Thursday, October 12, 2017

LIĐANKA I SRPSKE KOSOVKE

Za proteklih 2500-3000 godina moda ostala skoro ista.

        Citat iz opisa bogato ukrašene zlatne ploče iz tumulusa kod Karie (Caria) u maloazijskoj Lidiji:

        "Ispod, u sredini ploče, je mala žen...ska figura u blagom reljefu, čija sveštena poza, nošnja i kosa udešena po pravoj egipatskoj modi ukazuju na boginju." (Georges Perrot and Charles Chipiez, History of art in Phrygia, Lydia, and Lycia, London: Chapman and Hall; New York: A. S. Armstrong and Son, 1892, p. 288)

ZIG, SIGINI I SIKIRA

Keltske bronzane sjekire

        ZIG je od drevnog ZьG. ZIG se označava znakom Ʌ. Od ZIG su nastajale nove riječi na dva načina:

     1. po značenju riječi ZIG
     2. po obliku znaka ZIG: Ʌ

1. Primjer postanka nove riječi po značenju riječi ZIG:

        "Лигијци који станују изнад Масалије називају трговце на мало сигини, а код Кипријаца тако се називају копља. Лигијци који станују изнад Масалије називају трговце на мало сигини, а код Кипријаца тако се називају копља." (Herodot, V, 9)

Stanovnici juga imaju taman ten, jer je na jugu jako Sunce, jaka SVJETLOST, jak ZIG:

     a) ZIG > ZIGIN > SIGIN > CIGIN > CIGAN
     b) ZIG > ZIGAN > SIGAN > CIGAN

2. Primjer postanka nove riječi po izgledu znaka ZIG (Ʌ):

ZIG > SIG > SIK > SIKIRA (ijekavski: SJEKIRA, ekavski SEKIRA)

Na sanskritu SIKIRA je KUTHARA ( कुठार ) jer je ZIG u obliku KUTA, tj. ugla: Ʌ. Englesko CUT sa značenjem SJEĆI je kao i sanskritsko KUTHARA: KUT (Ʌ).

Žig žiga

Ʌ = ZьG > ZIG > ŽIG (nagli i jaki bol koji probada).

PAD ČOVJEČANSTVA


         Bog je istina, vjera može biti, ali i ne mora biti istina. Istina boravi u razumu, vjera nije u razumu. Snaga razuma kroz ljudsku savjest održava vezu sa Bogom istine. Čovjek koji svjesno odbaci svoj razum i prihvati život po vjeri, gubi savjest i sam sebe napravi ludakom. Gubeći savjest čovjek koji živi po vjeri gubi vezu s Bogom istine i u svom ludilu spreman je da čini svaka zla radi svoje vjere.

Istina je u pravdi i milosti. Istina je u ljepoti i čovjek koji zna da Bog postoji stane pred ljepotom i divi se Kreatoru. Istina je u razornoj stihiji i čovjek koji zna da Bog postoji pred stihijom direktno zove Boga u pomoć.

U istini borave pravda i milost, dok su u vjeri ljudski propisi laži bez pravde i milosti. Istina nesebično daje svemu u prirodi, sebična laž uzima svemu u prirodi.

Odbacivanjem istine i prihvatanjem vjere za istinu čovječanstvo je sa puta progresa krenulo putem regresa, sa puta slobode i napretka krenulo je putem ropstva i nazadovanja.

Još i prije ozvaničenja i ustoličenja hrišćanske vjere, prehrišćanske vjere su od istine krenule ka verovanju i svojim vjerovanjima iskrivile su znanje o istini i napustile su istinu.

Prinošenje žrtava Bogu prvi je znak puta laži prehrišćanskih vjera. Bogu ne treba nikakva žrtva jer je sve što postoji Božije. Prinošenje žrtava počelo od bobica divljeg voća a završilo se prinošenjem djece, djevojaka, mladića i ljudi na žrtvu. I tu je prehrišćanskim vjerama bio maksimum snage laži, te su prehrišćanske silom ognja i mača vjere pale pod vlast još veće laži zvane avramske vjere.

