Tuesday, April 14, 2020

NAJSTARIJE SVEVIDEĆE OKO

Netačno je da svevideće oko u trouglu potiče iz religije drevnog Egipta. Ono potiče iz misterija antičkih Grka. Evo na ovom kamenu na groblju grčke antičke kolonije na arheološkom nalazištu Parutino u ukrajinskoj Olbiji.
Ovo je simbol kapije Ada. Jasno se vide znakovi: svevideće oko, masonska kecelja i masonski simboli (antička grčka kolonija, 6-1. vijek st. ere, Olbija, Ukrajina).



Glava u raspadanju na kapiji Ada.


Svaki podiok oko trougla simbol je vremena jednog sata. Osam podioka sa jedne i osam podioka sa druge strane trougla je šesnaest sati dana. Sedamnaesti sat je označen podiokom u vrhu trougla. To znači da je ovaj trougao simbol ljetnog solsticija, a oko u trouglu je Sunce kao simblol vida.

PORIJEKLO GRKA

Uobičajena priča o porijeklu Grka je da su oni potomci Jafetovog sina Javana, da su stari istorijski narod zvani Heleni. ta znači ime Heleni?

Heleni, grcki Έλλμνες (Éllines): Έλλμνες < Έλ λμνες = EL LINES = EL LINIJCI = ELOVE LINIJE = ELOVE ZRAKE = ELOVI POTOMCI. EL je ime Boga, ime Boga Sunca:

“Narod nazvan Heleni potomci su od Helena, sina Zevsovog: i ovom titulom imenovan je narod bistrog i prosvetljenog uma. Helen je isto što Ion; takođe isto kao Helius, Oziris i Apolo: titule kojim se označavao Bog svjetlosti i nauke.
Iz Vavilona Heleni su došli u Egipat; i bili su isto kao i Auritæ, oni kušitski čobani koji su predugo tu zemlju držali potčinjenu. Otuda čitamo o Ποιμενς Έλλμνες i Βασιλεις Έλλμνες, helenskim čobanima i helenskoj princezi, koji su vladali u ranom djetinjstvu tog naroda. Oni su bili ono što ja skupno nazivam Amoničani, potomci Hama, koji je po nejevrejskim piscima poznati prvorođeni sin Deukaliona, ili Noja.” [1]

Heleni dakle nisu Javanovci, nego su potomci Nojevog sina Hama kao i Egipćani. Heleni su biblijski Amonićani (Amonci) čija je zemlje bila istočno od Hanana, tj. istočno od Palestine gdje je današnja država Jordan i u ona drevna vremena bili su pod vlašću Vavilona.

Iz Vavilona su neki Heleni stigli u Egipat i zagospodarili su Egiptom. Egipćani su njihovog kralja čobana nazvali Hiksos i njegova vlast nad Egiptom počinje oko 1650. god. st. ere. Nakon njega nastavili su da vladaju njegovi sunarodnici kao Petnaesta dinastija Egipta kojoj je pripadao niz od 5-6 vladara. Zadnji kralj je zbačen s vlasti oko 1500. god. st. ere kad se Egipćani uspjevaju osloboditi protjeravši Amonce iz svoje zemlje.


Protjerani iz Egipta Amonci, tj. Heleni, počinju trohiljadugodišnje osvajanje tračansko-pelaških naroda I njihovih potomaka po Egejskom arhipelagu, Maloj Aziji i Balkanu. Jedno od tih osvajanje opjevao je Homer u svoj Ilijadi. Osvojene narode Heleni su postepeno asimilovali helenizacijom, ali se to odrazilo i na jezik Helena, te danas mnogom grčkim riječima jedini etimološki korijen nalazimo u srpskom jeziku.

