Monday, July 10, 2017

U SRBIJI OTKRIVENI PETROGLIFI IZ OKO 1500-1100 ST. ERE

        "A put do ovog mesta je ceo popločan kamenjem sa strane i na kraju se dolazi do ogromnih stena kao neka prepreka kroz koju se penje i nailazi se na ove znakove. Posle toga put za pećinu i put koji se nastavlja tako popločan." (Неца Станковић)
 
 
 
 
 
 

Hetitski simbol NE (nebo) datira vrijeme postanka ovih petroglifa: 1500-1100 god. st. ere.
Pronalazač i autor fotografija Неца Станковић još ne zeli da objelodani tačnu lokaciju ovih petroglifa. Nije žurba, sve u svoje vrijeme, važno je da su nakon 3500-3100 godina od mladog istrazivača konačno otkriveni.

PRIČA O DESPOTU STEFANU VISOKOM


 (Pred smrt, monahinja, udovica vlastelina iz pratnje despota Stefana Visokog, ispoveda se...):
 
         "...Čudi te, oče, da sam device? Istina je, iako sam celo jedno plodno leto i rodnu jesen bila venčana.
 
         Da. Volela sam svog muža, a i on mene. Neobično je i teško objasniti, ali on je mene voleo bez strasti. Voleo me je kao dragoceni metal što se voli, ili svetogorska ikona, ili majka, pogledom, molitvom, mišlju. Nikada telom. Nikada dodirom....
 
          ...Jedne noći sam sam pak čula priču o ljubavi koju je osećao prema despotu. Nikada lepšu priču nisam čula. Ipak, nisam se ni nasmešila čak. Suze su, naprotiv, tekle dok je tekla priča. Bile su to suze u kojima je svetlucala sreća što saznajem da ljubav postoji i koje je istovremeno zagorčavala zavist što ja nisam voljena istom snagom, i što ja nikoga ne volim ni sa četvrt mere te ljubavi.
Tako sam razumela zašto se despot odrekao svog ljubimca. Takva ljubav je opasnija od gube i od turskih konjanika zajedno. Od takve ljubavi se raspada duša poput gubavčevog tela, a srce se skvrči od straha pred gubitkom sreće gore nego sebri pred četom Turaka, uplašeni za svoju slobodu.
 
Despot je bio mudar čovek, ali ne dovoljno da shvati da mu je kasno da se iz ove igre dva srca izvuče onakav kakav je u nju ušao. Verovatno je spasao svoju dušu odričući se onoga kojega je najviše voleo i vraćajući se Bogu, ali sreću nije susreo više nikada, ni u Srbiji, ni u Budimu, niti je igde drugde kuda ga je lutalačka strast gonila.
 
Jednog dana sam od muža saznala da je to bio dan kad je despot odbio da ga primi u ložnicu i kada mu je naredio da se oženi mnome.
 
Kasnije, kada je despot postao prvi vitez ugarskog reda Zmaja, a moj muž trunuo u srpskoj glini, znala sam da nije pripadnost tom redu jedini razlog zbog kojeg despot tako usrdno poštuje pravila reda da petkom nosu crninu, ne jede meso i deli milostinju udovicama….
 
…Iako sam od zbog despota izgubila onoga koga sam volela, molila sam se za pokoj mu duši, jer je mom jedincu mužu-sinu poklonio poslednju vladarsku milost da ne živi svoju smrt kroz godine, već da u prasku srca usmrti svoju patnju Slovom Ljubve."
 
(S. V., Zapis Danilovog učenika i druge priče, Ispovest udovice despotovog miljenika (odlomak), Fondacija “Temelj Srpstva” - Princeza Jelisaveta Karađorđević, Čačak, 2002. str. 61-63).

KOSOVSKO OTKRIVENJE

       
        Epska narodna pjesma Kosovskog ciklusa "Smrt majke Jugovića" više je nego epska književna vrsta. Iako se njena radnja odnosi na konkretni istorijski događaj, njena glavna tema nije Kosovski boj u bukvalnom smislu, niti su njeni glavni likovi konkretne istorijske ličnosti, nego je sve alegorija sa vjersko-kalendarskim smislom. Ova pjesma je kodirano proročanstvo o vremenu kraja svijeta i nevoljama koje ce prije toga svijet, naročito pravoslavni svijet i Srbe, zadesiti:
 