Bog je istina i otkriva se ljudima kroz znanje. Nakon bogomrzačkog i čovjekomrzačkog crnog srednjeg vijeka i zlatnog doba crkvenog carstva laži znanje je opet počelo da se otkriva ljudima, ali su avramski žreci laži izmislili evolucionizam i njime ostvarili carstvo laži u nauci. Time je ljudski put ka slobodi i napretku opet vraćen u ropstvo i nazadovanje.

Sve ovo što se danas dešava u svijetu i na Balkanu, sve je to djelo i rezultat vjera koje se bore protiv Božije istine.

Kosmos je realna Božija istina, Zemlja i sav svijet na Zemlji su realna Božija istina i sve je stvoreno od istine i kroz istinu. Bez istine ni Zemlja ni svijet na Zemlji neće moći da opstanu, jer je vjerska laž džinovski metafizički crv koji podgriva, nagriza, rastače i uništava svaku ovosvjetsku istinu i kroz istinu uni štava pravdu i milost. I zato ne čudimo nepravdi i zlu oko nas jer je to djelo svih koji mrze istinu i vole laž.

PAR, SPAR, SPARTA I SPARTANCI

Sunce sa svojim zrakama.

        Sumersko PAR = SVJETLOST.  Keltski (gaelik) SPAR (SPARR) SPARRADH = KRETANJE, KAO KLIN; EMITOVAN SNAGOM, POTISAK, JURIŠ (1).

        Ime SPARTANACA tumače po grčkoj mitologiji (jadna je to istorijska nauka):

        “Σπαρτòς, posijan: σπεíρω, εσπαρται. Σπαρτoì, posijani ljudi, Tebanci koji su tvrdili da potiču od zmajevog zuba posijanog od Kadmusa.” (2)

I kaze grčka mitologija da su SPARTANCI nikli iz POSIJANOG zmajevog ZUBA. Prvi i najveći SIJAČ je SUNCE jer Sunce SIJE isto kao što i čovjek SIJE:

        “Sunce sije nad Učkom, kroz prozor pali su u sobu kosi traci, te zlate siedu i pognutu Marinu glavu i jednu golu Marijanovu ruku.” (3)

Evo grčkih riječi za SJEME i SIJANJE (RASIJANJE):

- SPORA (σπoρά, σπεíρω) = SJETVA, SIJANJE (4)
- SPORAS (σπoράς) = SIJANJE
(5)
- SPOROS (σπόρος) = SJETVA, SIJANJE (6)
- SPORADOS (σπόράδoς) = RASIJAN (7)
- SPORADIN (σπόράδην) = OVDJE, TAMO (RAZBUCANO) (8)
- SPORADIKOS (σπoρᾰδικός) = ODIJELJENI (žive ovdje i tamo) (9)
- SPORAIOS (σπoραîος, α, ον = σπόριμος: - σπoραîα, τά = SJEME (10)
- SPORA (σπoρά, σπεíρω) = SJETVA, SIJANJE (11)
- SPORAZO (σπoράζω) = RASTURANJE, RAZBACIVANJE (12)
- SPOREIS (σπoρεύς, έως, ό = POSIJAN, ZASIJAN (13)
- SPOREITOS (σπoρευτός, ή, όν) = POSIJAN, ZASIJAN (14)
- SPORITOS (σπoρητός) = POSIJANO ŽITO, RASTUĆE ŽITO (15)
- SPORIMOS (σπόριμoς, ον, σπεíρω = POSIJAN, SPREMAN ZA SIJANJA (16)

U svim navedenim riječima zajednički korijen je SPOR-, a u riječima SPARTA i SPARTANCI korijen je SPAR-. Otkud sad odjednom za SIJATI korijen SPAR- kad je korijen bio SPOR-? Otkud dva korijena za riječi koje označavaju istu radnju?

        SJEME na grčkom je SPOROS (σπόρος) i u svim izvedenicama korijen bi morao biti SPOR-. Ali nije tako!

