srednja udaljenost Sunca od Zemlje iskazana mjerama Piramide. Sad ćemo i to pokazati!
      • Srednja udaljenost Sunca od Zemlje = 149 597 870 km (1 astronomska jedinica) = 5 889 679 921 259,84252 inči. I sad ovu prostornu duzinu udaljenosti Sunca od Zemlje podvrgnemo vremenu i brzini mjeru: da bi neki objekat za jedan dan prešao dužinu od 5 889 679 921 259,84252 inči, treba da se kreće brzinom od 68 167 591,68125 inči u sekundi
 
      • Brzina Zemljine rotacije oko Sunca = 29,78588148 km/s = 1 172 672,4984252 inči u sekundi. I gle sad:
      68 167 591,681249 : 1 172 672,4984 = 58,13011883 inči = deseti dio Piramidine visine (Piramida je visoka 5813,011883 inči).
      68 167 591,68125 inči = 1731,45682870375 km = radijus Mjeseca.
      Ljudi ništa ne mogu saznati dok im se ne kaže odozgo i sve ovo što danas ljudi znaju, to im je otkriveno za dobrobit ljudi i svih zemaljskih stvorenja, ali su mnoga znanja od ljudi zloupotrijebljena, a zloupotreba znanja je tempirana atomska bomba nad glavom čovječanstva i ukupnog života na Zemlji.