"Mili bože, čuda velikoga!
Kad se sleže na Kosovu vojska,
U toj vojsci devet Jugovića,
I deseti stari Jug-Bogdane.
Boga moli Jugovića majka,
Da joj Bog da oči sokolove
I bijela krila labudova,
Da odleti nad Kosovo ravno,
I da vidi devet Jugovića
I desetog starog Jug-Bogdana.
Što molila, Boga domolila:
Bog joj dao oči sokolove
I bijela krila labudova;
Pa odletje na Kosovo ravno,
Mrtvih nađe DEVET Jugovića
I desetog starog Jug Bogdana,
I više njih DEVET bojnih koplja,
Na kopljima DEVET sokolova,
Oko koplja DEVET dobrih konja,
A pored njih DEVET ljutih lava.
Tad zavrišta DEVET dobrih konja,
I zalaja DEVET ljutih lava,
I zaklikta DEVET sokolova.
Al' tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila,
Već uzima DEVET dobrih konja,
I uzima DEVET ljutih lava,
I uzima DEVET sokolova,
Pa se vrati dvoru bijelome.
Daleko je snaje ugledale,
Malo bliže pred nju išetale:
Zakukalo DEVET udovica,
Zaplakalo DEVET sirotica,
Zavrištalo DEVETdevet dobrih konja,
Zalajalo DEVET ljutih pasa,
Zakliktalo DEVET sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze nepustila.
Kad je bilo noći u ponoći,
Al' zavrišta Damjanov zelenko;
Pita majka Damjanovu Ljubu:
"Snajo moja, ljubo Damjanova,
Što ono vrišti Damjanov zelenko?
Il' je gladan šenice bjelice,
Il je žedan vode sa Zvečana?"
Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova,
Nit je gladan šenice bjelice,
Nit je žedan vode sa Zvečana,
Već je njega Damjan naučio
Do po noći sitnu zob zobati,
Od ponoći na drum putovati:
Pa on žali svoga gospodara
Što ga nije na sebi donio!"
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Kad ujutru danak osvanuo,
Doletješe dva vrana gavrana,
Krvavijeh krila do ramena,
I krvavih nogu do koljena,
Oni nose ruku od junaka,
A na ruci burma pozlaćena,
Bacaju je u krioce majci.
Uze ruku Jugovića majka,
Okretala, prevrtala s njome,
Pa dozivlje ljubu Damjanovu:
"Snaho moja, ljubo Damjanova,
Bi l' poznala čija j' ovo ruka?"
Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova,
Ovo j' ruka našega Damjana,
Jera burmu ja poznajem, majko,
Burma sa mnom na venčanju bila."
Uze majka ruku Damjanovu,
Okretala, prevrtala s njome,
Pak je ruci tiho besjedila:
"Moja ruko, zelena jabuko,
Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta!
A rasla si na kriocu mome,
Ustrgnuta na Kosovu ravnom!"
Nadula se Jugovića majka,
Nadula se, pa se i raspade
Za svojije devet Jugovića
I desetim starim Jug-Bogdanom."
Sada ćemo prvo da izdvojimo i da nađemo smisao sljedećih stihovova:
“Mrtvi nađe DEVET Jugovića
I desetog starog Jug Bogdana,
I više nji DEVET bojni koplja,
Na kopljima DEVET sokolova,
Oko koplja DEVET dobri konja,
A pored nji DEVET ljuti lava.
Tad' zavrišta DEVET dobri konja,
I zalaja DEVET ljuti lava,
A zaklikta DEVET sokolova…”
 
        Broj DEVET spomenutje OSAM PUTA. Stari Jug-Bogdan ovdje nije važan, jer on u pjesmi nema ni koplja, ni sokola,ni konja ni ljutog lava. To je poruka slušaocu i čitaocu pjesme da se stari Jug-Bogdan, kao deseti, u navedenoj grupi stihova ne računa, već je važno samo onih OSAM puta po DEVET: 8 x 9 = 72
 
         Kod nekih naroda u starini dužina nedjelja bila je OSAM, a ne sedam dana. Dakle je ovdje nabrojano DEVET nedjelja po OSAM dana što je ukupno 72 dana. I sad dolazi na red srbski narodni kalendar: to su dani od ILINDANA 2. avgusta do MIHOLJDANA 12. oktobra.
 
Vidjevši mrtve sinove majka Jugovića radi sljedeće:
 
“Već uzima DEVET dobrih konja,
I uzima DEVET ljutih lava,
I uzima DEVET sokolova."
 
Ovdje se spominje TRI puta po DEVET: 3 X 9 = 27 dana
 
Sad saberemo onih prethodnih 72 sa ovih 27 dana: 72 + 27 = 99
 
 
Od ILINDANA do MIHOLJDANA je 72 dana. Odbrojimo li od sredine MIHOLJDANA sljedećih 27 dana, dolazimo do sredine MITROVDANA 8. novembra što iznosi 99 dana. ILINDAN je dan posvećen Bogu ILU kojem se raspet sa krsta molio Isus: "ILI, ILI, lama savahtani" (Mat.27,45). MIHOLJDAN je dan arhanđela MIHAILA.
 
         Idemo dalje za radnjom: majka Jugovića sa konjima, lavima i sokolovima dolazi pred dvor i tad je:
 
“Zakukalo DEVET udovica,
Zaplakalo DEVET sirotica,
Zavrištalo DEVET dobri konja,
Zalajalo DEVET ljutih lava,
Zakliktalo DEVET sokolova…”
 
Ovdje je PET puta DEVET: 5 x 9 = 45 dana
 
 
          Sljedećih 45 dana od MITROVDANA pada na 22. DECEMBAR kad je prvi dan zime na zimsku kratkodnevnicu zimskog solsticija: to je od ILINDANA 18 nedjelja po OSAM dana.
 
