STEĆCI NA SJEVERU NJEMAČKE

 

Stećak u Njemačkoj: krstić u dnu je zimski solsticij sa prvim danom zime, baza trougla je nebeski ekvator, desno je proljeće, a lijevo ljeto ( Hiddensee, Germany).

 

Petroglifi uz Srndaljsku reku kod sela Srndalj kod Ribarske Banje, jugoistočno od Kruševca.

 

 

U njemačkoj oblasti  Maklenburg (Macklenburg) prilikom ugradnje grijanja u seosku crkvu u selu Krin (Krien) 1936. godine,  u temeljima ove crkve otkriveni su stećci na kojima su isti motivi kao i na stećcima Balkana.

 

 Prva crkva tu je sagrađena u 13. vijeku, a kasnije je proširivana do današnjeg izgleda. Da je sagrađena na slovenskom greblju i slovenskom svetilištu svjedoče stećci koji su bili uzidani u njene temelje.

 

Frügotisch - rana gotika

Gotisch - gotika

Spätgotisch - kasna gotika

Plan crkve: znakom X obilježeno je mjesto pronađenog granitnog stećka.

 

 

 

Ovaj stećak pripada stećcima stubovima (visok je oko 77 cm, širina na vrhu 55, a u bazi 36 cm). Slovenski (srbski) sunčani krst sa Sunčevim ljestvama motiv je i na stećcima Balkana. Ljestve su simbol penjanja Sunca od zimskog solsticija na jugu do ljetnjeg solsticija na sjeveru neba. Sa  bočnih strana ovog kamena je drvo života sa perunikom. Možda ovo i nije nadrgorbnik, već žrtvenik na kojem su orozovi prinošeni Perunu na žrtvu, ali to uopšte ne mijenja smisao simbola (jedan stećak--žrtvenik nalazi se u porti manastira Dobrun kod Višegrada, gdje je prenesen sa okolnog brda).

 

Sunčeve ljestve na stećku kod Ugljevika u BiH.

 

Na suprotnoj strani kamena je horoz na perunici. Horoz je simbol Horsa, boga vremena, a perunika je Perunov simbol ljetnog Sunca. I perunika i horoz motivi su naših srednjovijekovnih stećaka.

 

Perunike na stećcima Balkana

 

Na vrhu ovog nadgrobnika je udubljenje za prinošenje darova pokojniku kao što to ima i na nekim balkanskim stećcima (udubljenje je 2 x 20 cm i dubinom od 8 cm).

 

 

Prehrišćanski običaj Srba je ostavljanje hrane na grobu pokojnika. Za ovu svrhu su služila i udubljenja na nekim stećcima (Šefik Bešlagic, Stećci - kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982, str. 55-56)
 

 

Drugi granitni stećak je iz 12. vijeka, sa sličnim motivima te udubljenjem za hranu. Nađen je u parku u mjestu Burg Stolpen (Rusi to mjesto nazivaju Крепость Штольпен) i desetak kilometara vazdušne linije je udaljen od mjesta prvog kamena. Tu je Perunov cvijet života i Horsov  (h)oroz.  Na nosaču krsta su četiri godišnja doba. Ispod desnog kraka krsta je motiv Božijeg žezla. Perunika je istog stila kao i na stećcima Balkana (Muzej Stralsund, полаб. Strzélowò, Germany).

 

Sa strana nosača krsta  su isti motivi kao i na stećku u Njemačkoj (ovdje su dva godišnja doba sa po tri mjeseca dužine). 

 

 (H)oroz na  stećcima (slike uvećaj klikom).
 

      Slovenski narod tu je nestao u procesu hrišćanskog ponjemčivanja, ali eto  srednjevijekovni stećci u ovom dijelu Njemačke svojim simbolima  progovoriše jezikom slovenskih (srbskih) prehrišćanskih bogova.

 

SRBSKO I RUSKO DVOVJERJE - SIMBOLI

Azdija u korijenu Sunčevog drveta života (motivi na stećku, 12. vijek)

 

 

Azdija na ilustracijama Miroslavljevog jevanđelja (13. vijek)

 

Azdije na ruskoj dvovjeračkoj ikoni (12. vijek)

 

 

Božanstvo Sunca na stećku i na krstu ruskih dvovjeraca 13. vijeka

Božije žezlo na privjesku ruskih dvovjeraca (11-13.vijek)

 

Božije žezlo na stećcima

Privjesci-amajlije ruskih dvovjeraca (11-13. vijek)

 

Motivi na stećcima.