        Tvrde da je SPARTEON (ςπαρτέον) kao glagolski pridjev postao od osnove SPEIRO (σπεíρω) sa značenjem TREBA SIJATI (17). Ako je tako, zašto ne postoji još ni jedna grčka riječ istog korijena koja označava SJEME ili SIJANJE? Kako SPAR-TOS (σπαρ-τóς) može postati od istog korijena kao i SPERMA (σπέρ-μα), jer jedno je osnova SPAR, a drugo je osnova SPER (18)? Dakle se radi o laži i evo dokaza za grčku i opštesvjetsku laž u nauci: grčko SPEIRION (σπειρίον), deminutiv od SPEIRON (σπεîρον) znači SVJETLOST, UKRAS LJETA (19).

        I gle: od SPEIRO (σπεíρω) nije moglo biti izvedeno SPARTEON (ςπαρτέον) što znači: TREBA SIJATI, jer je od SPEIRO izvedeno je SPEIRON. Od SPEIRON (σπεîρον) izvedeno je SPEIRION što znači SVJETLOST:

1. SPEIRO = SIJATI
2. SPEIRON (σπεîρον) = SVJETLOST

Riječ SPARTEON, što znači TREBA SIJATI, nastala je drugim putem i od druge riječi,  a ne od riječi SPEIRO (σπεíρω). U riječi SPARTEON osnova je SPAR: grčko SPAROS (σπάρος) je ime morske ribe ZLATNOGLAVA, latinski Sparus auratus (20) . I sad ćemo da se zabavimo riječima sa osnovom SPAR:

- SPARAGMOS (Σπαραγμòς) = ODVAJANJE, CIJEPANJE, PARANJE, SJEČA (21)
- SPARASSO (Σπαράςςω) = IZVUČEN, RASCJEP, SUZA, OTPARAN, UZNEMIREN (22)
- SPARTION (Σπαρτίον ili Σπάρτιον, -ον, i Σπάρτον, -oν, -τò, i Σπάρτος, -ον, -δ) = (σπάω), IZVUĆI, postalo od SPARTO (σπεíρω) SIJATI; SPARTO = UŽE, KONOPAC, ŽICA (23)
- SPARTOS (Σπαρτòς, frigijski σπεíρω, SIJATI) = POSIJAN, ODVOJEN, ODIJELJEN (24)

Latinsko SPARGO (SPARGE) nastalo od sanskritskog korijena SPARÇ i sve znači DOTAĆI, DIRNUTI, PRSKATI, SIJATI (25). Latinsko SPARGO znači još:

"a) otpuštati u velikom broju, obasuti (projektili); pljuštati (duvati, itd);
b) staviti (kosu, itd.) da se rasipa u svim smijerovima;
c) emitovati u svim pravcima, rasipati svjetlost ili drugu fizičku pojavu" (26).

U svim značenjima bukvalno je prikazano SUNCE i njegovo SIJANJE SVJETLOSTI:

a) njegova svjetlost sve dotakne, ona od Sunca prska sijući; ona se od Sunca otpušta u velikom broju, svjetlosne zrake kao projektili obasipaju zemlju, svjetlost pljušti po zemlju; fizika je dokazala da i Sunčev vjetar postoji;
b) svjetlost se rasipa usvim smijerovima kao kosa na vjetru;
c) Sunce emituje i rasipa svjetlost u svim pravcima SIJUĆI SVJETLOST.

Slikovna predstava Sunca sa zrakama (spartama).

Sparta na spartanskom štitu i na stećku u Negotinu.

        A sad se vratimo ZLATNOGLAVOJ RIBI sto se na grčkom zove SPAROS (σπάρος) a na latinskom SPARUS AURATUS. Latinsko SPARUS znači KOPLJE (27). U grčkom SPAROS i latinskom SPARUS isti je korijen SPAR. Ovo SPAR je znak Λ i to je srpsko ŠPARTA ili ZAG što znači SVJETLOST. To je onaj mitološki "Kadmov posijani zmajev zub (Λ) iz kojeg su nikli SPARTANCI". Sunce se slikovno predstavlja kao krug. Najprostija predstava sunčevih zraka su prave linije oko kruga ili oko kruga strelasti znakovi SPAR: Λ.

