CRKVA JE IZDAVALA DOZVOLE ZA DRŽANJE ROBOVA

Crkva je izdavala, tj. prodavala pravo (dozvole) za kupovinu robova i određivala ekonomski status pojedinaca, tj. određivala ko može biti imućan, a ko ne može. (Nikodim Milaš, Pravila Pravoslavne Crkve s tumačenjima, Knjiga I,  Novi Sad, 1895, str. 608-609).

 

     U početku osnivanja hrišćanstva ovako se obećavalo narodu: "Nema više Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste svi jedno u Hristu Isusu." (Gal. 3,28)

 

      Ovo danas hrišćanski apologeti tumače riječima:  "Nije to rečeno u bukvalnom, nego u duhovnom smislu."

 

      Ko je prvi prihvatao hrišćanstvo? Prihvalatli su robovi Rimskog carstva, prihvatali porobljeni, obespravljeni i poniženi slojevi rimskog svijeta, oni koje su njih i njihovu djecu rimski gospodari prodavali kad su htjeli i kome su htjeli. Da li su oni ove riječi propovijednika hrišćanstva poniženi i obespravljeni shvatali u bukvalnom ili u duhovnom smislu?

      Šta su komunisti obećavali narodu? Obećavali su socijalnu pravdu i socijalnu jednakost! Da li je i komnističko obećavanje bilo u bukvalnom ili duhovnom značenju? I šta je bilo kad su komunisti preuzeli vlast? Bila je tiranijska diktatura i zlo, socijalna nepravda, progoni i ubistva sumnjivih neistomišljenika, ubistva protivnika i genocidni zločini istrijebljenja naroda!

     Šta je bilo kad su hrišćani zadobili državnu vlast? Bila je tiranijska diktatura i zlo, socijalna nepravda, progoni i ubistva sumnjivih neistomišljenika, ubistva protivnika i  genocidni zločini istrijebljenja naroda.

A šta je bilo istina, pitanje je sad (Apostolska pravila, Pravilo 60)?

 

Sedmi vaseljenski sabor: čudimo se zasto o ranoj srbskoj istoriji nema nikakvih podataka: nema ih jer je crkva spaljivala knjige u kojima je pisalo drugačije no što je  crkva htjela da bude i sve potencijalno što je moglo da da se protivi crkvenoj istoriji svijeta, sve je to svrstano u jeretičke knjige i spaljeno. Spaljivanje knjiga od strane crkve trajalo je vijekovima.

 

 

Šesti vaseljenski sabor: morala je biti samo jedna istina, istina vladajućih gospodari istine neba i zemlje, istina crkve. 

 

Šesti vaseljenski sabor zabranjuje narodu bilo kakvo crtanje. Nedavno na vijestima gledam vojnike ISIL-a kako đacima u školama oduzimaju i uništavaju bojice, jer "bogohulno je crtati ono što ti oči vide". 

 

Sesti vaseljenski sabor: samo je bilo dozvoljeno ono što gospodari istine dozvole. Ni svečane haljine niko oblačiti nije smio, već uvijek biti obučen kao da ćeš na oranje, u šumu po drva, ili u kovačnicu ići (tako je porobljenim Srbima  i pod Turcima bilo).

 

Pravilo Šestog vaseljenskog sabora.

 

      I rekoše pred "izbore": "Nema više Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste svi jedno u Hristu Isusu." (Gal. 3,28). Narodu se jedno priča pred izbore, a drugo kad se osvoji vlast: pred izbore govore da neće biti ni roba ni gospodara, a nakon izbora si ovca, noga, prosti vojnik i glupak.

      Šta je ostalo od onih riječi u početku pred "izbore? Ostalo je samo da nema muška ni ženska jer ste svi jedno u Isusu Hristu: kriminal, strašni zločini, pedofilija, vjenčanje muška sa muškim, ženska sa ženskim i razvrati svih drugih vrsta.  Ovca bio, noga bio, poslušnik vojnik bio, glupak bio i  ostao, glupi "vjerniče"!   

NEMANJA JE DESIN, A NIJE ZAVIDIN

      U srbskoj istorografiji zapetljava se i tamo gdje je sve jasno. Jedan od primjera te petljanije jest  navođenje vode na mlin crkvenog kulta Nemanjića tvrdnjom nekih istoričara da je Nemanja sin Zavidin i da je Nemanja time rođeni brat kneza Miroslava. Ja sam već pisao da Nemanja nikako nije mogao biti brat Miroslavov, jer je Miroslav bio ozenjen sestrom Kulina bana, a Kulin ban bio je ozenjen Nemanjinom sestrom. Takave bračne veze zabranjuje srbsko običajno pravo, a to zabranjuje i crkva, te je i po tim brakovima jasno da Nemanja i Miroslav nisu rođena braća.