 

      Istovjetnost i srodnost motiva srbskog i ruskog dvovjerja je očigledna: ista vjera isti simboli!



LAŽ JE CRNA MAGIJA

      Zabluda je nenamjerna borba protiv istine i otklanja se novootkrivenim znanjem. Laž  je svjesno i namjerno negiranje istine, te služitelji laži negiraju svako novootkriveno znanje koje ruši njihovu laž, jer oni od laži žive: laž je njihovo sjeme, njihov rod, njihova žetva, njihova hrana, njihova sila, njihova vjera i njihov bog. 

      Gdje stanuje laž, gdje joj je dvorac vlasti? To je u kraljevkoj i carskoj palate i u crkvenom dvoru. Iz carske palate laz upravlja ljudskim tijelima, a iz crkvenog dvora upravlja ljudskim umom i ljudskim dušama. Zato uvijek država i crkva ruku pod ruku idu i tako vladaju čovjekom, ljudima, narodom i narodima.

      Ovdje ćemo pokazati jednu odavno ustaljenu laz služitelja laži: priču o vaznesenju Aleksandra Makedonskog u ruskom dvovjerju (jezičestvu).

 

Zlatna dijadema koju nazvaše "Vaznesenje Aleksandra Velikog". Dijadema pripada periodu Kijevskih Rusa i njihovog dvovjerja 12. vijeka.

 

Govore da centralna figura ove dijademe prikazuje vaznesenje Aleksandra Makedonskog.

 

"Vaznesenje Aleksandra Makedonskog" (ruska ikona 12. vijeka).

 

Byzantium, end. 12th-beg. 13th c.

(State Hermitage Museum, St. Petersburg, Russia)

 

"Aleksandrovo vaznesenje"

 

      Otkud i kako Aleksandar Makedonski može imati bilo kakve veze sa hrišćanstvom? Niti ima veze, niti je u vizantijskoj crkvi Aleksandru Makedonskom bila posvećena neka uspomena, jer je po starozavjetnim proroštvima Aleksandar Makedonski (biblijski "knez grčki") jedan od najvećih neprijatelja Jahvea i vjere naroda Izrailja.

      Otkud motiv vaznesenja Aleksandra Makedonskog po rimokatoličkim katedralama Zapada? To je pod uticajem krstaša i njihove tajne mistike. Ko je zapravo ovaj "Aleksandar Makedonski"? To je Hors, prehrišćanski Bog vremena.

 

Bog Surban (Zurvan) daje svjetlost života (baklje). Simboli tih baklji su i na prikazima "Aleksandra Makedonskog".



 

Ova dijadema je  nosena oko čela i tako činila krug. taj krug je simbol kruga godine. Njeni kružni simboli po sredini predstavljaju nebeski ekvator. Na desnoj strani su tri mjeseca zime (ispod bijele linije ekvatora) i tri mjeseca proljeća (iznad linije). Na lijevoj strani su tri mjeseca ljeta (iznad linije) i tri mjeseca jeseni (ispod). Centralni dio (A) posvećen je Horsu,  bogu Sunčevog vremena: ispod linije ekvatora je vrijeme zimskog, a iznad vrijeme ljetnog solsticija.     

 

     Otkud da se Hors nazove po Aleksandru Makedonskom? Igrom riječi mijenja se smisao sadržaja, jer jedno od sanskritskih imena Sunca je Lekha, a to je takodje bio skraćeni oblik imena Aleksandar i tako je Sunce Lekha postalo Aleksandar.

      Vidimo da centralno mjesto na dijedemi (A) zauzima Bog Sunca sa vremenom značenja zimskog i ljetnjeg solsticija. U vrijeme zimskog solsticija Sunce dostiže svoj rekord u spuštanju južnom stranom neba, a u ljetnom solsticiju dostiže svoj najveći rekord u penjanju na sjevernu stranu neba. To su  dva Sunčeva godišnja rekorda! I pogledajmo: sanskritska riječ za "rekord" je "alekha".

      To je Sunčevo vaznesenje (podizanje) od najniže tačke njegovog južnog rekorda o zimskom solsticiju do najviše tačke ljetnog rekorda o ljetnom solsticiju i tu nema nikakvog Aleksandra Makedonskog, već je to Sunce kao Bog vremena Hors, bog ruskih dovjeraca.