Helenizacija osvojenih domorodaca završena je genocidom nad neheleniziranim Srbima 1946-1949. godine i progonom kroz etničko čišćenje oko 350 hiljada neheleniziranih Srba. Grci i danas streme ka srpskoj zemlji i ka uništenju Srba kao tračanskih potomaka i domorodaca Balkana. U tome imjoš od Nemanje i Svetog Save uvijek pomaže ortodoksna SPC, kao i Vatikan skupa sa vladama Zapada i Rusije, te im i dan-danas pomažu u planu istrijebljenja Srba.
..............................
[1] Jacob Bryant, New System, or An Analysis of Ancient Mythology, Vol. III; London, 1776, p. 156

Tuesday, August 27, 2019

PIRAMIDA, MASONI, RELIGIJE I SVIJET

“Prve godine cara Kira zapovijedi car Kir: dom Božji u Jerusalimu da se sazida da bude mjesto gdje će se prinositi žrtve, i temelji da mu se izidaju, da bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata.” (Jezdra, 6, 3) Prva godina persijskog cara Kira je 539. stare ere:

“Ovo su ljudi iz ovoga kraja što se vratiše iz ropstva između onijeh koji biše preseljeni, koje preseli Navuhodonosor car Vavilonski, pa se vratiše u Jerusalim i u Judeju, svaki u svoj grad, koji dođoše sa Zorovaveljem, Isusom, Nemijom, Azarijom, Ramijom, Namanijem, Mardohejem, Vilsanom, Mispe-retom, Vigvajem, Neumom, Vanom;….” (Nemija, 7, 6-7)

Glavni starješina su Zorovavelj sa Isusom, Nemijom, Azarijom, Ramijom, Namanijem, Mardohejem, Vilsanom, Misperetom, Vigvajem, Neumom i Vanom: svega 12 starješina (u Knjizi Jezdrinoj sa Zorovavljem je samo deset uglednika). Ova grupa su savremenici onih što su odvedeni u Vavilon i oni nemaju sa sobom Mojsijevu knjigu, tj. nemaju Bibliju. Da su je imali, zar je ne bi ponijeli za čitanje barem pri postavljanju temelja hrama? A hram koji podiže Zorobabelj sa svojim pomoć-nicima, koliki je?

Gle: Zorobabeljev hram dug je 60, širok 60 i visok 60 lakata (Ezra,6,3), dok je Solomonov hram bio dug 60, širok 20 i visok 30 svetih lakata (Zorobabeljev hram je kocka, simbol masonskog ašlara). Ako je to obnova bivšeg hrama, zašto se novi hram ne zida na starim temeljima sa starim mjerama, ili starih temelja nikad nije bilo osim u Mojsijevoj knjizi koje tada takođe nije bilo, jer tek 459. godine u vrijeme persijskog cara Artakserksa iz Vavilona u Jerusalim stiže druga grupa sa Knjigom Moj-sijevom i ovo su potomci onih što su odvedeni u vavilonsko ropstvo.

                      

Dakle, druga grupa stiže u Jerusalim 80 godina nakon Zorovaveljeve grupe i tek druga grupa donosi sa sobom Mojsijevu knjigu zakona:

“Tada se skupi sav narod jednodušno na ulicu koja je pred vratima vodenijem, i rekoše Jezdri književniku da donese knjigu zakona Mojsijeva koji dade Gospod Izrailju. I donese Jezdra sveštenik zakon pred zbor, u kom bjehu ljudi i žene i svi koji mogahu razumjeti, prvoga dana sedmoga mjeseca. I čita je na ulici koja je pred vratima vodenijem od jutra do podne pred ljudima i ženama i onijem koji mogahu razumjeti, i uši svemu narodu bijahu obraćene na knjizi zakonskoj. A Jezdra književnik stajaše na mjestu povisoku, koje bjehu načinili od drveta za to; i do njega stajaše Matatija i Sema i Anaja i Urija i Helkija i Masija s desne strane, a s lijeve Fedaja i Misailo i Malahija i Asum i Asva-dana, Zaharija i Mesulam. I otvori Jezdra knjigu na vidiku svemu narodu, jer bijaše više svega na-roda, i kad je otvori, usta sav narod.” (Nemija, 8, 1-5)

Sveštenik i književnik Jezdra stoji na postolju sa jos dvanaest uglednih ljudi, dakle je na broju njih trinaest: sa desne strane Jezdre je šest ljudi i sa lijeve strane šest. Zašto je važan broj trinaest:

“Među njima (frimasonima) broj 13 je simboličan, jer aludira na 13 plemena Izrailja, i zbog ovog razloga načelni ili superior oficira Frimasonerije je 13 širom zemaljske kugle, rasturenih po različitim kraljevstvima i provincijama čineći isto.” [1]

                        

Pored svojih dvanaest apostola Isus je takođe trinaesti u grupi:

“I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju i da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone đavole: prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znači sinovi gromovi; o Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.” ( (Marko, 3, 14-19)

Zorovavelj i njegova grupa nemaju Mojsijevu knjigu, niti njegova grupa ima trinaest članova. Dakle Zorovavelj nije načelnik ili superirior. U drugoj grupi prvi je Jezdra sa Mojsijevom knjigom i u trećoj grupi prvi je Isus. To su dva načelnika ili dva superiora. Po Biblji i po učenju crkve Isus je Sunce Pravde, što znači da su vođe dvanaestorici i u prvoj i u drugoj grupi takođe simboli Sunca sa šest mjeseci godine sa jedne i šest sa druge strane. Po tom modelu i episkopi crkve vide svoju ulogu među sveštenicima u vršenju liturgije. Evo kako savremeni masoni vide Piramidu:

"Ram, dete moje, govoraše sveštenik, posmatraj teme piramide, koje je jedna tačka, i osnovu piramide, koja je jedan kvadrat, i ti ćeš pojmiti dva osnovna principa našega sveta: beskonačno i konačno; neodređeno i određeno; Boga i svet. Šta je teme piramide nego, polazna i dolazna tačka svega. Iz njega ističu i u njega utiču ivice i strane piramidine. U njemu se kvadrat osnove projektuje kao tačka; ka temenu sve gravitira i zato je ono simbol Boga." [2]

Značenje Piramide kod masona zapisano je i u Starom i u Novom zavjetu: "Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. To bi od Gospoda i divno je u našim očima." (Psalm,118,22-23) Kao tri-naesti i načelnik svoje dvanaestorice Isus se poziva na Piramidu: "A reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; to bi od Gospoda i čudo je u vašim očima." (Matej,21,42)

Apostol Pavle još je jasniji:

"Tako dakle više nijeste tuđi i došljaci, nego živite sa svetima i domaći ste Bogu, nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Hristos, na kome sva građevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; na kome ćete se i vi sazidati za stan Božij u duhu." (Ef.2,19-22)

O Piramidi svjedoči i apostol Petar:

"A kad dođete k Njemu, kao kamenu živom, koji je, istina, od ljudi odbačen, ali od Boga izabran i pribran: i vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista. Jer u pismu stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen krajeugalan izbrani, i skupoceni; i ko Njega veruje neće se postideti. Vama, dakle, koji verujete čast je; a onima koji se protive kamen koji odbaciše zidari on posta glava od ugla, i kamen spoticanja i stena sablazni." (1.Pet.2,4-7)

Nema sumnje: Isus je tjeme, vrh piramide ili glava od ugla, apostoli su temelj piramide, a hrišćani kamenje piramidinog zdanja. Dakle su pisac citiranog psalma, pisac Matijinog jevanđelja, apostoli Pavle i Petar bili upućeni u duhovnu simboliku Piramide. Tako biva jasno da su oni skupa sa ostalim apostolima i jevanđelistima kao članovi sekte judejskog ogranka masonerije osnivači hrišćanstva.

Pošto se islam takođe poziva na Bibliju, dakle su i osnivači islama iz judejske ili hrišćanske grupe koji su riješili da stvore novu religiju za sebe i svoje lične interese. Tajne masonerije iz prepotopskog svijeta prenio je Noje sa svojim sinovima i sve prve postpotopske vođe naroda i njihovi prvosveštenici bili su upućeni u neka tajna prepotopskih masona.

Raseljenjem naroda iz Vavilona, tajna masonska učenja preko prvosveštenika i vođa naroda raširena su širom svijeta. Najbolji primjer toga su slićna predanja o opštem potopu i isti simboli svuda po svijetu. Nakon osnivanja hrišćanstva i kad je hrišćanska crkva sa svojom masonerijom postala glavna ideološki čuvar Rimskog carstva, tada počinje borba crkve za opštu vlast nad svim narodima i počinje crkveno provođenje religijskog genocida kroz istrebljenje svih nehrišćanskih masona kao ideoloških konkurenata.