         U nastavku radnje izjutra dolijeću DVA VRANA GAVRANA. Oni su simboli RATA, IZGIBIJE i ZLA. Oni donose DAMJANOVU ruku sa PRSTENOM. Ime DAMJAN isto je latinskom, španskom i francuskom imenu DAMIAN, isto češkom i slovačkom DAMÍAN, poljskom DAMIAN, slovenačkom DAMJAN i DAMIJAN, mađarskom DAMJÁN i grčkom DAMIANOS (1). Sve ima isto značenje: OSVOJITI, PODČINITI, POROBITI. Vrlo slično je i keltsko (gaelik) DAMNACH (2) sa značenjem OSUDA, PROPAST, a tu je i keltsko DAMNADH (3) sa značenjem PROKLETSTVO, SUD, KAZNA. Sva naprijed nabrojana značenje pokriva sanskritsko DAMANA ( दमन ): UGNJETAVANJE, PROGON, PORAZ, NEMILOST, POROBLJAVANJE, TRPLJENJE, KAŽNJAVANJE, ZLO (stradanje počev of Majskog prevrata 1903. god., vođenje balkanskih ratova, izgibanija i genocid nad Srbima u Prvom i Drugom svj. ratu, te sva neprekidna stradanja od 1991. godine).
 
         PRSTEN je simbol VJERNOSTI BRAČNOG ZAKONA. Nosliac PRSTENA BRAČNOG ZAKONA je POGINUO, MRTAV JE, a supruga i djeca ostaju BEZ ZAŠTITE te i njima slijedi stradanje, pljačka i otimanje njihovine imovine. To je simbolika PADA VJERE i PRAVNOG SISTEMA, VRIJEME BEZAKONJA.
 
         I šta je smisao cijele ove priče? Smisao je sljedeći: DEVET JUGOVIĆA je DEVET PLANETA SUNČEVOG SISTEMA, a deseti STARI JUG-BOGDAN je SUNCE. Ono je otac JUG-BOGDAN. Samo ime JUG je po sanskritskom JUGA ( युग ) i znači "dug nedefinisan period vremena". Sanskritsko YU ( यु ) znači " kretanje, idenje, tok".
 
         Ko je MAJKA Jugovića? Majka je MATER, MATERIJA, VASIONA kao MAJKA PLANETA.
 
        Šta je KOSOVO? KOS je BOG (Biblija spominje boga sa imenom KOS ili KOZ kao boga Idumejaca u Edomu (4). Uspomena na boga KOSA kod Srba ostala je u nazivima KOSA, KOSOVO i KOSMAJ, te u ličnim imenima KOZMA, KOSTA, KOSA, KOSARA. KOSOVO je BOŽIJE POLJE, BOŽIJA ZEMLJA i VRIJEME U VRHE PIRAMIDE VREMENA.
 
          Vidjeli smo da je brojem DEVET prikazano vrijeme od ILINDANA do PRVOG DANA ZIME. Poruka proroštva je sljedeća: kad od ILINDANA do PRVOG DANA ZIME bude razmak od toliko dana koliko se u pjesmi navodi, tada će nastupiti zla vremena osvajanja, podčinjavanja, ugnjetavanja, porobljavanja, prokletstva, nemilosti, kažnjavanja i suda.
 
         Računajući po astronomskim zbivanjima julijanskog kalendara Pravoslavne crkve oni dani između ILINDANA i PRVOG DANA ZIME počeli su se poklapati od 1900. godine i to će trajati sve do 2029. godine, kad se prvi dan svih godišnjih doba u julijanskom kalendaru pomjeraju za jedan dan na niži datum, te će se tada i prvi dan zime sa 22. pomjeriti na 21. decembar. Tada nastupa ono što je na kraju pjesme simbolično rečeno:
 
"Nadula se Jugovića majka,
Nadula se, pa se i raspade."
 
         MAJKA JUGOVIĆA je simbol VASIONE. Njeno naduvavanje i raspadanje upućuje na naduvavanje i raspadanje (prasak) vasione. Kosovsko otkrivenje govori o tom vremenu oko 2029. godine, po Velikoj piramidi je od 2035-2070. godine, a po Isaku Njutnu je oko 2060. godine.
……………………………….
         (1) Dictionary of American Family Names, Volume 1, edited by Patrick Hanks, Oxford, University Press, 2003, pg. 407.
         (2) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Vol. 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 310.
         (3) Ibid.
         (4) Studia Biblica: Essays in Biblical Archaeology and Criticism and Kindred Subjects, Volume 5, by Members of The University of Oxford, Oxford, The Clarendon Press, 1885, pg. 244.