      Evo još jedan dokaz da je Nemanja sin Desin, a ne Zavidin:     

      "Poslije toga knez Radoslav otputova caru Manojlu koji ga blagonaklono primi i dade mu cijelu zemlju da njome gospodari kako je ranije držao njegov otac. Poslije je knez Radoslav, vrativši se od cara, počeo da, zajedno sa svojom braćom, drži zemlju i njome gospodari. Potom ustaše neki zlikovci, koji su bili stari neprijatelji, i odmetnuše se od njega i dovedoše Desu, Uroševog sina, i njemu dadoše Zetu i Travuniju. a Radoslavu i njegovoj braći preosta Primorska oblast i grad Kotor do Skadra. Ali oni neprestano ne odustajahu da se bore i ratuju protiv Uroševog sina i protiv ostalih neprijatelja, sve dok zemlju koja se bila od njih odmetnula nijesu mogli ponovo zadobiti, i onu kojom vladahu junački odbraniti. I tako dalje." (Ljetopis Popa Dukljanina, Glava XLVII)

NEMANJA je sin DESIN, a Nemanjin sin je Stefana Prvovjenčani, Stefanov sin je Vladislav, a Vladislav svom sinu nadijeva ime svog pradjede: DESA (krv nije voda).

      Da li je Vladislav svom sinu dao ime DESA iz pukog slučaja? Ma ni govora! Dao mu je to ime po svom pradjedu Desi, jer je takav običaj kod potomaka vrlo čest. Zašto neki istoričari ovo zanemaruju? Zanemaruju zbog Dese koji je u Ljetopisu popa Dukljanina opisan kao član družine zlikovaca i da je pomoću družine zlikovaca došao na vlast, te nema smisla da u crkvenoj kultnoj istoriji Nemanjića stoji i to da "svetorodna loza" Nemanjića potiče od razbojnika.

JOŠ JEDAN SVETI KAMENI KRUG

      Neko je na Fejsbuk postavio ovu prvu sliku, te na vrhu brda vidim još jedan dio naše prećutno zabranjene istorije: kamenim krugom obilježeno svetilište (brdo HUM (HUMČINA), jugoistocno  od Mostara, južno od Blagaja kod sela Rotimlja u Istočnoj Hercegovini (koordinate vidljive na slici):

Pogled s juga.

Pogled sa sjeverne strane.

Na vrhu

Kordinate

Na istočnoj padini ovog brda ima desetak kamenih gromila, tumulusa (slike uvećaj klikom).

NISU LJILJANI, NEGO PERUNIKE

      Uvriježilo se mišljenje u narodu da su na grbovima prikazani ljiljani. Nije tačno, to je laž: nisu to nisu ljiljani, nego perunike. Po čemu to znamo? Znamo po onoj srednjoj latici cvijeta sto stoji uspravno. Ljiljan nema takvu laticu i sve latice ljiljana iste su visine i uvijek su povijene u istom smijeru na dole.

 

Ljiljani nemaju uspravnu laticu u sredini.

   

  

Ako laže koza, ne laže rog: perunike sa uspravnim laticama u sredini.

 

Perunike u Miroslavljevom jevanđelju.

Perunike na srbskom srednjevijekovnom novcu.

      Da su to ljiljani izmislili su rimokatolici 19. vijeka, a podržali ih ortodoksi iz jednog praktičnog crkvenog razloga: Biblija ne spominje peruniku, već samo spominje neke ljiljane, a crkvena propagandna ikonografija puna je Perunovih prehrišćankih perunika. I šta da rade, nego da lažu!

JIN I JANG SU SRBSKI JAN(KO) I JANA

     

       "Jin i Jang su dva osnovna pojma kineske filozofije. Prikazuju posebno i naizgled nespojive sile prirode, koje se nadopunjuju. Dvojnost je karakteristična za različite grane kineske nauke, kinesku filozofiju, čini temelje tradicionalne kineske medicine, kao i središnje načelo kineskih fizičkih vježba i borilačke vještine.
     Jin i Jang simbol je dvojnosti u prirodi kao što su na primjer: svjetlo i tama, muški i ženski princip, visoko i nisko, toplo i hladno.
       Jang je povezan s bijelim, muškim principom i usmjeren je prema vani, a crni Jin pak predstavlja žensko načelo koje je usmjereno je prema unutrašnjosti. " (Wikipedia)
       Kad god se pomene ovaj Jin i Jang simbol, danas se odmah pomisli da je to iskljucivo kineski simbol i da kulturno-istorijsko naslijeđe našeg podneblja nikakve veze sa tim nema. Ali nije tako. I naši preci u starini znali su za Jin i Jang i znali su sva značenje ovog simbola. Mi ne znamo kako su oni nazivali ovaj znak, ali mi ih možemo zvati JAN(KO) i JANA, jer to na sanskritu to znači ORIGINAL, PROIZVOĐAČ, ROĐENJE, MJESTO ROĐENJA, RASA, LJUDI. 
       JIN i JANG SU srbski JAN(KO) i JANA.