        Irsko SPARR odgovara engleskom SPAR, islandskom SPARRI, danskom švedskom SPARRE, njemačkom SPARREN, holandskom SPARR sa značenjem SNOP, SVJETLOSNI ZRAK, GREDA, JARBOL. To je sve simbolika pravih linija sunčevih zraka (28).

        Englesko SPARK znači VARNICA, ISKRA. Anglo-saksonski to je SPEARCA od još starijeg SPARCA; staroholandski SPARCKE, srednjevijekovno grčko SPARKE. Sve je od arijevskog SPRAG Koje je izvedeno od SPAR što znači PODRHTAVANJE, ŽMIRKANJE, BLJESKANJE i povezano je sa sanskritskim SPHURJ što znači GRMITI (29).

        Latinski SPARUS od arijskog je oblika SPARA što znači STRIJELA, KOPLJE; vjerovatno od SPAR sa značenjem BLJESKATI blisko povezanim sa engleskim SPAR što znači SNOP, ZRAKA, ŠIPKA (30).

        Govoreći o engleskoj riječi SPEED W. Skeat kaže da je to postalo od osnove SPA što znaći IZVUĆI, IZDUŽITI (31). BRZINA je LINIJA puta, a na slikovnoj predstavi to je PAR(NICA) na podlozi.

        Sumersko PĀR znači ŽIV, ŽVJETI, a znači i RAŠIRITI, IZDUŽITI, RASIJATI (32). Hebrejsko PAR'OH značilo je FARAON (33). U starokeltkom PAR je dalo BÀR sa značenjem STRIJELA, HLJEB, ŽITO, HEROJ (34). Starokeltsko BÀR jednako je starokeltskom BÀRR sa sljedećim značenjima: 1. VRH, 2. ŠILJAK (kao u oružja), 3. ROD ŽITA, POVRĆA I TRAVE, 4. ŽETVA, 5. NADMOĆ (35). Kao dokaz da se sve odnosi na Sunce navešćemo ovaj citat:

        "Iza 'Sjajni Bar' sa asirskih baraljefa, bog Sunca Abar je rimski jubar, sunčev zrak, i sunčevo ime ili epitet egipatskih monarha kao sinova sunca Phar-aons." (36)

Rimski JUBAR (IUBAR) znači: 1. prva svjetlost dana, 2. (uopšteno) treperenje, blistanje, sjaj, vatra, izvor svjetlosti (37).


        Sunčevi zraci vidljivi su kao LINIJE i kao LINIJE vide se oko kruga Sunca i tako se slikovno prikazuju. Prsti su kao linije i u turskom prst je PARMAK. Kod Srba na Kosovu PARMAK je paok (palac) točka (38). PARMAK je prava i na vrhu klinasto zašiljena daska u ogradi. PARMAK je PRAVA LINIJA sa sumerskom osnovom PAR koja znači SUNČEV ZRAK, BLJESKANJE, TREPERENJE, IZVUČEN, IZDUŽEN, ODIJELJEN, SIJANJE, RASIJAN, RODAN, HLJEB, ŽIVOTAN, ŠILJAK, STRIJELA, KOLJE, VRH, NADMOĆAN, HEROJ.

        PAR je SUNČEV ZRAK, sunčev zrak je LINIJA, linija je PARNICA ili SPARTA (izgovorom prešlo u ŠPARTA). Pravac SPARTE ili ŠPARTE označava se STRELICAMA: ⇒, ⇨, > ili V, Λ. Keltsko (gaelik) SPAR (SPARR) SPARRADH je POKRET, KAO KLIN; EMITOVAN SNAGOM, POTISAK, JURIŠ (39).