PASTIR JE PASTIR, OVCA JE OVCA

 
         Kanonska naredba Šestog vaseljenskog sabora svetosavske Ortodoksne crkve običnim vjernicima laicima je sljedeća:
 
         "I poslije opet: zašto da se pastirem činiš, kad si ovca? zašto se prikazuješ glavom, kad si noga? zašto se usiljavaš da budeš vojvodom, kad si u red vojnika uvršćen?" (1)
 
         Čudi me zašto ovce pokušavaju na ovoj grupi da budu pastiri; zašto pokušavaju da budu glava, kad su noga; zašto žele ovdje da budu vojvode, kad su obični prašinari?
……………………….
         (1) Nikodim Milaš, Pravila pravoslavne Crkve s tumačenjima, Knjiga I, fototipsko izdanje, Istina – izdavačka ustanova Eparhije dalmatinske, Beograd – Šibenik, 2004, Pravila Svetog šestog vaseljenskog sabora, Trulskoga, Odlomak iz Pravila 64, str. 548.

ISTORIJSKI I KULTURNO-VJERSKI PARADOKS

       SVETI SAVA, "NAJVEĆI SRBSKI PROSVJETITELJ" 21. VIJEKA ŽIVIO JE U SREDNJEM VIJEKU I SA GRČKOG PREVODIO CRKVENA PRAVILA KOJA NI U DANAŠNJOJ SPC NE VAŽE!!! I KAKAV JE ON PROSVJETITELJ U ODNOSU NA OVU DVOJICU I ČIME JE ON PROSVIJETLIO SRBE?

FURUNA

 
         "furák, gen. -řka m (hrv.-kajk.) = furák, gen. furka (ŽK) 'sitíonim: glavnja, cjepanica' = furka f 'veliki komad drva' Odatle na -enica: furčenica f 'testera kojom se pile furke'. Od madž. furko 'batina'." (1)
 
         Keltsko (gaelik) FURSAN = PLAMEN, VATRA (2)
 

         I čija je riječ FURUNA? Skok kaže da je to čisti turcizam FURUN (3). Turci su daleki rođaci Kelta, jer je i Turcima Togarma djed bio kao i Keltima, a prapostojbina turskih predaka bila je oko Dunava u Vojvodini i Rumuniji.
 
        Skok takođe tvrdi da je talijanizam FŐRNEL na Hvaru isto obliku FARNEL na Korčuli, FÒRNI i FÒRNJELA u Dubrovniku i Cavtatu (4). Sve ove riječi iz jednog su drevnog jezika kad su Togarmini potomci boravili na Balkanu i na Dunavu uz Balkan.
 
         FUR-UN > FURUN. FUR je PLAMEN, VATRA, a gaelik UN (5) isto je gaeliku CHUN što znači U, KA, PREMA (6).
 
         Ni jednoj riječi u svom "Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika" Skok nije našao porijeklo u keltskom (tračkom, tj. ilirskom) jeziku, niti je iko od njegovih prethodnika to uradio, nego sve porijeklom izvorne srbske riječi pripisuju turskom jeziku, uopšte ne uzimajući činjenicu da je velika većina Srba, tkz. "Južnih Slovena," domorodačkog balkanskog porijekla.
 
         U savremenom srpskom jeziku mnoštvo je riječi koje potiču iz keltskog, ali neke namjerno izbaciše iz književnog jezika kao "zastarjele lokalizme", a skoro sve ostale keltske riječi pripisuju grčkom, turskom i latinskom jezickom uticaju.
 
         Lažu nam od prvog razreda škole do završenih fakulteta, lažu nam iz dana u dan, lažu nam svjeno, planski i nikad neće prestati da lažu, jer su sinovi đavola, oca laži. Zato na sve strane šalju svoje dresirane dežurne pse, da svojim bijesnim lajanjem napadaju svakoga ko se usudi da o istinitom porijeklu Srba počne javno da priča.
 
         Ali, neka oni rade svoj posao, a mi FURAMO nezaustavljivo, jer kad se nešto radi LAKO I BEZ PROBLEMA, to je na keltskom gaeliku FURAS, FURASDA (7).
 
         FURAJ, SRBINE, ŠTA SI SE ZALIJEPIO ZA CRKVENO-ISTORIJSKU MITOLOGIJU SREDNJEG VIJEKA, FURAJ DANAŠNJIM ZNANJEM I POBIJEDI SVE ONE ŠTO TI ŠARENE LAŽI PRČ IAJU KAKO BI TE OPJANILI I BEZ TVOG OTPORA SMOŽDILI TE DO TVOG ISTRIJEBLJENJA!
............................
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 537.
         (2) Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866, pg. 310.
         (3) P. Skok, Ibid. str. 538.
         (4) Ibid.
         (5) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Volume 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 997.
         (6) Ibid. Vol. 1, pg. 191.
         (7) Rev. Dr Norman Macleod, Ibid.