 

Jedan od najstarijih prikaza Jing Janga je na figurinama vinčanske kulture: suprotnost i jedinstvo tame i svjetla, mraka i vatre, noći i dana, minusa i plusa, hladnog i toplog, zla i dobra...

Jin i Jang tripoljske (kukuteni) kulture.

Jing i Jang kod Kelta.

Jing i Jang na štitovima rimskih legija u koje su regrutovani naši drevni sunarodnici širom od Rima pokorene Evrope.

     Zašto je ovaj simbol nestao iz naše kulturne baštine? Razlog mora biti u hrišcanskom učenju da je dualizam jeres i da bijelo nema nikakve veze sa crnim, odnosno da suprotnosti kao dobro i zlo ne ovise jedna o drugoj, jer Biblija kaže: "Kakvu zajednicu ima svjetlost sa tamom?" Međutim, na ovom zemaljskom svijetu bez ova dva suprotna principa izgubio bi se prirodni balans i ništa ne bi moglo postojati.

RAZLIKE IZMEĐU KRUGA I KOLA

      Otkud i kako je pored riječi KOLO u srbskom jeziku nastala riječ KRUG? Prvo da zavirimo u etimološki rječnik uz slikovnu predstavu onoga što se u odrednici tumači:

Koruga

      “koruğa f (Lika) ‘naprava od drveta poput gobelje (služi za mlin, oko koga se meće da brašno ne odlazi okolo naokolo u rasap ili okoliš, mlinarski termin)’. Bit će možda od galske izvedenice carruca (leksički relikt od govora kelto-ilirskih Japoda ?), od carrus 'kolo'; -uga mjesto -uca je prema hrv.-srp. augmentativnom sufiksu -uga (tip jaruga pored jarak).” (P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)

Nabori

      "ruga f (Šulek, latinizam ?) 'nábor'. Pridjev rugan (zacijelo part. perf. pas?, Belostenec) 'rudast, frkán' (upór. frkat ŽK 'savijati'. Denominal na -ati rugati, -am impf. (Belostenec, oltiđi, Kanižlić, Krmpotić, Kurelac) 'nabírati, kovrčiti, uvijati'. Od lat. > tal. rūga, rugare." (P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika) 

Slova KR grade ugal (ugao).

      Riječ KRUG grade četiri glasa: K-R-U-G. Dakle su tu četiri glasa sa četiri slova. Pogledajmo rasenska (etrurska) slova K i R. Vidimo da su slova K i R naborana, savijena. Riječ KRUG je jednosložna sa samo jednim samoglasnikam U, koji je izgovorom vezan za glas G: UG. Šta je UG? UG je korijen riječi UGAO, a UGAO je prostor koji zatvaraju dvije poluprave linije:

Ugao 

      I sad pogledajmo: 

KR-UG

K-RUG 

RUGA

KORUGA

KR = KRIVE linije koje čine UGAO: KRUGAO 

      Iz ovog se vidi je da prvobitno KRUG bio samo dio onoga što danas nazivamo KRUG, samo jedan UGAO koji je poslije kao mjera u geometriji nazvan STEPEN(IK) i u jednop punom KOLU ima 360 (KR)UGLOVA ili stepeni.

      Slovo O je KRUG,  ali ono što je graničnom linijom potpuno OKRUŽENO naziva se OKRUG, tj. O oko cijelog KRUGA. KRUG je samo skraćeni naziv riječi OKRUG.

Kolo (točak).

   U čemu je razlika između KOLA i KRUGA? KOLO je KRETANJE, ROTACIJA, DINAMIČNOST bilo na zemlji, bilo na nebu,  jer je KOLO geometrijsko tijelo (zato se KOLO zove i TOČAK, jer je TOK neprekidno kretanje), dok je OKRUG, odnosno KRUG, NEPOKRETAN, FIKSIRAN i STATIČAN jer je samo geometrijska slika. 

      KOLO nije KRUGNO, nije KRUŽNO, jer kao takvo ne bi bilo potpuno cijelo (kružni su samo dijelovi kola), nego je KOLO potpuno OKRUGLO kao slovo O.

ISTINA O "HRISTOVOM MONOGRAMU" CHI-RHO

HORA (VRIJEME)

Oj, 'ora, 'ora, 'ora je,

Ustaj, mala, zora je,

Ustaj, mala, zora sviće,

Nahrani piliće! 

           (Srbska narodna pjesma)

    Kad smo raspoloženi, laki i veseli, kažemo da smo (H)ORNI, a kad smo neraspoloženi i depresivni, teški i sebi i drugima, tada govorimo da smo NE(H)ORNI. HORA ('ORA) je vrijeme, sat, ura, čas, pravi momenat. 