Prvo su istrijebljeni keltski druidi i slovenski vračevi sa njihovim vojnim zaštitnicima, a narodu je nametnuto hrišćanstvo kao ideologija hrišćanske masonerije i novostvorenog feudalnog poretka. Tada su mnogo bili progonjeni i judejski masoni skupa sa njihovim sljedbenicima u narodu. Hrišćanski masoni genocidom su istrijebili sve domorodačke američke masone sa njihovim narodima i mali nepobijeni ostatak naroda silom hristijanizirali.

Kako od hrišćana, tako i od muslimana stradali su i afrički i australijski domorodci sa svojim vračevima i polinezijski domorodci i njihovi vračevi. Kinezi, Japanci i Indusi uspjeli su da odole hristijanizaciji i da protjeraju hrišćanske misionare iz svojih zona uticaja. Feudalizam, carizam, kapitalizam, komunizam i razni drugi “izmi” koji se kriju iza humanizma čeda su masona.

U ideološkoj borbi za prevlast masonskih frakcija preko leđa prostog naroda u genocidima su naročito stradali američki Indijanci, ruski narod, Ukrajinci, Jevreji, Srbi, Jermeni i Romi. Ta borba za jednoumnu dogmatsku ideologiju i porobljavanje sve Zemljom nikad nije prestajala te traje i danas, a sredstva ratovanja su raznolika: od svakodnevne medijske propagande, ekonomskih porobljavanja, otimanjem prirodnih resursa, vojnih zavjera, atentata i pučeva do lokalnih, regionalnih, svjetskih ratova i globalizacijom kroz kulturu, moral i etiku, školstvo, medicinu i sve ostale vidove života.

Njihova subjektivna nezajažljiva pohlepa za parama kroz mito i korupciju već rastaču i njihove planove, rastaču njihove religije, rastaču njihove političke, pravne i ekonomske sisteme i to je svima pred očima. Piramida i njima poručuje da je svemu kraj i preokret u vremenu od 2036- 2070. godine. Na njima je hoće li početi trezveno da razmišljaju, ili je, možda, i priča Piramide o boljem svijetu i uzvišenijem čovječanstvu samo još jedna velika laž Vanzemaljaca?
…………………………
[1] Masonic Mirror: and Mechanic’s Intelligencer, Vol. II, Boston, 1825-1926, p. 278.
[2] Neimar, organ jugoslovenskih slobodnih zidara, Br. 6, mart 1922, Beograd, Grafičko preduzeće “Prosveta” A. D., 1922, str. 287.

HRIŠĆANSKU CRKVU OSNOVALI SU JUDEJSKI MASONI

Prije nekoliko dana pokazivao sam citate Novog zavjeta koji svjedoče da su apostoli Petar i Pavle pričali o piramidi crkve u smislu duhovne Isusove kuće, tj. crkve, kojoj je Isus glava od ugla, apostoli temelj, a vjernici kamenje zidova. Piramida ima samo jednu glavu od ugla i to je završni kamen na vrhu u kojem se završavaju svi uglovi piramide. Samo lud ovo ne bi shvatio! Borba između hrišćanske, judaističke i islamske grupe bila je dugotrajna i na sve tri strane najviše je patio i izginuo obični narod. Barem da hoće stvoriti tu jednu vjeru o kojoj stalno pričaju da se više zbog njihovih razlika ne ratuje i ne gine, ali neće: vođe se u ratovima bogate! Svi arhijereji su masoni (nije važno koji ogranak masonerije), a da je to tačno evo znaka masona na simbolu vitlejemske zvijede u Vitlejemskoj crkvi Isusovog rođenja: 1717. godina! To nije nikakva tajna jer je svima pred očima, jedino treba sebi to priznati, a to je najteže, zar ne?






ISUS JE VELIKI ARHITEKTA

"U početku bješe Logos, i Logos bješe u Boga, i Bog bješe Logos. Logos bješe u početku u Boga. Sve je kroz Njega postalo, i bez Njega ništa nije postalo što je postalo." (Jovan,1,1:3)
Gornji citat Novog zavjeta i ikonografija crkve svjedoče da je Isus Veliki Arhitekta.






Monday, April 1, 2019

HRIŠĆANIMA ČAS VJERONAUKE O POBOŽNOSTI


Pravoslavna Rusija je odbacila staro "zimsko" računanje vremena i potpuno prešla na "ljetno" vrijeme. Od proljeća 2021. g. to će učiniti i sva hrišćanska Evropa, dakle se od svih Hristovih sljedbenika jedino još Isusov magarac drži Božijeg zakona njačući i dalje tačno u podne po starom vremenu:

"VIŠEGRAD - Šezdesetih godina prošlog vijeka selo Veletovo bilo je prepoznatljivo po magarcima.