ZABRADITI (SE)

        Od početka sedme decenije prošlog vijeka i našu seosku omladinu počela je da zahvata moda sa Zapada, te djevojke počeše da odbacuju običaj nošenje marama. Sjećam se kad su matere svojim kćerkama pred odlazak na zbor naređivale:
 
        “Uzmi tu maramu i zabradi se! Nemoj da te vidim takvu, kazaću te ćaći!”
 
        Ovako Petak Skok izmišlja i lažući o porijeklu riječi BRADA:
 
        “brada f (14. v., Vuk) barba, sveslavenska riječ iz praslav. doba: *borda, baltoslavenska i zapadnoindoevropska; lit. barzdà i lot. barda. Slog bra- nastao je po zakonu likvidne metateze (polj. broda, rus. boroda)….” (1)
 
        Skok uopšte ne navodi riječ ZABRADITI, ali spominje PODBRADAČU kao “rubac za podbrađivanje” (2). I kaže Skok da je to “iz praslavenskog doba” od praslovenske riječi “*borda” (ova zvjezdica * znači da ta riječ nigdje nije pronađena, nego autor propostavlja da je ona najvjerovatnije takva postojala). To je prevara i laž, jer evo zašto: praslovenski jezik nije postojao, jer ni Prasloveni nisu postojali, već su postojali poznati istorijski narodi od kojih su kasnije postali Sloveni. Niko od drevnih pisaca ne spominje Praslovene, niti iko spominje Slovene sve do sredine 6. vijeka.
 
        I otkud se odjednom stvoriše ti Sloveni? Sloveni su se formirali u stepama iza Karpata od Crnog mora do Baltika pa preko danasnje Poljske i Germanije. Formirali su se vijekovnim suživotom miješanjem Tračana (Kelta) i srodnih skitskih naroda. Njihovo zvanično pojavljivanje u istoriji počinje od polovine 6. vijeka.
 
        Tako i jezici Slovena ne potiču od praslovenskog jezika nekakvih Praslovena, nego potiču od jezika Kelta (Tračana) i jezika Skita. Da je to tačno, evo i ovaj primjer: keltsko (gaelik) BRAT, BRATA, BRAIT, BRATAN znači POKRIVANJE, POKRIVAČ, MARAMA, VEO. (3)
 
        I kojim je putem od keltskog BRAT postalo srbsko ZABRADI? Vrlo prost odgovor:
 
        BRAT > BRAD > ZA-BRAD-I
 
Keltsko BRAT znači POKRIVANJE, POKRIVAĆ i čovjekova (neobrijana) BRADA pokrva dio lica. Maramom se POKRIVA glava i radnja se zove ZABRADITI (SE). Marama se veže ispod BRADE i zato je PODBRADAČA. A svemu je korijen keltsko BRĀ (genitiv BRÀTHAN) (4) koje znači KRUŽNO, OKRUGLO što BRADA kao dio lica i jeste.
....................
Opis mlade Srbkinje sa maramom na fotografiji: Mara Jevtić, rođeno Marjanović, rođena u Gornjem Biosku opština Stari grad u Sarajevu, a živila u selu Kunosići, opština Vareš. Snimljena je kad je išla svojoj rodbini na Baš-čarsiji u Sarajevu 1951. godine i ova fotografija prodavana je kao razglednica ( izvor: https://www.facebook.com/photo.php?fbid=185121751876541&set=a.148503342205049.1073741828.100011361530191&type=3&theater )
…………………………
        (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 135.
        (2) Ibid.
        (3) Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866, pg. 83.
        (4) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Volume 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 111-112.

SRBSKE VILE

 

 
 
Mara Jevtić, rođeno Marjanović, rođena u Gornjem Biosku opština Stari grad u Sarajevu, a živila u selu Kunosići, opština Vareš. Snimljena je kad je išla svojoj rodbini na Baš-čaršiji u Sarajevu 1951. godine i ova fotografija prodavana je kao razglednica


Vidosava Posavljak, rodjeno Nikolic, u mladinskoj spremi 1958. godine.

 

Sunday, June 25, 2017

KHUMRI (KELTI, TRAČANI) U STAROZAVJETNOJ SAMARIJI

        Decembra 1. 2014. godine premijer izraelske Vlade Benjamin Netanjahu pri zvaničnom susretu sa premijerom Vlade Srbije Aleksandrom Vučićem u Tel Avivu izjavio je sljedeće:
 
         "Prijateljstvo judejskog i srpskog naroda ide u prošlost hiljadama godina, još od vremena Rimske Republike.”
 
Netanjahu nije locirao mjesto i vrijeme gdje i kada su Judeji i Srbi živjeli zajedno, samo je orijentaciono pomenuo vrijeme Rimske Republike. Takođe nije rekao pod kojim su imenom bili ti tadašnj Srbi.
 
         Početak Rimske Republike je oko 510. g. st. ere. Republika je trajala do 27. g. st. ere. Međutim, drevni Srbi živjeli su sa starozavjetnim Izrailjcima vijekovima, ako ne i milenijum ranije i o tome će ovdje biti priča.
 