Spartanac

        Centralna spojna tačka PARMAKA na točku zove se GLAVNJA. Spojna tačka dva ili više PARA (sunčevih zraka) je SPAR i u toj tački svi sunčevi zraci se SPARE. Pošto je Sunce je spojna tačka svih sunčevih ZRAKA, dakle je Sunce SPAR. Iz Sunca se SIJU sunčeve zrake i značenje riječi SPAR sačuvano je u engleskom SPARKLE: PRSKATI, RASPRŠAVATI, RASPRŠITI (40). Sunce RASPRŠAVA i SIJE SUNČEVE ZRAKE ili SPARTE.

        Sunčeva SPARTA ili ŠPARTA isto je što i sunčev TRAK ili sunčev ZRAK. Tračani su dobili ime po sunčevom TRAKU, Spartanci po sunčevoj SPARTI, a sve je SUNČEV ZRAK što znači da su Spartanci bili Tračani. SPARTA je zemlja SPARA, tj. zemlja SUNCA.
..........................................
        (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 879.
        (2) Francis Edward J. Valpy, The etymology of the words of the Greek language, London: Longman, Green, Longman, and Roberts, 1860, p. 156.
        (3) Evgenij Kumičić, Sirota. Roman iz života, Zagreb, Naklada Matice hrvatske, 1885, st. 104.
        (4) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883, p. 1417.
        (5) Ibid.
        (6) Ibid.
        (7) Ibid.
        (8) Ibid.
        (9) Ibid.
        (10) Ibid.
        (11) Ibid.
        (12) Ibid.
        (13) Ibid.
        (14) Ibid.
        (15) Ibid.
        (16) Ibid.
        (17) Ibid., p. 1412.
        (18) Ibid. p. 1413.
        (19) Ibid.
        (20) Ibid., p. 1412.
        (21) John Groves, A Greek and English Dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 521.
        (22) Ibid.
        (23) Ibid.
        (24) Ibid.
        (25) Charlton T. Lewis and Charles Short, Latin Dictionary, First edition 1879, Impression of 1945, Oxford, The Clarendon Press, p. 1734.
       (26) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 1796.
       (27) Ibid. p. 1797.
       (28) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 577.
       (29) Ibid., p. 578.
       (30) Ibid.
       (31) Ibid., p. 579.
       (32) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexikon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 268.
       (33) Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regensy Reference Library; Grand Rapids, Michigan, 1967, p. 645.
       (34) Edward Dwelly, Ibid., Vol. II, p. 68.
       (35) Ibid., p. 69.
       (36) S. F. Dunlap (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, p. 20.
       (37) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 976.
       (38) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, st. 610.
       (39) Edward Dwelly, Ibid., Vol. III, p. 879.
       (40) Hensleigh Wedgwood, A Dictionary of English Etymology, Vol. III, London: Trübner & Co., p. 273.


Friday, August 25, 2017

TROJANSKI PETROGLIFI NA PISANOJ STIJENI

       

        Sta znači znak )I( ispod predstave orla na petroglifu Pisane stijene na obroncima Tare između Višegrada i Bajine Bašte?


        Znak je ispod repa orla, a rep je simbol južnog neba na dan zimske kratkodnevnice ili tkz. zimski suncostaj (zimski solsticij). To su dva trojanska S, tj. dva ćirilićna C (kod Srba su to postala ocila).


        Ono "(" sa desne strane centralne vertikale je sunce zime a znak ")" sa lijeve strane vertikale je sunce jesni. Dakle je znak )I( simbol prvog dana zime, dana u kojem Sunce iz vremena jeseni prelazi u vrijeme zime.

        Vertikalna linija je trenutaku kojem se Sunce nađe jednom polovinom u vremenu zime, a drugom polovinom još je u zoni jeseni. To je tkz. zimski suncostaj (zimski solsticij), dan u kojem su jesen i zima ISTOVREMENO.

        Znak )I( se čita SIS (starom ćirilicom: CIC). Starokeltski je isti starotračanskom, tj. staroilirskom, a starokeltsko SIST sa korijenom SIS- znači VRIJEME, POKLAPANJE, ISTOVREMENO (1).