Ove životinje, osim što su obavljale težačke poslove, često su zamjenjivale i časovnike. Tačno u podne, kad se iz škole vraćala prva smjena učenika iz Veletova, ispred skoro svake kuće 'javljali' su se magarci.

Prvo bi zanjakao otegnuto magarac na Previji, pa su ga onda slijedili oni ispod Ćorovine, sa Duba, Prljuše i Zabrana.

'Za nas je to u početku bio pravi doživljaj kad istovremeno njače desetak magaraca. Oni bi se kopitama ukopali u zemlju, malo iskrivili glavu na stranu, isturili njušku i skoro zaneseno, kao u transu, njakali isprekidano i veoma dugo', priča Radisav Tasić, koji je tada bio učenik škole u Veletovu.
...................................................................................................................
..................................................................................................................
..................................................................................................................
Njakanje magaraca u selima u kojima je tada rijetko koje domaćinstvo imalo sat 'veker' označavalo je podne, a bake su đake druge smjene u školi požurivale riječima: 'Poteci u školu - njaču magarad u Veletovu;...."


O vremenu četvrtog i posljednjeg bezbožnog cara pred kraj svijeta kaza prorok i ovo: " ... i pomišljaće da promijeni vremena i zakone;...." (Danilo, 7,25)

Eto ga, taj car je tu!

…………..…………...
Izvor citata:
http://www.nezavisne.com/novosti/drustvo/Veletovski-magarci-njacu-u-podne/221805?fbclid=IwAR0Gv-UgCQmoScUTcwJ9TESdmTzlO6vrzGyXD8Obg5Ni0Y9RAUyJT-LccNk

Saturday, March 23, 2019

OPTUŽNICA PROTIV STEFANA NEMANJE


Sažeti opis Nemanjinog zločina genocida:

"Kao nekada prorok Ilija, koji je ustao na bestidne jereje, i on izobliči bezboštvo njihovo, i jedne popali, druge raznim kaznama kazni, treće progna iz države svoje a domove njihove, i sve imanje sakupiv, razda prokaženim i ubogim.

Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njegovu, što ne ispoveda Hrista, sina božjeg. Knjige njegove nečastive spali, i izagna ga, zapretiv da se nikako ne ispoveda niti pominje trikleto ime.
I sasvim iskoreni tu prokletu veru, da se i ne pominje nikako u državi njegovoj, nego da se slavi jednobitna i nerazdeljiva i životvorna Trojica: Otac i Sin i sveti Duh, svagda i sad i uvek na veke vekova. Amin.” (Stefan Prvovenčani, Život Svetog Simeona)

Iz Konvencije UN o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida (usvojena Rezolucijom 260 (III) na Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Nacija 9. decembra 1948.godine, stupila na snagu 12. januara 1951. godine):

"Član II: U ovoj konvenciji pod genocidom se podrazumijeva bilo koje od slijedećih djela, počinjenih s namjerom da se potpuno ili djelimično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa:

(a) ubistvo članova grupe (naroda);
(b) uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda članovima grupe (pripadnika određenog naroda)
c) namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji dovode do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja…."

Po tačkama a, b, c iznad navedenog Člana II Konvencije UN o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, pred Božjim sudom, pred sudom čovječnosti i pred sudom istorije podižem optužnicu protiv Stefana Nemanje zbog njegovog genocida nad Srbima Raške.

Wednesday, August 15, 2018

U PRAISTORIJSKOM GROBU MODEL LETEĆEG TANJIRA

            Uglednom članu posade, a možda i glavnokomandujućem jer nosi kristalno žezlo ukrašeno zlatom ili uglednom domaćinu Zemljaninu, u grob je ostavljen i model kosmičkog broad (4500-4000 st. ere, Varna, Bugarska).
 

 
 
 
 
Model letećeg tanjira.

              Model ovog letećeg tanjira na fotografijama nije uvijek na istom mjestu jer su ga pomijerali tamo-amo ne znajući o čemu se radi. Pošto postoje fotografije i bez modela, mislim da su arheolozi shvatili šta je to, te su ga sklonili.