 


 
 
         Na jednom obelisku asirski kralj Šalmaneser III (Shalmaneser III, vladao od 859–824. g. st. ere) dao je da se ukleše natpis o prijemu nekih darova (1). Ovako taj natpis prevode na engleski:
 
        “The tribute Yaw, son of Khumri, I received from him silver, gold, a golden bowl, a golden vase with pointed bottom, golden tumblers, golden buckets, tin, a staff for a king [and] spears."
 
        “Danak od Jau, sina Khumra, primih od njega srebro, zlato, zlatni pehar, zlatne vaze sa šiljatim dnom, zlatne držače, zlatna vedra, kalaj, kraljevsko žezlo (i) koplje.”
 
 
I sad nastaju suprotna mišljenja oko imena JAU i KHUMRI. Ime JAU je slobodni prevod imena JOU: u Septuaginti jasno piše ΙOÙ i jedino samovoljom neko može da tvrdi da je ΙOÙ isto što i JEHU ili JEHORAM.

 Tako subjektivnom samovoljom, a ne naučnom objektivnošću, tvrde neki da riječ KHUMRI znači OMRI, ali ima i onih koji ne misle tako.
 
         Ko je OMRI od kojeg, po nekima, potiče riječ KHUMRI? Bio je “OMRI” kralj drevnih Izraelićana i vladao je sjevernim kraljevstvom Izrailja oko 887-877. g. st. ere (u južnoj Judeju bio je posebni kralj).
 
         Najstarija prevod Starog zavjeta sa hebrejskog na grčki izvršen je za potrebe Aleksandrijske biblioteke sredinom 3. vijeka stare ere. Taj prevod nazvan je Septuaginta. U Septuaginti nema kralja sa imenom OMRI, već na grčkom piše AMBRI (Αμβρὶ).
 
        “22 ὁ λαὸς ὁ ὢν ὀπίσω ᾿Αμβρὶ ὑπερεκράτησε τὸν λαὸν τὸν ὀπίσω Θαμνὶ υἱοῦ Γωνάθ, καὶ ἀπέθανε Θαμνὶ καὶ ᾿Ιωρὰμ ὁ ἀδελφὸς αὐτοῦ ἐν τῷ καιρῷ ἐκείνῳ, καὶ ἐβασίλευσεν ᾿Αμβρὶ μετὰ Θαμνί. 23 ἐν τῷ ἔτει τῷ τριακοστῷ καὶ πρώτῳ τοῦ βασιλέως ᾿Ασὰ βασιλεύει ᾿Αμβρὶ ἐπὶ ᾿Ισραὴλ δώδεκα ἔτη. ἐν Θερσὰ βασιλεύει ἓξ ἔτη·” (Septuagint, Kings III,16,22-23)
 
Na engleski je prevedeno ovako:
 
        “22 The people that followed Ambri overpowered the people that followed Thamni son of Gonath: and Thamni died and Joram his brother at that time, and Ambri reigned after Thamni. 23 In the thirty-first year of king Asa, Ambri begins to reign over Israel twelve years: he reigns six years in Thersa.” (2)
 
Na srbskom znači ovako:
 
        “Narod koji je slijedio Ambrija nadvlada one koji su slijedili Damnija sina Gonatovog. I umre Damnije i Joram brat njegov tada, i Ambri počinje da vlada Izrailjem dvanaest godina: vladao je u Tersi šest godina.”
 
U ruskim prevodima grčko AMBRI prevode kao AMVRIJA (Амврия), a nije AMRIJA niti je OMRIJA. Vatikan ne bi bio Vatikan kad ne bi prepravljao original, te ime AMBRI od Vulgate počinju da prevode kao AMRI, da bi danas svuda pisali OMRI. Evo kako piše u izdanje Vulgate iz 1592. godine:
 
        “Præualuit autem populus, qui erat cum Amri, populo qui sequebatur Thebni filium Ginet: mortuusq. Est Thebni, & regnauit Amri. Anno trigesimo primo Asa regis Iuda regnauit Amru super Israel, duodecim annis: in Thersa regnauit sex annis.” (3)
 
         Na spomenutom obelisku piše: “The tribute You, son of KHUMRI,…”. U Vulgati iz 1592. G. pise IOAS (4). I evo kako se lako otkriva svjesno laganje prevodilaca Vulgate i svih onih koji ime JOU tumače kao “JEHU, sin OMRIJEV”. Pazimo: taj JOU uopšte nije potomak onog AMBRIJA (“Omrija”), jer su nakon AMBRIJA carovali AMBRIJEV sin AHAV, zatim Ahavov sin OHOZIJA, a Ohoziju je naslijedio Ahahov sin JORAM. I taj JOU vrši državni udar i ubija JORAMA i ubija sve Joramove članove porodice potpuno istrijebljujući potomstvo AMBRIJEVO i ubija sve rođake Joramove, svu vlastelu, sve prijatelje i sve sveštenike doma Ahavova pobio je JOU (Druga Dn.10, 11). I kako on može biti sin “OMRIJEV”, odnosno “son of KHUMRU”? Nikako!
 