Za englesko SYSTEM kažu da je najvjerovatnije došlo direktno iz latinskog SYSTĒMA, a latinsko od grčkog SISTIMA (σύστημα) koje znači POTPUN, SASTAVLJENO ZAJEDNO (2), a sve je, kažu od STAJ: znak )I( na petroglifu znak je zimskog SUNCOSTAJA!
..................................
        (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 3, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 845.
        (2) Walter W. Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Oxford: The Clarendon Press, 1882, pg. 625.

Tuesday, August 22, 2017

O SLOVENSKOM ŽRTVOVANJU LJUDI 

Detalj minijature iz ruskog  Radzivilovskog ljetopisa.


        "Značajne su nevelike kockice od peščanika nalažene u ženskim grobnicama zajedno s preslicama za vretena. S. S. Berezanska im potpuno opravdano pripisuje ritulnu namenu. Moguće je da će srednjevekovni materijali omogućiti da se otkrije potpunija namena zagonetnih kockica. Na minijaturi Radzivilovskog letopisa, koja ilustruje prinošenje žrtve kneza Vladimira Svjatoslaviča 12. jula 983. g. prikazan je proces žrebanja za izbor žrtve: 'Meчe... и жpeбъи нa oтpoки и нa дeвици - нa нeгo жe пaднaeт, тoгo зapeжeм бoгoм'. Smrtni izbor pao je na mladića Fjodora, sina bogatog Varjaga: 'Ha ceгo пaдe жepeбий'. Ova poslednja epizoda je i prikazana na minijaturi: knez Vladimir sedi na stolici, s mačem za pojasom, pred njim stoje tri mladića. Na velikom stolu su kockice: na jednoj su obeležene četiri tačke, na drugoj - pet. Jedan od mladića, najbliži knezu, drži u ruci i pokazuje svoj žreb: na ovoj kockici je šest tačaka, koje označavaju ugodnost mladića višim silama: 'Дa coтвopим тpeбy бoгaм'." (1)


Dakle su lažne tvrdnje današnjih rodovjeraca da slovenskim bogovima nisu prinošene ljudske žrtve.
..................................
        (1) B. A. Ribakov, Paganstvo drevnih slovena, Catena Mundi, Knjiga II, drugo izdanje, Beograd, 2014, str. 835.

HERKULES U OŠANIĆIMA

Reljefni lik Herkulesa ispred praga crkve u Ošanićima (foto:Željko Dangubić).

Hrkules sa lukom i toljagom
.
        Pred pragom stare crkve u Ošanićima kod Stoca nalazi se oveća ploča sa reljefnim prikazom Herkulesa. Lijeva Herkulesova ruka je podignuta i prstima dotiče tetivu luka. Ako ovaj položaj uporedimo sa položajem sazviježđa Herkules na mapi ljetnog neba, vidimo da pravcu tetive Herkulesovog luka odgovara linija +50º. Prostor luka odgovara svakodnevnom kretanju sazviježđa Velikih kola, a pravac strijele pokazuje sjeverni pol Zemljinog neba.

Sazviježđe  Herkulesa.

        Svojim polukružnim oblikom sazviježđe Korona Borealis tačno se uklapa u polukružni vrh Herkulesove toljage koju drži desnom rukom. Šest malih pravougaonika na Herkulesovom tijelu su tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta, dakle vrijeme kad je sazviježđe Herkules jasno vidljivo na sjevernom ljetnom nebu.

Tetiva Herkulesovog luka simbolika je linije +50 stepeni.

        Sa koje lokacije u okolini je donesena ova ploča i kad je postavljena kao otirač pred ulazom u crkvu, ne zna se. Ono što se zna jeste da je starost reljefa između 2000-3000 godina i da je njegovo trenutno mjesto odraz religijskog balkanskog divljaštva i krajnje prezrivog odnosa prema svojoj istorijskoj baštini. Dolazili su tu strani i domaći arheolozi u potrazi za artifaktima Ilira i istorijom stećaka, ali se niko od njih nije sjetio (ili nije htio da se sjeti) da ovaj reljef prenese u Zemaljski muzej u Sarajevu. Za Šefika Bešlagića, jednog od najpoznatijih istrazivača stećaka, to je samo "predstava čovjeka sa lukom".