Friday, August 3, 2018

ŽUPA VIDOGOSSA JE SELO VIDUŠA



U knjizi “Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne” Pavao Anđelić piše:
“Župa je bez sumnje najčvršća i najdugotrajnija teritorijalno-politička jedinica kod Južnih Slavena u ranom srednjem vijeku.” [1]
 
Zatim citirani autor kaže:
 
“Danas se sasvim pouzdano mogu utvrditi granice srednjovjekovnih župa koje su se prostirale oko ovog visočkog bazena. To su: Trstivnica, na području današnje općine Kakanj, Lepenica (gdje su danas općine Fojnica, Kreševo i Kiseljak) te Vidogošća (u području današnjih općina Vogošća, Ilija, Breza i Vareš).” [2]
 
I nastavlja Anđelić:
 
“Teritorij koji je obuhvatila ova najstarija ‘zemlja’ Bosna, pa po tome i tadašnji sadržaj imena može se jasno identificirati. To su župe Bosna, Vidogošća ili Vogošća, Vrhbosna, Lepenica, Lašva, Brod i Trstivnica.” [3]
 
Govoreći o mjestu župa Brod, Lašva i Trstivnica Anđelić kaže:
“Posebno treba naglasiti da na ovome području gravitira i stara seoska općina Viduša, koja je toliko udaljena i prirodnim granicama odvojena od upravno-političkih centara u Lašvi i Brodu da bi se njeno izdvajanje iz Trstivnice teško moglo shvatiti.” [4]
 
“Danas je moguće sa velikim stepenom vjerojatnosti identificirati devet starih seoskih općina na području župe Trstivnice: Kakanj, Zgošća, Ričica, Trstivnica, Bistrani, poljani, Borovica, Dobuj, Viduša.” [5]
 
“Problem imena i ubikacije župe Vidogossa-e prema povelji bana Ninoslava i kralja Bele IV
Jedno od najspornijih mjesta iz ovog slučaja spiska župa je bio dio teksta koji govori o župi Vydogossa. Tu se naime kaže da se jedan od posjeda bosanske biskupije nalazio ‘in supa Vydogossa Lubinchi, apud ecclesiam beate Virginis’. Iz ovoga teksta saznajemo za župu pod imenom Vydogossa, za mjesto (selo?) Lubnichi i za crkvu posvećenu Djevici Mariji. Kao što se iz sadržaja vidi, ovaj tekst predstavlja direktno svjedočanstvo o postojanju župe Vydogosse, bar do polovine 13. vijeka. Ovo svjedočanstvo je, za sada, i jedini direktni podatak o postojanju župe Vydogossa-e u srednjem vijeku.
 
Veliki broj autora bavio se problemom ubikacije ove župe, ali uvijek usputno i indirektno: obično je u prvom planu stajalo ubiciranje posjeda bosanske biskupije, a tek sekundarno identifikacija i ubikacija jedne župe. Samo ime Vydogossa identificiralo se kao neka Vidgona, Viduša ili Vidoši, Lubinchi, odnosno Lubnichi su se poistovećivali sa Ljubuncima, Ljubinčićima i Ljubnićima. Odgovarajući biskupski posjed tražio se u okolini Livna, u Rami, u Viduši kraj Bosne, između današnjeg Kaknja i ušća Lašve, te u selu Ljubnićima kod današnjeg Ilijaša.
 
Pri čitanju riječi Vydogossa, karakteristično je da svi autori zanemaruju slovo’g’ koje im se teško uklapa u onomastikone sa osnovom ‘vid’. Ovakvo zanemarivanje jednoga od ključnih i postojanih glasova u riječi može se prihvatiti jedino ako postoji opravdana sumnja jedino da je taj glas greškom pisara tu bio interpoliran. Ovdje realne osnove za takvu sumnju nema. Može se, dalje, pomišljati da je po jezičkim zakonima u kasnijem razvoju glas ‘g’ ispao iza jačega ‘d’; to je, doduše, moguća, a ne česta pojava, ali ne opći jezički zakon.” [6]
 