         Ko su KHUMRI? Pogledajmo:
 
        “Now we have ample evidence that the word Gimiri also appears as the word Khumri.” (5)
 
Prevod: “Sada imamo mnoštvo dokaza da se riječ Gimiri pojavljuje kao riječ Khumri.”
 
         “History shows that the Cimbri of Yutland, known to the Romans, the Cimmerü of the Greeks, the Gimiri of the Assyrian inscriptions, and the Khumri od the Nimroud obelisk are one and the same people…” (6)
 
Prevod: “Istorija pokazuje da su Cibri iz Jutlanda, poznati Rimljanima, Cimmeri kod Grka, Gimiri asirskih natpisa i Khumri Nimrodovog obeliska jedan isti narod…”
 
         “The istorical data are as follows: When Tiglath-Pileser carried the Ten Tribes of Israel into captivity, he called them in a monumental inscription, a copy of wich is in the British Museum, the people of the land of Beth-Khumri. These Khumri, called sometimes the Gimiri, where known to the Greeks as Cimmeroi, and to the Romans as Cimbri. The Crimea is believed to have been called after them, and many Israelitish tombstones are been found there. According to Rawlison, the ethnic name of Gimiri occurs in the cuneiform records as the Semitic equivalent of the Aryan name Saki. The Sacoe Schythians were termed the Gimiri by their Semitic neighbors.” (7)
 
Prevod: "Istorijski podaci su sledeći: kada je Tiglath-Pileser odveo deset plemena Izraela u zarobljeništvo, u spomeničkim natpisima, od kojih se kopije nalaze u Britanskom muzeju, naziva ih stanovnicima zemlje kuće Khumra. Ovi Kumri, koji se ponekad zovu Gimiri, bili su poznati Grcima kao Cimmeri i Rimljanima kao Cimbri. Veruje se da je Krim pozvan po njima i tamo su pronađeni mnogi izrailjski nadgrobni spomenici. Prema Rawlisonu, etničko ime Gimiri javlja se u izvorima na klinastom pismu kao semitsku jednakost arijskog imena Sake. Od svojih semitskih susjeda Skiti Sake zvani su Gimiri."
 
I Cimerijani i Sake (Skiti) porijeklom su od Gomera: Cimerijani su Gomerovog unuka Tiroša, a Skiti od Gomerovog sina Aškenaza, brata Tiroševog oca Togarme.
 
         KHUMRI sa obeliska Šalmanesera III su Kimbri, Cimbri ili Kelti koji su isto sto i Brigi (Frizani), tj. Tracani. To su drevni Srbi i to svjedoce slikovni reljefni prikazi na pomenutom obelisku: na glavama su im frigijske kape, a na nogama opanci sa nad prstima povijenim šiljcima.
 
         U Samariji Khumri su bili izmiješani za izrailjskim Venjamitima. KHUMRI nisu bili poklonici judejskoh boga Jahvea, već su bili poklonici boga Bela (biblijskog Vala) kojem su KHUMRI podizali hramove (biblijske “visine”) oko kojih su sadili lugove. Tako su mnogi Venjamiti postajali sljedbenici Belovi i stalno su trajale borbe i građanski ratovi između Belovih i Jahveovih sljedbenika.
Kralj JOU, iako porijeklom of KUMRA, je bio sljedbenik Jahveov, a AMBRIJE i njegovi sinovi bili su Belovi sjedbenici. Bel je bog Sunca i svjetlosti. Zemlja KHUMRA zvala se SAMARIA. Pogledajmo keltske riječi u imenu SAMARIA:
 
a) starokeltski (gaelik) SAM = SUNCE (8)
b) starokeltski (gaelik) AR = ZEMLJA, ZEMLJIŠTE, TLO (9)
c) starokeltski (gaelik) IA = OTADŽBINA, DOMOVINA, DRŽAVA (10)
Sunce je SAM jer je SAMAC na nebu, Sunce je SAMO na nebu (asirski: ŠAMAŠ).
 
SAM = SUNCE
AR = ZEMLJA, ZEMLJIŠTE, TLO
IA = DRŽAVA
 
SAM-AR-IA > SAMARIA = ZEMLJA SUNCA, DRŽAVA SUNCA (riječju SAM počinju imena nekih tračkih oblasti: SAMOS, SAMOTRAKIA, SAMAIKA...)
 