     Laž je crna magija koja opčinjava i um i dušu i lažima se upravlja čovjekom, ljudima, narodom i narodima svijeta. Laž stanije u kraljevskim i carskim palatama i u crkvenim dvorima.

ŠARVALE

Brigi (Frigi) u svojim šarvalama (Brigi su bili Srbi Brđani).

 

Kelti Gali u svojim šarvalama.

 

 Rimljanin u lancima vodi zarobljenika sa frigijskom kapom  i šarvalama

 (Arch of Septimius Severus, 250 n. e.).

 

      Šarvale su tradicionalni dio naše muške narodne nošnje. Ono što se ne zna (ili se prećutkuje) jeste da su šarvale istorijske najstariji pantalone koje su nosili Srbi, odnosno pod raznim imenima razna srbska plemena.

     Sad ćemo se malo pozabaviti etimološkim porijeklom imena "šarvale" i ujedno objasniti semantičko značenje ove riječi.

      Najstarije pominjanje šarvala nalazimo u Septuaginti, Bibliji Starog Zavjeta, koja je sredinom 3. vijeka st. ere sa hebrejskog (ili aamejskog?) prevedena na grčki. To je jedan stih iz Knjige proroka Danila: 

     

      “τότε οἱ ἄνδρες ἐκεῖνοι ἐπεδήθησαν σὺν τοῖς σαραβάροις αὐτῶν καὶ τιάραις καὶ περικνημίσι καὶ ἐβλήθησαν εἰς τὸ μέσον τῆς καμίνου τοῦ πυρὸς τῆς καιομένης.” (ΔΑΝΙΗΛ, 3,21)

 

 Tu je grckim jezikom napisano: σαραβάροις, tj. sarabarois. Evo kako je to prevedeno u nekim prevodima  (prvo engleski):

 

      “Then these men were tied up in their trousers, their coats, their caps and their other clothes, and were cast into the midst of the furnace of blazing fire.” (Daniel, 3,21)

 

U nekim prevodima na srbski jezik umjesto pantalone piše "donje haljine", kod nekih piše "u plaštevima", ali evo ima i prevod u pravom značenju:

 

      “Tad ti ljudi biše svezani zajedno sa svojim hlačama, svojim tunikama, svojim kapama i svojim ogrtačima, i biše oni bačeni u sred užarene peći.” (Prevod: Tomislav Dretar)

      
Dakle σαραβάροις (sarabarois)  znači pantalone i ovo je oblik akuzativa, a nominativ glasi σαράβαρα (sarabara). (Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, on Perseus Digital Library)

 

Sta znači riječ sarabara?

 

      Pošto sanskritsko sara znači hodanje ili kretanje, a bhara znači nošenje, tako  bi starozavjetno sarabara moglo da znači ono sto se nosi dok se hoda. Ali sanskritsko sara ima još jedno značenje: spojeni krakovi (u srbskom je to sara kod čizama). Pantalone zaista imaju dva spojena kraka (svi znamo šta je među kracima).

      Haldejsko sarbâlı̂yn kažu da znači duge, široke pantalone koje su nosili na Orijentu i govore da je to od riječi sarbēl ( סרבל ) sa značenjem pokriti.     

      Jeste sve to: pantalone služe za nošenje dok se hoda (napolju) i imaju dva kraka (nogavice) i pokrivaju tijelo, ali da li je to sve?

      Neki od nas tvrde da je srbski jezik stariji i od sanskrita i od biblijskog hebrejskog, pa ako je to tako, onda se može dokazati da je riječ sarabara potekla od toga što su pantalone prvi nosili Srbi i da su po Srbima dobile ime?

      I evo tog dokaza opet u hebrejskom, jer hebrejsko  ב ר ס znači SRB (bez pisanja samoglasnika) ili SARAB (ako se podrazumijevaju i  samoglasnici). To na hebrejskom znači BUNTOVNIK (šta je i ko je SRB, tj. SARAB, to uopšte nije potrebno objašnjavati, jer su Srbi svijetu i danas poznati kao buntovnici).

      Dakle je riječ sarabara (pantalone) postala od riječi Sarab, jer su sarabare prvi nosili Sarabi, tj. Srbi. Od oblika sarabara do današnjeg oblika sarvale došlo je govornim uprošcavanjem:

sarabara > saravala > sarvala > šarvala (vremenom je oblik jednine šarvala potisnut oblikom množine: šarvale).