“Pravu teškoću predstavlja otkrivanje slavenskog naziva koji je transkribiran latinskim slovima, a odnosi se na ime župe. Poštujući pravilo da domaća riječ treba biti što bliza pisanom tekstu, a da se ipak uklapa u slavensku onomastiku, pokušat ćemo saznati kako je glasila ili bar mogla glasiti odgovarajuća slavenska riječ. Doslovno Vydogossa – Vidogosa nema analogije u slavenskoj onomastici kako dvojno ‘s’ (ss) potencijalno ukazuje na glas ‘š’ može se pomišljati i na oblik Vidogoša, ali i takve forme rijetko susrećemo u onomastici i leksici uopće. Daleko se bolje uklapa u onomastiku ako se glas ‘ss’ čita kao ‘šć’, odnosno kao staro ‘št’. U tom slučaju dobijamo oblik Vidogošća, a to je riječ sastavljena od dva dijela: vlastitog imena ‘Vid’ i osnove ‘gost’; takve kombinacije vrlo su česte u slavenskoj onomastici. Primarni oblik bi normalno morao glasiti Vidogošca ili Vidogošce, a to je opet derivacija imena Vidogost. Za sada ukazujemo samo na činjenicu da je ovakvo čitanje korektnije i bliže tekstu nego čitanje Viduša, jer ne zanemaruje ni jedan suglasnik u riječi.” [7]
 
Evo gdje je, sljedujući Bečko-berlinskoj istorijskoj školi, Anđelić skrenuo na pogrešan put:
 
“Doslovno Vydogossa – Vidogosa nema analogije u slavenskoj onomastici….”
 
Anđelić insistira na slovenskoj onomastici, a odbacuje jezik starosjedilaca Bosne, neslovena, jer da je zavirio i istoriju preslovenske Bosne, vidio bi da su na tom dijelu Ilirije živjeli Kelti, tj. Tračani ili Iliri.
 
Naziv VYDOGOSSA ili se satstoji od sljedećih riječi: VID-O-GOSSA. Panonski Kelti su imali boga Vidasa ili Vidasusa i odatle je ime VID u imenu župe VYDOGOSSA. Ime VID je i u imenu slovenskog boga Sunca SVETOG VIDA, jer je slovenski SVETOVID proizašao iz starijeg keltskog VIDASA. Srpsko VID je VIDJELO, VIDIK, VIĐENJE.
 
A šta ćemo sa riječju GOSSA oko koje se Anđelić kao u vrzinom kolu vrti? Ona dva latinska SS i sam Anđelić kaže da potencijalno ukazuju na glas Š i zato je odgovor vrlo lak i evo dokaza o porijeklu i značenju naziva GOSSA, tj. GOŠA: GOŠA je skraćeno vlastito ime od VIDOSAVA. Tetka autora ovih redova zvala se VIDOSAVA, a u ljutnji smo je zvali GOŠA. Kod Srba i Hrvata GOŠA može biti vlastito i muško i žensko ime. U imenu VIDOSAVA riječ SAVA je u sanskritu ime Sunca, dakle i ime GOŠA treba da znači SUNCE i da je to tačno, navešćemo dokaze i prvo počinjemo od keltskog!
 
Starokeltsko GOSDA znači DUH [8]. DUH je PROVIDAN i ne zakljanja svjetlost, što znači da korijen GOS u keltskom GOSDA upućuje na PROVIDNOST, na SVJETLOST.

GOS je postalo od starijeg KOS što je zaboravljeno ime boga Sunca. Biblija Starog zavjeta spominje boga sa imenom KOS ili KOZ kao boga Idumejaca u Edomu [9]. Grčko KIRKOS (κίρκοϛ) znači KRUG, OKRUGAL, ORB [10]. Korijen KIR- u grčkom κίρκοϛ, κύριοϛ nosi značenje GOSPODAR, GOSPOD [11], dakle je KOS nosilac značenja KRUG. Sunce je KRUG i ono je DRŽAČ i NOSILAC života na Zemlji kao što KOST drži i nosi tijelo.

Persijsko GOSHA znači OD KRAJA DO KRAJA, JEDNA STRANA, KUTAK [12]. Ko je ikada bio na Viduši, zna da sa Viduše puca pogled preko brda daleko prema sjeveru do planine Tvrtkovac iznad sela Pepelari blizu Zavidovića, pravo se vidi Lisac iznad Zenice i Vranduka i prema zapadu se vidi sve do planine Vlašić iznad Travnika. Dakle se sa JEDNE STRANE I IZ TOG UGLA sa Viduše vidi daleko preko horizonta (Viduša je blizu Kaknja).
 
