VRIJEME ANTIHRISTA

Mi smo Srbi sinci Sunca...
Iz Sunčevih zraka nikli
Zemna tmina Srbe muči
I na tminu nisu svikli

 

Životvorno Sunca drvo
Kroz Srbe se zemljom grana
Stremeć’ onim izvorima
Iz nebeskih svijetlih strana

 

Srb je ratnik Boga Sunca
Besmrtna je njemu duša
A besmrtnost samo stiče
Ko Višnjega Boga sluša

 

Srb je vojnik Boga Pravde
Uz Boga je Srba stroj
Uz Gospoda nad vojskama
Srb ratuje sveti boj

 

Sa crvenog polja štita
Bijelog krsta blješti slava
I četiri sveta slova
Zastava su Boga Prava

 

Živa vatra Srbov mač
Oštro koplje Sunčev zrak
Šta će tama tom oružju
Šta mu može gusti mrak

 

Sve dok Pravdom Srbi dišu
Pravda srbske duše hrani
Od orlova strvinara
Bog nas Otac Srba brani

 

Čuj, Srbine, u zlo doba
Što božansko ti ne paziš
Sebe robom tame činiš
Po zastavi Božjoj gaziš

 

Car ti tame kuću uze
I pod noge krst obori
Ustaj Srbe, probudi se
Da ti kuća ne izgori

 

Čuj, Srbine, probudi se
Na zastavu Božju pazi
Bude li je Bog branio
I tebe će Bog da zgazi
..........................

Nekad su ortodoksi ovako govorili:

 

         "Klanjamo se, čak, i obrazu časnoga i životvornoga krsta, iako se tvori od drugog veštastva, ne poštujući time tvar -daleko bilo - već obraz krsta kao simvol Hrista. Jer On sam je učenicima svojim rekao, upozoravajući ih: I tada će se pokazati znak Sina Čovečijega na nebu govoreći zapravo o krstu." (Sv. Jovan Damaskin, Tačno izloženje Pravoslavne vere)

 

Svaku fotografiju uvećaj klikom na istu.

 

 

 

 

 

 

 

 

Sunce Pravde (Isus Hrist) u centru krsta: sve pod nogama (Hilandar).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Predsjedništvo Rep. Srpske

 

 

 

Ministarstvo odbrane Rep. Srbije.

 

 

 

 

 

 

A danas? Danas ortodoksni pripadnici svetosavske SPC gaze po Časnom krstu i to je jasan dokaz da SPC vlada i rukovodi duh Antihrista (fotografiju uvećaj klikom na istu).

 

Sve sveto i Božije pogaženo je. Razmislite sad koje ste vjere, Srbi (eto sve piše na podu vašeg hrama na slici ispod):

 

666 u hramu SPC (Saborni hram Hrista Spasitelja u Banjaluci).

 

 

UNIŠTAVANJE STEĆAKA

    

  

Tek pocupani nadgrobnici.

 

Polovina pocupanih spomenika nedostaje

 



Samo je trecina pocupanih spomenika ostala.

 

Preostali nadgrobnici ssu nasminkani radi utiska na turiste.

 

     Crkve brvnare pretvaraju se u turističke destinacije (vjerski turizam unosni je bizniz svetosavske SPC). Stare spomenike čupaju sa grobova, groblja se poravnavaju i stvaraju se travnjaci za setnju lijepe fotografije crkvica. Ovdje su počupani spomenici kod crkve brvnare u selu Seča Reka kod Kosjerica.Pratite kako je fotografijama zabilježeno smanjenje broja spomenika, a ono što je odabrano da ostane, ofarbano je radi utiska na turiste i radi šarenijih fotografija.Svetosavci kao i Šiptari!

ISTI LIK, ISTA KAPA

 Iznad lijevo je bronzani idol iz 10-11. vijeka, naselje Burgwall Schwedt, Njemačka, Neues Museum Berlin (Gabriel I. Tashengott von Schwedt // Bernward von Hildesheim und das Zeitalter der Ottonen. Katalog der Ausstellung. Hildesheim. 1993. P. 332–333). Gore desno je glava idola na štapu vrača iz 12. vijeka, Novgorod Veliki u Rusiji (Новгород Великий, Россия). U dnu slike su je kameni idol iz sela Stavčani u Ukrajini (Ставчаны, Львовская область, Украинa).

 

 

CUDGEL I ČUGELJ

 

         Vrijeme donosi promjene, duh naroda se mijenja, jezik naroda se mijenja. Riječ živi sa narodom i kako odumire duh naroda, tako odumiru i riječi njegovog jezika.