ZETA


        Zeta je rijeka u Crnoj Gori duga 86 km. Nastaje od voda koje poniru u Nikšićkom polju i izbijaju kod Glave tj. Slapa Zete, odakle teku do ušća u Moraču kod Duklje (nekadašnjeg grada kod Podgorice). Šta znači i odakle potiče ime ZETA?

        Zeta je u dijelu područja koje stari istoričari nazivaju Ilirijom, a njene stanovnike zvali su Ilirima. Ime ZETA je erturskog (rasenskog) porijekla. 

        Korijen ZET- nasto je od starijeg SET- (SETH-) i nalazimo ga u imenu etrurskog boga vatre pod imenom SETHLANS (odgovara rimskom bogu Vulkanu i grčkom Hefestu). Ime SETHLANS sastoji se od dvije riječi: SETH-LANS. U irskom gaeliku SET (neki pišu SETH) znači RUPA, PONOR (1, 2)

        Rijeka ZETA izvire iz RUPE PONORA što znači da je ime rijeke nastalo od etrurskog SETH preko keltskog (gaelika) SETH (SET): SET(H) > SETA > ZETA.

        I na ovom primjeru potvrđuje se da su Etrurci (Raseni) i Kelti (Gali) trački narod i da su Tračani i Iliri bili jedan narod u pokrajinama i zemljama raznih imena širom Evrope i dijelom Azije.
........................................
        (1) Sir William Betham, Etruria-celtica: Etruscan Literature and Antiquities Investigated, Volume 2, Dublin, Printed by Dixon Hardy and Sons, 1842, p. 47.
        (2) Edward O'Reilly, An Irish-English Dictionary, Dublin, James Duffy, 1864, p. 455

CRKVA U SELU IZVOR, BOSILEGRAD

Reljefna ploča u crkvi u Izvoru kod Bosilegrada (foto: Branko Mitev).

        Branko Mitev, autor dragocjene fotografije iznad, kaže o sada već bivšem mjestu ove reljefne ploče i o ploči:

        "Crkva se nalazi u selu Izvor opština Bosilegrad na samoj granici sa Bugarskom. Ploča je do pre 10 godina bila na crkvi, pa su došli neki restauratori i sada je nema. Na sreću slikao sam je i slika je jedini dokaz da je postojala, ali je opisana od strane Jordana Zaharijeva pre više od sto godina u knjizi Kjustendilsko kraište."

        Radi se o Crkvi Sv. Trojice u selu Izvor kod Bosilegrada, na samoj granici sa Bugarskom. Ono što je žalosno jeste da ploče više nema, odnijeli restauratori ili neko drugi u vrijeme rastauracije, uglavnom ploča je nestala! To je ono o čemu stalno i godinama upozoravam zaspalu srpsku javnost: kulturogenocid svetosavske SPC nad srpskom kulturno-istorijskom i vjerskom baštinom. Dešava se veliko zlo od strane svetosavske SPC i jad i čemer od srpskog naroda koji sve to gleda, ćuti odobravajući i aplaudira tim srpskim dušmanima dok uništavaju i zatiru kulturno-istorijske tragove srpskog postojanja i srpskog duhovnog identiteta.

        Zašto su kriminalci odnijeli ploču? Ploču su uklonili od očiju javnosti, jer svojim motivom ploča svjedoči protiv njih, svjedoči protiv njihovih laži o istoriji Srba i o njihovim lažima o tkz. "svetosavlju" koje je "srpsko pravoslavlje posebnog stila i iskustva." Nije to nikakvo svetosavlje, nego dvovjerno krstjanstvo: vjera pravoslavnih Srba u kojoj su sačuvani elementi srpskog prehrišćanskog vjerovanja i prehrišćanskih običaja. To su oni krstjani koje je Pavelićev uzor Stefan Nemanja mačem isjekao, ognjem palio i mnoge protjerao. To su oni krstjani koje je Rimokatolička crkva zvala patarenima i na koje je krizare slala, genocidima zatirala i nasilno u rimokatolicizam prevodila i prevodi. To su oni krstjani koje su grkoortodoksi bogumilima zvali, progonili i ubijali. To su ovi isti današnji Srbi koji  običaje svojih prehrišćanskih predaka u svojoj pravoslavnoj vjeri čuvaju.