Hindustansko GOSHA je UGAO ili razmak od vrha do vrha streljačkog luka [13]. To je taj lučni UGAO iz kojeg se sa Viduše vidi preko svih okolnih brda sve do Tvrtkovca, Lisca i Vlašića.
Kad su Izrailjci u vrijeme Josifa stigli u Egipat, faraon im je dodijelio zemlju zvanu Goshen. Sta znači “Goshen”:
 
“Gauzan, ili Go-zan, je bukvalno kuća Sunca. Goshen, ili Goshan, kao Gauzan u Mesopotamiji, označava hram Sunca: odatle je od Grka izvedeno Heliopolis. Artapanus, kao što smo naučili od Eusebiusa, izrazio je to Καισσυ. Go-Shan, Gau-zan, Caisan, Cazena, sve znači sveto Suncu.” [14]
“I opet, stih 37: jesam li pustinja Izraelu, ili zemlja Tame? Ne, ne, ne divljina, nego Goshen, Sunce Pravednosti.” [15]
 
“Samo u zemlji Goshen, (Sunčevoj kući = jedan od solsticija), koja je bila izvan područja oluje, ovdje nije bilo gräda. (Eg.ix,26)” [16]
 
“Čini se da su dva grada nazvana On, od štovanja Sunca. Jedan se zvao Zan Zon i Zoan, u zemlji Go-zana, Gošena iz Pisama." [17]
 
GOSHEN je GOŠEN (prevodi Biblije, Egzodus, 9,26: Ivan Šarić, Jeruzalemska Biblija, Tomislav Dretar). Biblijski oronim GOŠEN istog je značenja kao i latinski napisano GOSSA, tj. GOŠA i značenje im je KUĆA SUNCA, SUNCE i jasno je da župa VYDOGOSSA nije VOGOŠĆA jer tom nazivu nedostaje prvi od dva osnovna dijela imena: nedostaje VID, a GOŠĆA u imenu VOGOŠĆA nema značenje KUĆA SUNCA kao što to ima GOŠA u imenu VIDOGOŠA. I sam Anđelić navodi kako je moguće da po jezičkim zakonima u kasnijem razvoju glas ‘g’ ispao iza jačega ‘d’ te je tako od VIDOGOŠA postalo VIDUŠA.
 
Naziv Vidogošća za Vogošću Anđelić je lično iskombinovao, a originalna srednjovijekovna bosanska župa VYDOGOSSA ili VIDOGOŠA je današnje selo VIDUŠA kod Kaknja i riječ potiče iz keltskog, a ne slovenskog jezika.
…………………….
[1] Pavao Anđelić, Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1972, str. 12.
[2] Ibid., str. 29.
[3] Ibid., str. 33.
[4] Ibid., str. 36.
[5] Ibid., str. 38.
[6] Ibid., str. 77.
[7] Ibid., str. 78.
[8] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary, London, Printed for James Duncan; 1825, p. 309.
[9] Studia Biblica: Essays in Biblical Archaeology and Criticism and Kindred Subjects, Volume 5, by Members of The University of Oxford, Oxford, The Clarendon Press, 1885, pg. 244.
[10] John Groves, A Greek and English Dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 342.
[11] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 110.
[12] Francis Joseph Steingass, A Comprehensive Persian-English Dictionary, Asian Education Service, New Delhi, Chennai, 2005, p. 1105.
[13] Duncan Forbes, A Dictionary, Hindustani & English, Part I, London: Wm. H. Allen and Co., 1858, p. 627.
[14] Jacob Bryant and William Holwell, A Mythological, Etymological, and Historical Dictionary, London, 1793, p. 198-199.
[15] Samuel Slater, An Earnest Call To Family-Religion: Or, A Discourse Concerning Family-Worship, London, 1694, p. 10.
[16] Milton Woolley, The Science of the Bible: Or, An Analysis of the Hebrew Mythology, Chicago: Knight & Leonard, 1877, p. 164.
[17] Jacob Bryant, An Analysis Of Antient Mythology, Vol. I, London, 1807, p. 243.