     Prehrišćanski Srbi imali su HORSA,  boga Sunčevog vremena. Stari Egipćani su istog boga zvali HORUS.  Na persijskom  jeziku SUNCE je HORŠID (XORŠID), U sanskritu HORA je URA, SAT VREMENA, ali je i pola zodijačkog kruga, a to je taman toliko koliko vidimo neba  iznad sebe. 

       U riječima HORS, HORUS, HORŠID i HORA jedan je te isti korijen: HOR-. Pogledajmo slova vinčanskog pisma iz knjige Radivoja Pešića "Vinčansko pismo i drugi gramatološki ogledi": 

U znaku HORA nalazimo markirana slova vinčanskog pisma: X, O, R, + . Dakle je taj znak sastavljen od slova XOR+ = XORA = HORA.

      Gdje prvo nalazimo znak HORE? Zvanično istorijski najstariji znak HORE nalazimo na novcu Ptolemeja III (Ptolemy III Euergetes) koji je iz grčke (?) dinastije Ptolemeja vladao Egiptom od 246 - 222. g. st. ere:

 

Znak HORE (samo bez kruga) na novcu Ptolemeja III (3. vijek st. ere). Zasto je ovdje ORAO? Pogledajmo: H-ORA-O (slike uvecaj klikom na iste)!

     Ptolemeji su u Egipat uveli kult SERAPISA. Otkud SERAPIS kod Ptolemeja? Od SURBANA iz zoroastranizma (Serapis u Egiptu je Sarapo u Baktriji). 

      Ko je bio BOG SURBAN ili, kako mu još ime pišu, ZURVAN? SURBAN  je bio BOG SUNCA, VLADAR SUNCA. Kažu da prvo zapisano pominjanje SURBANA počinje oko 13-12. SURBAN je i SERAPIS, jer sanskritsko SURATI, SUR znači VLAST, UPRAVA. Sanskritsko SURATI, SUR takodje znači SJAJ, a sanskritsko SURATI, SUR još znači VRHOVNA NADLJUDSKA MOĆ. Sanskritsko SURYA je SUNCE.  Sanskritsko APUSA znači VATRA. Od sanskritskog APUSA  je egipatska riječ APIS isto kao i filipinska riječ APOY što znači VATRA. Od sanskritskog SUR je isto kao i srbsko ZER, koje je preslo i SER, te je kombinacijom ovog SER i egipatskog APIS nastalo ime SER-APIS, tj. SERAPIS. Tako vidimo da je znak HORA posvecen SERAPISU, odnosno SURBANU, tj. ZURVANU iz zoroastranizma, a ZURVAN je niko drugi do AHURA MAZDA.

    Ko je AHURA MAZDA? AHURA MAZDA JE GOSPOD I NAJVIŠI DUH, SVJETLOST I MUDROST: sanskritsko AHURA znači  VATRA U STOMAKU, UNUTRAŠNJA VATRA, a na starosrbskom AHURA znači JESAM (AZ) HURA, tj. JESAM VRIJEME.

      A sta znači MAZDA? Riječ MAZDA oblikom je najbliža grčkoj riječi MAZA (μάζα)  što znači MASA, TIJESTO, LOPTA. I šta je VASELJENA do MASA MATERIJALNOG TIJESTA U OBLIKU KUGLE. I kažu etimolozi da MASA (MAZA)  najvjerovatnije potiče od pra-indo-evropskog korijena  *MAG. Pogledamo li u sanskrit, vidimo da  sanskritsko MAGGATE (MAGG)   znači KRETANJE, POMJERANJE, a latinsko MAGNIFICUS znači VELIČANSTVEN, UZVIŠEN. Svako KRETANJE u fizici povezano je sa VREMENOM, a SURBAN ili ZURVAN je BOG BESKONAČNOG VREMENA. Dakle AHURA MAZDA znači JESAM VRIJEME VASELJENE, i to je ujedno i BOG SURBAN. On je OSA SVIJETA (axis mundi) i BOG VREMENA, tj. BOG HORE.

      Hrišcansko predanje o tome da je car Konstantin Veliki sanjao ovaj znak pred odlučujuću bitku sa Makscentijem obična je izmišljotina i laž.

      

 

Ranohrišćanski "Hristov monogram" iz rimskih katakombi: i ovdje grčkim pismom piše XOPA (HORA), tj. VRIJEME. Desno je već iz rimskog zvaničnog hrišćanstva gdje su zamijenili mjesta slov O i A (da izgleda biblijski).

      Vrijeme svih religijskih (pa i hrišćanskih) laži ističe i prolazi, a istina Istine izlazi na vidjelo, jer Bog reče: "Kazaću skriveno od postanja svijeta."