        Na ovoj reljefnoj ploči prikazan je prehrišćanski slovenski i srednjevijekovnih dvovjeraca krstjana bog Semargl: bog svjetlosti, zemlje i sjemena. Iz njegovog tijela i od njegovog daha raste sunčano drvo života na koje slijeću ptice da iz cvjetova piju sok. Ptice su simbol vazduha, sok je simbol vode. Vazduh je prvi element Zemljinog svijeta, voda drugi.

        U Semarglu su dva preostala elementa: zemlja (drvo raste iz zemlje) i vatra (grane drveta su u obliku spirala, a spirale su simboli Sunčeve vatre). Dakle su tom slikom prikazana četiri elementa ovog svijeta: voda, vazduh, vatra i zemlja i njihovu simboliku nosio je bio Semargl.
Zašto su tu samo četiri ptice? Ptice lete vazduhom, vazduh je vjetar, vjetar je vrijeme: To su neprekidni cikluci vremenu kroz četiri godišnja doba.

        Šta je ona crkvica sasvim lijevo? Je li to hrišćanska crkva? Ne, to je crkva dvovjernih krstjana, njihova nebeska i ovozemaljska crkva: to je nebeski hram vremena godine. Vrata u dnu hrama su jug, južno nebo. Vrata su ulaz u hram i to je u realnosti prvi dan zime na kratkodnevnicu zimskog solsticija. Na taj dan Zemlja ulazi u novi krug godine, tj. ulaz u novi ciklus vremena, novi nebeski hram.

Vrh hrama je sjeverno nebo i tu je ljetna gugodnevnica na prvi dan ljeta ljetnog solsticija. Prozor je velik, a kroz veliki prozor dolazi mnogo svjetlosti i u prostoriji se dobro vidi: to je prozor Vidovdana na dan dugodnevnice kad je najduži i najsvjetliji dan godine. Ljeto je obiljezeno lijevo od prozora sa tri velike uspravne linije što su tri njegovog mjeseca trajanja. Vrijeme proljeća obilježeno je znakom Y (RA) što je najstarije ime Sunca.

        Između kratkodnevnice i dugodnevnice horizontalnom linojom sredine hrama na obje strane su po jedna suncana spirala; to su proljetna (desno) i jesenja (jesenja) ravnodnevnica. Između njih je šest uspravnih linija što je mjera šest mjeseci vremena između ovih ravnodnevnica.

        Donji sprat hrama sa obje strane obilježen je solarnim simbolima oblikom ćirilićnog slova C (S).

DVOSTRUKI I TROSTRUKU KRST

Krstača sa dvostrukim i trostrukim krstovima vremena (Šumnjaci, Glamoč).

        Horizontalne linije dvostrukog krsta sa desne strane vertikale su zima i proljeće, a sa lijeve ljeto i jesen. Vertikala u dnu je zimski solsticij na prvi dan zime (kratkodnevnica), a vrh vertikale je ljetni solsticij na prvi dan ljeta (dugodnevnica).

          Trosrtruki krst je istog značenja uz dodatak srednje horizontalne linije koja predstavlja liniju nebeskog ekvatora na kojem se zbivaju proljetna i jesenja ravnodnevnica.

        Uklesani ravnokraki krst u vrhu krstače na slici je Svetovidov krst, a ispod njega je kuća Sunca sa cvjetovima života kao simbolima godišnjih doba.

        Dvostruki i trostruki krstovi vremena simboli su iz vremena prijehrišćanstva, a koristili su i dvovjerni krstjani na svojim stećcima.