         I još jedan citat iz Septuaginte o porijeklu imena SAMARIA:
 
        “24 καὶ ἐκτήσατο ᾿Αμβρὶ τὸ ὄρος τὸ Σεμερὼν παρὰ Σεμὴρ τοῦ κυρίου τοῦ ὄρους δύο ταλάντων ἀργυρίου καὶ ᾠκοδόμησε τὸ ὄρος καὶ ἐπεκάλεσε τὸ ὄνομα τοῦ ὄρους, οὗ ᾠκοδόμησεν, ἐπὶ τῷ ὀνόματι Σεμὴρ τοῦ κυρίου τοῦ ὄρους Σαεμηρών.” (Septuagint, Kings III, 24)
 
Engleski prevod:
 
       “24 And Ambri bought the mount Semeron of Semer the lord of the mountain for two talents of silver; and he built [upon] the mountain, and they called the name of the mountain [on] which he built, after the name of Semer the lord of the mount, Semeron.”
 
Srbski prevod: “I AMBRI kupi planinu SEMERON od SEMERA, vlasnika planine za dva talenta srebra i sagradi (na) planini (grad) i po imenu vlasnika planine SEMER nazva planinu SEMERON.”
 
        Po ovoj biblijskoj priči ime SAMARIA potiče od SEMERIA, a SEMERIJA potiče od imena SEMER. Sad ćemo pokazati kako se i u Bibliji prekraja istina. Počnimo od Vulgate:
 
        “Emitq. Montem Samariæ a Somer duobus talentis argenti: & ædificauit eum, & vocauit nomen ciuitatis, quam extruxerat, nomine Semer Domini montis Samariam.” (11)
 
         U Vulgati ime SEMER izvedeno je od imena SOMER, a po logici od SOMER treba da bude SOMERIA, ali nije SOMERIA, već SEMERIA:
 
SEMER > SEMERON od grčkog Σεμερὼν παρὰ Σεμὴρ (Septuagint, KIGS, III, 16, 24)
 
        Šta je bio stvarni SEMER, čovjek (kao sto tvrdi pisac Bilije) ili nešto drugo? Pocnimo od rijeci SAM, starokeltskog imena Sunca:
 
SAM > SAMAC = SUNCE je SAMO na nebu (asirski ŠAMAŠ).
 
        Sanskritsko SAMĀS ( समास् ) znači BITI, SJESTI, POSMATRATI, VIDJETI. Gdje treba BITI, gdje treba SJESTI da bismo na daleko POSMATRALI i VIDJELI? Treba da idemo na neko uzvišenje, na vis brda, a vis brda je SAMAR. I Sunce ima svoj SAMAR: to je mjesto izlaska Sunca na dugodnevnicu na prvi dan ljeta ili na ljetni SUNCOSTAJ: starokeltsko SÀM znači ODMORIŠTE, POČINAK (12).
 
         Od imena Sunca SAM izvedeno je srbsko SAMAR (vlaški: SAMARU, turski: SEMER, slovenački: SAMÁR, SOMÁR, u Napulju: SARMATARE . (13)
 
         I šta je bilo sa CIMBRIMA ili KUMBRIMA (KHUMRIMA) u SAMARIJI koji su se izmiješali sa Hebrejima Venjamitima? Ratovi su mnoge iselili po svijetu pretopili se u druge narode, mnogi su stradali u borbama sa Jahveovim sljedbenicima Judejima, a od ostatka su nastali SAMARIĆANI, za Judeje uvijek neznabožački narod.
 
         Tako su nekad vijekovima, a možda i cijeli milenijum prije Rimske Republike, drevni Srbi pod imenom KUMRI (KHUMRI) skupa živjeli sa Hebrejima Venjamitima.
……………………………………..
         (1) The Black Obelisk of Shalmaneser III, British Museum in London.
         (2) The Septuagint Version Of The Old Testament, Translated into English, by Sir Lancelot Charles Lee Brenton. Bart. Vol. 1, London: Samuel Bakster And Sons, 1844, pg. 387.
         (3) Biblia Sacra Vulgatae Editionis, Regvm, Liber III, Cap. XVI, 22-23, Romæ, Ex Thypographia Apostolica Vaticana, M. D. XCII, p. 303.
         (4) Ibid, pg. 324.
         (5) Gertrude Emily Altree Coley, The Forgotten Factor in the Palestine Question, Reprinted from the National Message, 1948.
         (6) Cheshire Notes and Queries, Volumes 4, Stockport, “Advertiser Office,” 1884, pg. 187.
         (7) Albert Ross Parsons, Parsifal: The Finding of Christ Through Art; Or, Richard Wagner as Theologian, Apendix, New York & London, G. P. Putnam’s Sons, 1890, p. 78.
         (8) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Vol. 3, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 786.
         (9) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Vol. 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 43.
         (10) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Vol. 2, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 535.
         (11) Biblia Sacra Vulgatae Editionis, Regvm, Liber III, Cap. XVI, 22-23, Romæ, Ex Thypographia Apostolica Vaticana, M. D. XCII, p. 303.
         (12) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Vol. 3, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 786.
         (13) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str.199.

NOVOOTKRIVENI STEĆCI U BALJEVCU KOD KRALJEVA

 
 
 
 
 

 



U Srbiji je zabranjeno pominjanje novootkrivenih stećaka. I to je zavjera protiv istinite istorije Srba.