        Mnogim riječima podignu se spomenici u vidu knjiga rječnika, ali mnoge ostanu bez spomena, jer se ne zapiše njihovo postojanje. Jedna od tih skoro umrlih riječi je i riječ ČUGELJ. To su štap i seoska alatka za čupanje sijena iz zbijenog stoga (Hrvati to zovu “ključ za sijeno”). O riječi ČUGELJ postoji zapisano samo ovo:

         "ČUG, m. neka igra, upravo kratko drvo kao kakav poveći vran. postanem po Daničiću kor. 40 od korijena kug, udarati, kovati. Vuk ziv. 287. M. Đ. Milićević, sel. 3, 31, 32, vidi i popik”. (1)
Od cijele riječi ČUGELJ tu je samo njena korijenska riječ ČUG. Nema ni jedne riječi odakle potiče riječ ČUG. Je li moguće da naši najučeniji lingvisti 19 - 20. vijeka nisu mogli naći etimološko porijeklo riječi ČUG? Da li nisu mogli, nisu htjeli ili im državni cenzori nisu dali, to nije ni važno: važno da oni to nisu uradili i zato mi idemo za tragom riječi ČUG.

Keltsko (gaelik) CUIGEAL (2) = KUDELJA, PRESLICA.
Keltsko (gaelik) COG (-aidh) = RAT, BORBA. (3) Keltsko (gaelik) COGADH = RAT, BORBA. (4)

Keltsko (velško) COG (5) = KVRGA, GRBA.

Keltsko (velško) COGEL = KUDELJA = KVRGASTO, GUTAVO.

Zar KUDELJA nije KVRGA, GUTA vune? A od keltskog COG (KOG) do savemenog srbskog KUD išlo je ovako:

COG = KOG > KOG DELA > KOGDELA. Zbog teškoće izgovora suglasničke skupine GD guturalni (grleni) glas G se gubi i ostaje samo zubno D: KODELA. Onda u izgovoru glas O prelazi u glas U, isto kao što je VOLK dalo VUK, te imamo: KODELA > KUDELA > KUDELJA = KVRGA vune na PRESLICI (gaelik CUIGEAL znači i KUDELJA i PRESLICA). Da kažemo i to da srbsko DELA znači (P)OSTAVLJENA na određeno mjesto: “Tekla voda tekelija, kad je tekla, kud se dela?”

Keltsko (velško) COG (KOG) = KVRGA: KOG-LA > KUGLA (a sve je izvedeno od još starijeg srbskog oblika KROG, što danas znači KRUG).

Keltsko (velško) COGL (6) = BATINA, ŠTAP.
Keltsko (velško) COGEILYN (4) = KOGEILYN > KUGEILYN > KUDEILIN > KUDELIN, KUDELJA, BATINA (ŠTAP SA KVRGOM, GUTOM NA VRHU).

Evo i ovaj primjer: COG = KOG > KUG: KUGATI > ČUGATI > ČUKATI = KUCATI, LUPATI, UDARATI (štap sa KUGLOM na vrhu je oružje u samoodbrani, napadu, odbrani vlasti i ratu).

I da se vratimo ČUGELJU: englesko CUDGEL znači DEBEO ŠTAP. Evo odakle potiče ova engleska riječ: potiče od velškog COGYL, COGAIL i od gaelika CUIGEAL (7).

CUGEAL = KUGEAL > CUGEAL > CUGEL > ČUGELJ = ŠTAP SA ČVORUGOM NA VRHU. Takve štapove koristili su keltske poglavice, bardi i druidi, koristili su slovenski vrači, koristili su ga naši srednjevjekovni djedovi (patrijarsi krstjana), koriste ga stariji ljudi, koriste seljaci za čupanje sijena iz stoga, a pod imenom “steg, žezlo, skiptar” kao simbol vlasti koristili su faraoni, koristili su ga i koriste kraljevi i carevi.

…………………………..
         (1) Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio II, JAZU, obradio Đ. Daničić, Zagreb, 1884-1886, str. 97.
         (2) Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866, pg. 212.
         (3) Ibid, pg. 160.
         (4) Ibid, pg. 160.
         (5) William Spurrell, A Gramar Of The Welsh Language, Charmarten - London, 1848, pg. 71.
         (6) Ibid
         (8) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, The Clarendon Press, Oxford – New York, 1893. pg. 146.